Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici

Hrvtska Kostajnica, Vladimira Nazora 10

Poslovni broj: P-249/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, po sucu Renati Žličarić, u pravnoj stvari tužiteljice RO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici odvjetnici Sandri Panjković iz Siska, protiv tuženika OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB 52508873833, zastupana po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici iz OD Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 11. rujna 2025., na ročištu za objavu presude 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] i z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj: 070704245851 od 05.07.2007. koji su sklopili tužiteljica RO, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik OTP Banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kao kreditor, kojom je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, sadržana u članku 3. tog Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužiteljici RO, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.568,72 € sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 26,14 € od 01.12.2008.

- na iznos od 37,36 € od 01.01.2009.

- na iznos od 37,36 € od 01.02.2009.

- na iznos od 37,36 € od 01.03.2009.

- na iznos od 37,36 € od 01.04.2009.

- na iznos od 37,37 € od 01.05.2009.

- na iznos od 37,37 € od 01.06.2009.

- na iznos od 56,88 € od 01.07.2009.

- na iznos od 61,76 € od 01.08.2009.

- na iznos od 61,77 € od 01.09.2009.

- na iznos od 61,77 € od 01.10.2009.

- na iznos od 61,78 € od 01.11.2009.

- na iznos od 61,79 € od 01.12.2009.

- na iznos od 61,79 € od 01.01.2010.

- na iznos od 61,79 € od 01.02.2010.

- na iznos od 61,80 € od 01.03.2010.

- na iznos od 61,80 € od 01.04.2010.

- na iznos od 61,80 € od 01.05.2010.

- na iznos od 61,81 € od 01.06.2010.

- na iznos od 61,81 € od 01.07.2010.

- na iznos od 61,81 € od 01.08.2010.

- na iznos od 61,81 € od 01.09.2010.

- na iznos od 61,81 € od 01.10.2010.

- na iznos od 61,81 € od 01.11.2010

- na iznos od 61,81 € od 01.12.2010.

- na iznos od 61,81 € od 01.01.2011.

- na iznos od 61,81 € od 01.02.2011.

- na iznos od 61,80 € od 01.03.2011.

- na iznos od 61,81 € od 01.04.2011.

- na iznos od 61,81 € od 01.05.2011.

- na iznos od 61,80 € od 01.06.2011.

- na iznos od 61,79 € od 01.07.2011.

- na iznos od 61,79 € od 01.08.2011.

- na iznos od 61,79 € od 01.09.2011.

- na iznos od 61,78 € od 01.10.2011.

- na iznos od 61,78 € od 01.11.2011.

- na iznos od 61,78 € od 01.12.2011.

- na iznos od 61,77 € od 01.01.2012.

- na iznos od 61,77 € od 01.02.2012.

- na iznos od 61,76 € od 01.03.2012.

- na iznos od 61,76 € od 01.04.2012.

- na iznos od 61,74 € od 01.05.2012.

- na iznos od 61,74 € od 01.06.2012.

- na iznos od 61,73 € od 01.07.2012.

- na iznos od 61,73 € od 01.08.2012.

- na iznos od 61,71 € od 01.09.2012.

- na iznos od 61,71 € od 01.10.2012.

- na iznos od 61,69 € od 01.11.2012.

- na iznos od 61,68 € od 01.12.2012.

- na iznos od 61,67 € od 01.01.2013.

- na iznos od 61,67 € od 01.02.2013.

- na iznos od 61,65 € od 01.03.2013.

- na iznos od 61,64 € od 01.04.2013.

- na iznos od 61,63 € od 01.05.2013.

- na iznos od 61,61 € od 01.06.2013.

- na iznos od 61,59 € od 01.07.2013.

- na iznos od 60,61 € od 01.08.2013.

- na iznos od 59,73 € od 01.09.2013.

- na iznos od 59,72 € od 01.10.2013.

- na iznos od 59,70 € od 01.11.2013.

- na iznos od 59,68 € od 01.12.2013.

- na iznos od 59,67 € od 01.01.2014.

- na iznos od 54,77 € od 01.02.2014.

- na iznos od 50,51 € od 01.03.2014.

- na iznos od 50,49 € od 01.04.2014.

- na iznos od 50,47 € od 01.05.2014.

- na iznos od 50,46 € od 01.06.2014.

- na iznos od 50,44 € od 01.07.2014.

- na iznos od 48,46 € od 01.08.2014.

- na iznos od 38,65 € od 01.09.2014.

- na iznos od 38,63 € od 01.10.2014.

- na iznos od 38,61 € od 01.11.2014.

- na iznos od 38,59 € od 01.12.2014.

- na iznos od 38,58 € od 01.01.2015.

- na iznos od 36,99 € od 01.02.2015.

- na iznos od 29,14 € od 01.03.2015.

- na iznos od 29,12 € od 01.04.2015.

- na iznos od 29,10 € od 01.05.2015.

- na iznos od 29,08 € od 01.06.2015.

- na iznos od 29,06 € od 01.07.2015.

- na iznos od 27,57 € od 01.08.2015.

- na iznos od 20,17 € od 01.09.2015.

- na iznos od 20,15 € od 01.10.2015.

- na iznos od 20,14 € od 01.11.2015.

- na iznos od 20,12 € od 01.12.2015.

- na iznos od 20,10 € od 01.01.2016.

- na iznos od 18,48 € od 01.02.2016.

- na iznos od 10,44 € od 01.03.2016.

- na iznos od 10,43 € od 01.04.2016.

- na iznos od 10,42 € od 01.05.2016.

- na iznos od 10,40 € od 01.06.2016.

- na iznos od 10,39 € od 01.07.2016.

- na iznos od 8,13 € od 01.08.2016. do isplate, sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023., pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužiteljici RO, OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi troškove parničnog postupka u visini od 1.550,00 €, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, tj. od dana 16.10.2025., pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se kao svrsishodna preinaka tužbe tužitelja sadržana u podnesku od 9. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. U tužbi dostavljenoj ovome sudu 15. srpnja 2024. tužiteljica u bitnom navodi da je sa tuženikom 5.7.2007. zaključila ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj: 070704245851. Tužiteljica tvrdi da je člankom 16. st. 2. ugovorena mjesna nadležnost suda prema mjestu zaključenja ugovora. Obzirom da je predmetni ugovor sklopljen u Glini, to je obzirom na navedenu ugovornu odredbu za rješavanje predmetnog spora stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Sisku. Tužiteljica tvrdi da joj je Ugovorom odobren kredit u iznosu od 60.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Ugovoreni rok otplate je 30 godina. Tužiteljica tvrdi da je odredbom članka 2. st. 4. propisano da se kredit otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje banka planom otplate. Tužiteljica tvrdi da prema članku 3. Ugovora tužitelj je tuženiku na kredit u otplati obvezan platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva sukladno odluci tuženika, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,49 % godišnje. Tužiteljica je s tuženikom adhezijski sklopila tipski Ugovor o kreditu, znači pristupila je već po tuženiku sastavljenom Ugovoru o kreditu, te se o odredbama tog ugovora, a posebno o odredbi o visini i načinu promjene kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica tvrdi da je tuženik jednostrano odredio početnu kamatnu stopu i tijekom ugovornog odnosa svojim Odlukama o kamatama Banke istu jednostrano mijenjao, bez ikakvih konzultacija ili pregovora s tužiteljem kao potrošačem. Tužiteljica tvrdi da Ugovor o kreditu ne sadrži egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Člankom 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje – ZZP), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 81. st. 2. ZZP-a propisano je da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema članku 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava. Tužiteljica tvrdi da Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika protivna je kogentnim odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03) jer je nepoštena, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača). Tužiteljica tvrdi da pored navedenog, prema čl. 269. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) činidba iz obveznopravnog odnosa mora biti moguća, dopuštena, određena ili odrediva. Prema čl. 270. istog zakona, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Člankom 272. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. U Ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranka nije naveden niti jedan parametar pomoću kojega bi se određivala kamatna stopa te stoga ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika nije razumljiva, a sama činidba nije odrediva. Tužiteljica tvrdi da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope već je samo općenito paušalno i neprecizno navedeno u članku 3. ugovora "promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke ", tako formulirana činidba nije niti određena niti odrediva, te je stoga ništava sukladno čl. 272. ZOO. Tužiteljica tvrdi da, odredba prema kojoj je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj Odluci tuženika (banke), a koja je sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, je ništetna. Tužiteljica tvrdi da je tuženik tijekom otplate predmetnog kredita više puta jednostrano mijenjao i povisivao kamatnu stopu u odnosu na Ugovorom o kreditu ugovorenu kamatnu stopu od 5,49 % godišnje, pa je tako:

- od 01.12.2008. povišena na 6,25 %

- od 01.07.2009. povišena na 6,75 %

- od 01.08.2013. iznosila 6,71 %

- od 01.02.2014. iznosila 6,51 %

- od 01.08.2014. Iznosila 6,25 %

- od 01.02.2015. iznosila 6,04 %

- od 01.08.2015. Iznosila 5,84 %

- od 01.02.2016. iznosila 5,62 %

slijedom čega je tužitelj plaćao veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćao da je kamatna stopa ostala u visini od 5,49 % godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena. Tužiteljica tvrdi da je ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika ništetna, tužitelj je tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi plaćao da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi valjana, te je na taj način preplatio tuženiku ukupni iznos od 4.568,65 €. Prema čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, pravna posljedica ništetnosti odredbe ugovora je obveza svake ugovorne strane da drugoj ugovornoj strani vrati sve što je primila temeljem ništetnih odredbi ugovora. Primjenom odredbi o stjecanju bez osnove iz čl. 1115. tog zakona, ako je stjecatelj nepošten (a što tuženik svakako jest obzirom je u svom tipskom ugovoru o kreditu tužitelju nametnuo ništetnu odredbu o kojoj se nije moglo pregovarati), zatezne kamate se moraju vratiti od dana stjecanja, znači plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa.

2. U svom odgovoru na tužbu od 14.10.2024., tuženik u bitnom u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovi, tako i po visini. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, nadalje, tvrdi da tužiteljica nije potrošač, nadalje, ističe prigovor zastare tražbine, te tvrdi da se u ovoj pravnoj stvari ne može primijeniti kolektivna presuda a koji se postupak vodio pred Trgovačkom sudu u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 jer se radi o ugovoru o kreditu vezanu uz valutu euro. Nadalje, tuženik tvrdi da ugovorna odredba kojom se mijenja kamatna stopa nisu automatski nepoštene, nego su to samo one takve odredbe koje dopuštaju izmjenu bez valjanog razloga ili koje u sebi ne sadrže razlog za izmjenu. Nadalje, tuženik tvrdi da je visinu kamatne stope mijenjao ovisno o promjenama uvjeta na tržištu koje ovise o brojnim elementima poput EURIBOR-a, premije na rizik zemlje referentne kamatne stope itd. Nadalje, tuženik tvrdi da je u ovom ugovoru došlo do blage i umjerene kamatne stope, što je bilo predvidljivo kako tuženiku, tako i tužitelju. Nadalje, tuženik tvrdi kako je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu bio upoznat s promjenjivošću tečaja valute ugovora o kreditu koji se primjenjivao na izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih tražbina, te je time dobrovoljno preuzeo rizik mogućeg, kako nepovoljnog, ali tako i povoljnog tečaja eura u odnosu na HRK. Tuženik tvrdi da nije nepošten, te smatra da zatezne kamate mogu eventualno teći tek od dana podnošenja tužbe, a ne od svake pojedine uplate, te ističe prigovor radi prebijanja i tvrdi da nema neosnovanog prijelaza imovine, ni tužiteljeve tražbine na stjecanje bez osnove jer tužitelj to nikad nije platio, te da bi se tužiteljev zahtjev trebao umanjiti za iznos negativne razlike. Tuženik predlaže da se tužiteljica u cijelosti odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Podneskom od 9.6.2025. tužiteljica je nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu ukupnog novčanog iznosa od 4.568,72 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od plaćanja pa do isplate. Navedeno postupanje u procesnoj osnovi čini preinaku u smislu čl. 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11 – pročišćeni tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), do koje dolazi nakon zaključenja prethodnog postupka, te u trenutku u kojem tužitelj po provođenju dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem stječe saznanja o visini potraživanja. Zbog naprijed navedenog riječ je o postupanju koje je dopušteno (čl. 190. st. 2. ZPP-a) i svrsishodno radi rješavanja konačnog odnosa između stranaka. U odnosu na takva postupanja Vrhovni suda RH je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova, te i građanskog odjela VSRH održanom 26.11.2021. donio zaključak broj: Su IV-162/2021 koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem". Uzimajući u obzir navedeni stav VSRH kao i činjenicu da je riječ o postupanju koje je svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka, ovaj sud je dopustio preinaku, te je o istom odlučeno izrekom rješenja sadržano u ovoj presudi i rješenju.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka 5.7.2007., dostavljenu materijalnu dokumentaciju (list 1-239 predmeta), proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Kseniji Vrebac, te je vještak saslušan na raspravi (str. 273-277 i 295 predmeta), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku i svjedoka ŠO (str 296-298 predmeta).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

6. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik kao ugovorne strane sklopile dana 5.7.2007. godine Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] i z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u visini iznosa od 60.000,00 eura, a što je sud utvrdio uvidom u Ugovor o kreditu. Nije sporno da je tuženik promijenio početnu ugovorenu kamatnu stopu na odobreni kredit sukladno Odlukama o kamatama i naknadama Kreditora (tuženik) i da je početno ugovorena kamatna stopa u visini od 5,49% (čl. 3.1. Ugovora o kreditu). Između stranaka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Tuženik je tijekom otplate kredita više puta mijenjao kamatne stope, te se tijekom otplatnog razdoblja kamatna stopa mijenjala od početne 5,49% na 6,25% od 1.12.2008. do 30.6.2009., nadalje, 6,75% od 1.7.2009. do 31.7.2013., nadalje, 6,71% od 1.8.2013. do 31.1.2014., 6.51% od 1.2.2014. do 31.7.2014. 6,25% od 1.8.2014. do31.1.2015., od 1.2.2015. 6,04% do 31.7.2015., od 1.8.2015. 5,84% do 31.1.2016., 5,62% od 1.2.2016. do 31.7.2016., i od 1.8.2016. po stopi od 5,31%, te tužiteljica i tuženik prije sklapanja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o odredbi Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, niti su ugovorili parametre temeljem kojih banka ima pravo promijeniti kamatnu stopu, niti je tuženik kao banka u ugovoru ili općim uvjetima utvrdio egzaktne parametre za promjenu kamatne stope, niti metodu izračuna tih parametara. Sud posebno napominje da je tuženik kao banka tužiteljici isplatio 60,000,00 € temeljem Ugovora o kreditu ali u protuvrijednosti kuna, te se nije uopće na stranom tržištu zaduživao u eurima, jer je kuna bila jedino sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj, te se tuženik ne može pozivati na nikakve promjene na svjetskom tržištu, niti na eventualne promjene temeljem raznih parametara EURIBOR-a jer nije u nikakav rizik ušao, budući je kredit isplatio u kunama, a ne u eurima.

7. Sud je na okolnost činjeničnih navoda tužbe saslušao tužiteljicu i svjedoka. Saslušana u svojstvu stranke u postupku tužiteljica RO u bitnome tvrdi da je s ocem živjela u izbjegličkom kampu u Kutini od 1995. do 2007., te budući da je taj kamp prestajao postojati morala je riješiti stambeno pitanje, a radila je kao policijski službenik na području Sisačko-moslavačke županije. Tužiteljica tvrdi da se 2007. odlučila za stambeni kredit te je otišla kod tuženika budući kod istog ima i otvoren tekući račun na koji prima plaću. Tužiteljica tvrdi da joj je tom prilikom djelatnica banke dala da ispuni zahtjev za odobravanje kredita kako bi mogla provjeriti da li je kreditno sposobna, a nakon toga tužiteljici je rečeno da donese platne liste od osobnog dohotka, procjenu nekretnine i predugovor za kupoprodaju što je i učinila i treći puta je došla u banku radi potpisa ugovora o kreditu sa zasnivanjem hipoteke na nekretninama zajedno s prodavateljima. Tužiteljica tvrdi da je zahtjev za kredit i kredit obrađen u poslovnici u Glini, te je nakon toga išla i kod javnog bilježnika izvršiti solmnizaciju ugovora o kreditu. Tužiteljica tvrdi a nakon što je kod javnog bilježnika izvršila solminizaciju ugovora svog potpisa isti je odnijela u banku i nakon toga joj je uručen ugovor o kreditu. Tužiteljica tvrdi da je kredit iskoristila za kupnju kuće i adaptaciju u [adresa], kao potrošač. Tužiteljica tvrdi da je kredit otplaćivala u anuitetima mjesečno na način da je ugovor o kreditu odnijela poslodavcu MUP PU Sisačko-moslavačka kako bi se vršila odmah ustega anuiteta kod isplate plaće jer se bojala da ne zakasni sa kojim anuitetom. Tužiteljica tvrdi da Ugovor o kreditu koji je dobila nije joj bio od strane djelatnika tuženika pročitan, niti protumačen, niti protumačen od strane javnog bilježnika, niti je pregovarala o pojedinim odredbama ugovora, niti je za to znala, a niti ju je djelatnik tuženika uputio u njena prava i protumačio što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Tužiteljica tvrdi da je početni anuitet po kreditu iznosio cca 2.500,00 kuna. Tužiteljica tvrdi da je u doba podizanja kredita imala 35 godina, nakon toga su anuiteti rasli i do 3.000,00 kuna mjesečno, a tužiteljici ništa nije bilo jasno. Tužiteljica tvrdi da i danas otplaćuje kredit koji je predmet ovog postupka. Tužiteljica tvrdi da nije informirana o rizicima ugovaranja u valuti €, a samo ugovaranje je bilo vrlo kratko, tvrdi da je znala da ako ne bude plaćala anuitete kredita da će joj tuženik uzeti kuću koja joj jedini dom. Tužiteljica tvrdi da uopće nisu razgovarali o eventualnoj nadležnosti suda u eventualnom sporu. Tužiteljica tvrdi da je otvorila račun kod tuženika i smatrala je da kod njega treba rješavati sve svoje financijske probleme, pa tako i kredit, te nije odlazila u druge banke jer je smatrala da to može riješiti u banci koja vodi njen tekući račun i gdje prima plaću. Tužiteljica tvrdi da s predloženim svjedokom ŠO nije imala nikakav kontakt, niti su o ovom kreditu razgovarali, već je razgovarala s djelatnicom banke koja je radila na pultu. Tužiteljica tvrdi da joj djelatnica tuženika nije pojasnila što je to promjenjiva kamatna stopa i na koji način će se ista odraziti u otplati anuiteta. Tužiteljica tvrdi da nikad nije kuću iznajmljivala niti je imala registriran OPG jer joj je kuća jedini objekt koji joj služi za stanovanje.

8. Iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da tužiteljica i tuženik nisu o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovarali niti su tužitelju objašnjavani način i mehanizam izmjene kamatne stope, a niti je tužiteljica na tu odredbu ugovora mogao utjecati. Kako ni sklopljeni Ugovor o kreditu niti Opći uvjeti poslovanja na koje se poziva tuženik ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, dakle kako nisu određeni nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope, to je ovaj sud stava da je sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu iz članka 3.1. nepoštena i kao takva protivna načelu savjesnosti i poštenja propisanom odredbom članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj kao potrošač ima obvezu vratiti banci. Nadalje prema stavu ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer ne sadrži niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu pa se stoga tako formulirane odredbe ne mogu smatrati određenima niti odredivima. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sporna odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer dovodi do situacije da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti niti može provjeriti pravilnost promjene obzirom da nema nikakvih egzaktnih kriterija jer banka nije precizno odredila uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, pa je putem navedene ugovorne odredbe tuženik potpuno izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na cijenu (kamate su cijena) kao bitan sastojak ugovora. Slijedom navedenog odredba članka 3.1. Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o Odluci tuženika kao banke protivna je načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO te ništetna u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO, slijedom čega je sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 3.1. Ugovora o kreditu.

