Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-180/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski crveni križ, OIB 72527253659, Ulica Crvenog križa 11, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 114/2024-21 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-114/2024-21 od 13. svibnja 2025. potvrđuje u točkama I, II, dosuđujućem dijelu točke III izreke, dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku sadržane u točki IV izreke i odbijajućem dijelu te odluke za iznos od 1.406,25 eura s kamatama.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržane u točki IV izreke citirane presude za iznos od 1.968,75 eura s kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi i daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.968,75 eura s kamatama.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 72,50 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. prosinca 2023., kojom je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 4. listopada 2023. te da radni odnos nije prestao(točka I izreke). Tuženik je obvezan vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto stručne suradnice u Odsjeku – Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Služba za zaštitu migranata, radno mjesto broj 103. sistematizacije radnih mjesta uz uvjete utvrđene ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenom 4. listopada 2023., a ukoliko takvog radnog mjesta nema na odgovarajuće poslove u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužiteljice(točka II izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici neisplaćene plaće za razdoblje siječanj 2024.-ožujak 2025. u mjesečnim iznosima od po 1.530,41 eur sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, pobliže navedeno točkom III izreke citirane presude. Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2025. do isplate(točka IV izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja citirane presude, a propušteno je navesti u toj točki izreke presude.

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

2.1. Tužiteljica pobija odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržane u točki IV izreke presude iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se odluka o parničnom trošku u navedenom dijelu preinači na način da se tužiteljici dosudi cjelokupno zatraženi iznos parničnog troška, kao i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik presudu pobija u točkama I, II, dosuđujućem dijelu točke III i dosuđujućem dijelu točke IV izreke, također iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, budući da je tuženiku omogućeno raspravljanje.

7. Nije počinjena ni apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

8. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Nadalje, nisu osnovani ni žalbeni navodi da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 338. st. 1. i 3. ZPP-a, budući da pismeno izrađena pobijana presuda ima uvod, izreku i obrazloženje, a izreka presude sadrži odluku o prihvaćanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja, te je obrazloženje sačinjeno sukladno odredbi 338. st. 4. ZPP-a.

10. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se upućuje na postojanje bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7., čl. 219 i čl. 299. st. 2. ZPP- a, budući da je sud postupio u primjeni citiranih zakonskih odredbi vezanih za izvođenje dokaza i provođenje prvostupanjskog postupka, što će se nastavno dodatno obrazložiti.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje radnopravne zaštite sadržaja pobliže navedenog točkama I, II i III izreke pobijane presude.

12. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 4. listopada 2023. za radno mjesto stručne suradnice u Odsjeku – Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Služba za zaštitu migranata, radno mjesto broj 103. sistematizacije radnih mjesta;

-da je 4. prosinca 2023. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć;

-da se u obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodi: "Poslodavac je dana 28. studenog 2023. elektroničkim putem obaviješten od strane voditeljice Službe za zaštitu migranata o neprimjerenom ponašanju Radnice na radnom mjestu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin. Obavijesti je priložena snimka nadzorne kamere u Prihvatilištu, službena bilješka voditeljice Službe za zaštitu migranata te voditelja Odjela za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Služba za zaštitu migranata o događaju koji se zbio dana 23. studenog 2023. te poduzetim radnjama neposredno nadređenih. Sukladno obavijesti Poslodavac je obaviješten kako je Radnica dana 23. studenog 2023. zajedno s još jednom radnicom Poslodavca nagovarala jednog od korisnika – tražitelja međunarodne zaštite – da protrči hodnikom u crnom plaštu, glumeći pritom "Š", što je ovaj potom i učinio, a za što mu je V dala novac (5,00 E). Dodatno, za vrijeme spornog događaja, u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin, u neposrednoj blizini, boravila je belgijska delegacija koju su činili zamjenik veleposlanika Belgijskog veleposlanstva i časnik za vezu za migracije iz Belgijskog Ministarstva unutarnjih poslova u organizaciji Službe za prihvat i smještaj Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a s čime je V bila upoznata.

Voditelj Odjela za programe pomoći imigrantima i izbjeglicama s B je obavio razgovor 27. studenog 2023. te je upozorio na neprihvatljivost i neprofesionalnost ponašanja.

Uvidom u snimke nadzorne kamere utvrđeno je kako je V stajala na vratima službene prostorije i korisniku davala upute o načinu kretanja gestikulirajući rukama, dok je druga radnica stajala pokraj nje na vratima službene prostorije i imala u ruci mobilni telefon, kojim je pratila kretanje korisnika koji je protrčao hodnikom obučen u crni plašt.

Poslodavac je sukladno članku 64. Pravilnika o radu te članku 119. stavku 2. Zakona o radu pozvao dana 30. studenog 2023. Radnicu da iznese svoju obranu te je ista dana 01. prosinca 2023. godine u službenim prostorijama Poslodavca iznijela usmenu obranu o čemu je sačinjen zapisnik, KLASA:112-02/23-11/22, URBROJ: 101- 02-22-02 koji je ista potvrdila svojim potpisom, te je preuzela svoj primjerak. Iznoseći svoju obranu, V je u bitnome istakla kako ne demantira događaj koji joj se stavlja na teret, kako su takve situacije njima svakodnevne, da je korisniku dala dio obećanog novca dok je kolegica dala ostatak, da je svjesna neprofesionalnosti svojih postupaka, ali da je to u tom trenutku shvaćala kao benignu zafrkanciju te da ne postoji oštra granica u odnosu prema korisnicima, a kako bi im pomogla treba ostvariti dublji kontakt i odnos povjerenja, što često uključuje humor.

Poslodavac i V su 4. listopada 2023. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto stručne suradnice u Odsjeku – Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, Služba za zaštitu migranata, radno mjesto broj 103. iz sistematizacije radnih mjesta sukladno Pravilniku o radu, Radnica na radnom mjestu stručnog suradnika obavlja sljedeće poslove: sudjeluje u provođenju psihosocijalnih, socijalnih i edukativnih aktivnosti namijenjenih tražiteljima međunarodne zaštite u prihvatilištu Zagreb te psihosocijalnoj podršci ranjivim skupinama migranata; zagovara rješavanje problema i ostvarivanja prava tražitelja međunarodne zaštite i migranata u potrebi, surađuje s radnicima Ministarstva unutarnjih poslova i drugim partnerskim organizacijama, sudjeluje u izradi edukativnih i informativnih materijala i publikacija, sudjeluje u provedbi programa prevencije diskriminacije i ksenofobije, sudjeluje u edukaciji ciljanih skupina, sudjeluje u savjetodavnom radu i psihosocijalnoj podršci korisnika te pomaže kod ostvarivanja njihovih socijalnih i drugih prava, sudjeluje na stručnim usavršavanjima, seminarima i konferencijama, prema potrebi organizira i provodi aktivnosti sa lokalnom zajednicom, surađuje s relevantnim institucijama, zakladama, nevladinim organizacijama i drugim inicijativama civilnog društva, obavlja i druge poslove po nalogu nadređenih.

Poslodavac utvrđuje da je V počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te smatra da za ponašanje Radnice nema valjanog opravdanja te da je takvo ponašanje diskvalificira za daljnji rad kod Poslodavca. Kao radnica u humanitarnoj udruzi te napose kao pružateljica psihološke pomoći tražiteljima međunarodne zaštite koji su posebno ranjiva skupina, svojim ponašanjem izdala je povjerenje korisnika, iskoristila težak položaj korisnika za svoju zabavu te izdala povjerenje Poslodavca kao i načela Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenom križu u obavljanju svojih javnih ovlasti i djelatnosti. Djelovala je protivno dostojanstvu i ugledu Hrvatskog Crvenog križa, svjesno je propustila svoje obveze ispunjavati profesionalno, odgovorno, savjesno, razborito i korektno. Bez obzira na Radničino osobno viđenje gore opisanog događaja pa čak i bez obzira na to kako je događaj doživio sam korisnik, to je situacija za korisnika s obzirom na njegovo svojstvo tražitelja međunarodne zaštite te primatelja psihološke pomoći od Z objektivno ponižavajuće, imajući u vidu da je u vrijeme gore opisanog događaja u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin boravila belgijska delegacija koju su činili zamjenik veleposlanika Belgijskog veleposlanstva i časnik za vezu za migracije iz Belgijskog Ministarstva unutarnjih poslova u organizaciji Službe za prihvat i smještaj Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a s čime je V bila upoznata. Radničina povreda obveze iz radnog odnosa time je još teža.

Radnica je postupala protivno osnovnim ciljevima propisanim člankom 3. Zakona o Hrvatskom Crvenom križu, koji među ostalim, kao jedan od osnovnih ciljeva Hrvatskog Crvenog križa propisuje ublažavanje ljudskih patnji kao i protivno Statutu Hrvatskog Crvenog križa koji u svojoj preambuli određuje da je jedna od svrha Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca osiguranje poštivanja ljudske osobe.

Slijedom navedenog, Poslodavac je uslijed gore opisanog ponašanje Radnice izgubio povjerenje uslijed čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Člankom 62. stavkom 1. Pravilnika o radu je određeno da se kao razlozi za otkaz ugovora o radu, izvanredni otkaz ili otkaz skrivljenim ponašanjem radnika, ovisno od svih okolnosti, smatraju osobito, među ostalim nesavjesno i nemarno izvršavanje radnih obveza i zloupotreba položaja.

Radnici se Ugovor o radu otkazuje bez otkaznog roka jer se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, te stoga sukladno članku 116. Zakona o radu poslodavac nema obvezu poštivanja propisanog niti ugovorenog otkaznog roka. S obzirom na to da je ova Odluka o izvanrednom otkazu uvjetovana ponašanjem radnika, Radnica prema odredbi članka 126. stavak 2. Zakona o radu nema pravo na otpremninu";

- da je iskazima saslušanih svjedoka VP, z.z. tuženika, BP, ZP i ŽP te tužiteljice utvrđeno da su uvjeti rada u prihvatilištu bili teški, kako to navodi tužiteljica;

-da je UP u službenoj bilješci od 28. studenog 2023. kao sankciju za opisano ponašanje predložila uputiti pisano upozorenje;

-da BP u službenoj bilješci broj 27112023 navodi da je tužiteljica upozorena kako se ovakvo ponašanje koje se kosi sa poslovnom etikom i kodeksom ponašanja neće tolerirati i bit će sankcionirano od srane nadležnih osoba, da tužiteljica sa korisnicima koji su učestvovali u navedenoj situaciji od sada mora biti na distanci i sa njima komunicirati isključivo na profesionalnoj razini i to kada iskažu pravu potrebu za psihosocijalnom podrškom.

13. Slijedom izloženoga, sud prvog stupnja prihvaća iskaz tužiteljice te svjedoka ŽP i BP da je u prihvatilištu bilo teško raditi; korisnici su spavali i po hodnicima, na madracima i strunjačama; da je svjedok BP potvrdio tzv. politiku otvorenih vrata, tj. da se prilikom rada sa korisnicima vrata ne zatvaraju, da tužiteljica nije mogla birati s kojim korisnicima će raditi, a korisnici su u prihvatilište dolazili i sa zaraznim bolestima, bez dokumenata, većina nisu bili obrazovani i najčešće su drugačije kulture i vjerske pripadnosti; povremeno da se u dnevnim glasilima zna prenijeti vijest o prosvjedu stanovnika koji traže izmještanje tražitelja azila iz hotela Porin zbog sigurnosnih razloga. Stoga sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice u kojem opisuje teške uvjete rada, da tužiteljica, a i ostali psiholozi nisu imali ni sredstva niti mogućnosti sprječavati razna ponašanja korisnika, a smijeh i humor su pri tome bili način kako mogu raditi s korisnicima što se ne može smatrati povredama stručnog ponašanja, jer što je državljaninu Republike Hrvatske prihvatljivo, nekom drugom nije prihvatljivo s obzirom na različitu kulturu i vjerske razloge. Utvrđuje da opis događaja u kojem je pri kraju konzultacije korisnik uzeo ogrtač koji je stajao na kauču, da ga je tužiteljica tražila da se prestane igrati jer je savjetovanje završilo, na što je korisnik rekao da će izaći ako mu se da 10 eura, a tužiteljica mu u šali rekla da mu neda 10 eura, već 5 eura, ne znači da bi tužiteljica ponižavala korisnika, te kada je korisnik nakon toga pitao kako ide Š, što mu je tužiteljica pokazala na vratima ispred sobe i korisnik potrčao po hodniku, nakon čega je bio veseo, ne znači da bi tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Utvrđuje i da nema ikakvih dokaza da bi tužiteljica poticala korisnika da trči kao Š, niti da bi se korisnik bilo kome žalio na odnos tužiteljice, te da iz snimke kamere nije vidljivo da bi belgijska delegacija bila prisutna spornom pretrčavanju. Reputacijski rizik za tuženika da je pak uvjerljivo veći samim nespornim utvrđenjima da ljudi spavaju na hodnicima i stepenicama prihvatilišta. Pri tome utvrđuje da nadređene osobe tužiteljici, UP i BP, cijeli događaj ne smatraju takvim da bi bio razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu i da bi poslodavac izgubio povjerenje u radnika-tužiteljicu.

14. Iz navedenih razloga, prvostupanjski sud ne nalazi da bi postojao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, a ovo i sve tim više jer da tužiteljica prethodno nikada nije bila upozorena na ikakve povrede obveze iz radnog odnosa. Posljedično navedenom, tuženika obvezuje vratiti tužiteljicu na radno mjesto sukladno ranijem ugovoru o radu, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, ukoliko kod tuženika više ne postoji radno mjesto stručne suradnice u Odsjeku- Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Zagreb, Odjel za programe pomoći migrantima i izbjeglicama, te tuženika obvezuje isplatiti tužiteljici novčane iznose na ime naknade plaće za razdoblje od siječnja 2024., zaključno s ožujkom 2025. , u mjesečnim iznosima pobliže navedenim točkom III izreke citirane presude.

15. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi iznosom od 1.327,22 eura.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a za izvanrednim otkazom ugovora o radu tužiteljici.

