Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-265/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Nikše Lučića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženica FB, II. ZB i III. ČB zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine " broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 -dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva Zagrebu, o žalbi optuženice FB podnesene putem branitelja odvjetnika ABC i o žalbi optuženice ČB podnesenoj putem braniteljice odvjetnice ABC, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-2126/21-41 od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 16.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženica FB i ČB te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. optužene OB i ČB proglašene su krivima za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11, te je optuženica OB osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a optužena ČB je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 77. KZ/11 u vezi s člankom 560. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 I 80/19; dalje: ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 70,00 kuna/9,29 eura predstavlja imovinsku korist koju su I. optužena OB i III optužena ČB ostvarile kaznenim djelom iz članka 228. stavak 1. KZ/11, utvrđeno je da navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je naloženo I. optuženoj TB i III. optuženoj ČB da isplate Republici Hrvatskoj novčani iznos od po 35,00 kuna/4,65 eura svaka i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 I. optužena OB i III. optužena ČB su u cijelosti oslobođene obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

1.3. Pod točkom VI. presude na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 optuženica ZB oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11, te je pod točkom VII. temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci II. optužene ZB padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (u odnosu na oslobađajuću presudu donesenu za optuženu ZB) s prijedlogom da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu točke VI. i VII. izreke ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji (u odnosu na optuženice AB i ČB), s prijedlogom da u tom dijelu drugostupanjski sud optuženicama ĐB i ČB izrekne strože kazne.

2.1. Optuženica OB je putem je, putem branitelja, odvjetnika ABC, podnijela žalbu protiv presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, a podredno da predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.2. Optuženica ČB je, putem braniteljice odvjetnice ABC podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenopravnoj sankciji, sigurnosnoj mjeri, imovinskopravnom zahtjevu.

2.3. Na žalbe nije odgovoreno.

2.4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.5. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, budući da to nije zatraženo u žalbama.

3. Žalbe nisu osnovane.

3.1. U odnosu na žalbene navode obrane optuženica FB i ZB glede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud potpuno i u cijelosti pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje u konkretnom slučaju za što je proveo dostatno dokaza, koje je ocijenio svakog pojedinačno i u njihovoj međusobnoj svezi i iz tako utvrđenog činjeničnog stanja je izveo pravilan zaključak kako su optuženice OB i ČB počinile kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11 na način kako je to opisano izrekom pobijane presude. Činjenica da u vrijeme suđenje oštećena CB, kao ni ispitani svjedok zaštitar ĆB u sudnici ne prepoznaju optuženice, nije od značaja za odlučivanje u ovom postupku, s obzirom na to da iz Izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju I. Policijske postaje Zagreb proizlazi da su inkriminirane zgode upravo optuženice ČB i ZB zadržane od strane zaštitara i predane policijskim službenicima, iz obrana svih okrivljenica iznesenih na prvom ispitivanju proizlazi da je upravo OB uzela novčanik iz torbe oštećene CB i da je ona pobjegla, a iz iskaza CB proizlazi da je jedna od tih zadržanih osoba s nekim razgovarala na mobitel i da je onda zaštitara odvela do njenog novčanika koji joj je tada vraćen, dok optužena ZB navodi kako joj upravo OB rekla gdje je ostavila novčanik te je ona odvela zaštitara da gospođi vrati novčanik. Nije životno i logično da bi okrivljenice bilo što priznale pod pritiskom policijskih službenika, budući da su one propisno upozorene na sva prava koja imaju u postupku i prvostupanjski sud je njihove obrane na prvom ispitivanju detaljno analizirao i doveo u vezu sa svim ostalim izvedenim dokazima i izvedene zaključke potpuno pravilno argumentirao.

3.2. U odnosu na žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva na oslobađajući dio presude protiv optužene ZB prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima, također, pravilno utvrdio kako provedenim postupkom nije dokazano da je optužena ZB sudjelovala u počinjenju kaznenog djela, budući da ona i prigodom prvog ispitivanja negira da bi sudjelovala u počinjenju kaznenog djela na način da bi blokirala pogled ostalim prolaznicima, o tome govori samo prvooptužena u njezinoj obrani na prvom ispitivanju, ali ne i na raspravi, a ostali svjedoci u tom smislu ne opisuju njenu ulogu.

4. Nisu u pravu ni optuženica, OB, niti državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni, optuženica tvrdeći da mu bilo mjesta izricanju blaže kazne, a državni odvjetnik tvrdeći da je preblaga i neprimjerena. Kako je i žalba optuženice ČB podnesena zbog odluke o kazni i u tom smislu je ispitana pobijana presuda. Suprotno stavu, kako državnog odvjetnika, tako i optuženica, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

4.1. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne I.optuženici TB pravilno cijenio olakotnom činjenicu da je majka osmero djece, dok je otegotnom cijenio višestruku kaznenu osuđivanost, i to u 21 navratu, pretežito zbog imovinskih kaznenih djela, pri čemu su I. optuženoj izricane uvjetne osude te bezuvjetne kazne zatvora. Isto tako pravilno je otegotnom cijenjena njena višestruka prekršajna osuđivanost. Kao olakotne okolnosti na strani III.optužene ČB prvostupanjski je sud kao olakotnu okolnost pravilno cijenio da je majka jedanaestero djece, dok je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio kaznenu osuđivanost prije počinjenja ovog kaznenog djela u 3 navrata, od čega u 2 navrata zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, a nakon počinjenja ovog kaznenog djela još jednu pravomoćnu osudu zbog kaznenog djela krađe , pri čemu su III. optuženoj izricane uvjetne osude, rad za opće dobro te bezuvjetne kazne zatvora. Isto tako pravilno je kao otegotno cijenjeno da je predmetno kazneno djelo počinila u roku provjeravanja po presudi Općinskog suda u Zlataru broj K-228/12 koja je postala pravomoćna 26. listopada 2016., kojom je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine s rokom provjeravanja od 5 godina zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave, kao i višestruka prekršajna osuđivanost.

4.2.Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnosti na strani ličnosti optuženica i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenim kaznama zatvora po prvostupanjskom sudu, i to optuženici TB u trajanju od 1 (jedne) godine, a optuženici ČB u trajanju od 9 (devet) mjeseci dovoljno djelovati na optuženice da više ne čine kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na optuženice, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su izrečene kazne po prvostupanjskom sudu primjerene kako počinjenom kaznenom djelu tako i ličnosti optuženica te stupnju njihove krivnje i svakako su pogodne za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Zbog iznesenog, nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženica podnesene zbog odluke o kazni.

5. Kako žalbama nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da bi bile počinjene kakve povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 482. ZKP/08.

Dubrovnik, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Domagoj Raguž