Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-416/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda u pravnoj stvari KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Čajkovski i Beg j.t.d., odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika: PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora, odvjetnicima iz Zagreba, radi: utvrđenja, nakon održane i zaključene javne rasprave dana 12. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 17. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se kako je KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], oznaka zemljišta – maslinik, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška].

II Ovlašćuje se KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] upisati se kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], oznaka zemljišta – maslinik, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], a što je PĐ iz [adresa] dužan trpjeti."

III. Tužitelj se odbija sa svojim zahtjevom za naknadu troška.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.125,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. U podnesenoj tužbi od 20. ožujka 2024. godine tužitelj navodi da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], oznaka zemljišta – maslinik, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška]. Neposredni posjednik i stvarni vlasnik označene nekretnine da je tužitelj, koji nekretninu posjeduje osobno i putem prednika unatrag stotinu godina, na način da istu kosi i uređuje te obavlja sve odgovarajuće radnje obzirom na prirodu nekretnine, u čemu ih nikada nitko nije ometao niti im osporavao pravo na posjed. U okolnom području predmetne nekretnine nalazi se više zemljišno-knjižnih čestica, koje također nisu usklađene sa stvarnim stanjem te se u pogledu istih trenutno vodi postupak pred istim sudom, pod poslovnim brojem P-214/2023, a nekretnine iz tog postupka čine jedinstvenu cjelinu s predmetnom. Tužitelj predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ne spori da je upisani i stvarni vlasnik predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] iste k.o. , a vlasništvo predmetne čestice stekao je na temelju Ugovora o prodaji od 20. ožujka 2006. godine. Na temelju navedenog Ugovora tuženik je uknjižio svoje pravo vlasništva te je na dan ovjere Ugovora stupio u posjed predmetne nekretnine. Tužitelj se ne može pozivati na okolnost da mu nije bilo poznato zemljišno knjižno stanje, budući je sam tužitelj putem punomoćnika još 2020. godine kontaktirao tuženika te je želio kupiti predmetno zemljište. Tuženik je obavijestio tužitelja kako predmetno zemljište nije na prodaju. Osporava se u cijelosti tvrdnja tužitelja kako je on navodno neposredni posjednik i stvarni vlasnik označene nekretnine. Osporava se u cijelosti i tvrdnja tužitelja kako on navodno istu nekretninu posjeduje osobno i putem prednika unatrag stotinu godina. Predmetnu nekretninu prije tuženika, koji ju je kupio i stupio u posjed 2006. godine, unatrag stotinu godina posjeduju članovi obitelji ČĐ (ranije K), pa je tako tuženik istu nekretninu kupio od ČĐ rođ. P, pok. Č. Dakle, upravo tuženik posjeduje predmetnu nekretninu nesmetano, osobno i putem prednika unatrag stotinu godina i više. Među ostalim, od kupoprodaje po dopuštenju tuženika navedenu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi RĐ za svoju stoku i kosi travu na čestici. Pored toga što se osporava da bi tužitelj bio u posjedu predmetne čestice, opreza radi, ističe se kao bi u slučaju posjeda tužitelj u svakom slučaju bio nepošten posjednik budući da je znao odnosno s obzirom na okolnosti je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a nepošten posjednik ni u kojem slučaju ne može steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću. Tužitelj je želio kupiti predmetno zemljište od tuženika, a tek nakon što je informiran kako tuženik ne želi prodati predmetno zemljište, pokrenuo je predmetni postupak. U odnosu na posjedovni list tuženik ističe da je provjerom kod Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Ispostava Buzet, tuženik utvrdio kako je u posjedovnom listu br. 58, konkretno i u vezi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Povijesti promjena evidentirana promjena:

UP/I 334/97, Darovanje, Z 323/97, Spisak promjena 7/97 (s CĐ na EĐ, [adresa]). Na zahtjev tuženika, Područni ured za katastar Pula-Pola, Ispostava Buzet, tuženiku je dostavio rješenje Općinskog suda u Buzetu broj Z 323/97 od 23. srpnja 1997. godine, na temelju kojeg je izvršena predmetna promjena. Međutim, budući se navedeno rješenje uopće ne odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u popratnoj e- mail poruci od 4. lipnja 2024. godine ovlaštena katastarska referentica Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Ispostava Buzet, objasnila je kako je došlo do pogrešnog upisa u katastru. Iz navedenog obrazloženja iz e-maila Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Ispostava Buzet, kao i iz samog predmetnog rješenja Općinskog suda u Buzetu broj Z 323/97 od 23. srpnja 1997. godine, je vidljivo da navedeno rješenje zemljišnoknjižnog suda koje je bilo temelj promjena u posjedovnom listu br. 58 uopće ne opravdava upis tužitelja KĐ kao posjednika na predmetnoj čestici 861 k. o. [katastarska općina]. U posjedovnom listu br. 58 evidentirano je još 47 čestica koje su, za razliku od predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bile sadržane u predmetnom rješenju Općinskog suda u Buzetu broj Z 323/97 od 23. srpnja 1997. godine, odnosno navedeno rješenje je bilo adekvatnom osnovom za promjenu u katastru za tih 47 čestica, no ne i za predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u rješenju broj Z 323/97 od 23. srpnja 1997. godine nije niti sadržana. Tuženik ističe da je tužitelj u ovom postupku pokušao zloupotrijebiti navedenu pogrešku Ureda za katastar i pogrešan upis u posjedovnom listu br. 58 u vezi predmetne čestice.

3. U podnesku podbroj 11 tužitelj u bitnome navodi da iz Ugovora o prodaji od 20. ožujka 2006. razvidno je kako je tim ugovorom tuženik postao vlasnikom većeg broja nekretnina (ukupno trideset), koje su bile upisane na prodavateljicu te se ističe kako zemljišno-knjižno stanje ni tada nije bilo podudarno sa stvarnim stanjem. U naravi se radi o česticama koje ne čine jedinstvenu cjelinu, već su međusobno značajno udaljene, a objedinjuje ih isključivo okolnost što su upisane u isti ZK uložak. Tužitelj navodi da je na području Istre nekada katastar imao veće značenje od gruntovnice kada je u pitanju pravo vlasništva, a u katastru su od davnina upisani upravo tužiteljevi prednici. Tuženikov navod kako je tužitelj upisan kao posjednik predmetne nekretnine zbog pogreške je neosnovan, jer je prije njega upisan bio tužiteljev otac, a ne ČĐ niti neki njen prednik. Tužitelj da niti osobno, a niti putem punomoćnika nikada nije izrazio želju za kupovanjem predmetnog zemljišta, već da je tužitelj 18. veljače 2020. kontaktirao tuženika vezano za predmetno zemljište, međutim, ne sa izražavanjem želje za kupnjom istog, nego sa prijedlogom za usklađivanjem stvarnog i zemljišnoknjižnog stanja, a u dopisu je jasno navedeno kako tužitelj sebe smatra stvarnim vlasnikom. Tuženikov navod o tome kako je u e-mail poruci od 4. lipnja 2024. ovlaštena katastarska referentica Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Ispostava Buzet objasnila kako je došlo do pogrešnog upisa u katastru, je neosnovan. Označeni dopis da govori isključivo o neusklađenosti Katastra i Zemljišne knjige, a ne o pogrešnom upisu u katastar. Tuženik da pokušava u potpunosti anulirati značaj okolnosti što je tužitelj upisan kao posjednik predmetne čestice u posjedovnom listu, tako što taj upis pokušava prikazati kao grešku. U tom smislu je ključna okolnost upis koji je prethodio tužiteljevu upisu, jer da je prije njega bio upisan prednik ČĐ, koja je tuženiku prodala predmetnu nekretninu, doista bi se moglo zaključiti kako se radilo o grešci katastra, međutim, prije tužitelja je kao posjednik u katastru bio upisan njegov otac, SĐ i to od kada se ta čestica nalazi u katastaskom operatu – od 1950. godine. Osim toga, sve katastarske čestice, osim predmetne koje su navedene u ugovoru o prodaji između tuženika i ČĐ su upisane u posjedovnim listovima 510 i 855 k. o. [katastarska općina] te je tuženik upisan kao posjednik iste, dok je jedino predmetna k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovni list 58, gdje je kao posjednik upisan tužitelj, što dodatno govori o tome kako se k.č.br. desetljećima pogrešno vodi kao čestica u vlasništvu obitelji ČĐ te je na taj način i označena u ugovoru između tuženika i ČĐ. Kako se radi o česticama koje ne čine jedinstvenu cjelinu, već su objedinjene isključivo istim zk uloškom, predmetna k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] je po tom slijedu bila i obuhvaćena ugovorom i prešla u formalno vlasništvo tuženika, no njen stvarni vlasnik je tužitelj.Kako predmetna čestica gruntovno nije glasila na tužiteljevog oca, da ona nije bila sadržana niti u darovnom ugovoru iz 1997. godine, u kojem je bilo nužno navesti zemljišno knjižno stanje, ali je neovisno o tome provedena promjena u katastru kao da jest, obzirom je katastar bio ono u što su se nekada ljudi na ovom području više uzdali, premda uistinu gruntovno stanje svakako ima veći značaj. Tužitelj ističe da se stoga ne radi o nekoj pogrešci Ureda za katastar, kako to pokušava prikazati tuženik, nego o neusklađenom stanju, kojeg upravo tuženik pokušava zloupotrijebiti.

4. Sud je navedeni podnesak tužitelja koji je pristigao neposredno prije ročišta uzeo u obzir primjenom odredbe 299a Zakona o paničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 (dalje ZPP) budući je tužitelj naveo da je pokušao predmet riješiti mirnim putem.

5. Na pripremnom ročištu tuženik je osporio sve tvrdnje tužitelja iz podneska u bitnome ističući da se osporava se da bi na području Istre nekada katastar imao veće značenje od gruntovnice po pitanju vlasništva, da tužitelj vodi više sporova glede navodnog stjecanja prava vlasništva nekretnina dosjelošću, da se osporava tvrdnja tužitelja da je stvarni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je netočna tvrdnja tužitelja da se predmeta k.č. samo vodila u vlasništvu obitelji ČĐ. U vezi predmeta Z-323/97 i ugovora o darovanju da je jasno da otac tužitelja nije darovao tužitelju k. č. br. [katastarska čestica] pa iz toga nedvojbeno proizlazi nepoštenje tužitelja. Podredno svemu iznesenom, ako zemljišnoknjižno stanje nije sređeno, kako tvrdi tužitelj, onda je upravo tuženik PĐ postao vlasnik dosjelošću jer je od ugovora o kupoprodaji od 20.3.2006. i istovremenog stupanja u posjed predmetne nekretnine imao kvalificirani posjed, odnosno sva 3 elementa, zakonit, pisani i nedvojbeno pošten posjed, a s posjedom prednika, radi se o posjedu o 100 i više godina.

6. Među strankama nema nespornih činjenica osim da je tuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, a tužitelj u katastru kao posjednik. Dakle, u ovom predmetu sporno je vlasništvo nekretnine koja je predmetom tužbe. Sud je veći dio navoda stranaka naveo u presudi, dok su radi utvrđenja pravnorelevantnih činjenica u postupku izvedeni dokazi uvidom u sve materijale dokaze u spisu, u sve isprave u spisu, u posjedovni list, kopiju katastarskog plana, vlasnički list, ugovor o prodaji, rješenje Z-289/06, povijesni ZK izvadak, korespondenciju između parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, u rješenje Z 323/97, darovni ugovor između tužitelja kao daroprimatelja i njegova oca kao darovatelja, prijepis posjedovnog lista, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka, pregledane su orto foto snimke, fotografije, izvršen je uvid u predmet P-214/2023, Psp-26/2024, u isprave u navedenim predmetima. Pregledane su sve ostale isprave, proveden je uviđaj na licu mjesta, na nekretnini iz tužbe, saslušani su svjedoci i stranke, mjernični vještak.

7. Ostale dokaze sud nije izvodio jer ih je ocijenio nepotrebnim za odluku u ovoj pravnoj stvari, kraj navedenih izvedenih dokaza.

8. Tuženik u tijeku postupka ističe kako i nije sporno da je tužitelj dugo živio u inozemstvu, što doista i nije sporno, dok tužitelj navodi da posjed nekretnine može biti neposredan i posredan. Stranke, posebno tužitelj se pozivaju i na predmet P-241/2023, pa je izvršen i uvid u taj predmet, a bitni dijelovi spisa su preslikani za ovaj predmet. Utvrđeno je da i u tom predmetu je tužitelj KĐ koji protiv LĐ podnosi tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], koje su odmah do k. č. br. [katastarska čestica] (predmetna), k. č. [katastarska čestica], u blizini, te 902/6. U tom postupku saslušan je i RĐ sin LĐ, od čijeg saslušanja u ovom predmetu je tuženik odustao. U navedenom predmetu RĐ je između ostalog iskazao da KĐ koristi i dio nekretnine gdje je bara i gdje su voćke, da je KĐ počeo raditi vrtić ispod maslina negdje 2017., 2018, a da se vratio iz Australije 2015. Također je iskazao i da taj dio koji je pokazao pripada obitelji PĐ. Svjedok je naveo i pokazao da je od obitelji PĐ „od komposta pa sve do bare. Dakle, uspoređujući ovaj iskaz sa ostalim dokazima u postupku sud zaključuje da i ne bi trebalo biti sporno da tužitelj¸ i posjeduje dio predmetne nekretnine, i tamo gdje je bara za lotuse i koju baru je on sagradio od 2017. godine kako je to iskazao i RĐ, nije sporno niti da se tužitelj 2015. vratio iz Australije. Također, kako će biti kasnije opisano i mjernični vještak je iskazala da nekretnina nije odžavana, bar ne u potpunosti, za razliku od susjednih. Međutim, ovdje je bitno i da li su se na strani tužitelja ispunili uvjeti za dosjelost i ako jesu, da li to utječe na upis vlasništva predmetne nekretnine na tuženika.

9. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka RĐ. Sud nije tužitelju dopustio predlaganje saslušanja navedenog svjedoka nakon tuženikovog odustajanja, budući je i sam tužitelj mogao ranije predložiti saslušanje navedenog svjedoka, (do zaključenja prethodnog postupka), na određene okolnosti, a ne tek nakon odustanka tuženika. Sud ocjenjuje da za predlaganje dokaza jedne od stranaka ne može biti od utjecaja na predlaganje dokaza druge strane i njezino disponiranje dokazima. Ukoliko jedna od stranaka smatra da je potrebno predložiti određeni dokaz onda će ona to učiniti, neovisno o tome što je to predložila i druga strana. Jer, svaka stranka može predložiti dokaze, pa i iste dokaze, na iste okolnosti ili pak na različite okolnosti. Svaka stranka može odustati od predloženog dokaza.

10. Čitanjem ugovora o kupoprodaji od 20 ožujka 2006. godine utvrđeno je da je ugovor zaključen između ČĐprodavatelj i ZĐkupac, predmetom kupopordaje bilo je ukupno 30 nekretnina, između ostalih i sporna. Prodavateljica je jamčila da su nekretnine njezino isključivo vlasništvo, te je navedeno da danom ovjere potpisa prodavatelja kupac stupa u faktični i pravni posjed kupljenih nekretnina. Temeljem navedenog ugovora kupac-tuženik je upisan kao vlasnik kupljenih nekretnina, dakle i predmetne odlukom Općinskog suda u Buzetu posl. broj Z-289/06, dana 27. ožujka 2006. godine.

11. Iz mail korespondencije je utvrđeno da se tužitelj obraćao putem odvjetnika tuženiku radi razjašnejna odnosa oko predmetne nekretnine, ali je tuženik odgovorio da nije zainteresiran za prodaju, te da nema nikakvih novosti, korespodencija u proljeće 2021. Također i u ožujku 2020. godine tuženik je naveo da je „njegov odgovor negativan“.

12. U dopisu tužitelja tuženiku, putem punomoćnika tužitelj obavještava tuženika da se koristio institutom samopomoći, radi uklanjanja table na nekretnini k. č. [katastarska čestica], dok tuženik odgovara da se radi o nekretnini koja je tuženikovo vlasništvo, te da se može obratiti i RĐ koji vodi brigu o nekretnini kad je on odsutan.

13. Iz povijesnog prikaza na katastarskim česticama od 8. travnja 2024, DGU, Područni ured za katastar, Ispostava Buzet utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1950. godine dolazi upisana kao posjed CĐ, a da je promjena izvršena temeljem Darovanja Z-323/97 na EĐ, tužitelja, te je tužitelj kao posjednik upisan i u vrijeme podnošenja tužbe.

14. Nekretnina je prikazana na fotografijama lica mjesta i na ortofotosnimci.

15. Na str 47 spisa je odgovor ureda za katastar, Buzet, na traženje punomoćnika tuženika odgovoreno je da se "kod velikih darovanja i slično mijenjala naslovna strana posjedovnog lista, nije se provjeravala usklađenost katastra i zemljišne knjige za svaku k.č. unutar posjedovnog lista. Tek po intervenciji stranke radila su se usklađenja. "

16. Rješenjem poslovni broj Z-323/97 od 6. kolovoza 1997. godine izvršena je uknjižba prava vlasništva na nekretninama navedenim u rješenju, na tužitelja. U Tom rješenju nije navedena predmetna nekretnina, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sporna nekretnina nije navedena niti u ugovoru o darovanju od 10. lipnja 1997. godine, zaključen između CĐ, darovatelj i tužitelja daroprimatelj, u New Carlton, Australija. str. 67-68. Ovdje sud ističe da je tužitelj u tijeku postupka naveo da je "bitniji bio katastar" nego zemljišna knjiga". Međutim, očito je da su za potrebe ugovora i tužitelj i darovatelj koristili zemljišne knjige u kojima nikada predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila upisana kao vlasništvo prednika tužitelja. Naime da su oni koristili podatke iz katastra, za koje tužitelj tvrdi da je bilo uobičajeno, onda bi predmetna nekretnina bila navedena barem u ugovoru o darovanju, a što ovdje nije slučaj. Pa sud zaključuje da su i tužitelju i njegovu ocu očito bili bitni i zemljišnoknjižni izvaci i ono što je upisano u zemljišnu knjigu. Dakle, i darovatelj i daroprimatelj mogli su i prilikom zaključenja ugovora primijeniti dužnu pažnju i provjeriti i posjedovno stanje, usporediti sa zemljišnoknjižnim i vidjeli bi da nekretnina nije upisana kao vlasništvo darovatelja, pokojnog oca tužitelja. Tek i više od 25 godina nakon provedenog ugovora o darovanju u zemljišnoj knjizi i više od 15 godina nakon što je tuženik upisani vlasnik temeljem valjanog pravnog posla tužitelj podnosi tužbu na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini.

15. Lice mjesta nalazi se u [adresa], a mjernični vještak Marija Brajković, je iskazala da predmetna nekretnina pokazana po tužitelju k. č. [katastarska čestica] u katastru je upisana kao livada 852 m2, naziva vinograd, u naravi predmetna čestica nalazi se južno od mjesta [adresa], i to približno 50-60 m koje se nalaze na kućnim brojevima [adresa] i [adresa]. U naravi predmetna čestica je zaraštena livada koja se ne održava. Na predmetnoj čestici nema nikakvih čvrstih objekata, sa sjevernom stranom graniči sa k. č. [katastarska čestica] (put) u naravi je bio put koji se više ne koristi, a prije se koristio. Objekata nema. Sjeverno i sjeverno-istočno od predmetne nekretnine nalaze se na sjevernoj strani predmetne čestice k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Neposrednim pregledom utvrđeno je da su nekretnine k. č. [katastarska čestica] uredno održavane, da se vide zasađene voćke i vrt. Vještak je fotografirao i ograđeni vrt uz ranije opisane nekretnine, a vještak navela je da se jedan dio vrta nalazi na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica].

16. KĐČŽ, supruga tužitelja, je iskazala da je udata za tužitelja 33 godine. Od 2015. godine u [adresa] je počela dolaziti često iz [adresa], a od 2020. u [adresa] živi, a prvi put je tu bila prije 33 godine. Od 1993. do 2015. u [adresa] je sa suprugom bila 7-8 puta. Kada joj se pokazuju nekretnine prema predmetnoj gdje su voćke iskazala je da je to sve uredio suprug. Također i kamenje na rubu nekretnine, prije padine također je uredio suprug kao i malu baru za R. Predmetnu nekretninu koristi suprug KĐ, od kada su došli 10-ak godina. KĐ joj je pričao da je ta nekretnina uvijek pripadala njegovoj obitelji, a da se sjećao da se uvijek igrao na ovom mjestu. KĐ je tu rođen. Roditelji od KĐ bili su HĐ i SĐ (Giovanni) Gržinić. Roditelji KĐ su bili u Australiji pa ih nije vidjela na toj nekretnini. Dok je KĐ bio u Australiji kuću gdje danas žive KĐ je bio iznajmio RĐ. RĐ je koristio i ovu zemlju oko kuće u koju je uključena i predmetna nekretnina. Misli da su se iz Australije vratili 2012. godine, nikada im nitko nije branio da koriste nekretninu.

17. GĐ rođen 1962. živi cijeli život na 100 m udaljenosti od predmetne nekretnine Tu nekretninu je nekada koristila obitelj KĐ, otac od HĐ koji se odselio u Australiju negdje 1971. - 1972. KĐ je otišao kasnije u Australiju, inače kada se rodio živio je u [adresa], a kasnije je otišao u Italiju. Kada su otac od HĐ i KĐ otišli u Australiju tu nekretninu koristili su obitelj KĐ, odnosno SĐ, OĐ. Ne zna tko je njima to dozvolio ali tamo su oni pasli stoku. Tako je bilo sve do 1998. Tada su tu nekretninu i cijeli pašnjak, kompletno područje oko te nekretnine je počela koristiti obitelj RĐ. Ne zna tko je njima to dozvolio. KĐ je to počeo opet koristit aktivno 2014. – 2015. i negdje od tada KĐ živi u [adresa]. Onaj cijeli prostor, gdje je bazenčić i voćke uređuje KĐ. PĐ nikad nije vidio na toj nekretnini. Na ovom području postoje prezimena KĐ, RĐ, GĐ i FĐ, za prezime PĐ nije nikada čuo. Ne zna ništa o tome da bi PĐ kupio neke nekretnine, a tuženika je upoznao prije nekoliko mjeseci. Kada je KĐ otišao u Australiju u kući u [adresa] živio je RĐ od 1991. - 1992. do negdje 2014. RĐ je bio rekao u početku da nešto plaća HĐ po nekom ugovoru. RĐ je neko vrijeme koristio cijelo okolno zemljište, dio kod stijena, ma da je taj dio bio jako zarašten i nepristupačan. To je sve uredio kao što je danas tužitelj. 2014. – 2015. Kada se KĐ planirao vratiti živjeti u [adresa] od strane RĐ počele problemi i prijetnje zato jer RĐ u početku nije htio izaći zbog komoditeta, a na kraju je ipak izašao iz kuće i misli da zbog toga RĐ i KĐ nisu bili na sudu. Od kada se KĐ vratio u [adresa] on koristi i svo zemljište koje je sud obišao, pa i ograđeni vrt, kao i predmetnu nekretninu. Nije mu poznato da bi HĐ netko branio da te nekretnine koristi.

18. FĐ, rođen 1966 tužitelja poznaje godinama, a tuženika nije niti vidio. Živi na udaljenosti od 300 m od HĐ. KĐ mu je rekao da je predmetna nekretnina njegova. Njemu nije poznato da bi bilo nekih problema oko te nekretnine. U toj kući gdje danas živi KĐ živio je RĐ i njegova žena i djeca, sigurno jedno 16-17 godina. KĐ mu je rekao da mu je to bio dozvolio, da mu je prve godine nešto i platio a poslije više ništa. Prije nego je to počeo koristiti RĐ te nekretnine je koristio SĐ, a nakon njegove smrti njegovi sinovi, negdje do 1998., i onda je počeo RĐ. Roditelje od KĐ nije baš poznavao. HĐ nitko nije branio da koristi predmetnu nekretninu. RĐ je prestao koristiti tu nekretninu kada je došao KĐ. One voćke na nekretninama je zasadio KĐ, a također i onaj bazenčić je KĐ napravio.

19. KĐ, tužitelj, rođen 1948. u [adresa], je iskazao da je iz [adresa] iz kuće gdje danas živi otišao sa 14 godina, 1962. u Australiju, nakon otprilike 7-8 godina u Australiju su došli roditelji i brat. Tu nekretninu koja je predmet spora dok je bio malen, dok nije otišao u Australiju uvijek je koristila njegova obitelj, roditelj i on, za sve što je trebalo. Ta nekretnina nije onda bila ovako uređena kao što je danas. Bila je graja, a kao što je vidljivo nekretnina nije ravna. Kada je otišao u Australiju njegovi su dalje imali tu nekretninu i cijelu ledinu oko kuće. Kad su roditelji otišli u Australiju, muž od mamine sestre imao je kao neku punomoć da se on bavi tim nekretninama ako bi trebalo. 1972. Godine se vratio u Europu, u Italiju, u Treviso, tada je ponovo počeo dolaziti u [adresa], negdje 1975., 1977. tada je odlučio i popraviti kuću u kojoj je rođen. 1984. je zgotovio popravak i uređenje kuće. Kada je to to popravio roditelji su u toj kući živjeli nekoliko mjeseci. Kako nije imao vremena obrađivati zemlju, dao je drugim susjedima C da koriste zemlju, pa i ovu predmetnu i sve ispod kuće, ali ne zna koliko su tu E baš koristili i ovu nekretninu jer je ona bila nepristupačna zbog samog terena jer visi i ima velikih kamenja i svega i svašta. Ti E su bili već stari i jedan od njih je otišao živjeti u dom. Nakon toga RĐ je dao kuću na korištenje jer su se tako dogovorili kao obitelj, to je bilo 1997., a RĐ je bio mlad. Njegova kuća graniči sa zidom sa kućom roditelja RĐ, to je jedna kuća dvojni objekt. RĐ su dali da koristi kuću i zemljište. On je plaćao za kuću i zemljišta 70,00 DEM mjesečno. 2015. se definitivno preselio u [adresa], a počeli su češće dolaziti od 2012. pa nadalje. On je bio odmah počeo čistiti parcele jer su bile zaraštene i pune trnja. Po ovoj predmetnoj nekretnini zbog samog terena najviše su hodali da bi pristupili na donje nekretnine, a prije 5-6 godina ju je počeo polako i čistiti. Zadnjih 3-4 godine čisti detaljnije i od kamenja. Prvi put vidio je tuženika preko video kamere, to je bilo prošle godine, negdje u osmom mjesecu, možda. Nakon toga je vidio da je stavio lanac i ploču. 2018. ili 2019. je vidio da ova nekretnina nije upisana na njega i zamolio je svog odvjetnika da pokuša naći čovjeka koji je upisan. Nije poznavao ČĐ. Odvjetnici su se pokušali obratiti gospodinu ZĐ da mu kažu da je to njegovo, ali tuženik je rekao da ga to ne interesira. Nitko mu nije brano da napravi baru i nitko mu nije branio što je predmetnu nekretninu očistio. RĐ je isto sve vidio i nitko ništa nije komentirao. U katastru je uvijek bila njegova obitelj upisana kao posjednik, a prije njega bio je upisan otac.

20. Tuženik PĐ rođen 1952. je iskazao da je predmetnu nekretninu kupio 20.3.2006., od pok. ČĐ. 2005. godine kupio je kuću i preko 70 parcela u selu Grabri, pored Brnobići od pok. ĐĐ. Na dosta nekretnina koje je kupio nije bio upisan kao vlasnik u cijelosti. Onda je išao malo po malo istraživati i vidio je da je na drugoj strani u zemljišnoj knjizi uvijek ista osoba ČĐ, koja je živjela u [adresa]. Krajem 2005. Početkom 2006. on je uspio stupiti kontakt sa tom ČĐ. On je ČĐ ponudio da si izabere što god hoće samo da podijele parcele da budu svaki upisani u 1/1 dijela. Ona je rekla da ona ima još tih parcela, da je ne interesiraju i da ako želi da može sve kupiti. On da je rekao toj ČĐ neka vidi sa svojim sinom i na kraju da je kupio sve te nekretnine i to je bilo 20.3.2006. Prilikom kupnje obišao je neke nekretnine, ne sve, provjerio je katastar, a na ovoj predmetnoj nekretnini nije bio jer je ona bila najdalje. Jedina parcela u [adresa] koju je kupio je ta k. č. [katastarska čestica]. On je provjeravao samo veće parcele, a manje nije niti provjeravao. U ugovoru je pisalo da prodavateljica jamči da su to njezine nekretnine. Na ovoj parceli prvi puta bio u jesen 2006. godine i vidio je jednog čovjeka i taj čovjek je imao krave na toj parceli i rekao mu je da mu je ČĐ, prodavateljica dozvolila da tamo pasu krave. Nakon toga on je tražio od geodeta da napravi identifikaciju svih nekretnina koje je kupio. To je on radio tri godine, 15.7.2010. na njegov rođendan dao mu je identifikaciju, a 17 parcela nije mogao naći. Od 2007. do 2023. on je sve svoje nekretnine obilazio pa i ovu isto, tri puta na godinu. 2024. je bio 15 puta na parceli do 23.11. i nikoga nije vidio na toj nekretnini. 2020. 2021. on je vidio da netko nešto radi na toj nekretnini, njemu to čak i nije smetalo ako nekome to treba, čuo je da je to tužitelj i onda umjesto zahvale dobije tužbu. Njemu prodavateljica nije rekla da bi KĐ bio u posjedu ove nekretnine kad mu je ona to prodavala. On ne bi kupio tu nekretninu da je znao da to netko drugi koristi jer čemu mu problemi u ovim godinama. Kada je vidio tog čovjeka sa kravama na nekretnini rekao mu je da samo neka on koristi tu nekretninu. Taj čovjek zvao se RĐ. On nikada nije ništa radio na toj nekretnini. Nikoga nije pitao tko je napravio baru. U jesen 2006. Godine kada je vidio da tamo pasu krave RĐ ga je zamolio da li može nastaviti pasti krave i on mu je dozvolio. On je znao da je tu nekretninu kupio od ČĐ. RĐ mu tom prilikom uopće nije spomenuo da bi ta nekretnina bila od tužitelja. On je u posjed nekretnine stupio temeljem kupoprodajnog ugovora i plaćanjem kupoprodajne cijene. Prvi puta je bio na toj nekretnini u jesen 2006. rješavao si je nekretnine od većih prema manjima, radio je i nije stigao. Prodavateljica mu nije opisala ovu predmetnu nekretninu. Odvjetnik od gospodina KĐ nije mu rekao o čemu je problem u pisanoj korespondenciji, a niti ga je zanimalo. Ne zna zašto u odgovoru na tužbu piše da je tužitelj tražio od njega da kupi ovu nekretninu. KĐ nikada nije tržio da kupi ovu nekretninu, sa KĐ nikada nije bio u osobnom kontaktu, a nikada se nisu niti vidjeli.

21. Uspoređujući iskaze svjedoka i stranaka sud zaključuje da su saslušani svjedoci FĐ i ĆĐ bili jako mladi, djeca, kad je tužitelj otišao u Australiju i djeca kad su roditelji tužitelja otišli, te je upitno koliko se oni mogu sjećati posjeda predmetne nekretnine u to vrijeme, prije odlaska obitelji KĐ u [adresa]. Svjedoci navode da su kasnije tu istu nekretninu koristili i drugi, međutim iz njihova iskaza nije nedvojbeno utvrđeno po čijem dopuštenju. Tužitelj je tek 2018. -2019. doznao da nije upisan kao vlasnik nekretnine, dakle i više od 10 godina nakon upisa tuženika u zemljišnoj knjizi. Niti saslušanjem svjedoka, a niti samog tužitelja sud nije mogao utvrditi kada je obitelj tužitelja ušla uopće u posjed nekretnina, osim što se navodi "oduvijek", a za zaključiti je da je obitelj tužitelja otišla u Australiju, te tužitelj navodi da je uređivao kuću kad se vratili u Europu, ne spominje predmetnu nekretninu, a i nema točnih konkretnih razjašnjenja u odnosu na spornu nekretninu. Da li i na koji način ju je uopće netko i koristio dok je nije počeo uređivati tužitelj. Sam tužitelj ističe da ne zna da li ju je koristila i obitelj koja je imala pravo koristiti njegove nekretnine (KĐ SĐ i supruga, stariji ljudi), dok njega nije bilo, jer se radilo o neravnoj, strmoj nekretnini u jednom dijelu, zarasloj u grmlje. Ovdje se postavlja pitanje, ako je, kako sam tužitelj navodi, nekretnina dugo godina bila napuštena i zarasla, kako je tužitelj, da je i provjeravao terene, (a što nije bio dužan), mogao zaključiti da bi upravo ta sporna nekretnina, (obrasla i djelomično nepristupačna) bila u nečijem posjedu. Sud smatra da tuženik nije trebao istraživati izvan knjižno stanje i provjeravati da li netko koristi nekretnine koje je stekao u vlasništvo temeljem valjanog pravnog posla. Tuženik je uvjerljivo i životno iskazao na koji način i zašto je postao vlasnikom iza ČĐ.

22. Nije sporno da su stranke ovog postupka u predmetu Psp-26/2023 zaključili sudsku nagodbu kojom se tuženik tužitelju obvezao da neće poduzimati nikakve radnje na predmetnoj nekretnini do okončanja ovog postupka te mu se obvezao naknaditi 50% troškova postupka. Međutim, zaključenje navedene sudske nagodbe nikako ne može ići na štetu tuženiku, jer je tuženik, kao i tužitelj želio taj spor riješiti sudskom nagodbom, radilo se o smetanju posjeda i ta sudska nagodba ne utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari.

23. Vještak Marija Brajković, stalni sudski vještak mjernične struke, je na ročištu iskazala da je predmetna bara na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navela je, nakon uvida u orto foto snimke na Geoportalu da je predmetna bara vidljiva na orto foto snimci iz 2022. godine, Na orto foto snimci iz 2020. godine ne vidi predmetnu baru. Usporedbom orto foto iz 2025. i 2022. na ročištu utvrđeno je da je su oba snimka gotovo identična i da se vidi bara, a orto foto iz 2020. (koji je i u očitovanju od 4. lipnja 2025.) bara nije vidljiva. Utvrđeno je da je slika iz 2020. mutnija od one iz 2025.

24. Relevantne odredbe zakona:

Odredba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka Ustavnog suda, 22/00 – Odluka Ustavnog suda, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 152/08 (dalje ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari. Samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe u vlasništvo nekretninu protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Poštenje posjeda ničime nije dovedeno u pitanje to su u potpunosti ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. ZV-a. Odredba čl. 160. ZV-a propisuje da (1) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Ta odredba uređuje i posjed prednika.

Članak 130 ZV-a propisuje da (1) Tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. (2) Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Članak 122. ZV-a propisuje: (1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

(2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

(3) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

Članak 123. ZV-a propisuje da (1) Stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

(2) Brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu. Članak 124. propisuje da (1) Stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. (2) Stjecatelj koji je, makar i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, stjecao u dobroj vjeri, ne uživa zaštitu povjerenja u potpunost iz stavka 1. ovoga članka glede onih prava, tereta i ograničenja koji postoje na temelju zakona, a ne upisuju se u zemljišnu knjigu. Odredba članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024 propisuje da (1) Izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne su isprave.

