REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-2712/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Lovri Sardeliću, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, koga zastupa Inga Bošnjak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, koga zastupa Krešimir Radočaj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Terešak i partneri u Zagrebu, Kaptol 15 i 2. tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, koga zastupa Martin Vlašić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri u Zagrebu, Radnička cesta 37/B, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 12. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika 1. i 2. tuženika, s danom objave 15. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se 1. tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB:57500462912, Širolina 4, Zagreb i 2. tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, solidarno isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, iznos od 453,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.08.2022. do 31.12.2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operaci je refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, kao i solidarno mu naknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana".
II. Nalaže se tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2 naknaditi 1. tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4 troškove ovog postupka u iznosu od 375,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dana 15. listopada 2025. pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok se za više traženi iznos od 131,64 eura zahtjev 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4 odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2 naknaditi 2. tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb troškove ovog postupka u iznosu od 375,00 eura, u roku 15 dana, dok se za više traženi iznos od 125,00 eura zahtjev 2. tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu dana 13. rujna 2023. godine. U tužbi u bitnome navodi da se dana 12.04.2022. u 10:30 h na autocesti A3, općina Okučani , kojom se kretalo vozilo reg. oznaka i br. [registarska oznaka], iznenada je izletjela ptica, koja je zbog iznenadnog prelijetanja neposredno ispred vozila u kretanju, udarila u prednji dio vozila kojim je upravljala ĐK. Nalet na pticu za vozača bio je neizbježan. U prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta. Tužitelj je oštećeniku
ERSTE&STEIERMARKISCHE S-LEASING d.o.o., nadoknadio imovinsku štetu nastalu na vozilu reg. oznaka i br. [registarska oznaka] (BMW X1 18D DRIVE), u predmetnoj prometnoj nesreći. Tužitelj je dana 30.08.2022., po završetku obrade odštetnog zahtjeva oštećeniku isplatio iznos od 3.417,22 kn / 453,54 EUR. Šteta na vozilu reg. oznake i br. [registarska oznaka] nadoknađena je temeljem kasko police broj [broj police] koju je oštećenik-osiguranik imao ugovorenu kod tužitelja. Tužitelj ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od I. i II. - tuženika u visini 3.417,22 kn/453,54 EUR ,jer je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku sukladno odredbama iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Odgovornost I. -tuženika proizlazi iz odredbi čl. 50.st. 1 Zakona o cestama, a prema kojem za štetu trećim osobama nastalu na javnim cestama odgovara po osnovi krivnje. Do štetnog događaja je došlo uslijed slijetanja divlje životinje na autocestu, a sve iz razloga jer I. -tuženik nije poduzeo sve mjere radi sprječavanja ulaska životinja na prostor javne ceste, odnosno I. - tuženik je propustio osigurati nesmetano odvijanje prometa poduzimajući propisane mjere koje je bio dužan i obvezan poduzeti, odnosno nisu poduzete potrebne mjere za održavanje predmetne dionice sukladno odredbama Zakona o cestama. Podredno se ističe da je do nezgode došlo i uslijed neizvršavanja svoje ugovorne obveze tj. sigurne upotrebe autoceste. Naime, člankom 6. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je pravna osoba koja je nadležna za održavanje ceste, dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a ista obveza za tuženika proizlazi i iz članka 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i članka 17. Zakona o cestama. Obzirom da je osiguranik tužitelja platio cestarinu za vožnju autocestom, a tuženik mu je, sukladno pozitivnom pravu, dužan omogućiti odvijanje sigurne vožnje, za što mu je i naplatio cestarinu, proizlazi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Nadalje, sukladno članku 47. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19, 32/20) tuženik je bio obvezan izraditi Program zaštite divljači i podnijeti ga na davanje suglasnosti Ministarstvu. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je 07.05.2021. rješenje kojim prihvaća Program koji je za tuženika izradilo društvo Pro Silva d.o.o. i koje je doneseno za razdoblje od 01.04.2021. – 31.03.2031., a Ministarstvo poljoprivrede je 10.05.2021. dalo svoju suglasnost na izrađeni Program. U sklopu Programa navode se sve obveze i mjere koje je tuženik dužan poduzimati kako bi se spriječile štete nastale od divljači, a koje koreliraju s mjerama pobrojanim u članku 77. Zakona o lovstvu i članka 60. Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači. U vrijeme kada se dogodio ovaj štetni događaj tuženik nije imao izrađen Program zaštite divljači, iako je imao tu zakonsku obvezu. Budući da je došlo do naleta divljači na vozilo na autocesti, proizlazi da tuženik nije poduzeo sve propisane mjere, kao ni ispunio svoje obaveze usmjerene na zaštitu prometa i omogućavanje sigurnog odvijanja istoga. Stranica 4 od 6 U svakom slučaju, kada je utvrđeno da se divljač nalazila na autocesti, samim tim je dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom, Navedeno pravno shvaćanje je zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održanoj 20.12.2022, a isto potvrđuje i recentna sudska praksa Visokog trgovačkog suda RH( primjerice u odlukama poslovni broj Pž-6015/2021 i Pž- 2767/2022) Kako je pak I. -tuženik je imao policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti br.078700089525 kod II. -tuženika, a iz koje proistječe obveza nadoknade štete po istoj. Zbog navedenog predlaže da sud donese presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja sadržajno naveden u točki I. izreke ove presude.
2. U odgovoru na tužbu od 18. listopada 2023. godine 1. tuženik u bitnome navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje ističe prigovor nastanka štetnog događaja opisanog u tužbi, odnosno da se štetni događaj dogodio na autocesti kojom upravlja 1. tuženik, obzirom uz tužbu nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg bi to bilo razvidno. Obzirom da uz tužbu nije dostavljena potvrda MUP -a o izvršenom očevidu, a niti se tužitelj na istu poziva, evidentno je da policija nije obaviještena o štetnom događaju, niti je rađen očevid te nisu utvrđene okolnosti nastanka štetnog događaja. 1. tuženik o navodnom štetnom događaju nema nikakvih saznanja, jer ga o istome nitko nije obavijestio, a niti su radnici 1. tuženika u ophodnji naišli na zaustavljeno vozilo na koje je naletjela ptica, a niti su pronašli lešinu bilo koje životinje, pa niti ptice. Posebno se ističe činjenica da 1. tuženika o navodnom štetnom događaju nije obavijestio osiguranik tužitelja, niti policija , a niti Centar 112, što je uobičajena praksa u slučaju prometnih nezgoda. Navedeno je razvidno iz dnevnika rada referenta
– operatera Centra za nadzor i upravljanje prometom. Napominje se da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a, prvo tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom prometa putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja, a na mjesto štetnog događaja izlaze ophodari koji postavljaju privremenu regulaciju prometa i rade zapisnik o štetnom događaju i uklanjaju lešinu životinje. Slijedom navedenog 1. tuženik osporava da bi se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje navodi da je neosnovana tužiteljeva tvrdnja kako je 1. tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, a da se pri tom ne navodi niti jedna relevantna zakonska odredba iz koje to proizlazi, te da se za tu tvrdnju ne dostavlja niti jedan dokaz, te je tvrdnja samo pretpostavka. Iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak štetnog događaja. Činjenice se utvrđuju dokazima, sukladno odredbi čl.7. st.1. Zakona o parničnom postupku temeljem kojeg su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a ne njihovim izvođenjem iz drugih činjenica, kako to navodi tužitelj. O teretu dokaza postojanja svih pretpostavki za naknadu štete tuženik se poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev - 256/2009-2. Netočna je i neosnovana tvrdnja tužitelja " Do štetnog događaj je došlo uslijed slijetanja divlje životinje na autocestu, a sve iz razloga jer I.-tuženik nije poduzeo sve mjere radi sprječavanja ulaska životinja na prostor javne ceste, odnosno I. - tuženik je propustio osigurati nesmetano odvijanje prometa poduzimajući propisane mjere koje je bio dužan i obvezan poduzeti, odnosno nisu poduzete potrebne mjere za održavanje predmetne dionice sukladno odredbama Zakona o cestama.“ Netočan je navod tužitelja kako je divlja životinja sletjela na autocestu, jer u tom slučaju do oštećenja vozila ne bi niti došlo, u predmetnom slučaju ptica nije sletjela na cestu, već je naletjela na vozilo. Obzirom nije poznato o kakvoj je ptici riječ neosnovan je i navod da se radi o divljoj životinji, jer svaka ptica nije divlja životinja, već samo ona koja je kao divljač određena odredbom čl. 9. Zakona o lovstvu, pa je upitna i primjena odredbe čl. 50. Zakona o cestama. Doista je nejasno koje bi to mjere tuženik trebao poduzeti u svrhu sprječavanja leta ptica, pogotovo kada se ima u vidu da takve mjere nisu propisane niti jednim zakonom, niti pravilnikom, a i obzirom na činjenicu da ne postoji mogućnost da se pticama ograniči kretanje, odnosno let, a tuženik nema ovlasti poduzimati mjere u zračnom prostoru, odnosno zračnom prometu. Tuženik je dužan i ovlašten brinuti o sigurnosti cestovnog, a ne zračnog prometa. Nadalje navodi da netočno tužitelj u tužbi kao osnovu odgovornosti tuženika za nastalu štetu na vozilu analizira i vožnju autocestom iz perspektive ugovornog odnosa, tvrdeći da je do nezgode došlo uslijed neizvršavanja ugovorne obveze prvo tuženika. Navedeno stoga, što sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, institut naknade štete proizlazi iz izvanugovornog odnosa, a ne ugovora. Pogrešan je stav tužitelja da bi plaćanjem cestarine došlo do zasnivanja dodatne ugovorne obveze glede sigurnosti vožnje, plaćanjem cestarine tužitelj je stekao pravo vožnje autocestom u skladu s odredbom čl. 9. ZOC-a, zbog čega je tvrdnja tužitelja da je plaćanjem cestarine platio tuženiku i naknadu za sigurnu vožnju autocestom netočna. Tuženik posebno ističe kako plaćanje cestarine za uporabu autoceste ne predstavlja jamstvo za sigurno korištenje autocesta te ne utječe, niti smije utjecati na kvalitetu održavanja autocesta. Temeljem Zakona o cestama prvo tuženi održava autoceste pri tom postupajući sukladno Pravilniku o održavanju cesta i Pravilniku o ophodnji javnih cesta. Navodi da je bespredmetno pozivanje tužitelja na Program zaštite divljači, obzirom je nesporno da je prvenstvena zakonska obveza prvo tuženika omogućavanje sigurnog prometa, odnosno zaštita ljudi i imovine, a tek potom zaštita životinja. Nadalje u ovom štetnom događaju nije niti poznato da li se radi o naletu na divljač. Isto tako za rješavanje ove pravne stvari irelevantno je kada je tuženik donio taj program, jer isto nije predmet ovog spora, ali se ipak napominje kako tužitelj netočno navodi da u vrijeme štetnog događaja tuženik nije imao izrađen Program zaštite divljači, a sam navodi kako je program donijet za razdoblje od 01.04.2021.g. -31.03.2031.g., a štetni događaj se zbio 12.04.2022.g. Sukladno navedenom, ističe se da tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu štete na vozilu, a ne naknadu štete za uginulu pticu. Obzirom se tužitelj u prilog svojih navoda poziva na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda RH od 20. prosinca 2022.g., tuženik ističe da temeljem stava kako divljač na cesti znači da je dokazan propust upravitelja ceste, isto ne znači i odštetno pravnu odgovornost upravitelja ceste za štetu, a pogotovo ne u ovoj pravnoj stvari u kojoj se radi o naletu na pticu, pa ptica nije bila na cesti, već u zraku. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da u ovoj pravnoj stvari ptica nije bila na cesti, već u zraku, kao i da nije poznato da li se uopće radi o divljači, očito je da se pravno shvaćanje ne može odnositi na ovu pravnu stvar, jer se pravno mišljenje bazira na činjenici da je divljač bila na cesti. Činjenica da se ptica našla u zraku iznad kolnika ceste (ne zna se koje), kako to pogrešno smatra tužitelj, sama po sebi ne znači da prvo tuženik nije postupao u skladu s pravilima i da je napravio propust. Slijedom navedenog, za sada je evidentno samo da tužitelj odgovornost tuženika temelji isključivo na pretpostavkama, bez ikakvih dokaza. Kada bi tužiteljeva tvrdnja bila osnovana, to bi značilo da upravitelj javne ceste odgovara po objektivnom kriteriju, a ne kako je to zakonom propisano po kriteriju krivnje. Nadalje, tuženik osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, prvenstveno stoga što se predmetni štetni događaj nije dogodio na autocesti, kao i s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Navedenim zakonskim i podzakonskim popisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe. Slučaj naleta ptice na vozilo nije posljedica neodržavanja i ne poduzimanja propisanih mjera, već se radi o nepredvidivom i neizbježnom događaju, na koji upravitelj ceste nema nikakvog utjecaja niti isto može spriječiti. Iako navedeno nije u vezi s letom ptica, prvo tuženik ističe da je prostor autoceste sukladno zakonu ograđen zaštitnom žičanom ogradom koja sprječava dolazak životinja i ljudi na kolnik autoceste, ali ne sprječava i dolazak ptica u zračni prostor iznad autoceste. Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 12. travnja 2022.g. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada, ophodarski dnevnik i ispis GPS-a za ophodarsko vozilo mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Iz putnog radnog lista ophodarske službe i izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo, vidljivo je da je tijekom prve dnevne smjene ophodnja prošla dionicu, kojom prilikom nije uočeno zaustavljeno vozilo koje je imalo nalet na pticu, niti je nađena lešina ptice, niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde. Iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je dana 12. travnja 2022.g. ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja "Okučani" redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste te istu pregledavala, kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa. Pojava ptice iznad kolnika autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja cestom, niti je ptica u vlasništvu istog. Ptica iznad ceste u visini kretanja vozila je opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO- a odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st.3. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar - odredba čl. 1066. st.1. ZOO-a. Sukladno navedenom, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik se protivi predloženim dokazima, budući smatra da je isto nepotrebno i usmjereno ka odugovlačenju postupka, te predstavlja znatne troškove, a radi se o sporu male vrijednosti. Prvo tuženik ističe da se pored navedenih razloga protivi izvođenju predloženih dokaza jer za njima nema potrebe, jer nema dokaza da se štetni događaj dogodio na autocesti, a niti je poznato koja je životinja naletjela na vozilo, i nadalje stoga, što bi izvođenje predloženih dokaza bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti parničnog postupka te bi njihovim izvođenjem troškovi bili veći od vrijednosti pravnog interesa radi čije zaštite je došlo do spora. Tuženik ukazuje i na činjenicu da se radi o sporu male vrijednosti koji bi s obzirom na vrijednosni kriterij trebalo provesti brzo, efikasno i racionalno te je stoga osnovan prvo tuženikov prigovor kako je izvođenje svih predloženih dokaza od strane tužitelja usmjereno ka odugovlačenju postupka. Tuženik je ispunio svoje zakonske obveze ophodnje autoceste i poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa, a za zračni promet još uvijek nije nadležan, te se osporava postojanje bilo kakve radnje ili propusta koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu s štetnim događajem te ne postoji osnova za odgovornost tuženika pa se osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz dostavljene sudske prakse razvidno je da za štetu nastalu naletom ptice na vozilo ne odgovara upravitelj ceste, obzirom se radi o slučaju. Let bilo koje ptice iznad kolnika autoceste i udar u vozilo predstavlja nenadani događaj – slučaj, koji se ne može predvidjeti, niti spriječiti, pa sukladno tome pravilo obveznog prava propisuje da nitko ne odgovara za štetu nanesenu drugome zbog slučaja. Slučajna šteta pada na teret vlasnika. Oštećenik mora dokazati svoju štetu i štetnikovu štetnu radnju, međutim, niti pored toga štetnik nije dužan naknaditi štetu oštećeniku, sve dok se ne utvrdi njegova odgovornost za takvu naknadu štete. Da bi štetnik bio odgovoran za naknadu štete njegovo postupanje mora biti protupravno, odnosno da je postupao suprotno nekom propisu. Sudska praksa zauzela je stav da je osnovno pravilo građanskog prava da je onaj koji nešto tvrdi dužan to i dokazati, stoga je tužitelj dužan dokazati nastanak štete i odgovornost za štetu. Slijedom navedenog, razvidno je da nema uzročne veze između postupanja tuženika i predmetnog štetnog događaja. Naime, bitne pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti, štetna radnja, šteta, uzročno posljedična veza i protupravnost štetne radnje. U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene navedene pretpostavke u odnosu na tuženika, zbog čega tuženik nije odgovoran za naknadu potraživanja tužitelja, jer je za njegovu odgovornost potrebno protupravno postupanje. U ovom slučaju tuženik je postupao u skladu sa svim odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, odnosno nije postupao protupravno. Kako do štetnog događaja nije došlo uslijed radnje ili propusta koji se tuženiku mogu pripisati u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, nema niti odgovornosti tuženika, pogotovo stoga što se štetni događaj nije dogodio na autocesti. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva te postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani drugo tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koju tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnom, te se predlaže da Naslovni sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
3. U odgovoru na tužbu od 20. studenog 2023. godine 2. tuženik u bitnome navodi da priznaje da je dana 12. travnja 2022. godine, 1. tuženik bio osiguran kod 2. tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]. Navodi da se u ovoj pravnoj stvari odgovornost 1. tuženika prosuđuje se prema načelu pretpostavljene krivnje za propuste u poduzimanju primjerenih mjera potrebnih da se osigura siguran i nesmetan promet na autocesti. S obzirom da autocesta nije opasna stvar nema niti osnove za primjenu kriterija objektivne odgovornosti za štetu. 2. tuženik smatra kako je 1. tuženik u vrijeme spornog štetnog događaja uredno obavljao posao održavanja predmetne dionice autoceste, kako je to obvezan člankom 26. Zakona o cestama te je postupao prema članku 2. Pravilnika o održavanju cesta i čl. 2. i 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta. Na navedenu okolnost predlaže se od 1. tuženika službenim putem pribaviti Ophodarski dnevnik, dnevnik rada te putni radni list od dana 12. travnja 2022. godine, te se ujedno predlaže u svojstvu svjedoka saslušati ophodare, a čija imena će 2. tuženik dostaviti naknadno po pribavi Ophodarskog dnevnika. 2. tuženik napominje kako do štete nije došlo zbog neodržavanja ceste odnosno krivnje osiguranika tuženika, jer iz dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu nije razvidno o kakvom je točno propuštanju 1. tuženika riječ, odnosno što je to 1. tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak predmetnog štetnog događaja. S obzirom da do predmetnog štetnog događaja nije došlo uslijed radnje ili propusta koji se 1. tuženiku može pripisati u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje 1. tuženik nije mogao izbjeći, predvidjeti ili otkloniti to nema niti odgovornosti 1. tuženika. Navedeni stav kako je nalet na pticu u letu u vožnji po autocesti nepredvidiv i neizbježan, potvrđuje i presuda Županijskog suda u Puli-Pola, br. Gž-1025/2019 od dana 14. veljače 2020. godine. 2. tuženik napominje kako se u konkretnom slučaju radi o naletu vozila na pticu, a sukladno Zakonu o cestama potrebna je krivnja 1. tuženika, koja ovdje ne postoji jer nije moguće ograditi autocestu na način da se spriječe preleti ptica. Da je u konkretnom slučaju riječ o preletu ptice ukazuje činjenica da se nalet dogodio na vjetrobransko staklo, a 1. tuženik u svakom slučaju ne može spriječiti prelete ptica preko autoceste. Slijedom navedenog, 2. tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.
4. Podneskom od 27. veljače 2024. godine tužitelj u bitnome navodi da je u potpunosti neosnovano osporavanje 1. tuženika da do predmetnog štetnog događaja nije došlo, samo iz razloga jer navedeno nije evidentirano u dokumentaciji ophodarske službe tuženika. Na spornu okolnost o kojoj se ptici radi, tužitelj navodi da je ne bi trebalo uopće biti bitno o kojoj se ptici radi, jer je 1. tuženik dužan brinuti se da ništa ne dođe na prostor autoceste. Opreza radi, tužitelj je predložio provođenje vještačenje na spornu okolnost, a pri čemu ustraje. Tužitelj osporava sve navode iz podneska 1. i 2. tuženika, te navodi da ne bi trebalo biti sporno da je do štetnog događaja došlo, jer je još uz tužbu tužitelj dostavio prijavu štete, a i nadalje ustraje na dokaznom prijedlog za saslušanjem UK na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine nastale štete. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj pored dokaznog prijedloga za saslušanjem vozača predlaže i rekonstrukciju na licu mjesta, pa ako se utvrdi da do nezgode nije došlo na autocesti, prigovor će biti u cijelosti osnovan. Opreza radi, tužitelj nakon ovakvog prigovora predlaže provesti i geodetsko vještačenje na okolnost utvrđenja točnog mjesta nezgode . U odnosu na navode da je ophodnja vršena redovno, te da nije bilo propusta 1. tuženika u održavanju autoceste, tužitelj ističe da do nezgode ne bi ni došlo da su navedene tvrdnje iole blizu istine. Jer, između ostalog, 1. tuženik ima apsolutnu obavezu brinuti o divljači na prostoru autocesta kojima upravlja. 1. tuženik odgovara za štetu nastalu na vozilima na autocesti, kao upravitelj autoceste, neovisno radilo se o divljači, divljoj životinji, zaštićenoj divljoj životinji ili domaćoj životinji, odnosno zajedničkim nazivnikom životinji bilo koje vrste, stoga je 1. tuženik odgovoran za nastanak prometne nezgode, jer se iste ne smiju nalaziti na prometnicama autocesta , niti smiju prelaziti preko iste, osobito jer tuženi upravlja nekretninom u visini od 7 metara, a oštećeno vozilu u pokretu ne prelazi visinu od 3 metra. Tuženik je dužan osigurati da životinje ne nalaze, niti prelijeću kolnik autoceste, a da time ugrožavanju sigurnost korisnika autoceste i sigurnost samih životinja, a u slučaju propusta odgovoran je korisnicima za štetu. Tužitelj stoga temeljem Zakona o lovstvu, Zakona o zaštiti prirode, Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovno- gospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači od redbi, Zakona o cestama, Pravilniku o ophodnji javnih cesta, Pravilniku o održavanju cesta, te Zakon o obveznim odnosima čl. 963 ZOO-a, potražuje iznos naveden u tužbu, a sve sukladno općim propisima odgovornosti za štetu od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, čl. 1045, čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na osporavanje odgovornosti, tužitelj ističe kako bilo kakva životinja koja ugrožava sigurnost prometa koji se odvija na autocesti kojom se kreće brzinama većim od 130 km/h predstavlja opasnu stvar, te tuženik za navedeni propust i pričinjenu štetu odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti. Posebno se ukazuje da bilo što što se nalazi na autocesti ugrožava život i imovinu ljudi. Tako i u recentnoj praksi Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-3293/2022 od 06.07.2023. i Pž-3195/2023 od 29.11.2023. Naprijed navedenu praksu iznjedrilo je i zaključak i pravno shvaćanje Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. Navedeni stav potvrđuje i ustaljena sudska praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-2737/21 od 27.07.2021., Pž 4252/2021-2 od 12.10.2022. i Pž-2767/2022-2 od 20.12.2022. Nadalje navodi da ne bi trebalo biti sporno da je 1. tuženik pravna osoba zadužena za upravljanje autocestama, a prema Zakonu o cestama, u predmet poslovanja spada i obavljanje poslovanja održavanja autocesta. Ceste se moraju održavati sukladno važećim propisima tj. odredbama Zakona o cestama i Pravilniku o održavanju cesta na način da omogućavaju sigurno prometovanje svih sudionika prometu. Poslovni održavanja javnih cesta u tom smislu su i planiranje i održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito održavanje javnih cesta i stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta. Pored naprijed navedenih činjenica, a kojima se 1. tuženik ne može ekskulpirati, tužitelj ukazuje da je 1. tuženik s korisnikom autoceste sklopio svojevrstan Ugovor kojim je preuzeo obvezu (osiguranje sigurne vožnje), a za to je naplatio određenu cijenu (u formi cestarine), pa i prema Zakonu o obveznim odnosima 1. tuženik odgovara ako ne izvrši svoju obvezu pružanja sigurne uporabe autoceste, a po načelu objektivne odgovornost i. Dakle, odgovornost je ugovorna. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima, onaj tko ne izvrši svoju ugovornu obvezu (sigurna uporaba ceste), odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, a što pak znači da njegova krivnja za nastanak štete nije bitna. Tako i u recentnoj sudskoj praksi (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-3776/2022 od 12.09.2023.) Tužitelj ujedno dostavlja „Program zaštite divljači“, a iz kojeg je razvidan niz obaveza koje proizlaze iz navedenog programa, kako zaštite divljači, tako i zaštite živote ljudi i imovine na prometnicama autoceste od naleta na divljač. Navodi se i Zakon o lovstvu, te članka 47. stavak 1.: „Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, korisnik površina podnosi Ministarstvu na suglasnost. Pred činjenice da je 1. tuženik lovo-ovlaštenik, te ima apsolutnu obavezu brinuti o divljači na prostoru autocesta kojim upravlja. Iz točke V. odgovora na tužbu 1. tuženika proizlazi da je i sam svjestan šta mu je obveza, ali se u ostalom dijelu istog podneska bezuspješno pokušava ekskulpirati. Činjenica da se divljač našla na cesti sama po sebi ukazuje da 1. tuženik ne poduzima dovoljno mjera kako bi ispunio svoju obvezu. Tužitelj ukazuje i na Strategiju i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine, a prema kojima 1. tuženik sudjeluje u provedbi, ali očito bezuspješno. Iz naprijed navedenog jasno je razvidno da su u Programu navedene i ptice. Ne bi trebalo biti sporno da na pojedinim dijelovima autoceste 1. tuženik ima posebno postavljenje ograde za zaštitu od ptica. Očito je na navedenom lokalitetu došlo do propusta, a što 1. tuženika ne ekskulpira.
5. Primjenom čl. 299 ZPP-a sud nije uzeo u obzir navode i dokumentaciju tužitelja predanu podneskom od 15. svibnja 2025., budući da je ista predana tijekom glavne rasprave, a tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bez svoje krivnje nije mogao predložiti nove činjenice i dokaze do održavanja pripremnog ročišta u smislu čl. 461a. st. 9. ZPP-a.
6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 453,54 eura kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na vozilu [registarska oznaka] prilikom navodnog naleta na pticu.
7. U postupku je sporna pasivna legitimacija, odgovornost za štetu i uzročno posljedična veza, a povodom štetnog događaja od 12. travnja 2022. godine.
8. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: potvrdu o uplati iznosa od 3.417,22 eura (list 9-10 spisa), regresni zahtjev tužitelja upućen 1. tuženiku s prilozima (list 11-62 spisa), Polica autokaska broj 03068200049604 s ponudom i Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 63- 108 spisa), dnevnik rada Operatera CNUP od dana 12.4.2022. (list 120-123 spisa), putni radni list od 12.4.2022. (list 124-125 spisa), dnevnik rada od 12.4.2022. (list 126- 127 spisa), izvještaj o putovanjima i vožnjama (list 128-129), sudska praksa (list 130- 142; 167-192; 205-226; 231-250; 256-276; 309-319; 321-325; 340-344 spisa), polica osiguranja broj [broj police osiguranja] s prilozima (list 152-166 spisa).
9. Svjedok UK u iskazu danom na ročištu održanom 12. rujna 2025. godine u bitnome navodi da se sjeća događaja, da isti desio prije otprilike 3 godine i to u periodu između 11 i 14 sati na autocesti iz smjera Zagreba prema Beogradu i to na području između naplatnih kućica i prve benzinske postaje nakon naplatnih kućica. Sjeća se da je bio u lijevoj traci, preticao je kamion te je začuo udarac, ali nije vidio što ga je udarilo. Mislio je nastaviti dalje, međutim, kako je čuo neobičan zvuk iz auta zaustavio se na prvoj benzinskoj postaji te je vidio da braniku i maski automobila perje i krv. Potom je zvao osiguravatelja koji mu je rekao da nastavi dalje sa vožnjom budući da je auto u voznom stanju, te je po povratku u RH prijavio štetu osiguravatelju. Navodi da je prilikom pretjecanja kamiona vozio brzinom 100-120 km/h. Na poseban upit pun. 1. tuženika zašto nije zvao policiju ili cestovnu ophodnju navodi da šteta na vozilu nije bila velika te je mogao dalje normalno voziti. Na poseban upit koliko je bilo ograničenje brzine na dijelu na kojem je pretjecao odgovara 130 km/h. Na poseban upit kakvi su bili uvjeti odgovara da su bili normalni uvjeti za vožnju. Na poseban upit da je odmah zakočio prilikom udarca odgovara da je međutim kako je izvršavao radnju pretjecanja istu je nastavio izvoditi te se na prvoj benzinskoj postaji potom zaustavio. Na poseban upit 2. tuženika da opiše dionicu autoceste na kojoj se sudar desio odgovara da se radi o ravnom dijelu, nije bilo nikakvih nadvožnjaka, mostova.
10. Temeljem provedenog dokaznog postupka i ocjenom svih dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Obzirom da je tuženik osporio pasivnu legitimaciju, sud je navedenu činjenicu utvrđivao na temelju iskaza predloženog svjedoka UK koji je upravljao vozilom oštećenim u navedenom štetnom događaju te čitanjem regresnog zahtjeva tužitelja upućenog 1. tuženiku s prilozima (list 11 -62 spisa). Naime, svjedok je naveo da se predmetni događaj desio u periodu između 11 i 14 sati dok je vozio na autocesti iz smjera Zagreba prema Beogradu i to na području između naplatnih kućica i prve benzinske postaje nakon naplatnih kućica. Svjedok je iskazivao da je bio u lijevoj traci, preticao je kamion te je začuo udarac, ali nije vidio što ga je udarilo. Mislio je nastaviti dalje, međutim, kako je čuo neobičan zvuk iz auta zaustavio se na prvoj benzinskoj postaji te je vidio da braniku i maski automobila perje i krv. Sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka jer je životan i uvjerljiv, a u skladu je sa dostavljenom dokumentacijom (list 32-62 spisa), slijedom čega nije odlučan tuženikov prigovor kojim osporava istinitost toga iskaza.
12. Nadalje, odredbom čl. 50. Zakon o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21; dalje: ZOC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.) Nadalje je st. 2. istoga članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
14. Nakon provedenog dokaznog postupka, a kako je to opisno u točkama od 8 do 11. obrazloženja ove presude, utvrđeno je da se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti A3.
