REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-338/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FSNU, zbog kaznenog djela iz 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog FSNU, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 13. lipnja 2025. broj K-1016/2024-80, u javnoj sjednici održanoj 16. listopada 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženog FSNU i njegove braniteljice, odvjetnice Miroslave Turnšek,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog SSNU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, optuženi SSNU je proglašen krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, u pokušaju, iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., te zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave, iz članka 278. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

1.1. Optuženiku je, na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., uz primjenu odredbi o ublažavanju iz članka 48. stavka 1. (pravilno bi bilo: stavka 2.) KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, a na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju šest mjeseci. Primjenom članka 51. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom SSNU je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. srpnja 2024. pa nadalje.

1.3. Primjenom članka 79. stavka 2. KZ/11., optuženiku su oduzete registracijske pločice oznake [registarska oznaka], koje će se po pravomoćnosti presude predati Policijskoj upravi primorsko-goranskoj.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi SSNU putem braniteljice Miroslave Turnšek, odvjetnice u Rijeci, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, a sadržajno i zbog odluke o oduzimanju predmeta, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi SSNU i njegova braniteljica, odvjetnica Miroslava Turnšek, jer su to zahtijevali u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici je prisustvovala braniteljica optuženika, Miroslava Turnšek, odvjetnica u Rijeci, a prisutnost optuženog FSNU je bila osigurana putem uređaja za prijenos slike i zvuka na daljinu, uz prethodno pribavljenu njegovu suglasnost, te uz osigurano usmeno prevođenje po sudskom tumaču za arapski jezik, Mohamedu Nizaru Hafezu. Kako nije pristupio nadležni državni odvjetnik, iako je prema potvrdi o obavljenoj dostavi bio uredno obaviješten, to je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalba je neosnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Nasuprot paušalnim tvrdnjama žalitelja, kojima se doslovno prepisuju oblici bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz teksta zakonske odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ali se pritom uopće ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. U pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja, a izneseni razlozi nisu nejasni niti su proturječni međusobno niti ispravama i iskazima danih u postupku. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kaznena djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. To što sud u odnosu na pojedina utvrđenja ne prihvaća ocjenu dokaza, kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja označenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

8. Žalitelj nije u pravu niti kada upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., smatrajući da je prvostupanjski sud teško povrijedio optuženikovo pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24.).

8.1. Žalitelj prigovara načinu na koji sud pristupa prilikom ocjene dokaza i zaključivanja o odlučnim činjenicama, što ne predstavlja potvrdu žaliteljeve teze o pristranosti suda i arbitrarnosti u sudskom postupanju. To što prvostupanjski sud u navođenju svojih razloga ne ocjenjuje dokaze na način kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja nepravilnu primjenu odredbe članka 9. ZKP/08., povredom načina analize provedenih dokaza, već se radi o prigovorima usmjerenim na valjanost utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe se žalitelju kako sud, na temelju članka 450. stavka 2. ZKP/08., ocjenjuje svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvodi zaključak je li neka činjenica dokazana. Postupajući sukladno toj odredbi, sud prvog stupnja je ocijenio vjerodostojnost dokaza izvedenih u postupku i na temelju takve ocjene izvodio svoje zaključke o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je opravdano zaključio kako je optuženik svojim postupanjem ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja obaju kaznenih djela, a žaliteljevo neslaganje sa zaključcima suda ne opravdava istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Pored toga, napominje se žalitelju kako prvostupanjski sud opravdano nije primijenio načelo "in dubio pro reo", iz članka 3. stavka 3. ZKP/08., jer nije našao postojanje nekih dvojbi u pogledu odlučnih činjenica.

9. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

9.1. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da optuženikovim postupanjem nisu ostvarena obilježja kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, pri čemu paušalno poriče postojanje subjektivnog elementa kod obaju kaznenih djela te koristoljublje kao bitnog obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pobijajući time valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim i osuđen.

10. Premda uvodno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada je optuženika proglasio krivim.

10.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

10.2. Prvostupanjski sud je pravilno nevjerodostojnom ocijenio obranu optuženika, koji nije poricao da bi migrante prevozio, ali je negirao svoje znanje o protuzakonitosti prijevoza. Sud prvog stupnja je pritom pravilno imao u vidu općepoznatu situaciju migrantske krize, kao i konkretan način na koji je optuženik prevozio migrante, njih dvanaest u osobnom vozilu marke VW Touran, od kojih je četvero djece u dobi oko pet godina bilo smješteno u prtljažni prostor vozila, koji svakako nije namijenjen prijevozu putnika. Žalitelj u žalbi samo ponavlja tvrdnje iz optuženikove obrane, o navodnoj njegovoj "primoranosti" za preuzimanje ovog "posla" , zbog otplate duga. Ovakve tvrdnje, pored toga što nisu ničim argumentirane, ne predstavljaju iznošenje relevantnih okolnosti koje bi dovele u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda, jer navodna prinuđenost optuženika da pristane na prijevoz, sama po sebi, ne čini njegov postupak zakonitim. Pri tomu je prvostupanjski sud pravilno cijenio i okolnosti pod kojima je optuženik bio angažiran za prijevoz, koje također ne upućuju na sklapanje legalnog posla, jer je optuženik, kako sam navodi, bio angažiran telefonskim pozivom neimenovanog F, koji je optuženika zvao iz Turske, a automobil nepoznatog vlasništva je preuzeo u Zagrebu, s tim da su ključevi bili "na prednjem kotaču". S tim u vezi, neosnovano je žaliteljevo naglašavanje legalnosti boravka osoba koje je optuženik prevozio. Naime, u postupku je bilo nesporno da su prevožene osobe imale potvrde o registraciji pa su se prama tomu mogli slobodno kretati na području Republike Hrvatske. Međutim, žalitelj zanemaruje, a sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je optuženik migrante prevozio u cilju prelaska izvan teritorija Republike Hrvatske i izvan legalnog graničnog prijelaza, za što naravno nisu imali dozvolu. Ujedno, iz potvrda je razvidno da su izdane 18. srpnja 2024. u Postaji granične policije Slavonski Brod te da su tražitelji azila bili dužni prijaviti se u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini najkasnije do 20. srpnja 2024. u 23:59 sati. Ovo treba povezati s nespornom činjenicom da su migranti zatečeni u vozilu kojim je upravljao optuženik i zaustavljeni 19. srpnja 2024. u 4:15 sati, na autocesti A6, u smjeru Rijeke, kod čvora Vrbovsko, koje mjesto je više od 100 km udaljeno od mjesta Prihvatilišta, što posve jasno svjedoči o tomu da je optuženikov cilj bio ilegalan prelazak državne granice.

10.3. Isto tako, neosnovane su posve proizvoljne tvrdnje žalitelja kako optuženik nije primio nikakvu novčanu nagradu niti mu je ista bila obećana pa da izostaje koristoljublje kao konstitutivni element kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Žalitelj ispušta iz vida da je sam optuženik u obrani navodio kako je pristao na prijevoz kako bi time vratio dug i kako je za prijevoz trebao dobiti 1.600,00 eura. Jasno je, dakle, da je optuženik postupao u nakani da se imovinski okoristi, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o optuženikovom postupanju iz koristoljublja.

10.4. Ujedno, napominje se žalitelju kako je optuženik osuđen da je migrantima iz koristoljublja pokušao omogućiti nedozvoljen izlazak iz Republike Hrvatske, pa je posve promašeno žaliteljevo naglašavanje izostanka optuženikovog planiranja i organiziranja prijevoza migranata, za što nije niti optužen niti je osuđen.

10.5. Nasuprot paušalnom žalbenom prigovorima o nepostojanju optuženikove namjere za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave, napominje se žalitelju kako je optuženiku stavljeno na teret, kako je i osuđen, da je lažnu ispravu uporabio kao pravu, jer je upravljao vozilom na kojem su bile pričvršćene nepripadajuće registracijske pločice. Proizvoljnim žalbenim navodom kako "… okolnosti utvrđene na strani optuženika … ukazuju na potpuni izostanak subjektivnog elementa …" žalitelj ispušta iz vida, a prvostupanjski sud je pravilno naglasio nesporne činjenice da registracijske pločice oznake [registarska oznaka] kojima je vozilo bilo označeno ne pripadaju vozilu kojim je optuženik upravljao, kao što nije bilo sporno da je tim vozilom, označenim tim pločicama, optuženik doista upravljao. U postupku također nije bilo sporno da je iz prometne dozvole vidljivo da predmetnom vozilu pripadaju registracijske pločice LJ84-CNE, a citiranim navodima žalitelj ignorira optuženikove navode u obrani, da je prometna dozvola bila u automobilu. Na temelju ovih nespornih činjenica je prvostupanjski sud pravilno zaključivao o optuženikovoj svijesti o počinjenju kaznenog djela krivotvorenja isprave. Naime, sud je ove nesporne podatke pravilno povezao s, također nespornom, činjenicom da je optuženik samo nekoliko dana prije počinjenja kaznenih djela zbog kojih je ovdje proglašen krivim, 12. srpnja 2024., u Republici Sloveniji, zatečen kao putnik u automobilu kojim je upravljao FS, za kojeg je utvrđeno da je vlasnik vozila Opel Astra, kojem pripadaju registracijske pločice oznake [registarska oznaka], a te zgode se u vozilu nalazio i FSN, vlasnik vozila VW Touran (koje je odjavljeno), kojim je kritične zgode upravljao optuženik i na kojem su bile postavljene nepripadajuće registracijske pločice oznake [registarska oznaka]. Ova poveznica između optuženika, vlasnika odjavljenog vozila VW Touran kojim je upravljao optuženik i vozača automobila kojem stvarno pripadaju inkriminirane registracijske pločice, jasno upućuje na optuženikovo znanje i svijest da upravlja automobilom koji je označen nepripadnim registracijskim pločicama.

10.6. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima optuženika, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kaznena djela, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

11. Optuženik nije u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.

11.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su doprinijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

11.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njegovu dosadašnju neosuđivanost, mlađu životnu dob, iskazano žaljenje zbog počinjenog, njegove obiteljske prilike, kao i činjenicu da ima humanitarni status u Republici Bugarskoj, dok otegotnih okolnosti nije našao.

11.3. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je s dovoljnom pažljivošću vrednovao i valjano akceptirao sve pravilno utvrđene olakotne okolnosti, vodeći računa o svim odlučnim činjenicama važnim za proces individualizacije kazne. U utvrđenim pojedinačnim kaznama, kao i u izrečenoj kazni zatvora primjereno su se odrazile istaknute olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir i kojima nije podcijenio značaj. Žalitelj u žalbi samo paušalno navodi kako je izrečena sankcija neprimjereno teška i visoka, zanemarujući kako je prvostupanjski sud imao u vidu kako je kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ/11. ostalo u pokušaju, za što je prema članku 34. stavku 2. KZ/11. predviđeno fakultativno blaže kažnjavanje, kao što je ukupnost utvrđenih olakotnih okolnosti, uvažavajući potpuni izostanak otegotnih okolnosti, smatrao naročito olakotnima te primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. KZ/11. Pri tomu, ističe se žalitelju kako optuženikovo loše imovinsko stanje ne predstavlja okolnosti koja bi bila od značaja za odluku o kazni, a sud je o tomu vodio računa prilikom donošenja odluke o troškovima kaznenog postupka, kada je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženika u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova.

11.4. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na adekvatno utvrđene pojedinačne kazne, primjenom odredbi o ublažavanju u odnosu na kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ/11., te međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca. Uvažavajući sve konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenim djelima i osobi počinitelja, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11.5. Zato nije osnovano žaliteljevo apeliranje na izricanje još blaže kazne optuženiku.

12. Nije u pravu žalitelj niti kada, sadržajno, upire na pogrešnu odluku suda o oduzimanju predmeta, koje tvrdnje ni na koji način ne argumentira. Međutim, budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta, ovaj drugostupanjski je pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu, na temelju članka 478. ZKP/08.

12.1. Pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11., prvostupanjski sud je optuženiku pravilno oduzeo registracijske pločice oznake [registarska oznaka], s obzirom na to da je pravilno utvrdio kako se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje kaznenog djela iz članka 279. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

13. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

13.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Imajući u vidu izloženo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec