Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-902/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučuju o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-1151/2023-13 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-1151/2023-13 od 13. lipnja 2025. pod stavcima I. i II. izreke i u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.218,75 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-1151/2023-13 od 13. lipnja 2025. u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 406,25 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na način da se tužitelj odbija sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 406,25 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 225130 zaključenog dana 16. prosinca 2009. između tužitelja KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i prednika tuženika VOLKSBANK d.d., kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati preplaćeni iznos s osnove naknade za obradu kredita u iznosu od 396,49 EUR / 2.987,33 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (st. II. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).
2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
3. Žalba je djelomično neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te zahtjev za povrat iznosa od 396,49 EUR koji je tužitelj isplatio tuženiku temeljem te ništetne ugovorne odredbe.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio na temelju iskaza tužitelja da stranke nisu pregovarale o cjelokupnom sadržaju ugovora, da tužitelj nije mogao znati prilikom zaključenja ugovora na što se točno sporni trošak odnosi, iz čega izvodi zaključak da je sporna ugovorna odredba nepoštena a time i ništetna, jer je došlo do značajne neravnoteže u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Sud utvrđuje i da je tužitelj predmetni ugovor zaključio u svojstvu potrošača jer ga je zaključio kao fizička osoba za osobne potrebe.
7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu zaključio u svojstvu potrošača, jer iz njegova iskaza i samog ugovora proizlazi da je kao fizička osoba sklopio pravni posao i djelovao na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, što je u skladu sa definicijom potrošača iz čl. 3. st. 1. alineja 9. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP).
8. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud temeljem iskaza tužitelja utvrdio da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačnog pregovaralo, a tuženik nije dokazao suprotno tome (čl. 96. st. 4. ZZP).
9. Budući da sporna ugovorna odredba ne predstavljaju bitan sastojak ugovora o kreditu iz čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO, već sporedan, a prema samoj dikciji odredbe, čl. 99. ZZP odnosi se na bitne sastojke ugovora, u odnosu na spornu ugovornu odredbu dopušteno je provesti test poštenosti.
10. Provođenjem testa transparentnosti ispravlja se neravnoteža ugovornih stranaka nastala neinformiranošću potrošača, dok se provođenjem testa poštenosti ispravlja neravnoteža koja je uzrokovana podređenošću potrošača koji pristaje na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe.
11. U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s čl. 96. st. 1. ZZP ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.
12. Prilikom ocjene poštenosti potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.
13. Pritom je prije svega odlučno ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način pregovarao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takvu ugovornu odredbu. Imajući na umu da sama ugovorna odredba ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i/ili nastalim troškovima na koje se ta naknada odnosi, a niti ih tuženik tijekom postupka ističe i dokazuje, ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi potrošač (tužiteljica) pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.
14. Što se pak tiče utvrđivanja postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti samo na visinu iznosa sporne naknade u odnosu na ukupni iznos dobivenog kredita. Naime, značajna neravnoteža postoji kada se dovoljno ozbiljno dovodi u pitanje položaj potrošača kao "slabije" stranke predmetnog ugovora nametanjem dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima. Naime, ugovaranje naknade nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, već se plaćanje naknade moralo ugovoriti pa je riječ o odredbama koje nisu izuzete iz područja primjeni odredbi ZZP (čl. 96. st. 5. ZZP) o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba. Dakle, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu. Pritom se napominje da se ocjena uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ne vrši se samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).
15. Osim toga, u konkretnom slučaju nije prijeporno da među strankama zaključeni ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a i prema shvaćanju ovog suda, troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu paušalnu naknadu, čija visina ovisi tek o visini odobrenog kredita, nisu notorni niti se mogu podrazumijevati.
16. Prema shvaćanju ovog suda, neutvrđeni troškovi, koji terete tužitelja unošenjem sporne odredbe u ugovor o kreditu, su nerazmjerni i po svom sadržaju i po visini. Očito je da je tuženik na tužitelja prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima, čime je stvorena, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, na štetu tužiteljice značajna neravnoteža jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i/ili nastalim troškovima.
17. Prvostupanjski je sud donoseći pobijanu presudu upravo uzeo u obzir sve pravno relevantne okolnosti iz odredbi čl. 96. i 98. ZZP, slijedom kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da je sporna odredba u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP nepoštena i time, ništetna. Stoga je pravilno naloženo tuženiku vratiti tužitelju primljeno na osnovi te ništetne odredbe sukladno čl. 1111. st. 1. ZOO.
18. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pozvao na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak i sam utvrdio sve odlučne činjenice.
19. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost pravnog posla, pa da stoga u konkretnom slučaju zahtjev tužitelja za isplatu nije u zastari (čl. 225. ZOO).
20. Odluka o zateznim kamatama pravilna je i zakonita. Naime, tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana stjecanja spornog iznosa od strane tuženika (čl. 1115. ZOO), jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj, budući da nije pojedinačno pregovarao sa tužiteljem o spornoj ugovornoj odredbi niti je tužitelja upoznao sa stvarnim troškovima na koje se ulazna naknada odnosi, što sve čini njegovo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja.
21. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.
22. Međutim, s pravom tuženik u žalbi ukazuje da je tužitelj previsoko naznačio vrijednost predmeta spora deklaratornog zahtjeva u iznosu od 1.327,36 eura, jer s obzirom na vrijednost kondemnatornog zahtjeva od 396,49 EUR, prema ocijeni ovog suda vrijednost predmeta spora deklaratornog zahtjeva ne može iznositi više od tog iznosa, tako da ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 792,98 EUR, a što je ovaj sud utvrdio na temelju čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP. Naime, pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge o tome zašto nije prihvaćen prigovor tuženika kojim je na pripremnom ročištu osporio visinu naznačene vrijednosti predmeta spora, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja je otklonjena navedenim utvrđenjem.
23. Uzimajući u obzir takvu vrijednost predmeta spora tužitelju za sastav tužbe pripada iznos od 75 bodova temeljem Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje: OT), za sastav podneska od 28. travnja 2024. i 25. ožujka 2025., po 75 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, za zastupanja na ročištima održanim 21. svibnja 2024., 24. ožujka 2025. i 6. svibnja 2025., po 75 bodova po ročištu temeljem Tbr. 9/1 OT i za zastupanje na ročištu održanom radi objave presude 37,50 bodova temeljem Tbr. 9/3 OT, ili ukupno 487,50 ili 975,00 EUR, sa PDV od 25%, 1.218,75 EUR.
24. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. St. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke za iznos od 1.218,75 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP trebalo preinačiti st. III. izreke presude i za iznos od 406,25 EUR s pripadajućim zateznim kamatama odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
25. Tuženik je uspio u žalbenom postupku samo glede sporednog zahtjeva, a uspjeh u žalbenom postupku određuje se samo glede uspjeha u odnosu na glavni zahtjev, pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Jasminka Pavković