9. Saslušana u svojstvu svjedoka ŠO u bitnom tvrdi da je ugovor o kreditu radila kolegica kreditni referent Katica Lončarević, a ona je u to vrijeme bila voditelj poslovnice i nije pregovarala s tužiteljicom vezano za uvjete i pojedine stavke ugovora o kreditu uključujući i promjenjivu kamatnu stopu. Iz iskaza svjedoka vidljivo je da isti nije pregovarao s tužiteljem vezano za ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka.

10. U odnosu na daljnje pretpostavke za utvrđivanje nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je predmet ovog spora sukladno čl. 81. ZZP-a ovaj sud je utvrđivao da li su kumulativno ispunjeni uvjeti. Sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da tužitelj nije pojedinačno pregovarao s tuženikom o spornoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a tuženik na kojem je teret dokaza (čl. 221.a. ZPP-a) suprotno ne dokazuje.

11. Kako je prethodno navedeno kamatna stopa ("cijena") u Ugovoru o kreditu u trenutku njegova sklapanja bila ugovorena u visini od 5,49%, a ugovoreno je i da je banka može promijeniti sukladno Odluci o kamatama i naknadama, te je kamatna stopa sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Takva ugovorna odredba o kamati jest uočljiva, ali sud smatra da njezin sadržaj nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i precizan (članak 99. ZZP/07) zbog čega je dopušteno ocjenjivati je li ona nepoštena ili nije. Pri razmatranju je li spomenuta odredba nepoštena ili nije mora se imati u vidu da prema odredbi članka 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove, dok je odredbom članka 270. ZOO određeno da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva.

12. Odredba članka 96. stavka 1. ZZP/07 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se stavkom 2. istog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca dočim je u stavku 3. članka 96. propisano ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima.

13. Nadalje, u odredbi članka 97. ZZP/07 propisane su ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 96. citiranog Zakona, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi članka 98. ZZP/07, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

14. Odredbom članka 102. ZZP/07 propisane su posljedice nepoštene ugovorne odredbe, te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Imajući na umu u postupku utvrđene činjenice da tužitelj nije bio upoznat s parametrima temeljem kojih će se mijenjati visina kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja te odredbe Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud je stajališta da čl. 3.1. Ugovora o kreditu kojom promjenu ugovorne kamate stranke čine ovisnom isključivo o odluci tuženika, a da pritom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, tuženik kao vjerovnik tj. kreditor jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužitelj nije ni mogao znati zašto se mijenja kamatna stopa da bi uopće mogao istaknuti prigovor pa ni zatražiti prestanak ugovornog odnosa na takav način tuženik kao kreditor je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na "cijenu", što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena.

15. Nadalje sud ističe kako je ugovornu odredbu članka 3.1.Ugovora o kreditu formulirao isključivo tuženik i na tu odredbu tužiteljica nije mogla utjecati jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a u Ugovoru o kreditu nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. To tim više što nije postojala ni mogućnost da tužiteljica predloži da određena točka ugovora glasi drugačije od onoga što mu je ponuđeno.

16. Sud je na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenje po vještaku Kseniji Vrebac. Vještak u nalazu i mišljenju od 28.4.2025. navodi da ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi za vremenski period od 1.12.2008. do 1.8.2016. 4.568,72 €. Stalni sudski vještak saslušan na raspravi potvrdio je da je u svom nalazu i mišljenju na str. 2 pogriješio, te umjesto anuitet CHF treba stajati anuitet euro. Nalaz i mišljenje vještaka Ksenije Vrebac sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik do zaključenja glavne rasprave ne ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

17. Iz svih gore navedenih razloga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se zahtijeva da mu tuženik s osnova promjenjive kamatne stope tj. na ime razlike isplati preplaćene iznose s osnova promjenjive kamatne stope, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

18. Na temelju uvida u Ugovor o kreditu utvrđeno je da se radi o standardiziranom (tipskom) ugovoru. Odredbom članka 295. ZOO propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Imajući u vidu navedeno, valja istaknuti da je u vrijeme zaključenja ugovora na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine sa izmjenama ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje ZZP, kao lex specialis), koji odredbom članka 81. stavak 1.propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne.

Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja kada navodi da je predmetni ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika kao i da u trenutku sklapanja ugovora sa tuženikom nije pojedinačno pregovarao. Tuženik na kojem je teret dokaza (članak 221.a. ZPP-a) nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost da bi se radilo o odredbama koje su jasne, lako razumljive i lako uočljive. Pri tome valja navesti da je tužitelj u smislu odredbe članka 3. ZZP potrošač, odnosno, fizička osoba koja navedeni Ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (tuženik suprotno ne dokazuje), iz čega proizlazi da nema pravnih znanja koja su potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika, koji je sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, pristupio u okviru svoje djelatnosti.

19. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu članka 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.).

20. U odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos koji je plaćen sud je dosudio zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja do isplate na svakomjesečnu razliku pri plaćanju anuiteta. Sud je imao u vidu da prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kada sud utvrdi ništetnost svojom odlukom kamata počinje teći na iznos koji se treba vratiti i to svakomjesečno od dospijeća anuiteta, pa sve do isplate. Tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi je platiti zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja do dana isplate. Tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi članku 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi članka 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti, a svejedno je primao tužiteljeve uplate prema ništetnim odredbama. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka svakog pojedinog iznosa sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a.

21. U odnosu na činjenicu sklapanja samog Ugovora, a u kojem je sadržana sporna odredba, ovaj sud ističe da zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe Ugovora, iako je Ugovor o kreditu sklopljen 5.7.2007. ne zastarijeva, a kako je to i određeno člankom 328. ZOO. No, u odnosu na zahtjev za stjecanje bez osnove, a temeljem članka 323. ZOO u svezi članka 1111. ZOO, unatoč činjenici da je tužitelj takav zahtjev mogao istaknuti već u trenutku kada je tuženik stekao nepripadno imovinsku korist u konkretnom slučaju, a obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 30. siječnja 2020., a u kojem se iznosi zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, potraživanje tužitelja kojim traži stečeno bez osnove, nije zastarjelo. Dakle, u konkretnom slučaju tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost sporne odredbe počinje teći zastrani rok. Stoga u odnosu na restitucijski zahtjev, a u smislu čl. 215. st. 1. i čl. 225. ZOO (opći zastarni rok od 5 godina), zastara nije nastupila, iako je tužba u ovom predmetu podnesena tek 15.7.2024..

22. U odnosu na trošak postupka sud je donio odluku o istome temeljem članka 154., 155. i 164. ZPP-a, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), te činjenicu prema kojoj je tuženik u kvalitativnom smislu osporavao tužbeni zahtjev kako po osnovi, tako i visini, dosuđen trošak u ukupnom novčanom iznosu od 1.550,00 €, a koji troškovi se odnose na:

- trošak sastava tužbe bez PDV-a temeljem Tbr. 7.1. Tarife u iznosu od 200,00 €,

- trošak zastupanja na ročištima bez PDV-a 12.3.2025. i 11.9.2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 200,00 €, za svako ročište po Tbr. 9. 1. u vezi. Tar.br. 7. 1. Tarife, ukupno 400,00 €,

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 13.2.2025. i 9.6.2025. svaki u iznosu od po 200,00 €, ukupno 400,00 €.

Punomoćniku tužiteljice je za pruženu intelektualnu uslugu priznat trošak u visini od 1.000,00 €, a budući je tužiteljicu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik na ovaj iznos priznat je i PDV u visini od 25% što iznosi 250,00 €, dakle, ukupno za pruženu intelektualnu uslugu 1.250,00 €

- tužiteljici je priznat i trošak na ime vještačenja u iznosu od 300,00 €.

Tužitelju je ukupno priznat parnični trošak u visini od 1.550,00 €.

23. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od presuđenja, tj. od 16.10.2025., pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška.

24. Zbog svega naprijed navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Hrvatska Kostajnica, 16. listopada 2025.

Sudac

Renata Žličarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, tj. od dana 16.10.2025.. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka na Županijski sud, a putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužiteljice odvjetnica Sandra Panjković iz Siska

- pun. tuženika OD Vukina & Partneri iz Zagreba