REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-917/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KIJAC NEKRETNINE d.d., Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, zastupanog po punomoćniku Branimiru Čoliću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Općine Omišalj, Omišalj, Prikešte 11, OIB: 72908368249, zastupanog po punomoćniku Igoru Bezjaku, odvjetniku u Rijeci, radi ispravka upisa i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-366/2024-2 od 27. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-402/2022-17 od 30. lipnja 2023., u sjednici održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-366/2024-2 od 27. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-402/2022-17 od 30. lipnja 2023. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"1. Predstavlja li primjena pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. ZPP-a glede dokaza o unosu u bilancu INA-Industrija nafte na dan 30.09.1990. godine prema posebnom Zakonu o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte diskriminaciju tužitelja u sporu sa jedinicom lokalne samouprave koja nastupa u svojstvu Države u postupovno- pravnom smislu?

2. Predstavlja li upis prava vlasništva tužitelja i njegovih prednika u zemljišne knjige od 1992. godine pa sve do brisanja 2022. godine legitimno očekivanje tužitelja da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo i time uživa zaštitu sukladno čl. 48. i čl. 49. Ustava Republike Hrvatske?

3. Predstavlja li traženje dostave bilance poduzeća INA-Industrija nafte na dan 30.09.1990. godine kao isključivog dokaza unosa nekretnine u temeljni kapital poduzeća INA-Industrija nafte nemogući dokaz/uvjet u parničnom postupku ? 4. Predstavlja li dužnost dostave bilance poduzeća INA-Industrija nafte na dan 30.09.1990. godine radi dokazivanja osnovanosti uknjižbe prava vlasništva njenog pravnog sljednika pretjerani formalizam kojim se ograničava pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6.1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda? 5. Je li pravo na potraživanje naknade za oduzeto/izvlašteno zemljište u ovome slučaju za tužitelja predvidljivo i osnovano kada se uzme u obzir da tuženik, niti itko drugi nije bio upisan kao vlasnik toga zemljišta do okončanja zemljišnoknjižnog ispravnog postupka te tužitelj nije imao od koga niti potraživati predmetnu naknadu, te ukoliko jest predvidljivo i osnovano, predstavlja li u tom slučaju uskraćivanje prava na navedeno potraživanje povredu prava na pristup sudu zajamčenog čl. 6. EKLJP i povredu prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP ? 6. Predstavlja li obveza naknade parničnih troškova pravnoj osobi u sporu sa jedinicom lokalne samouprave u svojstvu Države radi zaštite njenog prava vlasništva prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika nerazmjerno ograničavanje prava na pristup sudu i povredu prava vlasništva?

7. Predstavlja li obveza naknade parničnih troškova pravne osobe u sporu započetom ex offo (reambulacija i obnova zemljišnih knjiga) s jedinicom lokalne samouprave koja nastupa u svojstvu Države prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ograničavanje prava na pristup sudu i povredu prava na mirno uživanje vlasništva u parnici vođenoj radi zaštite prava vlasništva? 8. Je li tužitelj u odnosu na jedinicu lokalne samouprave diskriminiran u postupovno-pravnom smislu kada se u tom istovrsnom postupku provode istovrsni dokazni prijedlozi isključivo kada ih predloži jedinica lokalne samouprave, a odbijaju kada ih predloži privatnopravna osoba, kao što je riječ i kod istovrsnih postupaka radi ispravka upisa vođenih pred istim Sudom, te je li zbog takvog postupanja povrijeđeno pravo na dokaz i jednakost oružja iz čl. 6. EKLJP?".

2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj smatra da mu je zbog osobito teške povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio isti odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja postavljena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. U odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto, peto i osmo postavljeno pitanje, ocijenjeno je kako navedena pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu čl. 385.a ZPP, budući da je doseg navedenih pitanja ograničen samo na ovaj konkretni slučaj, pri čemu se istim pitanjima sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije. Stoga je ocijenjeno kako navedena pitanja nisu važna za ujednačavanje sudske prakse, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije.

6. Također, treba reći da u odlukama ovog suda broj Rev-909/2007 od 15. listopada 2008. i broj Rev-181/2007 od 18. srpnja 2007., na koje se kao razlog važnosti poziva podnositelj, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima u okviru procesnopravne situacije podudarne sa situacijom u ovom predmetu. Prema tome, u odnosu na postavljena pitanja izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.

7. U odnosu na šesto i sedmo postavljeno pitanje, valja reći da odluke Europskog suda za ljudska prava donesene u predmetima Klauz protiv Hrvatske, Bešlić i Cindrić protiv Hrvatske, Zustović protiv Hrvatske, te Černius i Rinkevičius protiv Litve, na koje se tužitelj poziva u svojem prijedlogu kao razlog važnosti, nisu primjenjive u konkretnom slučaju, budući da se odnose na situacije koje nisu niti činjenično ni pravno podudarne s situacijom u ovom predmetu.

8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

9. Ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno ravnopravno sudjelovanje u postupku, budući da je imao mogućnost izjasniti se o svojim navodima i navodima protivne stranke, iznositi činjenice i predlagati dokaze radi utvrđenja navedenih činjenica, pri čemu je presuda drugostupanjskog suda dostatno obrazložena i sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, kao i o razlozima odbijanja dokaznih prijedloga stranaka, slijedom čega se ne može smatrati arbitrarnom. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

10. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

11. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), s obzirom da tuženik u navedenom podnesku ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesenog prijedloga.

Zagreb, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić