Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-556/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskih šuma d.o.o., OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-105/2024-14 od 18. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatskih šuma d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-105/2024-14 od 18. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatskih šuma d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 6,8 ha i da mu isplati iznos od 1.360,00 kuna / 180,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate te nadoknadi troškove postupka (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu 1.125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2025. do isplate (točka II. izreke)

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno navodi žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer da je prvostupanjski sud propustio analizirati Zapisnik Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta od 18. lipnja 2015. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 40. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pogrešno odredio vrijednost predmeta spora te bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je utvrđenje prvostupanjskog suda protivno sadržaju spisa. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tuženiku da mu nadoknadi parnične troškove. Za sastav žalbe zahtijeva trošak u iznosu 62,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi 40. ZPP-a te je pravilno prvostupanjski sud, osnovom prigovora tuženika, odredio vrijednost predmeta spora prema zbroju vrijednosti svakog tužbenog zahtjeva u iznosu 1.507,72 eura, a sve sukladno članku 37. stavak 1. ZPP- a.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je počinjena bitna povreda bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da mu isplati naknadu za korištenje nekretnine tijekom 2015. godine u iznosu 180,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate.

9. Donoseći presudu prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao livada, šuma i oranica u vlasništvu Republike Hrvatske,

- da tužitelj gospodari šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na temelju članka 16. stavak 1. i članka 17. stavak 4. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20., 101/23., 36/24.), a u prethodnom razdoblju na temelju članka 17. stavak 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 140/05., 82/06., 129/08., 80/10., 124/10., 25/12., 68/12., 148/13., 94/14.),

- da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. siječnja 2015. koristio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez pravne osnove, ali da nema dokaza da je bio u posjedu nakon tog razdoblja.

10. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj aktivno legitimiran postavljati zahtjeve prema tuženiku u odnosu na nekretninu koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, ali da tijekom postupka tužitelj nije podnio ili predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da se tuženik nalazi u posjedu predmetne nekretnine i nakon 2015. zbog čega je, uz primjenu članka 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP), odbio tužbeni zahtjev za predaju u posjed.

11. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 180,50 eura prvostupanjski sud je zaključio da se radi o zahtjevu za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio jer je tuženik nekretninu koristio bez pravne osnove tijekom 2015. godine te je uz primjenu materijalnog prava iz članka 230. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) odbio tužbeni zahtjev utvrđujući da je tražbina tužitelja zastarjela protekom roka od tri godine, a svakako protekom pet godina, računajući da je rok zastare počeo teći 1. siječnja 2016. a da je tužba podnesena 30. travnja 2024. te da nema dokaza da je tuženik bio u posjedu i nakon 31. prosinca 2015.

12. U odnosu na žalbene navode tužitelja da prvostupanjski sud nije ocijenio kao dokaz Zapisnik Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta od 18. lipnja 2015., valja odgovoriti da je predmetni Zapisnik ocijenjen kao dokaz, ali da iz istog ne proizlazi da je tuženik koristio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nakon 2015., pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao posjed tuženika nakon 2015. zbog čega je uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 161. stavak 1. ZVDSP-a odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed ovu nekretninu.

13. Tužitelj je također postavio zahtjev za isplatu naknade za korištenje šumskog zemljišta za 2015. godinu bez pravne osnove u visini zakupnine koju bi tuženik bio dužan platiti da je za to zemljište dobio u zakup.

14. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odlučujući o zahtjevu tužitelja kao o zahtjevu za naknadu štete. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja kada tužitelj traži predaju posjeda, odnosno povrat stvari i kada je naturalna restitucija moguća, odnosno moguć je povrat stvari, tada se kod naknade za korištenje tuđe stvari trebaju primijeniti članci 164. i 165. ZVDSP-a uz razlikovanje poštenog od nepoštenog posjednika. Prema članku 164. stavak 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao. Ako je posjednik nepošten, on mora predati vlasniku stvar te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja (članak 165. stavak 1. ZVDSP-a).

15. U ovom postupku nije sporno da tužitelj potražuje naknadu za korištenje nekretnine, dakle stvari kod koje je moguć povrat vlasniku, odnosno da se radi o stvari koja nije potrošena uporabom od strane tuženika. Prema tome, na konkretan pravni odnos stranaka valja primijeniti odredbe ZVDSP-a, a ne odredbe o naknadi štete iz ZOO-a (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 14. studenoga 2013. broj Su-IV-127/13-8).

16. Člankom 165. stavak 2. ZVDSP-a propisano je da vlasnikovo traženje naknade za korištenje nekretnine zastarijeva u roku tri godine od kad mu je stvar predana.

17. Uzimajući u obzir utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio u posjedu predmetnog zemljišta nakon 2015. godine, a koje utvrđenje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja, te uzimajući u obzir da je tužba podnesena 30. travnja 2024., to proizlazi da je zastarjela tražbina tužitelja s osnove naknade za korištenje nekretnine.

18. Dakle, iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 230. stavak 1. i 2. ZOO-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 165. stavak 2. ZVDSP-a, valjalo je odlučiti na jednaki način odnosno odbiti zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 180,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2016. do isplate.

19. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

20. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. i 2. ZPP-a, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe jer njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak