Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1166/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja PPK VALPOVO d.o.o., OIB: 12875096243, Antuna Branka Šimića 27, Valpovo, zastupanog po zakonskom zastupniku - direktoru UA, i po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. Osijek, protiv tuženika PROMIX d.o.o. iz Belišća, A.G. Matoša 10, OIB: 42354759611, zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 21. lipnja 2024., u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja UA, punomoćnika tužitelja, prokurista tuženika LA te punomoćnika tuženika, odlukom objavljenom 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se odbija, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Proglašava se nedopuštenom ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine određena Rješenjem Općinskog suda u Osijeku Stalna Služba u Valpovu, broj Ovr- 2580/2024 od 10. lipnja 2024. godine u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku PROMIX D.O.O., OIB: 42354759611, A.G.Matoša 10 , Belišće (Grad Belišće) naknaditi tužitelju PPK VALPOVO D.O.O., OIB:12875096243, Antuna Branka Šimića 27, Valpovo (Grad Valpovo) troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju PPK VALPOVO d.o.o., OIB: 12875096243, Antuna Branka Šimića 27, Valpovo, naknaditi tuženiku PROMIX d.o.o. iz Belišća, A.G. Matoša 10, OIB: 42354759611, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. prosinca 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi u bitnom navodi da je zaključkom ovršnog suda Ovr- 2580/2024-11 od 19. studenog 2024. upućen da u roku 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to isključivo iz razloga koji su navedeni u žalbi, odnosno da ovršenik kao tužitelj posjeduje pravo stvarne služnosti na dijelu nekretnine tuženika upisane u ZK uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak Starovalpovački put, površine 3076 m2, na kojem dijelu nekretnine postoji industrijski željeznički kolosijek tužitelja. Nadalje, navodi da se tim kolosijekom koristi za dopremu i otpremu robe na svoje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], jer isti predstavlja spoj na lokalnu željezničku prugu Bizovac – Belišće, koja je pruga sukladno odluci o razvrstavanju željezničkih pruga označena kao pruga od lokalnog značaja pod oznakom L207 Bizovac-Belišće. Spornim industrijskim kolosijekom, koji prelazi preko dijela nekretnine tuženika, koristio se i tužiteljev pravni prednik, Kombinat Đuro Salaj Valpovo, koji je do pretvorbe 1990-tih bio društveno poduzeće, tako da tužitelj i njegov pravni prednik sporni kolosijek koriste neprekidno od 1971.. Slijedom navedenog, smatra da je korištenjem spornog kolosijeka pa i dijela koji prelazi preko navedene nekretnine tuženika, kroz sve navedeno vrijeme izvršavao pravo stvarne služnosti. Stoga traži da sud utvrdi da je to pravo služnosti neprekidno vršenjem kroz dugi niz godina i stekao dosjelošću. Upravo to pravo, ukoliko se utvrdi da postoji, po ocjeni tužitelja, predstavlja razlog zbog kojeg bi ovrhu koja se vodi pred ovim Sudom u predmetu Ovr-2580/24 trebalo proglasiti nedopuštenom. To stoga što to pravo, prema mišljenju tužitelja, ako postoji sprječava, odnosno ograničava mogućnost ovrhe. Također navodi da se je između istih stranaka ranije pred Trgovačkim sudom u Osijeku vodilo više sporova. U jednom od tih sporova, koji je pravomoćno okončan u korist ovdje tuženika, a u kojem je utvrđeno da tužitelj nije stekao vlasništvo dosjelošću na spornom djelu industrijskog kolosijeka koji prelazi preko nekretnine tuženika, u tijeku je postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe ovdje tužitelja. Zaključno navodi da je prilikom pretvorbe Kombinata Đuro Salaj Valpovo predmetni industrijski kolosijek procijenjen u vrijednost društvenog kapitala te da je na zahtjev tužitelja ozakonjen (legaliziran) predmetni industrijski kolosijek u cijeloj dužni, dakle i u djelu koji prelazi preko nekretnine tuženika. Također navodi da su prijašnji vlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica] Grad Valpovo i trgovačko društvo Kromopak d.o.o. znali da dio spornog industrijskog kolosijeka prelazi preko te nekretnine te da nisu nikad tužitelja sprečavali u izvršavanju prava stvarne služnosti, a što proizlazi iz pisanih izjava svjedoka ĐA i EA, koji su obnašali dužnost gradonačelnika Grada Valpova od 1993. do 2004., odnosno od 2007. do 2017. te iz izjave KA, osnivača i člana uprave Kromopak d.o.o. Slijedom svega navedenog predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tuženika da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaži da sud tužbu odbaci kao nedopuštenu, odnosno da ju odbije kao neosnovanu. Smatra da je ovršni sud nezakonitim zaključkom uputio ovdje tužitelja, u ovršnom predmetu ovršenika, da pokrene ovu parnicu, jer činjenice koje su navedene u zaključku, a koje predstavljaju razlog upućivanja u parnicu, su iste one činjenice na koje se je tužitelj pozivao i u postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku u predmetima P-10/21 i P-94/23. Naglašava da čini nespornim da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] te da je tuženik vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], kao i da preko dijela nekretnine tuženika kč. br. [katastarska čestica] prelazi jedan dio industrijskog željezničkog kolosijeka koji je dalje spojen s lokalnom željezničkom prugom Bizovac – Belišće. Ne čini spornim niti da je tužiteljev pravni prednik navedeni industrijski kolosijek unio u kapital prilikom pretvorbe. Međutim, osporava da bi tužitelj stekao korištenjem kroz godine pravo bilo kave služnosti na onom dijelu nekretnine tuženika gdje preko iste prelazi sporni dio industrijskog kolosijeka. To stoga što je ta nekretnina ranije bila društveno vlasništvo pa se na istoj do 6. listopada 1991. nisu mogla stjecati nikakva stvarnopravna ovlaštenja. Kasnije je ista postala vlasništvo Grada Valpova pa je za stjecanje dosjelosti bilo potrebno da prođe dvostruko vrijeme propisano zakonom za takav oblik stjecanja.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je izričito naglasio u podnesku od 13. siječnja 2025. da je parnicu pokrenuo isključivo radi dokazivanja da je stekao pravo stvarne služnosti na dijelu nekretnine tuženika, preko kojeg dijela prelazi dio industrijskog željezničkog kolosijeka, a koja se služnost sastoji u tome da ima pravo na tom dijelu poslužne nekretnine imati i koristiti dio industrijskog kolosijeka koji služi za dovoz i odvoz robe na njegovu povlasnu nekretninu. S tim u vezi, smatra da je njegov posjed stvarne služnosti cijelo vrijeme bio pošten, jer vlasnici poslužne nekretnine, pa niti sam tuženik, ranije nisu zabranjivali tužitelju da koristi sporni dio industrijskog kolosijeka koji prelazi preko nekretnine sada tuženika. Nitko nikad tužitelju nije naložio niti da ukloni navedeni kolosijek, a s obzirom da je isti izgrađen 1971. godine te da ga je od tad pa do pretvorbe koristio tužiteljev pravni prednik, a nakon toga do dan-danas ga koristi tužitelj, smatra da je ostvarena i pretpostavka trajanja posjeda. Također smatra da je njegov posjed prava služnosti istinit, jer ga tužitelj i njegov pravni prednik koriste od izgradnje neprekidno uz znanje vlasnika poslužne nekretnine koji se korištenju nisu protivili.

3.1. Tuženik je dodatno pojasnio da je stekao pravo vlasništva na nekretnini preko koje prolazi dio industrijskog kolosijeka uknjižbom temeljem Ugovora o kupoprodaji 2. veljače 2018.. Prethodno je vlasništvo predmetne nekretnine bilo upisano na tvrtku Kromopak d.o.o., koja je vlasništvo također stekla uknjižbom temeljem pravnog posla 7. kolovoza 2014. Prije toga, vlasnik predmetne nekretnine bio je Grad Valpovo, odnosno ranije je ista bila društveno vlasništvo pa stoga smatra upitnim je li i kad uopće počeo teći rok dosijedanja služnosti. U svakom slučaju osporava da bi proteklo zakonom propisano vrijeme za stjecanje dosjelošću. Uz to smatra da nije ispunjena niti pretpostavka poštenja posjeda jer tužitelj, odnosno njegov pravni prednik nisu imali odobrenje tadašnjeg vlasnika nekretnine Općine Valpovo za postavljanje kolosijeka. Zakonski zastupnik tuženika saznao je da se dio industrijskog kolosijeka nalazi na nekretnini tuženika tek 2020. kad je namjeravao izvršiti određene građevinske radove. Odmah po saznanju tuženik je osporio tužitelju pravo da se služi dijelom kolosijeka koji prelazi preko nekretnine tuženika, a zbog tog osporavanja tužitelj je pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku u predmetu P- 10/2021, tvrdeći da je dosjelošću stekao pravo vlasništva. Međutim, tužitelj je taj postupak pravomoćno izgubio.

4. Kako bi utvrdio činjenično stanje, sud je u dokaznom postupku pribavio povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige, s preslikom ručno vođene zemljišne knjige za nekretninu tuženika na kojoj se nalazi sporni dio industrijskog kolosijeka. Saslušani su zakonski zastupnici tužitelja UA i tuženika LA, na okolnost poštenja posjeda tužitelja, kao i na okolnost izvršavanja prava stvarne služnosti od strane tužitelja, proveden je očevid na samoj nekretnini tuženika na kojoj se nalazi sporni dio industrijskog kolosijeka te je na kraju dokaznog postupka izvršen uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile na ovaj spis, kao i u dokumentaciju iz spisa Trgovačkog suda u Osijeku br. P-94/2023, i to kako slijedi: u Zaključak o upućivanju u parnicu na str. 8-11 spisa, izvadak iz Zemljišne knjige na str. 12-13, izvadak iz zemljišne knjige na str. 12-18, povijesni prikaz izvatka iz Zemljišne knjige na str. 19- 21, izvod iz Katastarskog plana na str. 22, geodetski elaborat na str. 23-28 spisa, geodetski situacijski nacrt na str. 29-30 spisa, rješenje na str. 31-33 i 34-35, procjena vrijednosti opreme društveno poduzeće Poljoprivredni kombinat Đuro Salaj na str. 37- 95 spisa, rješenje o izvedenom stanju na str. 96-98 spisa, identifikacija prethodna katastarska izmjera na str. 99-100, uvjerenje na str. 101, pisani iskaz ĐA na str. 102, pisani iskaz NA na str. 103, izjava KA na str. 105-106, izvadak iz zemljišne knjige na str. 114-116, povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige sa preslikom ručno vođene zemljišne knjige str. 138-168 spisa, izjava i podnesak u teoretskom uviđaju na str. 175-176 spisa, očitovanje HŽ Infrastrukture na str. 168, prostorni planovi na str. 196-200 spisa.

Iz spisa Trgovačkog suda u Osijeku br. P-94/2023 pročitani su: tužba na str. 1-2 spisa, presuda Trgovačkog suda u Osijeku P-10/2021-13 s potvrdom pravomoćnosti na str. 8-19 spisa, geodetski elaborat na str. 20-33 spisa, odobrenje za gradnju na str. 34-36 spisa, uporabna dozvola na str. 37-40 spisa, karta željezničke mreže na str. 67, odobrenje za gradnju i uporabna dozvola na str. 68-71 spisa, rješenje o izvedenom stanju na str. 72-74 spisa, elaborat o procjeni vrijednosti opreme na str. 78-135 spisa, geodetski elaborat na str. 138-151 spisa, presuda Trgovačkog suda u Osijeku P- 94/2023 na str. 208-220 spisa, presuda Visokog trgovačkog suda na str. 296-300 spisa i rješenje Vrhovnog suda na str. 325-327 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu ovog Suda broj Ovr-2580/2024.. To iz razloga što tužitelj ustvari tvrdi da je ispunjenje tuženikove tražbine u ovrsi, koja se odnosi na predaju tuženiku u posjed spornog djela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] preko kojeg prelazi industrijski kolosijek, prestalo ili je isto zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog toga što je tužitelj na tom spornom djelu stekao pravo stvarne služnosti.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik uknjižen kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a tužitelj kč. br. [katastarska čestica], obje katastarska općina [katastarska općina]. Nakon provedenog očevida dana 29. rujna 2025. na lokaciji predmetnih čestica sud je sa strankama utvrdio da nije sporno niti da industrijski željeznički kolosijek ulazi na tuženikovu kčbr. [katastarska čestica] (kao poslužnu nekretninu) s istočene strane, svega nekoliko metara od istočnog ruba čestice te se proteže duž cijele čestice tuženika uz istočnu među, kao i da nakon izlaska s čestice tuženika kč. br. [katastarska čestica] prelazi preko cestovno željezničkog prijelaza u ulici A. B. Šimića u Valpovu, nakon čega ulazi na nekretnine u vlasništvu tužitelja kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] (kao povlasne), a na kojima se nalazi gospodarsko dvorište tužitelja sa izgrađenim silosima i ostalim objektima. Nije sporno niti da je između stranaka pred Trgovačkim sudom u Osijeku vođeno više postupaka, s tim da je u jednom od tih postupaka (poslovni broj: P-10/21) utvrđeno da tužitelj nije stekao dosjelošću pravo vlasništva na dijelu čestice tuženika na kojem se nalazi sporni dio industrijskog kolosijeka. Također nije sporno niti da je pred Trgovačkim sudom u Osijeku pravomoćno okončan postupak u predmetu P-94/2023 u kojemu je postupku tuženik ishodio pravomoćnu presudu poslovni broj P-94/2023-23 od 20. listopada 2023., koja je postala pravomoćna 9. siječnja 2024., a kojom je naloženo ovdje tužitelju da preda u posjed tuženiku dio nekretnine tuženika kčbr. [katastarska čestica], na kojem se nalazi sporni dio industrijskog kolosijeka. Ta presuda ujedno je i ovršna isprava temeljem koje je pokrenuta ovrha pred ovim sudom u predmetu Ovr-2580/2024, a iz koje je ovrhe zaključkom tužitelj upućen u ovu parnicu. Sud zaključuje da nije sporno niti da je tužitelj od izgradnje spornog industrijskog kolosijeka 1971. neposredno i putem svog pravnog prednika isti koristio cijelo vrijeme do dan-danas te isti koristi i dalje radi dobave i otpreme sirovina i ostalih tereta putem željeznice u svoje gospodarsko dvorište. To stoga što takvu činjenicu tijekom postupka nije osporavao tuženik, a prilikom očevida sud se uvjerio da je sporni industrijski kolosijek u funkciji, jer je djelomično održavan, nije obrastao u travu i raslinje te je bilo vidljivo da po istom barem povremeno prometuju željeznički vagoni.

7. Među strankama je sporno je li ovršni sud zakonito zaključkom uputio tužitelja na pokretanje ovog parničnog postupka. Spornim se ukazuju i razlozi zbog koji je tužitelj upućen u parnicu. Također je sporno može li tužitelj u ovom postupku isticati da je stekao dosjelošću pravo stvarne služnosti na način i u opsegu kako to navodi u tužbi. Također je sporno i je li isti stekao to pravo i je li tako stečeno pravo od utjecaja na dopuštenost provedbe ovrhe u predmetu ovog Suda broj: Ovr-2580/2024.

8. Iz zaključka ovog suda Ovr-2580/2024-11 od 19. studenog 2024. (str. 8-11 spisa), proizlazi da je u izreci zaključka jasno naznačeno da se tužitelja upućuje na pokretanje parnice radi dokazivanja da je ovrha u tom predmetu nedopuštena, isključivo iz razloga koji je naveo u žalbi, i to zbog toga da dokaže da je dosjelošću stekao pravo služnosti na dijelu nekretnine tuženika na kojem se nalazi sporni dio industrijskog kolosijeka. U obrazloženju samog zaključka koji je nejasan i proturječan izreci, proizlazi da je ovršni sud u točki 2. obrazloženja naznačio da je dobio uputu od strane Županijskog suda u Vukovaru da je dužan uputiti u parnicu tamo ovršenika, ovdje tužitelja, radi dokazivanja da tamo ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu, a isto je ponovio i u točki 6. obrazloženja, pozivajući se na konkretne zakonske odredbe.

9. Iz presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: P-94/2023-23 od 20. listopada 2023. te iz dokumentacije pročitane iz spisa Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: P-94/2023, utvrđeno je da je taj postupak vođen radi predaje u posjed dijela nekretnine tuženika označene kao kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u dijelu koji je označen Geodetskim situacijskim nacrtom broj 100/2020 od 14. listopada 2020., izrađenom od strane Geovizija d.o.o., a koji je omeđen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I površine 699 m2. Iz navedenog Geodetskog situacijskog nacrta (str. 20-40 spisa Trgovačkog suda), proizlazi da je dio tuženikove nekretnine kčbr. [katastarska čestica] označen točkama A, B, C, D, E, F, G, H i I, ustvari dio nekretnine tuženika na kojemu se nalazi sporni dio industrijskog željezničkog kolosijeka. Nadalje, iz navedene presude Trgovačkog suda u Osijeku, kao i iz spisa P-94/2023, i postupka koji je prethodio donošenju te odluke, proizlazi da je tužitelj i u tome postupku isticao identične razloge i predlagao iste dokaze vezano za dokazivanje da je stekao dosjelošću pravo stvarne služnosti, kao i u ovom postupku, a sve kako bi u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava P-94/2023 osporio tužbeni zahtjev, ovdje tuženika, radi predaje u posjed spornog djela nekretnine kč. br. [katastarska čestica]. Tužitelj u tom postupku nije uspio dokazati svoje navode da je dosjelošću stekao predmetno pravo stvarne služnosti te je u konačnici, presudom P-94/2023-23 od 20. listopada 2023., ovdje tužitelju naloženo da tuženiku preda u posjed dio njegove čestice kčbr. [katastarska čestica], na kojem se nalazi sporni industrijski kolosijek, slobodan od osoba i stvari.

10. Iz odobrenja za gradnju od 2. studenog 1970. koji je donio Općinski sekretarijat za poslove uprave općine Valpovo (str. 68-69 spisa Trgovačkog suda), utvrđeno je da je tužiteljevom pravnom predniku Kombinatu Đuro Salaj Valpovo kao investitoru odobrena izgradnja privremenog objekta na rok od 10 godina i to industrijskog željezničkog kolosijeka, unutar i uz rub tvorničkog kruga do žice ograde tvornice stočne hrane na sjeveru, zapadu, s rokom od početka izgradnje od maksimalno godinu dana. Po izgradnji industrijskog kolosijeka tužiteljevom pravnom predniku Zavod za urbanizam i komunalne poslove Općine Valpovo izdao je 8.srpnja 1971. uporabnu dozvolu kojom je odobrena privremena upotreba investicionog objekta industrijske pruge u tvorničkom krugu na rok od 10 godina (str. 70-71 spisa Trgovačkog suda). Iz Rješenja o Izvedenom stanju (str. 96-98 spisa i str. 72-71 spisa Trgovačkog suda), proizlazi da je Rješenjem o Izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Osječko - baranjske županije od 25. svibnja 2015., na zahtjev tužitelja ozakonjena, između ostalog i industrijska pruga dužine cca 939 metara i širine 1,5 metara, koja neposredno služi za upotrebu zgrade koja se nalazi na nekretnini tužitelja, a koja pruga prelazi preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U točki 5. izreke tog rješenja naznačeno je da Rješenje o izvedenom stanju nema pravni učinak na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je donesena i zemljišne na kojemu je ta zgrada izgrađena.

10.1. Ostalu pročitanu dokumentaciju sud je detaljno proučio, ali, s obzirom da je izveo zaključak da iz iste proizlaze samo nesporne činjenice, istu ne smatra potrebnim detaljno analizirati.

11. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika i tužitelja proizlaze većinom nesporne činjenice pa ih sud ne smatra bitnim ponavljati. Iz iskaza LA, prokurista i zakonskog zastupnika tuženika, utvrđeno je tek da je isti 2020. saznao da se na dijelu čestice tuženika nalazi sporni dio industrijskog kolosijeka, a što sud smatra životnim jer je nesporno između stranaka da se je tad po prvi put tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom da postignu dogovor oko korištenja spornog dijela kolosijeka, odnosno plaćanja zakupnine od strane tužitelja tuženiku, nakon čega je tužitelj pokrenuo pred Trgovačkim sudom u Osijeku postupak radi utvrđenja da je dosjelošću stekao vlasništvo na dijelu zemljišta tuženika na kojemu se nalazi sporni dio industrijskog kolosijeka, a koje činjenice proizlaze i iz predmeta Trgovačkog suda u Osijeku P-94/2023, s tim da je parnica radi utvrđenja vlasništva pred tim sudom vođena u predmetu P-10/2021.

12. Iz čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), proizlazi da se tužba za utvrđenje može podići kad je to posebnim propisom predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da se utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa…ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Člankom 52. st. 1. i 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) propisano je da će sud uputiti u parnicu ovršenika ako je u žalbi istaknuo neki od razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9 -11 OZ- a, ako je ovrhovoditelj osporio postojanje tog razloga ili ako se nije očitovao u roku od 8 dana na isti. Iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a proizlaze žalbeni razlozi koji se odnose na isticanje da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno razlog da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme odgođeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Vezano za žalbene razloge zbog kojih se upućuje u parnicu iz ovršnog postupka, treba spomenuti i razlog iz čl. 50. st.1. toč. 7. OZ-a koji se odnosi na to da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten ovrhu tražiti protiv točno određenog ovršenika.

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj Sud je utvrdio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

14. Prije svega treba naglasiti da je tužitelj bio ovlašten podnijeti tužbu u smislu citirane odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a, jer je iz ovršnog postupka upućen da tužbom za utvrđenje dokazuje da je ovrha u predmetu ovog suda broj: Ovr-2580/2024 nedopuštena. Takvo ovlaštenje isti crpi iz zaključka ovršnog suda koji je dostavio uz tužbu (str. 8-11 spisa). Ovršni sud je bio ovlašten uputiti ovdje tužitelja u parnicu temeljem čl. 52. st. 3. OZ-a jer je tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi očito istaknuo žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a, koji je tuženik kao ovrhovoditelj osporio ili se na isti nije očitovao. To stoga što isticanje da je ovrha radi predaje u posjed djela nekretnine nedopuštena, zbog toga što je stečeno pravo stvarne služnosti na spornom djelu nekretnine koju treba predati, prema ocijeni ovog suda upravo pozivanje na žalbene razloge iz citiranih odredbi OZ-a. Iz odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a proizlazi da su ti žalbeni razlozi osnovani samo ako je tražbina iz ovršne isprave prestala ili ako je ispunjenje tražbine zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenica koje u ovom slučaju tužitelj nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Međutim, kako je utvrđeno da je sve činjenice i dokaze usmjerene na dokazivanje činjenica vezanih za stjecanje posjeda prava stvarne služnosti tužitelj već ranije isticao i u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Osijeku u predmetu P-94/2023, ovaj sud zaključuje da je neosnovano njegovo ponovno pozivanje na iste te činjenice. Dakle, isti je te činjenice koje sad ponavlja i u ovom postupku, već isticao ranije te je te činjenice i dokaze Trgovački sud u Osijeku uzeo u obzir u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Zbog toga, prema ocjeni ovog suda, nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a pa je neosnovan tužiteljev zahtjev za proglašenje nedopuštenim ovrhe u predmetu ovog suda broj Ovr-2580/2024.

15. S obzirom da se u zaključku, točnije u obrazloženju zaključka kojim je tužitelj upućen na ovu parnicu, spominje i da je ovdje tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuo da ovdje tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, pokrenuti ovrhu u predmetu Ovr-2580/2024, sud je razmotrio i taj žalbeni razlog koji ustvari predstavlja razlog iz čl. 50.st. 1. toč. 7. OZ-a. Međutim, taj razlog se odnosi na pasivnu, odnosno aktivnu legitimaciju, a s obzirom da iz ovršne isprave koju čini pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-94/2023-23 od 20. listopada 2023., proizlazi da je upravo ovdje tužitelju naloženo da preda u posjed ovdje tuženiku, sporni dio nekretnine na kojem se nalazi industrijski kolosijek te da je u ovom postupku utvrđeno da se tužitelj i dalje nalazi u posjedu tog dijela nekretnine, sud zaključuje da je taj žalbeni razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom također u cijelosti neosnovan pa je slijedom svega navedenoga odlučeno kao u izreci pod točkom I.

16. Pritom treba naglasiti da čak i kad bi tužitelj imao pravo ponovno isticati iste činjenice zbog kojih tvrdi da je tražbina ovdje tuženika u ovršnom postupku zabranjena ili da je prestala, tad treba naglasiti da isti niti u ovom postupku nije dokazao da je dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti koji se sastoji u tome da ima pravo na spornom djelu tuženikove nekretnine imati položen industrijski željeznički kolosijek te ga koristiti za dobavu robe na i iz svoje nekretnine. To stoga što je nesporno da je isti sagrađen 1971., dakle prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80), pa se za tuženikovo stjecanje prava služnosti dosjelošću primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika sukladno odredbi članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“ broj 86/46) odnosno članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine” broj 73/91). Da bi tuženik kao posjednik prava služnosti stekao pravo služnosti, mora se raditi uz određeno vrijeme trajanja najmanje i o poštenom posjedu u smislu paragrafa 1470. pravnih pravila Općeg građanskog zakonika, što znači da tužitelj kao posjednik nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu ne pripada pravo izvršavati sadržaj služnosti. U konkretnom predmetu, nesporno je utvrđeno da je tužiteljev pravni prednik Kombinat Đuro Salaj Valpovo od Općinskog sekretarijata za poslove uprave Općine Valpovo 2. studenog 1970. dobio odobrenje za građenje predmetnog industrijskog kolosijeka na rok od 10 godina te je 8. srpnja 1971. izdana i uporabna dozvola kojom je odobrena privremena upotreba industrijske pruge u dvorišnom krugu Kombinata (str. 34-38 spisa Trgovačkog suda). Prema tome, već je tužiteljev pravni prednik znao da je izgradnja i korištenje industrijskog kolosijeka privremenog karaktera u trajanju od 10 godina, a ta činjenica nije mogla ostati nepoznata niti samome tužitelju, jer je isti znao da je industrijski kolosijek u cijelosti nezakonito sagrađen, pa je zbog toga isti još 24. lipnja 2013. podnio zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje predmetnog kolosijeka, a koje je rješenje Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo Osječko baranjske županije donio 25. svibnja 2015.. Slijedom navedenog, kako su tužitelj i njegov pravni prednik istekom desetgodišnjeg roka koji im je odobren za privremenu upotrebu spornog kolosijeka postali nepošteni posjednici još tijekom 1981. isti nisu niti mogli steći predmetno pravo stvarne služnosti dosjelošću.

17.Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje U. Tuženik je uspio u cijelosti u ovom postupku pa su mu stoga i priznati troškovi koji su prema ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i sudskih pristojbi. Slijedom navedenog, priznati su troškovi kako slijedi:

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku od 17. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura, što je u skladu s Tbr. 8. 1. Tarife,

-sastav obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 21. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, što je u skladu s Tbr. 8. 1. Tarife, jer se u tom podnesku tuženik očitovao o navodima iz podneska tužitelja kojima je tužitelj dodatno pojasnio svoju tužbu,

- zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanima 21. siječnja 2025., 18. ožujka 2025, 26. lipnja 2025. i 29. rujna 2025., u iznosima od po 200,00 eura za svako ročište, ili 800,00 eura ukupno za 4 ročišta, a što je u skladu s Tbr. 9. 1. Tarife. Slijedom navedenog, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tuženiku su priznati troškovi koji ukupno iznose 1.200,00 eura, na koji je pridodan PDV po stopi od 25%, tako da priznati troškovi ukupno iznose 1.500,00 eura.

18. O troškovima pristupa tuženikovog punomoćnika na ročište za objavu presude nije odlučeno, s obzirom da je taj trošak neizvjestan, a ukoliko punomoćnik pristupi ročištu za objavu, o tim troškovima bit će odlučeno naknadno posebnim rješenjem.

19. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 16. listopada 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku