Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-973/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PU, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: Pp-2536/2022-23 od 19. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog PU kao osnovana i ukida pobijana presuda za djela prekršaja iz članka 163. stavka 8. i članka 196. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, u tom dijelu.

p r e s u d i o  j e

II. Uslijed prethodnog rješenja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljenom PU za djelo činjenično opisano u točki 1. izreke pobijane presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, prihvaća kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.200,00 EUR (tisućudvjesto eura), za djelo činjenično opisano u točki 2. izreke pobijane presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 229. stavka 5. ZSPC-a, prihvaća kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 15,00 EUR (petnaest eura), te za djelo činjenično opisano u točki 3. izreke pobijane presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 46. stavka 3. ZSPC-a, prihvaća kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 15,00 EUR (petnaest eura), temeljem čega se okrivljenom PU uz primjenu citiranih propisa te članka 37. i članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.230,00 EUR (tisućudvjestotrideset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

III. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog PU kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda u pobijanom, a neukinutom dijelu.

IV. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni PU je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Virovitici okrivljeni PU je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8., članka 229. stavka 5., članka 46. stavka 3., članka 163. stavka 8. i članka 196. stavka 7. ZSPC-a, za koje mu je uz primjenu članka 39. PZ-a izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.410,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

1.2. Tom je presudom okrivljenik također obvezan na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 30,53 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni PU je, putem branitelja Krešimira Slamića, odvjetnika u Virovitici, pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Ističe kako iz iskaza policijskog službenika P proizlazi kako on nije vidio je li okrivljenik za vrijeme vožnje koristio mobitel i bio vezan sigurnosnim pojasom, zbog čega je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer iz niti jednog dokaza ne proizlazi da okrivljenik zaista nije bio vezan i da je koristio mobitel. Nadalje, ističe da je zapisnik o ispitivanju alkohola u organizmu nezakonit dokaz, te da je sud odbio istog po prijedlogu obrane takvim proglasiti čime je počinjena bitna povreda. Naime, okrivljenik tvrdi da je ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika provedeno suprotno pravilima jer da je alkotest proveden u vremenu kraćem od 15 minuta od uključivanja uređaja Drager i da nije prošlo 15 minuta od zadnjeg ispijanja pića do testiranja. Okrivljenik u žalbi također ističe bitnu povredu iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a te navodi da mu je izrečena prestroga kazna u odnosu na njegova primanja, a vozačka dozvola mu je potrebna za obavljanje posla jer će mu u suprotnosti biti ugrožena egzistencija zbog mogućeg gubitka posla. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije nastupila ni zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe ovaj Sud nalazi da žalitelj osnovano upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prekršaje iz članka 163. stavka 8. i članka 196. stavka 7. ZSPC-a.

5.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju presude utvrdio da je sporno je li okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja bio vezan sigurnosnim pojasom za vrijeme upravljanja vozilom, te je li koristio mobilni uređaj za vrijeme vožnje na način koji umanjuje mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom.

5.2. U svrhu dokazivanja sud je proveo dokaz ispitivanjem svjedoka policijskog službenika P koji je naveo da je tek prilikom zaustavljanja okrivljenika i dolaska do vozila kojim je isti upravljao, do mjesta vozača, vidio da okrivljenik nije vezan sigurnosnim pojasom i da u lijevoj ruci nedaleko uha drži mobitel i govori u njega. Također je naveo da nije vidio za vrijeme dok je okrivljenik upravljao vozilom, zbog mraka i magle i možebitnog zatamnjenog stražnjeg stakla, je li okrivljenik vezan sigurnosnim pojasom i koristi li mobitel. Sud je također proveo dokaz suočenjem između okrivljenika i tog svjedoka, kojom prilikom je okrivljenik poricao počinjenje ovih prekršaja, jednako kao u svojoj obrani, a svjedok je u bitnome isto naveo kao i tijekom ispitivanja.

5.3. Nakon provedenih dokaza prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka P jer je isti postojano i s bogatstvom detalja opisivao svoja zapažanja, temeljem čega je utvrdio da je okrivljenik počinio predmetne prekršaje, obrazlagajući da je iz sadržaja okrivljenikova razgovora na mobitel u trenutku zaustavljanja od strane policijskoj službenika razvidno da je takav razgovor dulje trajao, pa i za vrijeme vožnje, pa da iz tih razloga nije ni koristio sigurnosni pojas jer su mu ruke bile zauzete s upravljačem i mobitelom.

5.4. Ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti, jer ista nemaju uporišta niti u jednom izvedenom dokazu. Naime, sud je svoju odluku o krivnji okrivljenika za ova dva prekršaja temeljio na iskazu svjedoka P, iz čijeg iskaza je potom iznio navedena činjenična utvrđenja. Valja naglasiti da je navedeni svjedok naveo da nije vidio da je okrivljenik počinio navedene prekršaje već je tek prilikom zaustavljanja okrivljenika i dolaska do njegovog vozila vidio da nije vezan pojasom i da priča na mobitel, a budući da je okrivljenik u obrani osporavao počinjenje tih prekršaja, jasno je da u postupku nije dokazano počinjenje tih prekršaja jer to ne proizlazi iz dokazne materije. Za donošenje odluke o krivnji okrivljenika za prekršaj nije dovoljno da sud izvodi zaključke temeljem zaključaka svjedoka, koji nema neposrednih saznanja, o tome je li ili nije počinjen prekršaj, već je nužno da bude nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj.

5.5. Imajući u vidu navedeno, valjalo je odlučiti kao u ovom rješenju (točka I.) te ukinuti pobijanu presudu u odnosu na prekršaje iz članka 163. stavka 8. i članka 196. stavka 7. ZSPC-a te u tom dijelu vratiti predmet na ponovno suđenje i odlučivanje. U ponovljenom postupku, sud će vodeći se razlozima ovog rješenja, ponovno provesti dokazni postupak u kojem će provesti sve raspoložive dokaze temeljem kojih će potom biti moguće utvrđenje svih odlučnih činjenica, te će donijeti novu pravilnu i osnovanu odluku o ovim prekršajima.

6. Slijedom ove odluke, valjalo je u točki II. izreke presude ovog Suda preinačiti pobijanu presudu po službenoj dužnosti u odluci o ukupnoj novčanoj kazni na način kako je to učinjeno u izreci.

6.1. Nadalje, razmatrajući navode okrivljenika iz žalbe u odnosu na prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, isti nisu osnovani. Vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, u odnosu na prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, te članka 46. stavka 3. i članka 229. stavka 5. ZSPC-a, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za ta djela prekršaja, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio.

6.2. Naime, iz provedenih dokaza u postupku, a to su ispitivanje okrivljenika, ispitivanje svjedoka P, V, I, suočenje između okrivljenika i svjedoka P te čitanje zapisnika o ispitivanju alkohola u organizmu i ostale materijalne dokumentacije, proizlazi da je sud u odnosu na prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, kojeg okrivljenik u žalbi osporava, utvrdio sve odlučne činjenice bitne za donošenje odluke o krivnji okrivljenika za taj prekršaj. Tako iz provedenih dokaza je pravilno utvrđeno da je od zadnje konzumacije pića od strane okrivljenika do njegova alkotestiranja prošlo najmanje 15 minuta, jer je svjedok P, čiji je iskaz ocijenjen vjerodostojnim, izjavio da se sjeća da je okrivljenika zaustavio u 21,25 ili 21,26 sati, ispitivanje je obavljeno u 21,31 sati, a policijsko vozilo je slijedilo okrivljenikovo vozilo nekih 150 metara prije zaustavljanja, nakon čega je upalilo rotacijska svjetla i okrivljenik je vozilo zaustavio nakon 30-40 metara, a razgovor između policijskog službenika i okrivljenika nakon zaustavljanja je trajao oko 5-6 minuta. Stoga je ovaj Sud stava da su u tom dijelu navodi žalbe neosnovani.

6.3. Nadalje, što se tiče navoda žalbe u kojima okrivljenik osporava utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu, isti također nisu osnovani, jer je u postupku pravilno utvrđena koncentracija alkohola u organizmu i navodi okrivljenika iz obrane i žalbe istu nisu doveli u sumnju. Prvostupanjski sud svoja utvrđenja temeljio je na zapisniku o ispitivanju alkohola u organizmu čije izdvajanje kao nezakonitog dokaza je obrana bezuspješno predlagala, jer je u postupku utvrđeno da takav prijedlog nije osnovan budući da je iz iskaza policijskog službenika P postalo razvidno da je testiranje provedeno prema pravilima. Tako je okrivljeniku utvrđena koncentracija alkohola u organizmu od 2,36 g/kg, svjedok P je naveo u iskazu da kad je zaustavio okrivljenika isti je bio vidno jako alkoholiziran, okrivljenik je na zapisnik o ispitivanju naveo da je popio 5 piva od pola litre dok je u obrani kontradiktorno navodio da je popio 2-3 pelinkovca, a svjedoci I i V su izjavili da je okrivljenik konzumirao dvije runde alkoholnih pića, odnosno 2-3 piva te na šanku još žestokih pića pelinkovaca, iz čega se da zaključiti da je obrana okrivljenika neuvjerljiva i da su odlučne činjenice pravilno utvrđene. Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu u ovom dijelu.

7. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud je stava, da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za svaki od terećenih prekršaja utvrdio ublažene pojedinačne novčane kazne.

7.1. Prvostupanjski sud je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika koje je isti istaknuo u postupku, te mu je uz primjenu članka 37. PZ-a koji propisuje ublažavanje novčane kazne, izrekao ublaženu novčanu kaznu jer je smatrao da će se tako izrečenom novčanom kaznom ispuniti svrha kažnjavanja i odvratiti okrivljenik od budućeg ponavljanja prekršaja. Ovaj Sud se slaže s takvom odlukom suda i naglašava okrivljeniku da mu je ukupna novčana kazna osjetno ublažena i da isti u žalbi nije naveo nikakve okolnosti koje se mogu smatrati naročito izraženim olakotnim okolnostima koje bi opravdale daljnje smanjenje kazne.

8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisana postupanja okrivljenika predstavljaju teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdavaju procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 2,36 g/kg. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), ovaj Sud je paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odredio u iznosu od 60,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a s obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.