REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6011/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene VĆ, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.; dalje: ZSPC) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pp-1244/2025, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku okrivljena VĆ proglašena je krivom da je počinila prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koji joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana na koju se temeljem članka 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju od 1 godine, a u slučaju opoziva iste, u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme zadržavanja u vezi s prekršajima kao 1 dan zatvora.
1.1. Nadalje, okrivljenica je istom presudom proglašena krivom i da je počinila prekršaje iz članka 163. stavka 8., članka 242. stavka 5. i članka 229. stavka 5. ZSPC-a za koje joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 190,00 eura. Također joj je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca i naloženo joj je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 27,00 eura.
1.2. Istom presudom odlučeno je da se privremeno oduzeti osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije] s pripadajućim ključem, a koji su privremeno od okrivljenice oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 1060836963 od 28. ožujka 2025., imaju po pravomoćnosti presude vratiti okrivljenici.
2. Protiv prvostupanjske presude ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska, Postaja prometne policije Dubrovnik, je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
2.1. Tužitelj tako u žalbi u bitnome navodi da smatra kako se neće ispuniti svrha kažnjavanja kaznama koje je sud u pobijanoj presudi izrekao okrivljenici, posebice kaznom zatvora u trajanju od 20 dana na koju se primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 godine za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a. Tužitelj također ističe kako se privremeno oduzeto osobno vozilo okrivljenici nije trebalo vratiti jer je okrivljenica recidivist u činjenju prekršaja. Nadalje tvrdi da je pogrešno sud kao olakotnu okolnost cijenio iskreno priznanje okrivljenice i predlaže da se okrivljenicu kazni kako je predloženo optužnim aktom.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe tužitelja, ovaj je Sud zauzeo stajalište da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije i obrane okrivljenice, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaje iz primijenjenog propisa. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.
5.1. Nadalje, ovaj Sud prihvaća odluku prvostupanjskog suda kao osnovanu i razloge iznijete u obrazloženju presude te je stava da je prvostupanjski sud pravilno okrivljenici, pravilno cijenivši sve olakotne i otegotne okolnosti, za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a izrekao kaznu zatvora u trajanju od 20 dana na koju je primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 1 godine. Ovaj Sud smatra da će u konkretnom slučaju uvjetnom osudom biti ispunjena svrha generalne i specijalne prevencije, te svrha kažnjavanja, posebice imajući na umu da je prema spisu priležećoj potvrdi Ministarstva pravosuđa (list 12-13 spisa) o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenice ista jednom pravomoćno osuđena za isti prekršaj, kojom prilikom je kažnjena novčanom kaznom u minimalnom iznosu. Za napomenuti je kako je jedino evidencija Ministarstva pravosuđa relevantan dokaz o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika, a tužitelj svoje navode iz žalbe nije potkrijepio takvim dokazom.
5.2. Što se tiče ostalih prekršaja za koje je okrivljenica proglašena krivom, za iste joj je sud utvrdio pojedinačne novčane kazne u zakonom propisanim paušalnim iznosima stoga i ovaj Sud smatra da su iste osnovane, pravilne i u tom smislu postižu svrhu kažnjavanja. Zbog navedenog je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog motornog vozila, u povodu navoda žalbe, ovaj Sud je zauzeo stav da je ista na zakonu osnovana i slaže se s obrazloženjem prvostupanjskog suda kojim je isti opravdao svoju odluku navodeći da u konkretnom slučaju, unatoč činjenici da je okrivljenica ranije pravomoćno osuđena za isti prekršaj, trajno oduzimanje vozila bilo prestrogo i ne bi bilo u razmjeru s težinom počinjenih prekršaja te stupnjem opasnosti počinitelja. Ovaj Sud se slaže da od tužitelja predložena mjera trajnog oduzimanja motornog vozila, u ovom slučaju, nije nužna radi zaštite opće sigurnosti i svih sudionika u prometu jer ne postoji razmjernost između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
6.1. S obzirom da je jednom ranijom pravomoćnom sudskom odlukom okrivljenici za istovrsni prekršaj izrečena novčana kazna koja se ima smatrati blažom vrstom kazne, a koja joj je izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu, to ovaj Sud opravdano smatra da bi mjera trajnog oduzimanja vozila u ovom slučaju bila suviše stroga i otegotna za sve ovdje navedene okolnosti i da će izrečena kazna zatvora od 20 dana na koju se primjenjuje uvjetna osuda imati utjecaja na okrivljenicu da više ne čini ovakve i slične prekršaje, jer se uvjetna osuda može u tom slučaju opozvati, a mjera trajnog oduzimanja vozila moći će se prema okrivljenici primijeniti u budućnosti ukoliko nastavi s protupravnim postupanjima.
7. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
