Poslovni broj: K-46/2021-56
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 29 a, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Magde Davidović Glumac, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Nives Juričev Martinčev i Đurđice Kamenjarin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Elene Jurašin kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika FD, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo označeno po članku 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje KZ/11), a kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11, na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-74/2021 od 30. lipnja 2021. izmijenjene na raspravi održanoj 6. listopada 2025., nakon javno održane i zaključene rasprave 13. listopada 2025. u nazočnosti zastupnika optužbe Mire Dolić, zamjenice županijske državne odvjetnice u Splitu, punomoćnika oštećenika Mirne Cambj, odvj. u Splitu te branitelja po službenoj dužnosti optuženika Mislava Balića, odvj. u Splitu, na ročištu za objavu presude održanom 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
OPTUŽENIK:
FD OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i majke S rođene Ć, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac, sa završenom srednjom školom, oženjen, otac jednog djeteta, zaposlen, s prosječnim mjesečnim primanjima u iznosu od cca 700,00 eura, bez imovine, bez vojnog čina i odlikovanja, neosuđivan, drugi kazneni postupak nije u tijeku k r i v j e :
I. što je u razdoblju od 29. studenog 2019. do 9. veljače 2020. u Splitu i Makarskoj, kao direktor trgovačkog društva N14 REAL ESTATE d.o.o., u nakani da sebi pribavi materijalnu dobit u znatnom iznosu, a na štetu trgovačkog društva N14 REAL ESTATE d.o.o. Zagreb, svjestan da je o interesima društva dužan skrbiti pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, postupajući protivno odredbama članka 252. st. 1. i 2. te članka 10. stavak 4. t. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19) i svojim ovlastima te interesima društva, u više navrata sa računa trgovačkog društva N14 REAL ESTATE d.o.o. za svoje osobne potrebe podigao ukupan iznos od 143.100,00 kuna, neistinito prikazujući da novac podiže za potrebe blagajne i kao osobne pozajmice, za što nije imao ovlaštenje, a na koji način je neosnovano pribavio materijalnu dobit u iznosu od 143.100,00 kuna, a na štetu trgovačkog društva N14 REAL ESTATE d.o.o.,
dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist odnosno prouzročena znatna šteta,
čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo opisano po čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje KZ/11), a kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11.
II. Stoga se optuženik FD, na temelju članka 246. st. 2. KZ/11, prethodno osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa mu se na temelju čl. 56. KZ/11
i z r i č e
u v j e t n a o s u d a
na način da se optuženiku FD kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku FD se uz izrečenu uvjetnu osudu izriče posebna obveza da u roku od od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da isplati oštećeniku trgovačkom društvu N14 REAL ESTATE d.o.o. iznos od 18.992,63 eura (osamnaesttisućadevetstodevedetdvaeuraišezdesettricenta).
IV. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku ako bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri određenu posebnu obvezu iz članka 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.
V. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08) prihvaća se imovinskopravni zahtjev oštećenika trgovačkog društva N14 REAL ESTATE d.o.o. pa se nalaže optuženiku FD u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude isplatiti tom oštećeniku iznos od 18.992,63 eura (osamnaesttisućadevetstodevedetdvaeuraišezdesettricenta).
VI. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 nalaže se optuženiku FD na ime troškova kaznenog postupka
platiti
ukupan
iznos
od
1.997,53
eura
(tisućudevetstodevedesetsedameurapedesettricenta), od čega iznos od 761,00
(sedamstošezdesetjedan) eura predstavlja troškove provedenog financijsko- knjigovodstvenog
vještačenja,
iznos
od
736,53
eura
(sedamstotridesetšesteurapedesettricenta) predstavlja putne troškove svjedoka, a iznos od 500,00 (petsto) eura predstavlja paušalnu svotu.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-74/2021 od 30. lipnja 2021., protiv optuženika FD, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo označeno po članku 246. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11.
2. Na raspravi održanoj 6. listopada 2025., koja rasprava je počela iznova, optužba je izmijenila činjenični opis utuženog kaznenog djela sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka na način da je precizirala iznos pribavljene imovinske koristi odnosno prouzročene štete na iznos od 143.100,00 kuna (u protuvrijednosti od 18.992,63 eura) te pridodavši da optuženik navedeni novčani iznos nije vratio kao svrhu kroz poslovne isprave, u odnosu na koju izmjenu se optuženik očitovao da ju je razumio.
2.1. Na istoj raspravi oštećenik je, po punomoćniku, postavio imovinskopravni zahtjev za naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 18.992,63 eura.
3. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici i imovinskopravnom zahtjevu, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te da osporava postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika.
4. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.
5. S obzirom na optuženikovo negiranje optužbe, u dokaznom postupku pregledani su i pročitani na temelju čl. 329. st. 3. ZKP/08: povijesni izvadak iz sudskog registra za t.d. N14 REAL ESTATE d.o.o. (listovi 28-29 spisa, izvadak iz sudskog registra za t.d. N14 REAL ESTATE d.o.o., odluka o imenovanju direktora društva N14 REAL ESTATE d.o.o. (list 30 spisa), izjava o prihvaćanju za postavljenja direktora društva (list 31 spisa), ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog računa i obavljanju platnih usluga sačinjen između Zagrebačke banke d.o.o. Zagreb, Poslovnice Makarska i N14 REAL ESTATE d.o.o. (listovi 32- 33 spisa), izvadak sa računa odnosno kretanje sredstava po računu t.d. N14 REAL ESTATE d.o.o. (listovi 34-35 spisa), financijski izvještaj konto kartica (listovi 36-37 spisa), pregled transakcija Zagrebačke banke za t.d. N14 REAL ESTATE (listovi 8-17, 38-48 spisa), obavijest o opozivu i imenovanju direktora zahtjev za razduženje koje je upućen FD (list 49 spisa), odluka o opozivu i imenovanju direktora od 10. veljače 2020. (list 50 spisa), račun INA-e od 30. prosinca 2019. (list 51 spisa), račun hotela Life dizajn (list 52 spisa), rukom ispisane stranice papira (listovi 53-58 spisa), ugovor 29112019-1U od 29. studenog 2019. (listovi 59-60 spisa), račun broj F-04/FIN/1-2020 od 21. siječnja 2020. (list 61 spisa), opomena za plaćanje računa od 29. siječnja 2020. (list 62 spisa), mail SD upućen optuženiku od 12. veljače 2020. (list 63 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2021. (list 284 spisa), WhatsApp komunikacija između optuženika i ĆD (listovi 374-376 spisa te predana na današnjoj raspravi).
5.1. Nadalje, na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 u dokaznom postupku pročitani su: zapisnik o ispitivanju svjedoka AD s rasprave održane pred ovim sudom 23. veljače 2023. i zapisnik o ispitivanju svjedoka UD s rasprave održane pred ovim sudom 23. veljače 2023., te je sud odbio kao neosnovan prijedlog obrane optuženika za ponovnim ispitivanjem istih.
5.2. Ujedno su na temelju članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08 u dokaznom postupku pročitani zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆD i GD s rasprave održane pred ovim sudom 17. ožujka 2025. te zapisnik o ispitivanju stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa s rasprave održane pred ovim sudom 27. kolovoza 2025. u sklopu kojeg ispitivanja je ujedno pročitan njegov pisani nalaz i mišljenje od 26. svibnja 2025.
5.3. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 sud je odbio kao nevažne i odugovlačeće dokazne prijedloge obrane da se od nadležne Porezne uprave zatraži podatak je li, kada i u kojem iznosu oštećeno trgovačko društvo N14 REAL ESTATE d.o.o. izvršilo bilo kakve uplate na račun optuženika te po kojoj pravnoj osnovi, da se u tom pravcu, po pribavljanju predmetne dokumentacije, izvede dokaz dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te da se u svojstvu svjedoka ispitaju optuženikova supruga FDM, ZD i ŽD.
5.4. Naime, prema ocjeni ovog suda svi naprijed navedeni dokazni prijedlozi obrane predstavljaju nevažne odnosno odugovlačeće dokazne prijedloge, jer činjenice koje bi se izvođenjem predloženih dokaza trebale utvrditi nisu važne za odlučivanje o predmetu optužbe koji je određen činjeničnom supstratom optužnog akta, odnosno njihovo izvođenje bi nepotrebno znatno odugovlačilo ovaj kazneni postupak, zbog čega je takve dokazne prijedloge obrane valjalo odbiti.
5.5. Prvenstveno valja naglasiti da sud nije dužan provesti sve predložene dokaze, već samo one za koje ocijeni da su važni za utvrđivanje pravno odlučnih činjenica, a u konkretnom slučaju sve su pravno odlučne činjenice tijekom dokaznog postupka utvrđene drugim provedenim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.
5.6. Naime, za odlučivanje o predmetu optužbe koji je strogo definiran činjeničnim opisom kaznenog djela iz optužnice potpuno je pravno neodlučno je li oštećeno trgovačko društvo vršilo bilo kakve uplate na račun optuženika te po kojoj pravnoj osnovi, a osim toga optuženik i ne tvrdi da mu je navedeno trgovačko društvo putem računa i vršilo uplate po bilo kojoj pravnoj osnovi, što potvrđuju i svi ispitani svjedoci u ovom postupka tako da ta okolnost uopće nije sporna. Također su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka optuženikove supruge FDM, ZD i ŽD, jer je sud navedene dokazne prijedloge ocijenio nebitnima te usmjerenim na odugovlačenje ovog kaznenog postupka. Radi se o svjedocima čije je ispitivanje predloženo tek na posljednjoj raspravi prije završetka dokaznog postupka, te koji izvjesno, o čemu će još biti riječi u nastavku, nemaju saznanja koja bi bila odlučna za odlučivanje o predmetu optužbe.
5.7. Na kraju dokaznog postupka pregledan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika iz kojih proizlazi da se radi o počinitelju koji prethodno nije osuđivan ni za kaznena djela ni za prekršaje.
6. Ispitan u prethodnom postupku pred predstavnikom ovlaštenog tužitelja, optuženik je iznio obranu negirajući počinjenje predmetnog kaznenog djela, u bitnom navodeći kako slijedi. Nije osporio da je kao direktor t. d. N14 REAL ESTATE d.o.o. Zagreb sa računa tog društva u više navrata u banci odnosno posredstvom bankomata preko poslovne kartice društva podigao iznos za koji ga se tereti, ali je negirao da bi taj iznos potrošio za osobne potrebe tvrdeći da je novac koristio i trošio za potrebe društva uz odobrenje braće GD. Tako je naveo da je na traženje svog poznanika ĆD istom pronašao vilu u [adresa], koju je ovaj kupio u prosincu 2019. preko novoosnovanog t. d. N14 REAL ESTATE d.o.o., osnivač kojeg je bila Nihadova supruga FDM. Naime, negdje u ožujku 2019. prilikom susreta ĆD da mu je rekao kako želi ulagati u Hrvatsku, da je kao profesionalni košarkaš potpisao ugovor za Bayern, da bi ga nakon nekog vremena pitao ima li kakva interesantna nekretnina za kupnju. Na upit do koje vrijednosti da je rekao do cca 400.000,00 eura. Mjesec dana da je intenzivno tragao za pogodnom nekretninom, osobno i preko prijatelja pogledao je više nekretnina na području priobalja i otoka, isključili su otoke jer je ĆD bilo bitno da može doći avionom ili autom, preko ŽD pronašao je kuću u [adresa] koju je predložio ĆD za kupnju, ali kada je ovaj u kolovozu 2019. sa suprugom došao pogledati kuću svidjela im se druga kuća u blizini ponuđene. Na Nihadovo traženje angažirao se i stupio u kontakt s vlasnicima, te su na kraju dogovorili kupnju te druge kuće za iznos od 550.000,00 eura. Iako to nije tražio ĆD mu je tada dao iznos od 1.000,00 eura. Nadalje, s ZD iz društva ADDL pregovarao je o realizacije kupoprodaje i on mu je tada rekao da ako ĆD kupi kuću preko trgovačkog društva da ne bi bio obvezan podmiriti PDV pa bi kuću mogao kupiti za manji iznos (440.000,00 eura umjesto 550.000,00 eura). O navedenom je obavijestio ĆD. Potom se u posao vezano uz kupnju kuće uključuje Nihadov brat AD, koji od njega traži na uvid kompletnu dokumentaciju, te koji potom angažira jedno odvjetničko društvo iz Zagreba za registraciju društva. On i ĆD su mu ponudili da bude direktor društva, jer im je trebao netko tko živi u blizini kupljene kuće koju su planirali iznajmljivati u turističke svrhe s obzirom da su oni oboje živjeli izvan RH, a koju ponudu je on i prihvatio. Braća AD su mu obećali adekvatnu naknadu, auto, karticu i dr., a za troškove su mu govorili da ih podmiruje i piše, a da će oni sve to refundirati. Dostavljali su mu papire putem fax i e-maila koje je on potpisivao. Tako je potpisao izjavu o pristanku, poreznu dokumentaciju, ugovor o zajmu kojim ĆD pozajmio t.d. N14 REAL ESTATE d.o.o. iznos od 550.000.00 eura. Krajem studenog 2019. registrirano je t. d. N14 REAL ESTATE d.o.o. Zagreb, a nedugo nakon toga ĆD je uplatio pozajmicu za kuću, od čega je plaćena kupoprodajna cijena za kuću u [adresa]. Braća ĆD da su mu govorili da s računa društva slobodno uzima novaca koliko treba za sve troškove, što uključuje i one koje je imao dok firma nije registrirana. Dok se nije realizirala kupoprodaja često je putovao na relaciji [adresa] i drugdje gdje je trebalo. Jednom je u svezi dogovora o budućem poslovanju društva bio u [adresa] kod ĆD dva dana, te je također putovao u Beograd kako bi se našao s ĆD. Isto tako angažirao se oko budućeg najma kuće, vodio je pregovore sa agencijama, čak je imao ponudu i za duži najam kuće. Dok nije došlo do realizacije kupoprodaje vodio je pregovore s vlasnicima o načinu plaćanja i dr. Nakon što je kuća kupljena organizirao je popravke na kući. Osim toga putovao je i u Bosnu gdje se susreo s bratom GD. Zaključno je ustrajao u tvrdnji da je čitav novčani iznos za kojeg ga se tereti potrošio za potrebe poslovanja društva, a ne za svoje osobne potrebe.
6.1. Prilikom iznošenja obrane na raspravi optuženik je ustrajao u navodima iz obrane iznijete u prethodnom postupku, koju obranu je nadopunio ustrajući u tvrdnji da iznos od 143.100,00 kuna nije potrošio za svoje osobne potrebe, već za potrebe poslovanja društva čiji je bio direktor u inkriminiranom razdoblju te u svrhu svoje osobne nagrade za rad. Naime, s braćom GD je dogovorio da će mu biti isplaćen iznos od 10.000,00 eura za uspješno obavljen posao glede kupnje nekretnine u [adresa], budući da je željena nekretnina kupljena radi njegovog truda i angažmana kao i mjesečni iznos od 2.000,00 eura uvećano za troškove auta, mobitela i dr., na ime naknade za obavljanje direktorskog posla. Od čitavog obećanog iznosa ĆD mu je samo u kolovozu 2019. isplatio iznos od 1.000,00 eura, za koji mu je rekao da "ostavi sebi što se se izmučio oko pronalaska kuće", i ništa osim toga mu nije isplaćeno iako je on u više navrata kontaktirao braću GD i GD. Pojasnio je da je dio novca potrošio i za podmirivanje troškova popravaka na kući, u koju svrhu je iz blagajne društva podizao gotovinu i na takav način podmirivao navedene troškove plaćajući radnike na ruke. Dio novca je potrošio i na službena putovanja u Beograd (gdje se trebao sastati s ĆD, koji je kao igrač Bayerna tamo igrao košarkašku utakmicu, kako bi konačno dogovorili način na koji će ga oni isplatiti, ali na koncu do sastanka nije došlo) i Sarajevo gdje se susreo s bratom GD u svrhu promoviranja kuće koja je trebala biti predmetom turističkog iznajmljivanja od te sezone (ljetna sezona 2020). Također braća GD su bili zainteresirani za ulaganje u projekt nekretnine u [adresa], i sve što je napravio glede istog bilo je na njihovu inicijativu, ali su se predomislili kad je on već u ime društva potpisao ugovor s arhitektom.
6.2. Odgovarajući na pitanja zastupnika optužbe zbog čega je i dalje izvršavao naloge braće GD vezano uz poslovanje društva ukoliko mu ništa nije bilo plaćeno sukladno dogovoru, optuženik je pojasnio kako je on s ĆD bio u jako dobrim odnosima i nikada mu nije bilo ni na kraj pameti da bi ga ovaj mogao prevariti, što se na koncu dogodilo. Kaznenu prijavu, međutim, protiv istog nije podnio jer je čitava dokumentacija bila kod njegovog tadašnjeg odvjetnika koji je preminuo te na koncu nije podnio kaznenu prijavu. Nadalje je naveo da nikada nije formalno sklopio nikakav ugovor s braćom ĆD kojim bi oni regulirali svoje odnose, da nije čuvao nikakve račune vezano uz podmirivanje troškova društva, jer to nije smatrao potrebnim te da mu je ĆD u telefonskom razgovoru rekao da kad sjedne novac na račun društva, koji novac je uplatio ĆD na račun društva u svrhu kupovine predmetne vile, da on može za svoje potrebe zadržati sve što na računu preostane nakon podmirivanja kupoprodajne cijene za kuću.
6.3. Odgovarajući na pitanja punomoćnika oštećenika zbog čega prije podnošenja kaznene prijave nije odgovorio na dopise braće ĆD a vezano uz korištenje novčanog iznosa koji se navodi u optužnici, optuženik je naveo da im nije odgovorio jer oni u tom trenutku nisu imali nikakvu funkciju u društvu, pa mu je odvjetnik savjetovao da tako postupi, a nije odgovorio ni na dopise društva po savjetu odvjetnika.
6.4. Odgovarajući na upit svog branitelja optuženik je naveo da ne zna je li knjigovođa društva obavještavao nadležnu Poreznu upravu o pozajmicama koje je on sklapao s društvom.
7. Prije nego što je sud utvrdio završetak dokaznog postupka, stranke su navele kako nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.
8. Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz posebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo protiv gospodarstva
– zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo opisano po čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11 na način kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.
9. Kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju čini onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa, koja dužnost se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja, i na taj način sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu. Radi se o kvalificiranom obliku djela ako je počinjenjem navedene inkriminacije pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, čiji je opseg definiran čl. 87. st. 29. KZ/11 na način da se radi o šteti koja prelazi 7.963,37 EUR (60.000,00 kuna).
