REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-175/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092 kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o., u Osijeku protiv tuženika SOLARIS HOTELI d.o.o., Zagreb, Ulica Viktora Kovačića 24, OIB: 22987244713, radi isplate, bez održavanje usmene rasprave, 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javne bilježnice u Samoboru Sandre Palinić Čulin poslovni broj Ovrv-17/2025, UPP/OS-Ovrv-12/2025 od 17. veljače 2025. kojim je naloženo tuženiku SOLARIS HOTELI d.o.o. isplatiti tužitelju E.ON Energija d.o.o. iznos od 431,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 189,46 EUR od 7. ožujka 2023.,

- na iznos od 130,05 EUR od 30. prosinca 2022. i

- na iznos od 111,50 EUR od 28. prosinca 2022.,

sve do isplate te se ovaj tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja E.ON Energija d.o.o. za naknadom ovršnog i parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. E.ON Energija d.o.o. podnio je 11. srpnja 2024. ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika SOLARIS HOTELI d.o.o. radi isplate iznosa od 431,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 189,46 EUR od 7. ožujka 2023.,

- na iznos od 130,05 EUR od 30. prosinca 2022. i

- na iznos od 111,50 EUR od 28. prosinca 2022.,

sve do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javna bilježnica u Samoboru Sandra Palinić Čulin donijela je 17. veljače 2025. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 17/2025, UPP/OS-Ovrv-12/2025.

2. Tuženik SOLARIS HOTELI d.o.o. je na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je naveo da je uvidom u svoje poslovne knjige utvrdio da ne postoji njegov dug prema tužitelju te da smatra da tužitelj postojanje ovog duga dostavom jednostranog izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga nije dokazao.

3. Povodom prigovora tuženika ovaj je sud rješenjem od 20. ožujka 2025. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-17/2025, UPP/OS- Ovrv-12/2025 od 17. veljače 2025. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj E.ON Energija d.o.o. je u roku određenom rješenjem suda od 20. ožujka 2025. sukladno odredbi čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) još naveo da osnovanost njegovog potraživanja proizlazi iz poslovnog odnosa koji je između stranaka zasnovan sklapanjem Zahtjeva za uslugu opskrbe električnom energijom za poduzetništvo br. RWE-126943-99 od 6. studenog 2017. koji je sklopljen između ovdje tuženika i njegovog tadašnjeg opskrbljivača električnom energijom Hrvatski Telekom d.d., da je Hrvatski Telekom d.d. obavijestio tuženika pismenim putem da je Hrvatski Telekom d.d. odlučio prenijeti svoje poslovanje električnom energijom na drugog opskrbljivača te da će od 1. rujna 2018. Hrvatski Telekom d.d. sve ugovore o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca prenijeti na društvo i-energija d.o.o. te da će od tog dana (01. rujna 2018.) društvo i-energija d.o.o. biti novi opskrbljivač tuženika u pogledu električne energije uz obavijest da je društvo Hrvatski Telekom d.d. odradilo sve potrebne korake prebacivanja tuženika na novog opskrbljivača, da je nakon toga društvo i-energija d.o.o. sklopilo s društvom RWE Energija d.o.o. Ugovor o prijenosu ugovora 5. studenog 2018. kojim su, u bitnome, ugovorne strane Ugovorile da i-energija d.o.o. predmetnim ugovorom prenosi svoj segment poslovanja električnom energijom (koji se sastoji od svih Ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca i s tim povezanom bazom korisnika) na društvo RWE Energija d.o.o., dok je naknadno društvo i-energija d.o.o. u cijelosti pripojeno društvu RWE Energija d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, br. Tt-19/5028-2 od 07. ožujka 2019.. Dalje je naveo da je 24. prosinca 2019. promijenjena tvrtka tužitelja na način da od tada umjesto RWE Energija d.o.o. (kako je do tada glasila) ista glasi E.ON Energija d.o.o.. Još je naveo da na temelju poslovnog odnosa zasnovanog temeljem Zahtjeva za uslugu opskrbe električnom energijom za poduzetništvo br. RWE-126943-99 od 6. studenog 2017. od tuženika potražuje naknadu za isporučenu, a neplaćenu električnu energiju koju je za utuženo obračunsko razdoblje isporučio tuženiku sukladno postojećem poslovnom odnosu, da visinu ove novčane tražbine dokazuje, osim vjerodostojnom ispravom u vidu izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga od 4. srpnja 2024. na ukupan iznos od 431,01 EUR-a, još i pojedinačnim računima na kojima se temelji utuženo dugovanje i to računima interni br. 22-3610-073780 od 30. studenog 2022., br. 22-3610-070657 od 30. studenog 2022., br. 23-3610-002869 od 31. siječnja 2023. (po navedenom računu tužitelj potražuje neplaćeni dio u iznosu od 189,46 EUR-a), kao i konto karticom kupca (tuženika) od 24. ožujka 2025. kao i da sve navode tuženika iz prigovora na rješenje o ovrsi smatra paušalnima te usmjerenima ka odugovlačenju postupka i povećanju njegovih troškova. Predložio je da sud presudom u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a i da tuženiku naloži da mu naknadi i trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate. Nije predložio održavanje usmene rasprave, no naveo je da po potrebi predlaže provesti vještačenje po vještaku financijske struke kao i da sud tuženika pozove da dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li po predmetnim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

5. Tuženik SOLARIS HOTELI d.o.o. u roku određenom rješenjem suda od 20. ožujka 2025. sukladno odredbi čl. 461. a st. 7. ZPP-a nije naveo činjenice niti predložio izvođenje dokaza, a nije niti predložio održavanje usmene rasprave.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 10 i 55 spisa), presliku podataka za upis u glavnu knjigu sudskog registra (list 48 spisa), preslike rješenja (list 50 i 98 spisa), presliku obavijesti te pitanja i odgovora (list 52 spisa), presliku podataka za upis (list 54 spisa), presliku ugovora (list 56 do 60 spisa), preslike računa, specifikacija i obavijesti (list 62 do 73 te 80 do 89 spisa), presliku zahtjeva (list 74 spisa), presliku popisa (list 76 spisa), presliku punomoći (list 78 spisa) i presliku konto kartice (list 90 do 96 spisa), a primjenom odredaba čl. 220. st. 2. ZPP-a u dokaznom postupku nije prema prijedlozima tužitelja proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke niti zvao tuženika da dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li po predmetnim računima koristio pravo na odbitak pretporeza jer je činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju sadržaja dostavljenih isprava.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Slijedom sadržaja Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja E.ON Energija d.o.o. na kojem isti temelji prijedlog za ovrhu, sada tužbu (list 10 spisa), navoda tužitelja te sadržaja utuženih računa (list 62, 64, 68, 70, 84 i 86 spisa) sud nalazi da tužitelj od tuženika potražuje isplatu utuženog iznosa na ime cijene usluge isporuke električne energije u dva prostora na adresi u [adresa], šifri obračunskih mjesta 1200766069 i 1200766444 i to tijekom listopada, studenog i prosinca 2022. te siječnja 2023., a slijedom navoda tuženika SOLARIS HOTELI d.o.o. da je među strankama sporno je li tuženik obvezan tužitelju isplatiti utuženu cijenu njegove usluge.

9. Uvidom u sadržaj isprava koje mu je tužitelj dostavio i predložio čitati kao dokaz osnovanosti svog zahtjeva sud je utvrdio da je tuženik SOLARIS HOTELI d.o.o. 6. studenog 2017. podnio zahtjev Hrvatski Telekom d.d. za isporuku električne energije na adresi u [adresa] i to na tri obračunska mjesta šifri 00766069, 00766444 (ovdje predmetne) i 00766068 (list 74 i 76 spisa), a sve za poslovnu upotrebu na 36 mjeseci sa ugovornom obvezom odnosno na određeno vrijeme od 36 mjeseci.

10. Na temelju utvrđenog, a primjenom odredaba čl. 20. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21, 83/23, 17/25; u daljnjem tekstu: ZTEE) kojima je propisano da krajnji kupci električne energije imaju pravo na sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom u kojem je, između ostalog, navedeno i trajanje tog ugovora, sud je utvrdio da je ovdje tuženik 6. studenog 2017. podnio zahtjev za isporuku električne energije u ovdje predmetne prostore odnosno sklopio ugovor o opskrbi tom energijom do 6. studenog 2020. (na 36 mjeseci) u smislu odredaba čl. 247. i čl. 211. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), uvažavajući da iz sadržaja isprava koje je sudu dostavio tužitelj ne proizlazi da je ugovaranje isporuke električne energije u ovdje predmetne prostore produljeno nakon isteka ovog vremena u skladu sa odredbama ZTEE-a i ZOO-a (produljenjem ovog ugovora odnosno sklapanjem novog ugovora).

11. Uvidom u sadržaj isprava koje mu je tužitelj dostavio i predložio čitati kao dokaz osnovanosti svog zahtjeva sud je utvrdio i da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao uplate tuženika raznih novčanih iznosa u razdoblju od siječnja 2020. do veljače 2023. pa tako i u razdoblju nakon zahtijevane isporuke električne energije u predmetne prostore, no iz sadržaja ove isprave ne proizlazi da su ove uplate tuženika vršene na ime cijene usluge isporuke električne energije u predmetne prostore (uplate nisu naznačene šiframa iz zahtjeva tuženika za isporukom električne energije), a valja istaknuti i da iz sadržaja ove isprave proizlazi da tužitelj ovdje predmetno dugovanje tuženika nije evidentirao kao pripadajuće istoj obračunskoj grupi ("ObrGrupa") kao i tuženikove uplate što prema stavu ovog suda ukazuje na postojanje razlike između osnove evidentiranih uplata tuženika i ovdje predmetnog potraživanja. Sud stoga sadržaj ove isprave nije prihvatio kao dokaz činjenice da je tuženik zahtijevao odnosno ugovorio isporuku električne energije u ovdje predmetne prostore nakon 6. studenog 2020..

12. Uvidom u sadržaj isprava koje mu je tužitelj dostavio i predložio čitati kao dokaz osnovanosti svog zahtjeva sud je utvrdio i da je Hrvatski Telekom d.d. u rujnu 2018. godine sve ugovore o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca prenio na i-energija d.o.o. (list 52 spisa), da je potom i-energija d.o.o. u studenom 2018. godine prenio svoje poslovanje električnom energijom i time ugovore o opskrbi istom krajnjih kupaca na RWE Energija d.o.o. (list 56 do 60 spisa), da je u siječnju 2019. i-energija d.o.o. pripojeno RWE Energija d.o.o. (list 54 spisa) te da je RWE Energija d.o.o. u prosincu 2019. promijenilo tvrtku u E.ON Energija d.o.o. (list 50 spisa), a i da je tužitelj tuženiku izdao ovdje utužene račune (list 62, 68 i 84 spisa) koji računi, valja naglasiti, kao niti Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, nemaju dokaznu snagu javnih isprava propisanu odredbama čl. 230. st. 1. ZPP-a jer ih je tužitelj izdao kao pravna osoba u odnosu na obvezne odnose koji se slobodno uređuju. Ni ove činjenice, međutim, ne dokazuju da je tuženik zahtijevao odnosno ugovorio (od bilo koga i sa bilo kime) isporuku električne energije u ovdje predmetne prostore nakon 6. studenog 2020..

13. Ni daljnji dokaz koji je tužitelj predložio izvesti - vještačenje po vještaku financijske struke prema stavu ovog suda ne može dokazati da je tuženik zahtijevao i ugovorio isporuku električne energije u ovdje predmetne prostore nakon 6. studenog 2020., a to ne može niti činjenica da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza u odnosu na ovdje utužene račune, koju je tužitelj predložio utvrditi primjenom odredaba čl. odredaba čl. 221.b st. 1. i 4. ZPP-a, obzirom ista jedino dokazuje da je tuženik ove račune platio što, pak, ni tuženik, a niti tužitelj u ovom postupku ne tvrde.

14. Tužitelj tako prema ocjeni ovog suda u ovom postupku nije dokazao da postoji ugovorena obveza tuženika u smislu odredaba čl. 42. st. 2. ZTEE i čl. 9. ZOO- a platiti cijenu usluge isporučene električne energije u dva prostora na adresi u [adresa] označena u evidenciji tužitelja šiframa 00766069 i 00766444 u razdoblju od listopada 2022. do siječnja 2023. pa tako niti tu cijenu platiti njemu kao isporučitelju. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime ove cijene isplati utuženi iznos te na isti tekuće zakonske zatezne kamate ocijenjen neosnovanim pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a presuđeno kao u toč. I. izreke dok je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom tužitelj u ovom sporu nije uspio, neosnovanim ocijenjen i njegov zahtjev da mu tuženik naknadi ovršni i parnični trošak pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 15. listopada 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju E.ON Energija d.o.o., po punomoćniku

2. Tuženiku SOLARIS HOTELI d.o.o.