Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Škare nova 13 j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŠH, zastupani po braniteljici Jadranki Spicijarić-Brkić, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i točke 3. te stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22., dalje: Zakon o radu), članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: Zakon o mirovinskom osiguranju), članka 150. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23., dalje: Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju) i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Rijeci od 17. rujna 2024., broj: Pp-1032/2022-11, na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe Škare nova 13 j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŠH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), protiv okrivljene pravne osobe Škare nova 13 j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŠH

ODBIJA SE OPTUŽBA

1. što u svojstvu poslodavca, protivno odredbi članka 14. stavka 3. Zakona o radu, nisu s radnicom OH, rođenom **.**.2003., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], 17. travnja 49 i boravištem u [adresa], koja je započela s radom u frizerskom salonu Fenix u [adresa], dana 2. kolovoza 2021., kojega dana je obavljala poslove čišćenja i pripreme salona za početak rada, pranja ogledala, slaganja šampona u radnom vremenu od 11,00 do 18,00 sati, te koja je nastavila raditi na dane 3. kolovoza 2021. i 4. kolovoza 2021. u smjeni od 09,00 do 16,00 sati na poslovima pomoćne radnice u frizerskom salonu, a koji poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, sklopili ugovor o radu prije početka rada u pisanom obliku, niti su joj prije početka rada 2. kolovoza 2021. uručili pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, s upisanim početkom rada 2. kolovoza 2021., već su s imenovanom radnicom sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 4. kolovoza 2021., s upisanim početkom rada 6. kolovoza 2021.,

dakle, kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u slučaju kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku prije početka rada nisu uručili radnici pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru,

čime je pravna osoba Škare nova 13 j. d. o. o. počinila prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 3. Zakona o radu, a odgovorna osoba u pravnoj osobi ŠH počinila prekršaj iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 3. istoga Zakona;

2. što u svojstvu poslodavca, protivno odredbi članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, nisu u zakonom propisanom roku, najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, dostavili podatak o početku osiguranja za radnicu OH, rođenu **.**.2003., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], 17. [adresa] i boravištem u [adresa], koja je započela s radom za okrivljenike kao poslodavce 2. kolovoza 2021., kojega dana je obavljala poslove čišćenja i pripreme salona za početak rada, pranja ogledala, slaganja šampona u radnom vremenu od 11,00 do 18,00 sati, te je nastavila raditi na dane 3. kolovoza 2021. i 4. kolovoza 2021. u smjeni od 09,00 do 16,00 sati na poslovima pomoćne radnice u frizerskom salonu, a koji poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, s prvim danom početka rada 2. kolovoza 2021. i na odgovarajuće radno vrijeme od 40 sati tjedno, već su prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje podnijeli 6. kolovoza 2021., s početkom rada 6. kolovoza 2021. na nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno,

dakle, kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, prijavili osiguranje za radnicu tijelu obveznog mirovinskog osiguranja,

čime je pravna osoba Škare nova 13 j. d. o. o. počinila prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, a odgovorna osoba u pravnoj osobi ŠH počinila prekršaj iz članka 172. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. točkom 5. istoga Zakona,

3. što su u svojstvu poslodavca, protivno odredbama članka 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, za OH, rođenu **.**.2003., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], 17. [adresa] i boravištem u [adresa], koja je započela s radom u frizerskom salonu Fenix u [adresa], dana 2. kolovoza 2021., kojega dana je obavljala poslove čišćenja i pripreme salona za početak rada, pranja ogledala, slaganja šampona u radnom vremenu od 11,00 do 18,00 sati, te koja je nastavila raditi na dane 3. kolovoza 2021. i 4. kolovoza 2021. u smjeni od 09,00 do 16,00 sati na poslovima pomoćne radnice u frizerskom salonu, a koji poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, propustili u zakonom propisanom roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu kojih se stječe status osigurane osobe, tj. najkasnije 10. kolovoza 2021., podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, s prvim danom početka rada 2. kolovoza 2021.,

dakle, kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu za radnicu podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti na osnovi kojih se stječe status osigurane osobe, prema članku 120. stavku 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju,

čime je pravna osoba Škare nova 13 j. d. o. o. počinila prekršaj iz članka 150. stavka 1. podstavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a odgovorna osoba u pravnoj osobi ŠH počinila prekršaj iz članka 150. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 2. istoga Zakona;

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljene pravne osobe Škare nova 13 j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŠH bespredmetna je za prekršaje pod t. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Škare nova 13 j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ŠH te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

IV. Uslijed odluke pod točkom I. i III. ove presude, preinačuje se odluka o novčanoj kazni na način da se za djelo činjenično opisano pod t. 4. izreke prvostupanjske presude, pravno označeno kao prekršaj iz čl. 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu za koji su tom presudom proglašeni krivim, prihvaća po prvostupanjskom sudu uz primjenu čl. 37. Porekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi Škare nova 13 j.d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisućučetrdeset) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi ŠH novčana kazna u iznosu od 120,00 (stodvadest) eura, koju su dužni platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenci su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura-svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba Škare nova 13 j.d.o.o. i okrivljenica odgovorna osoba ŠH proglašeni su krivima i kažnjeni primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona i to okrivljena pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.270,00 eura i okrivljenica odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 420,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i točka 3. i stavak 2. Zakona o radu, članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakon o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavak 1. podstavka 2. i stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pod točkama 1., 2. i 3., dok su temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe zbog počinjenja djela prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakon o mirovinskom osiguranju opisanog u toči II. izreke.

2. Istom presudom svaki od okrivljenika obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura.

3. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenici su po braniteljci pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o trošku. Predlažu da se pobijana presuda preinači i okrivljenike oslobodi optužbe, time ukine izrečene kazne i oslobodi plaćanja troška postupka.

4. Žalba je dijelom neosnovana, dijelom bespredmetna.

5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti našao da je u odnosu na djela opisana u izreci pobijane presude pod točkama 1., 2. i 3. nastupila zastara prekršajnog progona.

5.1. Prema članku 13. Prekršajnog zakona prekršajni progon zastarijeva nakon četri godine od počinjenja djela, a prema optuženju djela prekršaja činjenično opisana pod točkom 1., 2. počinjenih 2. kolovoza 2021. i točkom 3. počinjenog protekom 10. kolovoza 2021. Stoga je ovaj sud ne upuštajući se u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i primjenom članka 181. točka 5. Prekršajnog zakona, protiv okrivljenika u tom dijelu optužbu odbio, a žalba okrivljenika je uslijed odluke iz točke I. ove presude bespredmetna.

6. Odlučujući dalje u odnosu na djelo iz točke 4. izreke, u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, te u okviru žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao I da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. U odnosu na žalbene navode iako to izrjekom u žalbi nije navedeno okrivljenici ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, odnosno, proturječnost i nejasnoća razloga o odlučnim činjenicama, ukazuje se žaliteljima da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, prvostupanjski je sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji pa kako dakle presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.2. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenici su u bitnom istaknuli da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio obranu okrivljene odgovorne osobe ŠH koja je pred prvostupanjskim sudom iskazala pravo stanje u frizerskom salonu već je vjerodostojnim prihvatio iskaz svjedokinje OH.

6.3. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza ispitane svjedokinje OH koji je prihvatio vjerodostojnim, a koja je jasno navela da je radila od 2. kolovoza do 19. listopada 2021., svaki dan od ponedjeljka do petka od 9:00 do 16:00 sati i svaku subotu od 9:00 do 14:00 sati, koja konzistentnost u iskazu je potvrđena i zapisnicima o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 16. studenog 2021. i 1. veljače 2021., dok okrivljena odgovorna osoba ŠH navodi da je radnica radila od 6. kolovoza 2021.od ponedjeljka do petka: od 09:00 – 13:00, a da subotom nije radila, pokušavajući svoju odgovornost prebaciti na knjigovodstveni servis. Prema pročitanoj evidenciji prvi dan rada radnice OH: naznačen je 6. kolovoza 2021., radno vrijeme: svaki radni dan (pon-pet) 4 sata, subote, nedjelje i blagdane nije radila, 6. kolovoza 2021. radila od 14:00 do 18:00 sati, svi ostali radni dani: od 12:00 do 16:00 sati, zadnji dan rada:18. listopada 2021. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak da su okrivljenici opisanim postupanjem ostvarili zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, budući uneseni podaci u evidenciji o radnom vremenu nisu odgovarali stvarno odrađenom radnom vremenu. Dakle, što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na povredu materijalnog prava, ukazuje se da ponašanje žalitelja svakako ispunjava zakonska obilježja ovog prekršaja.

6.4. Stoga je prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su neosnovani.

6.5. U odnosu na žalbene navode da im se izrekne opomena, valja reći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretopstavke za primjenu opomene. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, opomena se kao mjera upozorenja može primjeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura, uz uvjet da se ispune i preostale pretopstavke propisane tim člankom. S obzirom da je u predmetnom slučaju riječ o prekršajima za koji je propisana novčana kazna do 13.270,00 eura za pravnu osobu i do 1320,00 eura za odgovornu osobu (čl. 229. st. 1. t 1. i st. 2. Zakona o radu, to u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpstavke za primjenu opomene.

7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljenicima izrekao kaznu primjerenu stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, novčana kazna koja je izrečena u ublaženom iznosu, dakle znatno ispod zakonskog minimuma za to djelo nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Suprotno žalbenim navodima sud je okrivljenicima uzeo u obzir kao olakotno izostanak značajnijih štetnih posljedica, protek vremena u odnosu na okrivljenu pravnu osobu i loše materijalne prilike u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu (str. 14. točka 14.1. presude), a sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri cijenio prilikom odmjeravanja kazne. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, postići upravo ovako izrečenim novčanim kaznama.

9. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci točke III. ove presude.

10. Ispitujući povodom žalbe okrivljenika odluku o dosuđenim im troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao iste na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27 eura do 663,61) sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/2013). Troškovi u paušalnom iznosu od po 30,00 eura svakom okrivljeniku su određeni u iznosu u kojem se mogu izreći sukladno trajanju i složenosti postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezni okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branteljcu i tužitelja.