10. U postupku nije bilo sporno da je optuženik u vremenskom razdoblju od 20. studenog 2019. do 9. veljače 2020. (što znači i u inkriminiranom vremenskom periodu) obavljao dužnost direktora t.d. N14 REAL ESTATE d.o.o. Zagreb, koje društvo je zastupao pojedinačno i samostalno, što isti priznaje u svojoj obrani, a ujedno proizlazi i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za to trgovačko društvo, Odluke o imenovanju direktora društva od 5. studenog 2019., Izjave o prihvaćanju postavljanja za direktora društva od 30. listopada 2019. te Odluke o opozivu i imenovanju direktora od 10. veljače 2020.
10.1. Nije bilo sporno niti to da je navedeno trgovačko društvo osnovano na temelju Izjave o osnivanju d.o.o. od 5. studenog 2019. te registrirano upisom u sudski registar 20. studenog 2019., što sve ujedno proizlazi i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za predmetno trgovačko društvo.
10.2. Nije bilo sporno da je 28. studenog 2019. otvoren transakcijski račun za predmetno trgovačko društvo, kako to proizlazi iz Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog računa i obavljanju platnih usluga sklopljenog navedenog nadnevka između predmetnog trgovačkog društva, zastupanog po optuženiku i Zagrebačke banke d.d.
10.3. I konačno, u postupku nije bilo sporno da je optuženik u inkriminiranom vremenskom periodu koristeći poslovnu karticu društva s računa tog istog društva u više navrata podizao određene gotovinske novčane iznose na način da je vršio isplate na ime potreba blagajne, isplaćivao gotovinu samom sebi putem bankomata te sebi isplaćivao osobne pozajmice u ukupnom novčanom iznosu od 143.100,00 kuna. Naime, optuženik to ne osporava u svojoj obrani, a ujedno takvo utvrđenje proizlazi i iz iskaza ostalih ispitanih svjedoka u ovom postupku te iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
11. Ono što je u postupku bilo sporno te što je valjalo utvrditi jest je li optuženik kao direktor i odgovorna osoba predmetnog trgovačkog društva, koje društvo mu je povjereno na upravljanje, naprijed navedeni novčani iznos utrošio za svoje osobne potrebe, što tvrdi optužba, ili je navedeni novčani iznos utrošio za poslovanje društva, što isti tvrdi u svojoj obrani.
12. S obzirom da iz optuženikove obrane proizlazi da je imao odnos poslovne suradnje s braćom ĆD i AD, dok je GD bila osnivač predmetnog trgovačkog društva, tijekom dokaznog postupka ispitani su svi nabrojeni, a osim toga kao svjedok ispitan je i knjigovođa predmetnog trgovačkog društva BD.
12.1. Ispitan kao svjedok BD potvrđuje da je tijekom inkriminiranog vremenskog razdoblja obavljao posao knjigovođe predmetnog trgovačkog društva, da je društvo osnovano negdje u studenom 2019., da se društvo bavilo, između ostalog, iznajmljivanjem u turističke svrhe, u koju svrhu je kupilo jednu nekretninu (vilu) u [adresa] te da je jedna od prvih poslovnih transakcija bila uplata ĆD, supruga osnivačice društva GD, iznosa od 4.229.000,00 kuna na račun društva na ime pozajmice istog predmetnom trgovačkom društvu. Od navedene pozajmice financirana je kupnja predmetne vile, nakon čega je na računu društva ostalo cca 200.000,00 kuna. On kao knjigovođa utvrdio je da je optuženik, kao direktor društva, putem bankomata odnosno u banci s poslovnog računa društva podigao značajne novčane iznose, pri čemu je on više puta od optuženika tražio da mu dostavi isprave kojim bi pravdao korištenje navedenih novčanih sredstava u poslovne svrhe, a što optuženik nije napravio. Ujedno je utvrdio da je isti sebi isplaćivao pozajmice od strane društva u određenim novčanim iznosima, o čemu je sve obavijestio braću GD, koji su s njim stupili u kontakt te su optuženika opozvali s mjesta direktora društva te za novog direktora društva postavili AD. Svjedok je pojasnio da je u više navrata tražio od optuženika dostavu potrebne dokumentacije kao i dostavu ugovora o zajmu između optuženika i društva, ali usprkos tom njegovom traženju optuženik mu tražene isprave nije nikad dostavio. Optuženik također knjigovođi nije dostavio nikakve putne naloge niti račune u svezi njegovih navodnih službenih putovanja, osim što mu je u jednom navratu uredno knjižena jedna avionska karta na relaciji Zagreb-Split. Nadalje, svjedok je naveo da optuženiku od strane društva nije nikada isplaćena bilo kakva naknada niti mu je isplaćena plaća budući da optuženik nije bio u radnom odnosu u navedenom društvu.
12.2. Iz iskaza svjedoka ĆD proizlazi da je prije inkriminiranog vremenskog razdoblja poznavao optuženika iz košarkaških krugova te da je s njim bio u vrlo dobrim odnosima. S istim je tijekom 2019. stupio u kontakt te ga je pitao može li mu pronaći pogodnu nekretninu na širem području Splita, jer su on i supruga bili zainteresirani kupiti nekretninu na moru. Optuženik je na to pristao te mu je zaista pronašao jednu nekretninu na području [adresa], koju su on i supruga u njegovom društvu otišli razgledati 14. kolovoza 2019. Međutim, njemu i supruzi se svidjela susjedna veća nekretnina, koju su također u društvu optuženika razgledali i dogovorili se s vlasnicima o cijeni predmetne nekretnine, koju su odlučili kupiti. Naknadno su saznali da ukoliko bi nekretnina bila kupljena putem firme, da bi kupoprodajna cijena bila niža, jer bi bili oslobođeni dužnosti plaćanja PDV-a. Tada se rodila njihova ideja o osnutku firme. Optuženiku je nakon razgledavanja predmetne nekretnine i dogovora o kupnji iste predao iznos od 1.000,00 eura, za koji iznos mu je optuženik rekao da bi mu trebao dati kako bi se nekretnina na neki način rezervirala za njega odnosno da više ne bude oglašena. Dakle, on i supruga su odlučili osnovati firmu putem koje će se predmetna nekretnina kupiti, odlučili su da supruga formalno bude osnivač društva, a njegov brat AD, inače po struci pravnik, da bude direktor društva. Istovremeno s idejom o osnutku firme preko koje će se nekretnina kupiti on i supruga su došli do zamisli da se ta nekretnina ujedno i iznajmljuje u turističke svrhe. S obzirom na takvu njihovu odluku da im je palo na pamet da ponude optuženiku da bude direktor društva, s obzirom da su i on, supruga i njegov brat živjeli izvan RH, a trebala im je neka osoba "na terenu", zbog čega da su se on i brat negdje u listopadu 2019. sastali s optuženikom u Münchenu, gdje je on tada živio. On osobno da je financirao optuženikov put i boravak u Münchenu. Prilikom sastanka s optuženikom bilo je govora o strategiji i planu iznajmljivanja predmetne vile, koja u tom trenutku još nije bila kupljena niti je društvo bilo osnovano, a ujedno je optuženik njemu i bratu spominjao nekakav projekt gradnje kompleksa kuća u [adresa], za koji projekt on i brat u tom trenutku nisu bili zainteresirani što su mu rekli. U studenom 2019. društvo je osnovano i on je na račun društva na ime pozajmice uplatio određeni novčani iznos putem kojeg se financirala kupoprodaja predmetne nekretnine, pri čemu su optuženiku ponudili mjesto direktora društva, na što je on pristao. Sve detalje vezano uz plaću optuženika i naknadu određenih troškova koji bi bili u poslovne svrhe optuženik je dogovarao s njegovim bratom. U prosincu 2019. on je optuženiku rekao da s poslovnog računa društva može predignuti iznos od 1.000,00 eura na ime nagrade, ali on ne zna je li isti taj novac i predigao. Svjedok je osporio tvrdnju optuženika da se u siječnju 2020. s njim trebao poslovno susresti u Beogradu navodeći da je optuženik u Beograd došao pogledati košarkašku utakmicu Crvena Zvezda – Bayern te se susresti s prijateljima iz kluba Bayern, pri čemu je potvrdio da do sastanka u konačnici nije ni došlo. U siječnju 2020. svjedok je naveo da ga je brat obavijestio kako ga je kontaktirao knjigovođa društva te ga obavijestio da je optuženik s poslovnog računa društva predignuo znatan novčani iznos bez pokrića, da su ga on, brat i knjigovođa u više navrata kontaktirali da dostavi isprave kojima će pravdati korištenje navedenog novca u poslovne svrhe, a što on nikada nije napravio niti je do danas vratio navedeni novčani iznos. Svjedok je ujedno osporio da bi optuženik u poslovne svrhe putovao u Sarajevo navodeći da se radilo o njegovom privatnom putovanju.
12.3. Na sličan način iskazivali su brat i supruga svjedoka ĆD.
12.4 Tako je GD u svom iskazu potvrdila da je njen suprug bio u korektnim poznaničkim odnosima s optuženikom, koji je posredstvom jedne agencije za promet nekretnina njima, na njihovo traženje pronašao jednu vilu – kuću za odmor u [adresa], koju su ona i suprug odlučili kupiti. Potvrdila je da su se 14. kolovoza 2019. ona i suprug našli s optuženikom te da su zajedno razgledali jednu nekretninu u [adresa], time što im se prilikom razgledavanja te vile više svidjela druga, susjedna veća vila te im je od strane agenta rečeno da je i ta vila na prodaju mada formalno nije oglašena. Oni su tada iskazali namjeru za kupnju te veće vile, pri čemu su ujedno odlučili da je osim u osobne svrhe koriste i tako da ju iznajmljuju u turističke svrhe. Tada su ujedno saznali da ukoliko bi nekretninu kupili putem društva, da bi kupoprodajna cijena bila niža jer bi ostvarili pravo na povrat PDV-a. Još prije nego što je firma osnovana, u jesen 2019. ona, suprug i suprugov brat AD, inače po struci pravnik, dogovorili su se da ona formalno bude osnivač firme, dok su mjesto direktora odlučili ponuditi optuženiku s obzirom da je isti živio u [adresa], za razliku od njih, pa bi bio dostupan cijelo vrijeme. U tu svrhu u jesen 2019. u Münchenu su se sastali optuženik i braća AD, pri čemu je njen suprug osobno optuženiku financirao troškove puta i smještaja u Münchenu, a na tom sastanku se dogovarala buduća strategija oko iznajmljivanja predmetne nekretnine. Poznato joj je da je bilo dogovoreno da optuženik prima 450,00 eura mjesečno kao direktorsku plaću te je isključivo on bio u posjedu ključeva kuće te poslovne kartice društva. Za vrijeme dok je optuženik obavljao poslove direktora društva kuća se nije iznajmljivala. Osporila je tvrdnju optuženika da bi ovaj išao na službena poslovna putovanja u Beograd i Sarajevo, da su oba putovanja bila njegova privatna putovanja na koja je išao s tadašnjom djevojkom, da se u Sarajevu našao s njenim bratom na večeri, ali ta večera nije imala nikakve veze s poslovanjem društva, a što se tiče optuženikovog putovanja u Beograd da je on tamo išao pogledati košarkašku utakmicu između Bayerna i Crvene zvezde te da se nije radilo o poslovno uvjetovanom putovanju. Također optuženik je samoinicijativno bio u jednom arhitektonskom uredu kojeg je angažirao da napravi projekt oko izgradnje kompleksa zgrada u [adresa], ali navedeni projekt na koncu njeno trgovačko društvo nije platilo po izdanoj fakturi. Svjedokinja je ujedno pojasnila da ona nema nikakvih saznanja da bi postojao dogovor između optuženika i braće AD po kojem bi optuženik ostvarivao pravo na određenu nagradu vezano uz njegov angažman dok društvo još nije bilo osnovano. Nadalje, svjedokinja je potvrdila tvrdnju svog supruga da je optuženiku negdje oko Božića 2019. isplaćena određena novčana nagrada, ali ne zna u kojem iznosu, navodeći još kako optuženik nije imao dopuštenje da podiže novac s poslovnog računa društva i bilo kakve troškove podmiruje plaćajući "na crno".
12.5. Ispitan u svojstvu svjedoka AD u bitnom je potvrdio navode kako knjigovođe društva tako i svog brata te njegove supruge. Naveo je kako je njegov brat zajedno sa suprugom bio zainteresiran za kupnju određene nekretnine na širem području Splita, u svezi čega je zamolio optuženika, inače svog poznanika iz košarkaških krugova, koji se na njegovo traženje angažirao u svezi pronalaska predmetne nekretnine. Optuženik da je i pronašao njegovom bratu i supruzi pogodnu nekretninu te kad su se oni odlučili na kupnju, to su odlučili napraviti tako što će osnovati trgovačko društvo putem kojeg će se nekretnina kupiti. Ujedno su njegov brat i supruga odlučili da će se društvo baviti turističkom djelatnošću, jer da će se kupljena vila iznajmljivati te su mjesto direktora društva ponudili optuženiku, time što je formalno-pravno osnivač društva bila bratova supruga GD. U listopadu 2019. dolazi do sastanka u Münchenu između njega, brata i optuženika. Na tom sastanku razgovarali su o skici strategije iznajmljivanja predmetne vile koja se trebala pustiti u promet u svrhu iznajmljivanja u predstojećoj turističkoj sezoni 2020., a s optuženikom su se ujedno dogovarali uvjeti njegovog budućeg angažmana, pa se tako razgovaralo i o njegovoj mjesečnoj naknadi/plaći, koja bi bila cca 400-500,00 eura, uvećano za bonus ovisno o uspjehu turističke sezone. Dogovoreno je s optuženikom da isti ne bude u radnom odnosu u društvu, s obzirom da je isti već bio zaposlen u vlastitom društvu, i ujedno je utanačeno da sve novčane obveze društva spram optuženika dospiju na isplatu početkom turističke sezone 2020. kada se vila počne iznajmljivati u turističke svrhe. Dakle, svjedok je decidirano naveo da je dogovor s optuženikom bio da naknadu u svezi obavljanja funkcije direktora u predmetnom društvu započne dobivati tek početkom turističke sezone 2020., odnosno negdje od ožujka ili travnja 2020. Prilikom navedenog sastanka optuženik da im je spominjao nekakav projekt u [adresa] pa im je pokazivao neku dokumentaciju u svezi istog, ali su mu on i brat decidirano rekli da za taj projekt nisu zainteresirani. Društvo je osnovano u studenom 2019., njegov brat je na račun društva uplatio pozajmicu, od čega je financirana kupnja predmetne nekretnine u [adresa]. Negdje u siječnju 2020. kontaktirao ga knjigovođa društva BD koji ga je obavijestio da je optuženik s računa društva nenamjenski i bez pravdanja podigao novčani iznos od preko 140.000,00 kuna, da je on u više navrata tražio od optuženika da mu dostavi dokumentaciju potrebnu za knjiženje navedenih isplata u poslovne svrhe, što ovaj nije napravio. Potom je on stupio u kontakt s optuženikom, koji mu je prvotno obećavao da će dostaviti dokumentaciju u svezi pokrića raspolaganja novcem društva odnosno da će novac vratiti, da bi na kraju prekinuo svu komunikaciju s njim uz obrazloženje da će svi daljnji kontakti ići preko njegovih odvjetnika. Svjedok je ujedno potvrdio da je optuženik na ime svog angažmana oko pronalaska nekretnine od njegovog brata dobio naknadu od 1.000,00 eura. Zaključno svjedok je naveo da je optuženik bio u isključivom posjedu poslovne kartice društva te da je kao direktor društva bio ovlašten sve troškove društva plaćati predmetnom karticom, ali da je za sve troškove trebao imati pokriće te iste troškove dokumentirati knjigovođi i optuženik nikada nije imao uputu bilo kakve eventualne troškove društva plaćati "na ruke" bez odgovarajuće fakture.
13. Analizom i usporedbom iskaza naprijed ispitanih svjedoka, kojima sud kao međusobno podudarnima, logičnima, okolnosnima i uvjerljivima poklanja vjeru, te njihovim dovođenjem u vezu s iskazom optuženika proizlazi da svi akteri involvirani u poslovanje oštećenog trgovačkog društva suglasno iskazuju glede nekoliko činjenica. Tako su svi naprijed navedeni suglasni glede utvrđenja da je optuženik, kao dugogodišnji poznanik, tijekom ljeta 2019. bio angažiran od strane ĆD za pronalazak i kupnju nekretnine na širem splitskom području, koju nekretninu je posredstvom agencije za promet nekretnina i pronašao te koja nekretnina je na koncu i kupljena u prosincu 2019. od strane trgovačkog društva N14 REAL ESTATE d.o.o., koje je osnovano u studenom 2019., time što je kao osnivač figurirala GD. S tim u svezi svi naprijed navedeni suglasno tvrde da je ĆD, kao fizička osoba na račun predmetnog društva uplatio određeni novčani iznos na ime pozajmice, od kojeg iznosa je financirana kupoprodaja predmetne nekretnine u [adresa] u prosincu 2019. Nadalje, svi akteri su suglasni i glede činjenice da se predmetna nekretnina nije iznajmljivala za vrijeme dok je optuženik obavljao dužnost direktora predmetnog trgovačkog društva, što znači i tijekom inkriminiranog vremenskog perioda, a ujedno su suglasni i glede tvrdnje da optuženiku s računa istog trgovačkog društva nije isplaćena nikakva novčana naknada, što ujedno proizlazi i iz iskaza knjigovođe društva UD, pregledane materijalne dokumentacije u vidu izvoda s poslovnog računa društva te provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a što u svojoj obrani ujedno tvrdi i sam optuženik. Utoliko nije bilo potrebe od nadležne Porezne uprave zatražiti podatak je li, kada i u kojem iznosu oštećeno trgovačko društvo N14 REAL ESTATE d.o.o. izvršilo bilo kakve uplate na račun optuženika te po kojoj pravnoj osnovi, jer nije sporno da predmetnih uplata nije bilo, uslijed čega je takav dokazni prijedlog obrane odbijen, kako se to navodi u t. 5.3.-5.6. obrazloženja.
13.1. Međutim, ono što optuženik u svojoj obrani decidirano tvrdi, a što se razlikuje od iskaza ostalih ispitanih aktera, jest da je novčani iznos od 143.100,00 kuna potrošen u svrhu poslovanja oštećenog trgovačkog društva, a što u svojim iskazima izrijekom negiraju svi ispitani svjedoci.
13.2. Tako optuženik u bitnom tvrdi da je dio navedenog novčanog iznosa utrošen na ime novčane nagrade koja mu je obećana od strane braće ĆD kao naknada za obavljanje njegove direktorske funkcije u predmetnom društvu te kao obećana nagrada za pronalazak predmetne vile u [adresa], dio da je utrošen u svrhu troškova službenih putovanja u Beograd i Sarajevo, kamo je išao u svrhu promoviranja kupljene nekretnine u turističke svrhe kao i u svrhu troškova popravaka koje je osobno organizirao na predmetnoj nekretnini.
13.3. Međutim, takve tvrdnje optuženika protivne su svim ostalim izvedenim dokazima u ovom postupku, a naročito iskazima naprijed navedenih svjedoka, koji su ujedno verificirani i provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.
13.4. Tako svjedoci AD i ĆD te GD međusobno suglasno iskazuju da je dogovor postignut između braće GD, s jedne strane i optuženika, s druge strane prije nego što je društvo N14 REAL ESTATE d.o.o. uopće osnovano te prije nego što je optuženik preuzeo vršenje direktorske funkcije predmetnog trgovačkog društva bio da optuženik naknadu za obavljanje direktorske funkcije uvećano za pripadajuće bonuse te ostale troškove započne dobivati tek početkom turističke sezone 2020., kada se započne sa iznajmljivanjem predmetne nekretnine. Naprijed navedeno ujedno je i logično i životno, jer društvo u inkriminiranom razdoblju nije ostvarivalo nikakve prihode od poslovanja te zapravo nije ni poslovalo, te su jedina dva poslovna događaja glede djelatnosti društva tijekom inkriminiranog perioda bili uplata pozajmice od strane ĆD na poslovni račun društva te kupoprodaja predmetne nekretnine. U takvim okolnostima nije ni bilo logike da optuženik ostvaruje naknadu na ime obavljanja direktorske funkcije tijekom inkriminiranog vremenskog perioda, pa utoliko sud vjeruje navedenim svjedocima da je dogovor bio onakav kakvim ga oni opisuju. Što se tiče optuženikovog navoda o troškovima koje je podmirivao na ime organizacije popravaka na predmetnoj nekretnini, optuženik tu svoju tvrdnju ničim nije dokazao, a iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te iskaza knjigovođe proizlazi da navedene troškove nije pravdao odgovarajućim fakturama, dok optuženik tijekom postupka nije predložio da se kao svjedoci ispitaju osobe kojima bi navodno na ruke ("na crno") plaćao navedene troškove. Međutim, sve da su takve osobe i bile angažirane od strane optuženika, za navesti je da braća ĆD te GD u svojim iskazima navode kako optuženik nije imao ovlaštenje naprijed navedene troškove plaćati radnicima "na crno". Nadalje, optuženik u postupku nije dokazao niti svoju tvrdnju o navodnim službenim putovanjima u Beograd i Sarajevo u svrhu turističkog promoviranja predmetne vile, a koju njegovu tvrdnju braća GD te GD izrijekom negiraju, a nije sporno da optuženik za navedena putovanja nije ispunjavao putne naloge niti sačinjavao izvješća o službenim putovanjima, a što je bio dužan, kako je to u svom iskazu ujedno potvrdio knjigovođa BD, a ujedno proizlazi i iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.
13.5. Također, provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje u potpunosti potvrđuje istinitost tvrdnji svih ispitanih svjedoka u ovom postupku. Tako je vještačenjem utvrđeno da je optuženik s računa oštećenog trgovačkog društva u vremenskom razdoblju od 29. studenog 2019. do 29. siječnja 2020. podigao ukupan iznos od 143.100,00 kuna, od čega je za potrebe blagajne podignut iznos od 31.000,00 kuna, za potrebe pozajmica iznos od 84.000,00 kuna te bez naznačene svrhe putem bankomata iznos od 28.100,00 kuna. Vještačenjem je, nadalje, utvrđeno da optuženik nije dostavio dokumentaciju o korištenju podignutih sredstava odnosno dokaz o utrošku sredstava podignutih za potrebe blagajne te bez naznačene svrhe putem bankomata u iznosu od 59.100,00 kuna, dok je isti dao u ime trgovačkog društva čiji je bio direktor sebi pozajmicu u ukupnom iznosu od 84.000,00 kuna, pri čemu nije kao dokaz pozajmice dostavio ugovor o zajmu, a iz iskaza braće GD, GD kao osnivača društva te knjigovođe UD proizlazi kako ugovori o zajmu u odnosu na naprijed novčani iznos nikada nisu ni bili sklopljeni, iz čega proizlazi da bi se radilo o fiktivnim pozajmicama koje je optuženik sebi isplaćivao u ime oštećenog trgovačkog društva. Naime, da se radilo o realnim pozajmicama, ista su trebala biti sačinjena u pisanoj formi sa utvrđenim uvjetima zajma kao što su kamatna stopa po kojoj je zajam plasiran te rok na koji je zajam odobren, što je sve trebalo biti od strane optuženika dostavljeno knjigovođi u svrhu knjiženja tih troškova te njihove dostave nadležnoj Poreznoj upravi, a što sve optuženik nije napravio, kako je u svom iskazu naveo svjedok BD. S obzirom na naprijed navedeno vještačenjem je utvrđeno da je optuženik na štetu trgovačkog društva N14 REAL ESTATE d.o.o. sebi pribavio imovinsku korist u iznosu od 143.100,00 kuna.
13.6. Ovakva opisana utvrđenja vještaka sud smatra stručnim i uvjerljivim, za njih je vještak dao logična i valjana obrazloženja, a također ni same stranke nisu imale nikakvih prigovora ni primjedbi na ovo vještačenje, pa ih je stoga sud u potpunosti prihvatio kao stručna i kvalitetno obrazložena.
13.7. Nadalje, optuženikova tvrdnja da je imao tražbinu spram društva po osnovi nagrade na ime svog angažmana oko pronalaska predmetne vile ĆD te tražbinu spram društva na ime naknade troškova koje je imao, sve prije osnivanja predmetnog društva također nije utemeljena. Nesporno je, jer to tvrde kako optuženik tako i svjedoci ĆD i AD kao i GD, da je ĆD optuženiku na ime njegovog angažmana oko pronalaska predmetne vile isplatio iznos od 1.000,00 eura, pri čemu odstupanja istih glede vremenskog perioda isplate te naknade nije od značaja. Ono što je bitno jest da je ĆD optuženiku isplatio navedeni novčani iznos iz svoje vlastite imovine te da se ne radi o obvezi društva na isplatu navedenog iznosa optuženiku. Dakle, sva eventualna potraživanja optuženika glede njegovog angažmana oko pronalaska vile, prije samog osnutka predmetnog društva, trebaju biti uperena prema ĆD, a ne prema društvu te ukoliko je optuženik i imao nekakve troškove prije samog osnivanja društva, a koje troškove nije ničim dokazao niti dokumentirao, radilo bi se o njegovom potraživanju spram ĆD, a ne društva. To posredno proizlazi i iz činjenice što su optuženiku nesporno troškovi putovanja i smještaja glede sastanka u [adresa], koji sastanak je bio prije osnivanja društva vezano uz izradu plana strategije oko budućeg iznajmljivanja predmetne vile, plaćeni od strane ĆD kao fizičke osobe, a ne od strane društva, koje u tom trenutku i nije postojalo. Utoliko nije bilo potrebe u postupku ispitivati osobe koje su bile involvirane u postupak oko optuženikovog angažmana oko pronalaska predmetne vile prije osnivanja društva, zbog čega je sud odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka ZD i ŽD. Također nije bilo potrebe niti ispitivati optuženikovu suprugu jer je iz iskaza svih svjedoka ispitanih u ovom postupku jasno da ista nije nazočila sastanku optuženika s braćom ĆD u [adresa], niti je ista na bilo koji način bila involvirana u njihovu poslovnu suradnju.
14. Iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da je u izreci opisanim postupanjem optuženik očito povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa društva čiji je bio direktor, a čije imovinske interese i dobrobit je trebao štititi pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika u smislu odredbi čl. 252. st. 1. i 2. te članka 10. stavak 4. t. 3. Zakona o trgovačkim društvima, te time pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist, a društvu N14 REAL ESTATE d.o.o. prouzročio znatnu štetu. Naime, prema čl. 87. st. 29. KZ/11, koja odredba definira visinu neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenih djela, zakonsko obilježje "znatna imovinska korist" odnosno "znatna šteta" kod kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11 postoji kada vrijednost imovinske koristi prelazi 60.000,00 kuna (odnosno 7.963,37 eura).
15. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da je optuženik svojim postupanjem opisanim u izreci presude ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11.
16. Utvrdivši naprijed navedeno, valjalo je potom ocijeniti postoji li u konkretnom slučaju optuženikova krivnja, jer da bi neka radnja bila kazneno djelo njome mora biti ostvareno biće kaznenog djela, koje ujedno mora biti protupravno i skrivljeno.
16.1. Sastojci krivnje propisani su člankom 23. KZ/11 prema kojem je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
16.2. Ubrojivosti optuženika tempore criminis nije bila sporna tijekom postupka.
16.3. Prema ocjeni ovog suda optuženik je biće kaznenog djela za koje je proglašen krivim počinio s izravnom namjerom u smislu čl. 28. st. 2. KZ/11 odnosno isti je bio svjestan svih obilježja bića navedenog djela te je htio njegovo ostvarenje. Tako je optuženik bio svjestan svog svojstva direktora i osobe ovlaštene za zastupanje društva, svjestan da u cilju pribavljanja nepripadajuće znatne imovinske koristi čime će oštetiti društvo, novac društva troši u osobne svrhe, a što je sve ujedno i htio.
16.4. Pored ubrojivosti i oblika krivnje, kod optuženika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njegovog postupanja odnosno isti je bio svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno. Sama svijest o protupravnosti svodi se u suštini na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, što je optuženik kao psihički zdrava i poslovno sposobna osoba, ujedno i visoko pozicionirana službena osoba sa stručnim znanjem, iskustvom i sposobnostima, nesumnjivo bio.
16.5. Na strani optuženika nije utvrđeno da bi isti postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, što znači da nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
17. Nakon što je utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od optuženikovog stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra, interesima oštećenika te kojom će se ujedno ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.
17.1. Kao olakotnu okolnost na strani optuženika sud je cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok mu je otegotnim cijenjena okolnost što do danas nije obeštetio oštećeno trgovačko društvo.
17.2. Cijeneći sve nabrojene okolnosti kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, naročito vodeći računa o ličnosti optuženika, njegovom prijašnjem životu u smislu prethodne neosuđivanosti, njegovim urednim osobnim i obiteljskim prilikama, svim okolnostima počinjenja predmetnog kaznenog djela te njegovom ponašanju nakon počinjenja istog, a uvažavajući svrhu kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11, sud je ocijenio da zaista postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja izrečene mu kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je izrekao uvjetnu osudu iz članka 56. KZ/11.
17.3. Stoga je sud optuženika, na temelju članka 246. st. 2. KZ/11, za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je potom na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odmjerio rok provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude u kojem optuženik ne smije počiniti novo kazneno djelo.
17.4. Potom je na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku FD uz izrečenu uvjetnu osudu izrečena posebna obveza da u roku od od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da isplati oštećeniku trgovačkom društvu N14 REAL ESTATE d.o.o. iznos od 18.992,63 eura (osamnaesttisućadevetstodevedetdvaeuraišezdesettricenta).
17.5. Također je utvrđeno da se na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može opozvati ako optuženik u navedenom roku ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu.
17.6. Prema ocjeni ovog suda izricanjem optuženiku upravo navedene sankcije spram istog će se u potpunosti moći ostvariti svrha kažnjavanja određena člankom 41. KZ/11., koja ima svoju retributivnu, specijalno i generalno preventivnu komponentu, koja se ogleda u utjecaju ove presude na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela te kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, ali i resocijalizacijski zahtjev koji omogućava optuženiku da se nakon izdržane kazne ponovno uključi u društvo.
18. Nadalje je sud na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenika trgovačkog društva N14 REAL ESTATE d.o.o. te optuženika obvezao u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude isplatiti tom oštećeniku
iznos
od
18.992,63
eura
(osamnaesttisućadevetstodevedetdvaeuraišezdesettricenta), za koji iznos je navedeno trgovačko društvo nesporno oštećeno.
19. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 761,00 (sedamstošezdesetjedan) eura te putni troškovi svjedoka u iznosu od 736,53 (sedamstotridesetšesteurapedesettricenta) eura, a koji se naplaćuju sukladno članku 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08.
19.1. Prema članku 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti i trajanju postupka te osobnim i imovinskim prilikama optuženika. U konkretnom slučaju sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 500,00 (petsto) eura. Budući da je optuženik proglašen krivim, to je na temelju članka 148. st. 1. u svezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi troškove kaznenog postupka koji ukupno iznose 1.997,53 eura (tisućudevetstodevedesetsedameurapedesettricenta).
U Splitu, 16. listopada 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Magda Davidović Glumac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud RH.
DNA:
- optuženiku
- branitelju optuženika
- ŽDO Split
- pun. oštećenika
- u spis