15. Iz činjeničnog stanja proizlazi da svjedok nije vidio što je udarilo vozilo tužiteljeva osiguranika, već da je svjedok prilikom zaustavljanja na prvoj benzinskoj postaji vidio na braniku i maski automobila perje i krv, dok je isti u prijavi štete naveo kako je u vozilo udarila ptica u prednji dio vozila (list 35 spisa). Obzirom na navedeno, sud temeljem navedenog iskaza svjedoka i priložene dokumentacije nije mogao utvrditi koja je životinjska vrsta udarila u vozilo tužiteljeva osiguranika, a da bi se potom prema čl. 9. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/18, 32/19, 32/20; dalje ZOL) utvrđivala odgovornost. Naime, u spis nije dostavljeno eventualno izuzeto perje i produkti životinjskog podrijetla koji bi se mogli vještačiti, pa da bi se moglo provesti predloženo veterinarsko vještačenje. U konkretnom slučaju teret dokaza o postojanju općih pretpostavki za štetu pa i postojan ja krivnje te uzročne veze je na tužitelju, a tužitelj predloženim dokazima u svakom slučaju nije dao prijedlog kojim bi se moglo s visokim stupnjem vjerojatnosti, koji isključuje svaku sumnju, utvrditi odgovornost tuženika za štetni događaj i nastalu štetu. Dakle, tužitelj nije, sukladno pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP-a uspio dokazati krivnju na strani tuženika niti uzročnu vezu između obavljanja poslova održavanja autocesta i nastale štete kao posljedice propusta odnosno nečinjenja, a koje je pravno stajalište izraženo u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2176/2024-2 i Pž-3635/2024-2.
16. Obzirom na navedeno sud je odbio izvođenje daljnjih predloženih dokaza jer isti nisu predloženi na relevantne okolnosti odnosno na štetnu radnju tuženika jer tužitelj niti ne navodi u čemu bi se konkretno ista sastojala te uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i nastale štete. Prema tome izvođenje istih nije relevantno niti svrsishodno za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari, a posebice imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti te je stoga sud zaključio da se o relevantnim činjenicama i okolnostima može odlučiti temeljem stanja spisa .
17. Slijedom navedenog, budući da tužitelj nije dokazao da su ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu, to je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke.
18. Odluka o troškovima parničnog postupka 1. tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), sukladno tuženikovom zahtjevu i vrijednosti predmeta spora (453,54 eura), i to: trošak za pristup na ročišta održana dana 11. travnja 2025. i 12. rujna 2025. (Tbr. 9/1 OT), svaki u iznosu od 50 bodova, ukupno 100 bodova, što u skladu s odredbom Tbr. 54 OT iznosi 200,00 eura, te trošak za pristup na ročišta održana dana 22. svibnja 2025. i 8. srpnja 2025. (Tbr. 9/2 OT), svaki u iznosu od 25 bodova, ukupno 50 bodova, što u skladu s odredbom Tbr. 54 OT iznosi 100,00 eura, a što sve zajedno uvećano za PDV (75,00 eura, Tbr. 46 OT) ukupno iznosi 375,00 eura. Tuženika je valjalo odbiti sa zatraženim troškom sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 6,64 eura budući da isti trošak sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23; dalje ZSP) nastaje u trenutku pravomoćnog završetka postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, te trošak pristupa na ročište 22. svibnja 2025. i 8. srpnja 2025. po Tbr. 9/1 OT budući su predmetna ročišta zakazana za izvođenje dokaza saslušanja svjedoka, a koji dokaz nije na predmetnim ročištima izveden te je tuženiku dosuđen trošak pristupa na navedena ročišta po Tbr.9/2 OT.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka 2. tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), sukladno tuženikovom zahtjevu i vrijednosti predmeta spora (453,54 eura), i to: trošak za pristup na ročišta održana dana 18. veljače 2025. i 12. rujna 2025. (Tbr. 9/1 OT), svaki u iznosu od 50 bodova, ukupno 100 bodova, što u skladu s odredbom Tbr. 54 OT iznosi 200,00 eura, te trošak za pristup na ročišta održana dana 22. svibnja 2025. i 8. srpnja 2025. (Tbr. 9/2 OT), svaki u iznosu od 25 bodova, ukupno 50 bodova, što u skladu s odredbom Tbr. 54 OT iznosi 100,00 eura, a što sve zajedno uvećano za PDV (75,00 eura, Tbr. 46 OT) ukupno iznosi 375,00 eura. Tuženika je valjalo odbiti sa zatraženim troškom trošak pristupa na ročište 22. svibnja 2025. i 8. srpnja 2025. po Tbr. 9/1 OT budući su predmetna ročišta zakazana za izvođenje dokaza saslušanja svjedoka, a koji dokaz nije na predmetnim ročištima izveden te je tuženiku dosuđen trošak pristupa na navedena ročišta po Tbr.9/2 OT. Isto tako je valjalo odbiti trošak za pristup na ročišta 11. svibnja 2025. budući da navedeno ročište nije zakazano niti održano u ovom postupku.
20. Slijedom svega iznesenog, a vezano za troškove parničnog postupka tuženika odlučeno je kao u točki II. i III. izreke presude.
U Zagrebu, 15. listopada 2025. godine
SUDAC
Lovre Sardelić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za pristojbu na presudu vps: 453,54 eura.
2. 1. tuženiku po punomoćniku
3. 2. tuženiku po punomoćniku
