Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-441/2025-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tihani Laptalo Medarić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andreje Vrbanić, u kaznenom predmetu protiv optuženog IŠ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO- 274/2025 od 27. svibnja 2025., na raspravi održanoj 14. listopada 2025., kada je rasprava i dovršena u prisutnosti Jurja Dujma, zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu, te optuženika osobno uz branitelja Darka Gojaka, odvjetnika u Karlovcu, po objavi 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženi IŠ, MBS: [matični broj subjekta], sin CŠ i GŠ, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Srbije, elektrotehničar, zaposlen, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta,

k r i v  j e

I. što je

u vremenu od mjeseca ožujka 2025. od 30. travnja 2025., u nakani da ustraši svoju bivšu izvanbračnu suprugu SŠ, koja je boravila na adresi u [adresa], istoj tijekom komunikacije porukama u više navrata naveo da će je ubiti, objaviti njezine gole snimke, da će doći njezinoj kući i objaviti snimke njezinoj obitelji, a koje upućene riječi su kod ĆŠ izazvale osjećaj straha za vlastiti život,

II. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11. KZ/11,

III. pa se na temelju članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom IŠ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od lišenja slobode od uhićenja 9. svibnja 2025. u 02,00 sata, pa nadalje.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi IŠ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 75,00 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu je optužnicom broj KO-DO-274/2025 od 27. svibnja 2025. stavilo na teret optuženom IŠ počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11.

2. Upitan o osnovanosti optužbe optuženi HŠ iskazao je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani koju je iznio na raspravi optuženi IŠ porekao je počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret navodeći da nikada nije nikome prijetio ubojstvom, pa tako sigurno ne bi prijetio niti žrtvi PŠ, majci njegovog djeteta. Navodi da u periodu koji mu se stavlja na teret nije niti mogao prijetiti žrtvi jer je komunikaciju sa žrtvom ostvario tek nakon 20. travnja 2025., a dotadašnja komunikacija bila je posredstvom LŠ. Tog 20. travnja 2025. žrtva se njemu obratila, da bi ga nakon 2-3 dana blokirala uz obrazloženje da njezina majka ne smije znati da su u kontaktu. Nakon toga sreli su se 29. travnja 2025. u [adresa], da bi se ona 30. travnja 2025. vratila u Republiku Hrvatsku, a tada su normalno komunicirali. U Karlovac je došao **.**.2025. s ZŠ jer ga je to žrtva tražila, odnosno tražila ga je da ju posjeti 4. svibnja 2025., no kako to nije mogao, došao je 2. svibnja 2025. Proveli su prijepodne zajedno, bili u kupovini, a ona je oko 13,30 sati otišla kući, time da ju je LŠ vozio kući, a njega je ostavio u Karlovcu, kako njena majka ne bi vidjela da su ostvarili kontakt. Što se tiče njihove komunikacije, ona je bila uobičajena, žrtva je njega znala psovati, a on joj je znao odgovoriti no nikada joj nije prijetio smrću, niti spominjao snimke oštećene, niti bi ih objavio jer je ona u konačnici majka njegovog djeteta. Isto tako, nikada nije zvao članove obitelji žrtve, već je žrtva njemu rekla kako zbog obitelji ne želi s njim ostvariti kontakt. Ističe da se nada da će po okončanju ovog postupka živjeti s njom i djetetom.