17. Naime, pravilno je sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza utvrdio da su uvjeti rada u prihvatilištu bili teški, budući da je u prihvatilištu bio veći broj korisnika od kapaciteta prihvatilišta, da su korisnici spavali i po hodnicima, na madracima i strunjačama, te da su prema tzv. politici otvorenih vrata tužiteljica i njezina kolegica MP radile u prostoriji u kojoj su vrata morala biti stalno otvorena; dakle, da su djelatnici tuženika, pa tako i tužiteljica svoje radne obveze obavljali u neprikladnim i otežanim uvjetima, ali nastojeći olakšati boravak osoba u navedenoj ustanovi. Pri tome, i ovaj sud prihvaća da su smijeh i humor bili način kako mogu raditi sa korisnicima, pa da se s tim u vezi i predmetni događaj, kada je pri kraju konzultacije korisnik uzeo ogrtač koji je stajao na kauču, a tužiteljica tražila da se prestane igrati jer je savjetovanje završilo, na što je korisnik rekao da će izaći ako mu se da 10 eura, dok je tužiteljica u šali rekla da mu neda 10 eura, već 5 eura, ne može smatrati omalovažavanjem korisnika, a niti postupanjem protivno etičkim načelima, kada se ima u vidu da je u opisanim teškim uvjetima rada tužiteljica obavljala savjetovanje i trebala pronaći određenu volju za životom korisnika, što je često bio smijeh i zabava kako bi isti mogli svrsishodno funkcionirati u budućnosti. Prihvatljivo je i utvrđenje suda prvog stupnja da nema ikakvih dokaza da bi tužiteljica poticala korisnika da trči kao Š, da tužiteljica nije snimala korisnika u „akciji“, niti da je belgijska delegacija bila prisutna spornom pretrčavanju, pri čemu je pravilno cijenjena i okolnost da UP i BP, kao osobe nadređene tužiteljici predmetni događaj ne smatraju takvim da bi bio razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu.

18. Stoga je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže naveden točkama I i II izreke citirane presude.

19. Iako tuženik nije izrijekom učinio nespornim visinu plaće tužiteljice, odlučno je da je ista dosuđena prema spisu priloženim platnim listama koje je sačinio sam tuženik, pa utoliko nisu osnovani ni žalbeni navodi u odnosu na odluku pod točkom III izreke pobijane presude.

20. Međutim, osnovano se žalbenim navodima tužiteljice osporava pravilnost visine dosuđenog parničnog troška prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,22 eura, umjesto prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u trenutku zaključenja glavne rasprave, kojim je tužiteljica na ime naknade plaće zatražila isplatu sveukupnog iznosa od 22.956,15 eura(1.530,41 eur puta 15 mjeseci).

21. Stoga je tužiteljici za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe trebalo priznati naknadu u visini od 250 bodova tj. 500,00 eura prema Tbr. 7 toč. 1. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa), sastava podneska od 22. ožujka 2024. u visini od 500,00 eura prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, pristup ročištu 13. lipnja 2024. u visini od 250,00 eura prema Tbr. 9. toč.2. Tarife, te pristup ročištima 15. listopada 2024. i 1. travnja 2025. u visini od po 500,00 eura prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Nadalje, tužiteljici je trebalo priznati i trošak sastava podneska od 31. ožujka 2025., neovisno o tome što je dostavljen jedan dan prije održavanja rasprave, a u visini od 125,00 eura prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife i trošak pristupa ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što iznosi ukupno 2.475,00 eura i PDV od 25% u iznosu od 618,75 eura, ukupno 3.093,75 eura. Pravilno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 27. svibnja 2025., budući da se u istom navodi da dopunjuje podnesak kod 22. ožujka 2024.

22. Stoga je tužiteljici pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.125,00 eura trebalo dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 1.968,75 eura s kamatama(3.093,75 eura-1.125,00 eura), dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa parničnog troška od 4.500,00 eura tj. za iznos od 1.406,25 eura(4.500,00-3.093,75 eura) zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška pravilno odbijen kao neosnovan.

23. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka tužiteljici bi na ime potpunog troška sastava žalbe, a s obzirom da vrijednost predmeta spora predstavlja ožalbeni iznos troška u visini 3.375,00 eur(razlika zatraženog troška od 4.500,00 eura- dosuđenih 1.125,00 eura), prema Tbr. 10. toč. 4. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife pripadala potpuna naknada u visini od 100,00 eura i PDV u visini od 25,00 eura, ukupno 125,00 eura. Tužiteljica je u žalbenom postupku uspjela iznosom od 1.968,75 eura, odnosno 58%, pa joj od potpunog troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura pripada 58% od tog iznosa ili 72,50 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

24. Tuženiku trošak žalbenog postupka nije dosuđen, budući da u istom nije uspio.

25. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1., čl. 373. t. 3. čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović