REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj P-1034/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Marijani Capurso Kulišić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnica RP, protiv tuženika 1.1 OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. GP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 16. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik za cijelo na stanu-nekretnini, upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku kao z.k. tijelo II-4.suvlasnički dio s neodređenim omjerom-EZTAŽNO VLASNIŠTVO(E-4), dvosobni stan na 3. katu zgr.2919 k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, blagovaonice, ostave, kupaonice s WC-om, hodnika i 2 balkona ukupne površine 56,03 m2 te pripadajuće drvarnice uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Dužne su tuženice temeljem ove presude trpjeti upis prava vlasništva na nekretnini iz toč.1.ove presude na ime tužiteljice, uz istovremeno brisanje tog prava s njihovog imena .

3. Dužne su tuženice, solidarno, ukoliko se opru ovoj tužbi, naknaditi tužiteljici parnične troškove s kamatama koje se određuju po čl.39.ZOO od dana presuđenja do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicama troškove ovog postupka u iznosu 825,00 EUR (osam stotina devedeset i pet eura), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod posl.br.R1-109/2024 od 12.11.2024. u predmetu razvrgnuća suvlasničke zajednice upućena u parnicu radi utvrđenja vlasničkog udjela na stanu- nekretnini, upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku kao z.k. tijelo II-4.suvlasnički dio s neodređenim omjerom-EZAŽNO VLASNIŠTVO(E-4), dvosobni stan na 3. katu zgr.2919 k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, blagovaonice, ostave, kupaonice s WC-om, hodnika i 2 balkona ukupne površine 56,03 m2 te pripadajuće drvarnice uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica osporava tuženicama da su stvarno vlasnice za po 1/3 dijela prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tvrdi da njoj pripada veći suvlasnički dio i to stoga što je s pok. suprugom, ĐP i troje djece, sinom SP te kćerima K i R, živjela u zajedničkom domaćinstvu s UP, majkom tuženica i pok. supruga, u predmetnom stanu od 9. srpnja 1981. sve do smrti CP (**.**.2021.), a nakon njene smrti sa svojom obitelji sve do dana podnošenja ove tužbe. Tvrdi da je UP je 16. ožujka 1995. sklopila Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana s Gradom Dubrovnikom temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, po kojem je ugovoru utvrđena cijena stana u iznosu od 47.226,67 kn , uz obročnu otplatu s kamatama u iznosu od 7.375,33 kn (ukupno po ugovoru cijena je određena u kunama u visini od 54.602,00 kn, u obročnoj otplati od 360 mjeseci (na vrijeme od 30 godina). Nadalje, ističe da su tužiteljica i njen pok. suprug ĐP, su u dogovoru sa UP, kao ugovornim obveznikom, uplaćivali uredno svaki dospjeli obrok po Ugovoru o kupoprodaji stana iz 1995., a tužiteljica je nastavila otplaćivati dospjele obroke po Ugovoru o kupoprodaji stana i nakon smrti supruga ĐP, kao jedini njegov zakonski nasljednik, te je otplatom vrijednosti stana po navedenom ugovoru stekla i vlasnički udio u stanu koji je predmet ovog postupka u 100% udjelu, jer je pok. CP htjela da njen sin ĐP otplati stan i stekne ga u vlasništvo za cijelo. S obzirom na navodno smatra da udio vlasništva u predmetnom stanu na ime tuženica pogrešno utvrđen prilikom donošenja rješenja o nasljeđivanju iza smrti CP i isto tako iza smrti ĐP. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi da je tužiteljica vlasnik za cijelo na stanu-nekretnini, upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku kao z.k. tijelo II-

4.suvlasnički dio s neodređenim omjerom-EZTAŽNO VLASNIŠTVO(E-4), dvosobni stan na 3. katu zgr.2919 k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, blagovaonice, ostave, kupaonice s WC-om, hodnika i 2 balkona ukupne površine 56,03 m2 te pripadajuće drvarnice uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su tuženice dužne su tuženice temeljem presude trpjeti upis prava vlasništva na nekretnini iz toč.1.ove presude na ime tužiteljice, uz istovremeno brisanje tog prava s njihovog imena, sve uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženice osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Predlažu istu odbiti te naložiti tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženicama. Ističu da su pravo vlasništva predmetne nekretnine stekle nasljeđivanjem iza svoje pok. majke CP i to temeljem pravomoćnog i zakonitog rješenja o nasljeđivanju, te je upis u zemljišnim knjigama stvaran, istinit i ispravan, a predmetno rješenje nije osporavano, niti je moglo biti osporavano s uspjehom sa navodima kao iz tužbe. No, svakako osporava da bi tužiteljica s pok. ĐP otplaćivala rate za predmetni stan, a sve da ih je i otplaćivala, smatra da može imati samo obveznopravni, a ne i stvarnopravni zahtjev.

3. U postupku nije sporno da su tužiteljica i tuženice upisani za 1/3 dijela prava vlasništva predmetnog stana. Nije sporno da je tužiteljica upućena u izvanparničnom postupku na utvrđenje vlasničkog udjela na nekretnini. Sporno je je li tužiteljica ima pravni temelj za stjecanje prava vlasništva cjeline ili većeg suvlasničkog omjera dvosobnog stana na 3. katu zgr.2919 k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, blagovaonice, ostave, kupaonice s WC-om, hodnika i 2 balkona ukupne površine 56,03 m2 te pripadajuće drvarnice uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

4. U postupku su pregledani i pročitani rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-109/2023 od 12. studenog 2024. (list 4-6 spisa), Uvjerenje o prebivalištu MUP, PU Dubrovačko-neretvanske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca broj: 511-03-06/1-1-3128/2022 (list 8 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 16. ožujka 1995. (list 9-11 spisa), dopis Domouprave od 29. ožujka 2023. (list 12 spisa), Kartica kupca Domouprava Dubrovnik d.o.o. (list 13-29 spisa), uplatnice (list 30-43 spisa), rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Anta Lozančića poslovni broj O-1699/2021 od 8. veljače 2022. (list 58-59 spisa), rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Z-1435/2022 od 15. veljače 2022. (list 60-61 spisa), spisi ovog suda poslovni broj R1-109/2023, O-889/2022.

5. Ostali predloženi dokazi odbijeni su kao suvišni jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti presudu, a izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drukčije zaključka suda.

6. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je suda da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno, a i utvrđeno je pregledom spisa ovog suda poslovni broj R1-109/2023, da su stranke vodile postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na dvosobnom stana na 3. katu zgr.2919 k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, blagovaonice, ostave, kupaonice s WC-om, hodnika i 2 balkona ukupne površine 56,03 m2 te pripadajuće drvarnice (etažno vlasništvo – E-4) uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je upisan kao suvlasništvo tužiteljice i tuženica svake za po 1/3 dijela. Kako je ovdje tužiteljica osporila suvlasnički dio tuženicama u tom postupku, upućena je pokrenuti parnicu.

8. Među strankama nije sporno, a utvrđeno je i pregledom Ugovor o kupoprodaji stana od 16. ožujka 1995. da je pok. UP s [adresa] sklopila Ugovor o kupnji predmetnog stana za ugovorenu cijenu 47.226,67 kn, s tim da je bila dužna platiti prvi obrok od 1.416,80 kn u roku 8 dana, a iduće obroke u iznosu od po 147,73 kn plaćati mjesečno, te da je navedenim ugovorom pok. UP kao kupac ovlaštena upisati pravo vlasništva na predmetnom stanu u zemljišne knjige, uz uknjižbu založnog prava (hipoteke) za cijenu od 45.809,87 kn, za kamate u iznosu 7.375,33 kn.

9. Među strankama nije sporno, a utvrđeno je i pregledom spis ovog suda poslovni broj O-889/2022 da je pok. UP preminula te je u ostavinskom postupku kao predmet ostavinske imovine raspravljen i predmetni stan te su nasljednicima imenovani ĐP, OP i GP, djeca ostaviteljice, svaki za po 1/3 dijela, dok je pregledom rješenja ovog suda posl.br Z- 1435/2022 od 15. veljače 2022. utvrđeno da je predmetno rješenje provedeno u zemljišnim knjigama.

10. Među strankama nije ni sporno da je tužiteljica naslijedila suvlasnički dio na predmetnom stanju iza pok. ĐP.

11. Tužiteljica tvrdi da joj pripada veći suvlasnički dio od onog za kojeg je upisana i to s osnova usmenog dogovora s pok. UP da njoj i njenom pok. suprugu pripadne stan, a da oni plaćaju rate kako je to ugovoreno Ugovorom o kupoprodaji.

12. Prema odredbi članka 114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

13. U postupku je utvrđeno da je pokojna CP bila upisana u zemljišne knjige kao isključiva vlasnica predmetnog stana, a svoj upis je stekla temeljem pravnog posla odmah po njegovom sklapanju s obzirom na bezuvjetnu dozvolu za uknjižbu tada prodavatelja.

14. Prema odredbi članka 115 stavka 1. i 3. ZV-a na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

15. Prema odredbi članka 156 ZV-a: (1) Dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. (2) Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

16. Tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da bi pok. CP pravnim poslom u pisanoj formi raspolagala vlasništvom predmetnog stana u korist ĐP i/ili tužiteljice. Navod o usmenom dogovoru - kako to upućuju činjenični navodi tužbe – da je htjela da njen sin ĐP otplati stan i stekne vlasništvo u cjelini, nisu dovoljni da bi pok. ĐP stekao vlasništvo stana jer je sukladno odredbi članka 115 stavka 1 i 3 ZV-a za valjano stjecanje prava vlasništva potrebno da pravni posao kojim je za cilj prijenos prava vlasništva bude u pisanom obliku, uz sve ostale pretpostavke valjanosti. Stoga se u ovom postupku ukazalo i suvišnim saslušavati svjedoke na okolnost takvog usmenog dogovora jer niti iskazima svjedoka o tome da je namjera pok. CP bila ostaviti stan u vlasništvo pok. ĐP ne bi doveli do drukčije odluke, s obzirom da namjera raspolaganja nekretninom ne proizvodi pravne učinke. Ako je pok. CP htjela ostvariti svoju namjeru mogla je za života raspolagati nekretninom u korist ĐP, odnosno svoju volju iskazati i u oporuci. Pored navedenog valja reći sve da su pok. ĐP i tužiteljica plaćali rate za predmetni stan, nisu mogli steći pravo vlasništva jer je ono već pripadalo pok. UP koja je kao vlasnica bila upisana u zemljišne knjige. Oni mogu eventualno imati samo obveznopravni zahtjev prema ostalim suvlasnicima, nasljednicima pok. CP, ovdje tuženicama.

17. Pok. ĐP, pravni prednik tužiteljice nije mogao steći veći suvlasnički udio, a niti je to mogla tužiteljica po osnovi bračne stečevine plaćanjem rata kredita za predmetni stan (pa čak niti uz usmeni dogovor s vlasnicom) jer se ne radi o situaciji u kojoj je za vrijeme trajanja braka s pok. ĐP ulagala u nekretninu u smislu nadogradnje, prigradnje, dogradnje nekretnine, uz suglasnost vlasnice pok. CP. Naime, iz odredbe članka 156 ZV-a jasno proizlazi da se radi o ulaganju za kojem je cilj dogradnja, nadogradnja i prigradnja nekretnine, u kojem slučaju takva ulaganja u pravilu nisu osnova stjecanja prava vlasništva, osim ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, a koje radnje podrazumijevaju fizičke radnje koje služe povećanju vrijednosti nekretnine ili promjene stanja nekretnine.

18. Tuženice su stekle po 1/3 dijela prava vlasništva temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju u ostavinskom postupku iza pok. CP, pored i pravnog prednika tužiteljice pok. ĐP. U tom postupku sastav ostavine nije bio sporan, niti je bilo sporno da tuženicima pripada pravo suvlasništva stana po osnovi nasljeđivanja, niti je pok. ĐP tvrdio da ima isključivo pravo vlasništva na predmetnom stanu, niti da bi nekretninom pok. CP raspolagala za života.

19. Svemu valja dodati, da je tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka dostavila u spis otplatni plan za predmetni stan iz kojeg je vidljivo da su rate uredno otplaćivane, ali iz istog ne proizlazi tko ih je plaćao, u preostalom dijelu pisanih dokaza – dostavljenih uplatnica, može se zaključiti da su rate počevši od 19. srpnja 2022. (nakon smrti CP, preminule **.**.2021.), i to rate broj 327 do 341 plaćene s računa SP. I na ove okolnosti predloženo je saslušati svjedoke, međutim saslušanje svjedoka se ukazuje suvišnim pored pravnog zaključka da se otplatom rata za predmetni stan (koje su ugovorene kao svojevrsno kreditiranje) ne može steći pravo vlasništva.

20. Slijedom svega navedenog tužiteljica nije dokazala pravni osnov stjecanja većeg suvlasničkog udjela od onog za kojeg je upisana u zemljišne knjige jer nije dokazala postojanje kakvog pravnog posla, a nisu se za to ispunile zakonske pretpostavke pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155 Zakon o parničnom postupku (""Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

22. Tako su tuženicima priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu (100 b, Tbr. 8/1) zastupanje na ročištima 27. svibnja i 16. rujna 2025. (svako po 100 b, Tbr. 9/1), što imajući na umu vrijednost jednog boda i PDV (Tbr. 46.) te uvećanje za zastupanje dva tuženika (Tbr. 40), čini iznos 825,00 eura pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Dubrovniku 16. listopada 2025.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- pun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- pun. tuženika