3.1. Budući je prilikom prvog ispitivanja optuženi IŠ iskazivao u dijelu različito od onoga što je iskazao prilikom iznošenja obrane, to je sud pročitao zapisnik o prvom ispitivanju i pregledao pripadajuću AV snimku. Prilikom prvog ispitivanja optuženi je naveo da se viđao sa žrtvom SŠ te je sve bilo u redu, a nikad joj nije prijetio ubojstvom. Sa žrtvom se susreo 2. svibnja 2025. u Hotelu Korana, sve je bilo normalno, te su je odvezli kući nakon što su bili u trgovačkom centru Super Nova. Tada joj je rekao da će pokrenuti međunarodnu konvenciju zbog otmice djeteta, no kako je žrtva majka njegovog djeteta, nikad joj ne bi ništa učinio. Davao je žrtvi novce, kupovao stvari za dijete, a s njom se viđao na njezinu inicijativu.Ona ga je tražila da se viđaju iako je imao zabranu prilaska u trajanju od jedne godine, no prvo se ona nije pridržavala mjere, a nakon toga niti on. Naveo je da je žrtva 26. travnja 2025. bila na sudu u [adresa], gdje se vodi postupak za roditeljsko pravo, odnosno postupak kome će dijete pripasti te ga je tada pitala za prijevoz nazad. Blokirala ga je 5. i 6. svibnja 2025., zbog njezine majke da ona ne vidi da se dopisuju.U komunikaciji se uobičajeno međusobno vrijeđaju i psuju, ali nema nikakvih prijetnji ubojstvom. LŠ i I su njihovi prijatelji, te navodi da je moguće da je I tražila SŠ da ga „odblokira“. Nadalje je naveo da je u kaznenom postupku pred sudom u Srbiji on bio okrivljeni, a SŠ oštećena. Udario ju je dva puta, odnosno ošamario ju je. S SŠ se zadnji put vidio 2. svibnja 2025., dogovorili su se da se nađu i da se dogovore da povuče tužbu za dijete. Plaća alimentaciju za dijete.

4. U dokaznom postupku ispitana je žrtva ĆŠ i svjedok LŠ, pročitano je rješenje Osnovnog suda u Lazarevcu, P2 broj 164/24 od 15. srpnja 2024., rješenje Općinskog suda u Karlovcu, R1-213/2024-3 od 11. studenoga 2024., presuda Osnovnog suda u Lazarevcu, K 255/24 od 30. srpnja 2024.

5. U svom iskazu koji je iznijela na raspravi pred sudom, žrtva ĆŠ iskazala je da je kontakt s optuženom IŠ u razdoblju koje se optuženom stavlja na teret ostvarivala putem LŠ, njihovog prijatelja. On je o optuženom govorio da se popravio, da je dobar, sve kako bi ona s njim ostvarila kontakt. Optuženi ju je kontaktirao jer je kupovao kuću pa je tražio njen savjet, a nakon nekog vremena i da se pomire, da se vrati kući, no ona je to odbila. Kada ga je odbila, uputio joj je prijeteće poruke tražeći od nje da joj dostavlja lokacije gdje se nalazi i slično. Dvaput je bio u Hrvatskoj, u ožujku i travnju, te ju je LŠ zamolio da se susretne s optuženim kako bi se riješila straha od njega, a sve kako bi komunicirali oko djeteta. Pristala je na to te se susrela s optuženim, prvi puta na Baniji, kratko, kada mu je rekla da ne želi s njim biti u kontaktu zbog onoga što joj je napravio, a drugi puta 2. svibnja 2025. u kafiću Lana Korana, kada je htio kupiti igračke za dijete te je otišla s njim i ZŠ iste kupiti te su ju odvezli kući, a tada nije bilo nikakvih problema, iako je već ranije optuženi putem poruka uputio prijetnje. Nakon dva dana u potpunosti je prekinula kontakt s optuženik i to nakon što je bratu i obitelji ispričala za poruke i prijetnje te da ju optuženi "guši". Ističe da je u porukama koje joj je optuženi slao on njoj rekao "ubit ću te", da će poslati njene gole slike obitelji, napadao ju je da ima ljubavnika i slično, zbog čega se osjećala loše i nije joj bilo ugodno, a i sada se boji za život. Nadalje navodi da je optuženi zvao i njenu majku te su u strahu 4. svibnja 2025. otišli iz kuće jer se bojala da ne dođe k njima i nešto im napravi. Primila je i prijeteću poruku putem zajedničkog prijatelja, odnosno njegove žene. Kontakt između njih je bio učestaliji u travnju pa su se tako i susreli u [adresa] 29. travnja 2025., jer su toga dana imali raspravu na sudu zbog neplaćanja uzdržavanja. Proveli su neko vrijeme zajedno, sve je bilo u redu, no nakon toga mu je u više navrata rekla da ne želi s njim kontakt. Ističe da nikada nije u ovom periodu ona inicirala kontakt s optuženim, već je očito optuženi znao kako joj treba pristupiti, a njoj je trebalo više da sve to shvati.

6. Ispitan kao svjedok LŠ naveo je da poznaje optuženog IŠ i oštećenu SŠ. U više navrata je u ožujku ove godine bio u kontaktu s oštećenom kako bi ju zamolio da omogući optuženom i obitelji da vide njihovo zajedničko dijete. Došao je s optuženim u Karlovac između 24. i 26. ožujka 2025., kako bi optuženi ostvario kontakt s oštećenom te su se susreli na 10-15 minuta. Sva komunikacija do sredine travnja, između optuženog i oštećene, odvijala se njegovim posredstvom, nakon čega je on predložio oštećenoj da neposredno komunicira s optuženim na što je pristala. Posljednji puta je oštećenu vidio 1. odnosno 2. svibnja 2025., kada su se svi zajedno susreli u Lani Korani, kupili stvari za dijete i kuću te su odvezli oštećenu kući u [adresa], a optuženi je ostao u Karlovcu jer nisu htjeli da oštećena ima problema pred majkom. Naime, oštećena mu je rekla da je Njena majka problem jer da ne bi nikada prihvatila kada bi se ona vratila optuženom. Niti u jednom tom kontaktu oštećena nije govorila o optuženom u negativnom kontekstu, niti se žalila na optuženog. Nije vidio poruke koje je optuženi uputio oštećenoj, pa tako niti prijetećeg sadržaja.

7. Iz rješenja Općinskog suda u Karlovcu, R1-213/2024-3 od 11. studenoga 2024. proizlazi da je za Republiku Hrvatsku priznato rješenje Osnovnog suda u Lazarevcu, P2 broj 164/24 od 15. srpnja 2024., kojim je, između ostalog, određena privremena mjera zaštite od nasilja u obitelji te se zabranjuje IŠ uznemiravanje ĆŠ, na bilo koji način i nalaže mu se suzdržavanje od svakog drskog, zlonamjernog i bezobraznog ponašanja kojim se ugrožava tjelesni integritet, duševno zdravlje i spokojnost, pod prijetnjom ovrhe. Ujedno je određena privremena mjera zaštite od nasilja u obitelji kojom se zabranjuje IŠ približavanje PŠ kao i mjestu njenog stanovanja na udaljenost manjoj od 300 metara i nalaže mu se suzdržavanje od približavanja PŠ na ovoj udaljenosti pod prijetnjom ovrhe. Navedene privremene mjere ostaju na snazi godinu dana od dana donošenja rješenja.

8. Iz presude Općinskog suda u Lazarevcu, K 255/24 od 30. srpnja 2024., proizlazi da je okrivljeni IŠ, proglašen krivim zbog kaznenog djela nasilje u porodici počinjenog na štetu ĆŠ.

9. Po provedenom dokaznom postupku prihvaćajući u potpunosti istinitim iskaz oštećene ĆŠ te dovodeći isti u vezu s obranom optuženog IŠ, koju sud prihvaća u dijelu u kojem je u suglasju sa iskazom oštećene, posebice glede njihovih međusobnih odnosa, dok, s druge strane, obranu optuženog u dijelu u kojem je u suprotnosti s iskazom oštećene, sud ne prihvaća istinitom, već ju cijeni usmjerenom na umanjenje, a posljedično i otklanjanje vlastite kaznenopravne odgovornosti, sud je utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

10. Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je u razdoblju od ožujka 2025. do 30. travnja 2025., optuženi IŠ svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi PŠ u komunikaciji porukama u više navrata uputio riječi prijetnje. Oštećena ĆŠ u svom iskazu jasno navodi da je u porukama optuženi rekao da će ju ubiti, da će objaviti njezine gole snimke, doći njezinoj kući i objaviti snimke njezinoj obitelji, što je sve kod nje izazvalo osjećaj straha za vlastiti život. Navedeno proizlazi iz iskaza oštećene gdje je ona, pored riječi naprijed navedenih, navela kako je u razdoblju koje se optuženom stavlja na teret, komunicirala s optuženim neposredno, ali i putem zajedničkog prijatelja LŠ, koji je to i potvrdio te kako je komunikacija između njih bila takva da je osjetila da ju optuženi "guši", što je i dovelo do toga da je prijavila postupanje optuženog. Navela je, između ostalog, da je ju je optuženi napadao da ima ljubavnika i slično, zbog čega se osjećala loše i nije joj bilo ugodno, te da se i sada boji za život. Isto tako je navela da je posljednju poruku prijetnje primila od supruge zajedničkog prijatelja, a u konačnici je optuženom rekla kako s njim ne želi komunicirati.

11. Navodi obrane optuženog IŠ da nije prijetio oštećenoj PŠ te da je kontakte s njim inicirala oštećena, sud ne prihvaća. Ovo iz razloga što je oštećena jasno i decidirano navela riječi prijetnje koje joj je optuženi uputio, kao i činjenicu da je prijavu protiv njega podnijela u strahu jer je, nakon što mu je rekla da ne želi s njim ostvariti kontakt, optuženi nazvao njezinu majku, zbog čega su ona i njena obitelj otišli iz kuće u strahu da optuženi nešto ne napravi. Pritom navode LŠ, zajedničkog prijatelja, koji je naveo da je posredovao u kontaktu između optuženog i oštećene, sud isto tako ne prihvaća u dijelu u kojemu su u suprotnosti s iskazom oštećene. Ovo iz razloga što je on, prvenstveno kao prijatelj optuženog, nedvojbeno zainteresiran za otklanjanje kaznenopravne odgovornosti optuženog, a, osim toga, sam je naveo da je posredovao između optuženog i oštećene kako bi se njih dvoje pomirili. Navedeno je u suprotnosti s iskazom oštećene, koja je jasno navela da nije željela ostvarivati kontakt sa optuženim. Osim toga, svjedok je u više navrata iskazao da je odnos između optuženog i oštećene bio normalan, što je u suprotnosti kako s iskazom oštećene, tako i s činjenicama proizašlima iz materijalne dokumentacije, odluka Osnovnog suda u Lazarevcu, kojima je optuženom zabranjeno ostvarivanje kontakata s oštećenom, te je presudom od 30. srpnja 2024. proglašen i krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji na štetu upravo ovdje oštećene.

12. Sve ovo jasno i nedvojbeno upućuje na činjenicu da je optuženi IŠ u razdoblju od ožujka 2025. do 30. travnja 2025. oštećenoj PŠ, nedvojbeno svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi, za vrijeme dok je boravila u [adresa], u komunikaciji porukama uputio riječi prijetnje, govoreći joj da će ju ubiti, objaviti gole snimke, da će doći njezinoj kući i snimke objaviti njenoj obitelji. Pritom sud nije našao dokazanim da bi u navedenoj komunikaciji optuženi oštećenoj rekao da će ju istući te da će se i sam ubiti ukoliko mu se ne vrati, a da bi joj 30. travnja 2025. poslao poruku da će je ubiti i istući, jer ovo nije niti oštećena navela u svom iskazu, već samo riječi prijetnje da će nju ubiti i da će objaviti njezine gole snimke. Samim time, u ovom dijelu je sud izmijenio činjenični opis terećenog kaznenog djela, budući ove radnje nisu dokazane.

13. Izrečene riječi prijetnje koje je optuženi IŠ uputio oštećenoj PŠ te sadržaj izgovorenih riječi i postupanja optuženog prema oštećenoj u svjetlu njihovog odnosa i ranije izrečenih kazni, ali i privremenih mjera u postupcima koji su se vodili u Republici Srbiji pred Osnovnim sudom u Lazarevcu, a cijeneći činjenicu da se radi o bivšoj izvanbračnoj supruzi, dakle bliskoj osobi, nesumnjivo predstavljaju ozbiljnu prijetnju smrću upućenu bliskoj osobi. Namjera optuženika u zastrašivanju oštećene ogleda se upravo u činjenici da je riječi prijetnje usmjerio ka oštećenoj usprkos izrečenim mjerama i sankcijama, što je krajnje neprimjereno i neprikladno u svjetlu njihovih odnosa, a osobito kada optuženi prijeti smrću. U svjetlu ovakvog postupanja optuženog, životno je i logično, da je jedini i isključivi cilj izrečenih prijetnji bio zastrašivanje oštećene. Iz svega navedenog sud je utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret. Za počinjenje kvalificiranog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 nije odlučno da li je optuženik kao počinitelj upućujući takve prijetnje takvo što ozbiljno mislio, te kakav je učinak prijetnja imala na osobu kojoj je upućena, iako riječi koje je optuženi uputio oštećenoj da će ju ubiti, objaviti gole slike i te gole slike pokazati njenoj obitelji, nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju i objektivno su prikladne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, što su u konačnici i izazvale kod oštećene, koja i sada osjeća uznemirenost i strah zbog postupanja optuženog. Samim time sud je u konkretnom slučaju nedvojbenim utvrdio da je optuženi svojim postupanjem ostvario subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje, pri čemu njegova ubrojivost tijekom postupka ničim nije dovedena u pitanje.

14. Prilikom odlučivanja o kaznenopravnoj sankciji sud je pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje koji je na strani optuženog IŠ maksimalan budući je postupao s izravnom namjerom u odnosu na počinjeno kazneno djelo koja se ogleda u činjenici da je prijetio oštećenoj PŠ da će ju ubiti, usprkos izrečenoj kazni u postupku koji se vodio protiv njega zbog nasilja u obitelji i usprkos izrečenim mjerama u postupku vođenom pred Osnovnim sudom u Lazarevcu, Republika Srbija, u čemu se ogleda veći stupanj neprimjerenosti postupanja optuženog prema oštećenoj s ciljem da oštećenoj ozbiljno prijeti smrću te posljedično istu zastraši. Sud je također cijenio i svrhu kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije te utvrđivao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti).

15. Odlučujući o visini kazne sud je uzeo u obzir činjenicu da je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 zakonom propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio raniju osuđivanost optuženog IŠ utvrđenu uvidom u presudu Osnovnog suda u Lazarevcu K-255/2024 od 30. srpnja 2024. koja kazna nije utjecala na njega da se kloni protupravnog ponašanja na štetu iste oštećene ĆŠ. Isto tako, sud je otegotnom cijenio i nekritičnost optuženog prema svom ponašanju, posebice negativnoj usmjerenosti vlastitog postupanja prema oštećenoj, pri čemu postupanje kritične zgode nije jedini izolirani incident, već je i ranije osuđen za počinjenje kaznenog djela na štetu iste žrtve, odnosno oštećene. Iz navedenog je sud utvrdio njegovu iznimnu usmjerenost negativnog ponašanja koja je eskalirala kritične zgode. U svijetlu naprijed navedenog, sud na strani optuženog nije našao olakotnih okolnosti koje bi u svojoj ukupnosti utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša za optuženog.

16. Cijeneći naprijed utvrđene okolnosti prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud je optuženog IŠ osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci jer smatra da će odabrana izrečena sankcija za optuženog u potpunosti proizvesti svrhu i dovesti do toga da isti shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Odabir sankcije sadrži dostatnu količinu i moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela nanio društvu u cjelini, pri čemu se ostvaruje i svrha generalne prevencije na način da će izrečena kazna utjecati i na druge osobe da ne čine ista ili druga kaznena djela. Ovako izrečenom kaznom upućuje se jasna poruka optuženom i svima ostalima da se činjenje ovih kaznenih djela neće tolerirati, te da će počiniteljima biti izrečene kazne koje su primjerene prije svega težini kaznenih djela ali i svim ostalim okolnostima. Ovako izrečena kazna primjerena je prije svega svim utvrđenim okolnostima, ali i iskazanoj upornosti i drskosti optuženika u činjenju ovog kaznenog djela.

17. U izrečenu kaznu zatvora sud je temeljem članka 54. KZ/11 optuženom IŠ uračunao svako oduzimanje slobode u vezi sa ovim kaznenim djelom i to od uhićenja 9. svibnja 2025. u 02,00 sata pa nadalje.

18. Budući je optuženi IŠ proglašen krivim, to ga je sud obvezao na platež postupka razmjerno duljini trajanja i složenosti samog postupka.

U Karlovcu 15. listopada 2025.

Sudac:

Tihana Laptalo Medarić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na broj: KO-DO-274/2025

2. IŠ, Zatvor u Zagrebu

3. Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu

4. ĆŠ