(2) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

(3) Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje.

(4) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u potpunost zemljišne knjige, stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u trenutku kad je zatražen upis niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako je zakonom drukčije određeno.

(5) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svoga povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi u kojima bi se prema ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika.

25. Neposrednim obilaskom nekretnine sud je nedvojbeno utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi jednim dijelom na ravnijem području, a drugim dijelom na kosini. Sud može zaključiti i da tužitelj trenutno koristi nekretninu koja se nalazi u selu [adresa] i u blizini je kuće u kojoj živi. Analizom iskaza saslušanih svjedoka sud zaključuje i da je tužitelj desetak godina u [adresa], nakon što se vratio iz Australije. Također nije sporno da je sporna nekretnina upisana u posjedovnom listu na ime tužitelja, a da je ranije bila upisana kao posjed tužiteljeva oca. Međutim to samo po sebi ne može tužitelja dovesti u povoljniju situaciju, niti biti razlog da bi sud prihvatio tužbeni zahtjev. Nekretnina nikada nije bila upisana kao vlasništvo niti tužitelja, niti njegovih prednika. Sud ne može prihvatiti tvrdnje tužitelja da je na području gdje se nalazi i predmetna nekretnina bilo bitnije ono što je pisalo u katastru, nego ono što je upisano u zemljišnoj knjizi. Kako je navedeno i ugovor o darovanju koji je zaključen između oca tužitelja i tužitelja ne spominje navedenu nekretninu, pa niti oni nisu onda prilikom sastava ugovora koristili podatke iz katastra, a tvrdi tužitelj da je oduvijek njegova obitelj upisana kao posjednik predmetne nekretnine. Naime i Opći građanski zakonik, potom Zakon o vlasničkopravnim odnosima, a danas Zakon o zemljišnim knjigama jasno i detaljno definira institut vlasništva i povjerenje u zemljišne knjige. Upravo je tužitelj mogao primijeniti veću i dužnu pažnju, ukoliko se smatrao vlasnikom utužene nekretnine. Upravo je tužitelj postao vlasnikom većeg broja nekretnina na temelju ugovora o darovanju sa svojim ocem, 1997. godine. U tom ugovoru dakle, nije bila navedena predmetna nekretnina. Tužitelj niti od tada, pa sve do neposredno prije podnošenja tužbe nije očito provjeravao upis u zemljišnu knjigu. Nadalje, tužitelj je i u vrijeme darovanja i petnaestak godina nakon toga živio u inozemstvu i upitno je na koji način je uopće i posjedovao spornu nekretninu. On ističe da je nekretnina bila dana drugima na korištenje, međutim, nije siguran da li ju je netko koristio, nije jasno na koji način su prednici tužitelja posjedovali tu nekretninu, već se samo navodi „oduvijek“. Što se tiče manjeg bazena za biljke, nije sporno da je to napravio tužitelj unazad niti desetak godina, a zasigurno i kad je već bilo prošlo i deset godina nakon što je tuženik zaključio kupoprodajni ugovor. Tuženik je jasno i uvjerljivo iskazao na koji način je zaključio kupoprodajni ugovor i kada. Nije obišao sve nekretnine odmah, ali je iskazao da je i predmetnu nekretninu obišao ubrzo nakon zaključenja ugovora. Tuženik nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje i u ovom predmetu ne može se tuženiku na teret stavljati nepoštenje ili nesavjesnost. Tuženik je stekao nekretninu na temelju pravnog posla, prije gotovo 20 godina, pa dolazi do primjene uz sve ostale navedene zakonske odredbe posebno i odredba čl. 130. stv. 2. ZV-a, "Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano". Sud ocjenjuje da je upravo takvo, (savjesno) bilo ponašanje tuženika pri kupnji svih nekretnina 2006. godine. Stoga je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom.

26. Tuženik je u postupku uspio u cijelosti pa mu u smislu odr. čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 dalje ZPP pripada parnični trošak. Tuženi je zahtijevao naknadu troška za odgovor na tužbu, 4 obrazložena podneska , pristup na dva ročišta, svaka radnja 200,00 eura, jedan podnesak 100 eura, ukupno 1.700,00 eura, PDV 425 eur, sveukupno 2.125,00 eura. Trošak je jasno obrazložen na stranici 191 spisa. Ovaj trošak za tuženika sud je smatrao potrebnim u smislu odr. čl. 155. Zakona o parničnom postupku, trošak je postavljen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadama za rad odvjetnika, tbr. 7, 8, 9, 42., te je donijeta odluka o trošku na način kao u izreci.

27. Tužitelju koji je izgubio u postupku ne pripada parnični trošak.

28. Slijedom iznijetog i obrazloženog, na temelju navedenih odredbi zakona u smislu odr. čl. 325. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 17. listopada 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba.

Žalba se podnosi putem ovoga suda, Županijskom sudu, u roku od 15 (petnaest) od dana objave presude, za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Punomoćniku tužitelja,

2. Punomoćnik tuženika.