REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-696/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Senije Ledić članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BONITAS BROKER d.o.o., OIB 10887226973, Zagreb, Ulica Side Košutić 2, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3602/2022-2 od 29. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1545/21-13 od 4. srpnja 2022., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1.1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3602/2022-2 od 29. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1545/21-13 od 4. srpnja 2022. tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se radi o pravnom(im) pitanju(ima) o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda i prakse ostalih drugostupanjskih sudova, pravnom(im) pitanju(ima) o kojem nema prakse revizijskog suda pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena. Također ističe da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje, pristup sudu, obrazloženu odluku i kontradiktoran postupak.
1.2. Postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li ugovor u kojemu jedna ugovorna strana tuženik kao naručitelj od druge ugovorne strane/tužitelja zatraži da ova posreduje za tuženika/naručitelja na način da mu pripremi dokumentaciju potrebnu za objavljivanje javnog natječaja radi sklapanja ugovora o osiguranju za naručitelja/tuženika, obavlja pripreme za zaključivanje ugovora o osiguranju i izvršavanja prava iz ugovora o osiguranju za naručitelja, provodi postupak sklapanja, otkazivanja i mijenjanja ugovora o osiguranju i sve ostale poslove u vezi s posredovanjem u osiguranju, te kada se naručitelj/tuženik obveže da će objaviti tako pripremljenu dokumentaciju za javni natječaj s time što je ugovoreno da naručitelj/tuženik može raskinuti ugovor ukoliko nije zadovoljan radom posrednika/tužitelja pri čemu naručitelj/tuženik nikada ne raskine ugovor i ne izjavi (niti dokazuje) da je nezadovoljan radom posrednika/tužitelja, takav obveznopravni odnos odnosno ugovor treba smatrati imenovanim ugovorom o nalogu propisanim odredbomčlanka 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na koji se primjenjuje i obveza nastrani naručitelja/tuženika iz čl. 774. ZOO, a sve imajući na umu stajalište izraženo u odluci Visokog trgovačkog suda RH Pž-2664/2019-4 od 11.12.2020., kao i stajalište izraženo u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu P-1591/2015 od 25.05.2021. potvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-3583/2021 od 28.03.2022., pa da li je radi svega pravno stajalište izraženo u osporenoj presudi u protivnosti s prednje citiranim stajalištima sudske prakse i da li u slučaju kada je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa donesena drugostupanjska presuda nezakonita odnosno kada je osporena drugostupanjska presuda u protivnosti sa stajalištem Vrhovnog suda RH tada istu treba ukinuti i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku sve u smislu pravnog stajališta izraženog u odluci Vrhovnog suda RH Revr- 1239/2014-2 od 15.02.2017.?
2. Da li u slučaju kada se smatra netipičnim neimenovanim ugovorom takav ugovor u kojemu jedna ugovorna strana kao naručitelj/tuženik od druge ugovorne strane/tužitelja zatraži da ova posreduje za naručitelja na način da mu pripremi dokumentaciju potrebnu za objavljivanje javnog natječaja radi sklapanja ugovora o osiguranju za naručitelja/tuženika, obavlja pripreme za zaključivanje ugovora o osiguranju i izvršavanja prava iz ugovora o osiguranju za naručitelja, provodi postupak sklapanja, otkazivanja i mijenjanja ugovora o osiguranju i sve ostale poslove u vezi s posredovanjem u osiguranju, te kada se naručitelj/tuženikobveže da će objaviti tako pripremljenu dokumentaciju za javni natječaj s time što je ugovoreno da naručitelj/tuženik može raskinuti ugovor ukoliko nije zadovoljan radom posrednika/tužitelja pri čemu naručitelj/tuženik nikada ne raskine ugovor i ne izjavi (niti dokazuje) da je nezadovoljan radom posrednika/tužitelja, na takav obveznopravni odnos odnosno ugovor treba primijeniti odredbe čl. 4., čl. 5., čl. 8., čl. 9. i čl. 342. st. 1. i 2. ZOO, a sve u smislu pravnih stajališta izraženih u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-62/1991-2 od 12.09.1991. i Visokog trgovačkog suda RH Pž-5736/06-6 od 03.12.2008. prema kojima bez obzira da li se radi o imenovanom ili neimenovanom ugovoru stranke ugovora dužne su postupati sukladno odredbi čl. 9. ZOO sve budući su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu te su odgovorni za njezino ispunjenje što je u skladu s općim načelom poštivanja discipline ispunjavanja obveze koja vrijedi za sve sudionike obveznog odnosa i proteže se na sve oblike obveznih odnosa bez obzira na izvore iz kojih su nastali radi čega treba izvesti predložene dokaze kako bi se utvrdila prava volja stranaka dok nije dopušteno bez izvođenja predloženih dokaza primijeniti pravila o teretu dokazivanja sve u smislu pravnih stajališta izraženih u odlukama VSRH Rev-x-676/2009-2 od 09.12.2009., Revr-557/05- 2 od 09.12.2009. i Rev-22/08-2 od 19.11.2008., Žs u Zadru Gž-1105/2019-2 od 14.10.2019., Žs u Splitu Gž-178/2017-2 od 21.11.2017., Žs u Splitu Gž-1736/17-5 od 07.09.2017., a sve budući kad dužnik ne ispuni obvezu vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio, pa da li je radi svega pravno stajalište izraženo u osporenoj presudi u protivnosti s prednje citiranim stajalištima sudske prakse?
3. Kada je tužitelj žalbom osporavao pravilnost materijalnopravnog zaključka prvostupanjskog suda u pogledu zaključka o nepostojanju obveze tuženika na naknadu štete tužitelju zbog povrede ugovora pri čemu je tužitelj ukazivao da su stranke zaključile ugovor s kojim su se obvezale da će tuženik/jedna ugovorna strana kao naručitelj od tužitelja/kao druge ugovorne strane (posrednika) zatraži da ovaj posreduje za tuženika/naručitelja na način da mu pripremi dokumentaciju potrebnu za objavljivanje javnog natječaja radi sklapanja ugovora o osiguranju za naručitelja/tuženika, obavlja pripreme za zaključivanje ugovora o osiguranju i izvršavanja prava iz ugovora o osiguranju za naručitelja, provodi postupak sklapanja, otkazivanja i mijenjanja ugovora o osiguranju i sve ostale poslove u vezi s posredovanjem u osiguranju, te kada se tuženik/naručitelj obveže da će objaviti tako pripremljenu dokumentaciju za javni natječaj s time što je ugovoreno da tuženik/naručitelj može raskinuti ugovor ukoliko nije zadovoljan radom posrednika pri čemu tuženik/naručitelj nikada ne raskine ugovor i ne izjavi (niti dokazuje) da je nezadovoljan radom tužitelja/posrednika, s time što je tužitelj žalbom isto tako ukazivao da je prvostupanjski sud nezakonito odbio izvesti dokaze s kojima je tužitelj dokazivao pravnu osnovanost svoje tužbe u smislu dokazivanja povrede ugovora od strane tuženika, da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 365. i čl. 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP jer se u drugostupanjskoj presudi uopće nije očitovao, nije spomenuo i nije ocijenio konkretne prigovore i žalbene razloge tužitelja na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora i temeljem kojih žalbenih razloga je tužitelj osporavao pravilnost materijalnopravnog zaključka prvostupanjskog suda u pogledu zaključka o nepostojanju obveze tuženika na naknadu štete tužitelju zbog povrede ugovora pa da li je osporena presuda u protivnosti sa pravnim stajalištima izraženima u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-x 87/2018-2 od 16.04.2019., Rev-336/1990-2 od 04.09.1990., Revr-183/11-2 od 16.10.2013., Gzz-9/1991-2 Gzz-15/1991-2 od 25.04.1991., Rev-86/08-2 od 06.07.2010., Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012., u kojima je izraženo pravno stajalište da kada žalba sadrži konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora žalbeni sud je dužan iste ocijeniti i obrazložiti takve žalbene navode s time što je dužan voditi računa o svim dokazima u spisu pa presudom obrazložiti zbog čega ne prihvaća žalbene razloge s kojima stranka ukazuje da je presuda prvostupanjskog suda u protivnosti s izvedenim dokazima te napose zbog čega ne prihvaća žalbene razloga s kojima je tužitelj ukazivao da je prvostupanjski sud nezakonito odbio izvesti predložene dokaze pri čemu je bez izvođenja predloženih dokaza presudu donio primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) pa da li je takvo suđene protivno pravnim stajalištima izraženima u odlukama VSRH Rev-x-676/2009-2 od 09.12.2009., Revr- 557/05-2 od 09.12.2009. i Rev-22/08-2 od 19.11.2008., Žs u Zadru Gž-1105/2019-2 od 14.10.2019., Žs u Splitu Gž-178/2017-2 od 21.11.2017., Žs u Splitu Gž-1736/17-5 od 07.09.2017. prema kojima sud ne može primijeniti pravilo o teretu dokazivanje (čl. 221.a ZPP) bez da je izveo dokaze koje je stranka predložila izvesti?“.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa na ime naknade štete u vidu izmakle koristi zbog povrede ugovorne obveze iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 23. studenoga 2015. i izdanog Ovlaštenja za posredovanje u osiguranju od 23. studenoga 2016., u iznosu od 986.344,62 kn u vidu provizije, koju bi tužitelj ostvario od odabranih osiguratelja s obzirom na to da je tuženik objavio dokumentaciju u postupku javne nabave za usluge u osiguranju - koju nije pripremio tužitelj.
5. Polazeći od ocjene da su stranke zaključile neimenovani ugovor, a ne ugovor o nalogu, kako je tvrdio tužitelj, sudovi su proveli niz predloženih dokaza i na temelju kojih rezultata je utvrđeno da iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 23. studenoga 2015. i izdanog Ovlaštenja za posredovanje u osiguranju od 23. studenoga 2016. ne proizlazi obveza tuženika koristiti, odnosno objaviti dokumentaciju za javnu nabavu pripremljenu samo od tužitelja, odnosno da nije ugovoreno da tuženik ne smije istu takvu poslovnu suradnju ugovoriti s drugom osobom, niti je predviđeno da tuženik snosi kakve troškove u pogledu te suradnje (posredovanje je usluga, a naknada u visini provizije se isplaćuje samo ako posrednik uspješno posreduje u sklapanju osiguranja s tim da ako sukontrahent sklopi osiguranje bez tog posrednika, posrednik nema ostvareni uspjeh i stoga nema pravo na naknadu). Na temelju tih utvrđenja odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti.
6. U prijedlogu su postavljena tri pitanja. Prvim pitanjem predlagatelj osporava činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja, pa predlagatelj kroz prijedlog, u biti osporava pravnu kvalifikaciju Ugovora o poslovnoj suradnji od 23. studenoga 2015. kao neimenovanog ugovora, s pitanjem je li se konkretni obveznopravni odnos između stranaka, odnosno ugovor, treba smatrati imenovanim ugovorom o nalogu propisanim odredbom čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, to pitanje nije važno za predmetni spor, budući da su sudovi utvrdili da nije bilo povrede ugovorne obveze na strani tuženika (Ugovora o poslovnoj suradnji od 23. studenoga 2015. i Ovlaštenja za posredovanje u osiguranju od 23. studenoga 2016.) kada nije koristio tužiteljevu dokumentaciju u postupku javne nabave, odnosno kada je zajedno s trećom osobom proveo postupak javne nabave u poslovima osiguranja te da nije utvrđena neka druga osnova tuženikove protupravnosti u objavljivanju predmetne dokumentacije u postupku javne nabave. Drugim i trećim pitanjem postavljenim u prijedlogu za dopuštenje revizije, (koje se odnosi na tvrdnju da se tuženik obvezao da će samo od tužitelja pripremljenu dokumentaciju objavljivati u javnom natječaju), izražava se nezadovoljstvo pobijanom odlukom kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP i osporava utvrđeno činjenično stanje, zbog čega, prema ocjeni ovog suda, u konkretnoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP. Osim toga, sudovi su proveli sve predložene dokaze na okolnost sadržaja ugovornog odnosa parničnih stanaka, a predlagatelj u dijelu postavljenih pitanja propituje i primjenu postupovnih pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP u vezi s čl. 219. ZPP, ali ta pitanja su činjenične naravi i potpuno su vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja. Odluke na koje se poziva predlagatelj nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
7. Stoga je, u odnosu na naznačena pravna pitanja prijedlog valjalo odbiti i riješiti kao točki I. izreke ovog rješenja (čl. 389.b st. 1. ZPP).
8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava. Naime, sudovi su odlučujući o pravima stranaka, kako u prvom, tako i u drugom stupnju, za svoje odluke dali uvjerljive, logične, razborite, relevantne, ozbiljne i dostatne razloge, a sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ni u kojem dijelu ne upućuju na arbitrarnost niti očitu nerazumnost u odlučivanju o zahtjevu tužitelja pred nižestupanjskim sudovima. Imajući na umu naprijed izneseno, revizijski sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na koja ukazuje, pa ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a koje bi bile osnova za dopuštenje revizije.
9. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
