REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-110/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Lovri Sardeliću, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, koga zastupa Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Avenija grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Ulica Stjepana Širole 4, Zagreb, koga zastupa Krešimir Radočaj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Terešak i partneri d.o.o., Zagreb, Kaptol 15, uz sudjelovanje društva CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, u svojstvu umješača na strani tuženika, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, s danom objave 15. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 isplatiti tužitelju Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 iznos od ukupno 4.485,70 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.11.2022. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 da tužitelju Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb naknaditi tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Ulica Stjepana Širole 4, Zagreb troškove ovog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku 15 dana, dok se za više traženi iznos od 272,83 eura zahtjev tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Ulica Stjepana Širole 4, Zagreb odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu dana 15. siječnja 2024. godine. U tužbi u bitnome navodi da se dana 19.09.2022. oko 17 sati dogodila prometna nezgoda na autocesti A4, u smjeru od Varaždina prema Zagrebu na 86 km + 0 m. Tom prilikom je ĆR upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] kada se u vozilo zaletjela ptica i oštetila ga. Policijski službenici I. Postaje prometne policije Zagreb izvršili su očevid, te su utvrdili da u događaju nije došlo do kršenja prometnih propisa od strane vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Obzirom da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] imalo kod tužitelja zaključenu policu kasko osiguranja motornih vozila to se tužitelju s odštetnim zahtjevom javio vlasnik vozila, te je tužitelj na ime naknade štete isplatio 15.11.2022. godine iznos od 33.797,52 kune (4.485,70 EUR). Obzirom da je do štetnog događaja došlo uslijed propusta tuženika da ispuni svoju osnovnu zadaću i osigura sigurno prometovanje, to se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, ali je tuženik isti otklonio kao neosnovan. Naime, člankom 6. stavkom 2. Zakona o sigurnosti p rometa na cestama propisano je da je pravna osoba koja je nadležna za održavanje ceste, dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a ista obveza za tuženika proizlazi i iz članka 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i članka 17. Zakona o cestama. Također, obzirom da je osiguranik tužitelja platio cestarinu za vožnju autocestom, a tuženik mu je, sukladno pozitivnom pravu, dužan omogućiti odvijanje sigurne vožnje, za što mu je i naplatio cestarinu, proizlazi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Zbog navedenog predlaže da sud donese presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja sadržajno naveden u točki I. izreke ove presude.
2. U odgovoru na tužbu od 4. lipnja 2024. godine tuženik u bitnome navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nadalje navodi da osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja od dana 19.9.2022. godine, koji se navodno dogodio na autocesti A4, u smjeru od Varaždina prema Zagrebu, na 86 + 0 kilometru, naletom vozila reg. oz. [registarska oznaka] na pticu. Prvenstveno ističe kako tuženik o navedenom događaju, do primitka ove tužbe, nije imao nikakvih saznanja. Is ti nije prijavljen djelatnicima tuženika, slijedom čega povodom istog nije bilo postupanja dežurnih službi tuženika, a niti je događaj evidentiran u radnoj dokumentaciji. S tim u vezi ukazuje kako ptica nije nađena niti od strane policije te samo mjesto na leta nije utvrđeno. Korisnik koji je upravljao vozilom je napustio mjesto naleta te je očevid rađen na Odmorištu „Sesvete Zapad“ (a kako to proizlazi iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu), situacijskog plana nema, a tužbi prileži samo potvrda policije sačinjena na temelju izjave vozača te se nalet na pticu mogao teoretski dogoditi bilo gdje. Stoga, tužitelj nije dokazao nastanak štetnog događaja na način opisan u tužbi. Nadalje, iz ovako postavljenog tužbenog zahtjeva nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće, odnosno koji je to točno „propust tuženika da ispuni osnovnu zadaću i osigura sigurno prometovanje“ u ovom konkretnom slučaju. Sama činjenica kako je ptica letjela područjem autoceste ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Zaista nije logično ni životno uvjerljivo očekivati od tuženika kao pravne osobe odgovorne za upravljanje autocestom da hermetički zatvori prostor autoceste kako bi na taj način spriječio ptice u letu. Radnici nadležne Tehničke jedinice održavanja Ivanja Reka postupili su u svemu sukladno propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, 110/19 i 114/21), Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14 i 3/21) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14 i 7/21). Navedenim zakonskim i podzakonskim aktima propisane su radnje koje su pravne osobe, nadležne za održavanje javnih cesta, dužne poduzeti u svrhu održavanja cesta. Propisana je svaka radnja, mjera s rokom izvršenja, osobe nadležne za održavanje autoceste, način vođenja brige o nesmetanom i sigurnom odvijanju prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe, a sve upravo iz razloga što ophodarska služba fizički ne može biti u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Ophodnja na autocesti obavlja se od 0:00 do 24:00 na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke najmanje tri puta dnevno na autocestama s PGDP>10.-000, a najmanje dva puta dnevno na ostalim autocestama. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci na kolniku autoceste. Još jednom se ukazuje kako u radnoj dokumentaciji tuženika nije zabilježen događaj iz tužbe jer tuženik o istome nije imao saznanja, što također baca sumnju da se događaj dogodio na način kako to navodi tužitelj u tužbi. Dakle, u predmetnom slučaju do štetnog događaja, pod pretpostavkom da se isti dogodio, nije došlo zbog neodržavanja ceste sigurnom za nesmetano odvijanje prometa već zbog činjenice da je ptica bila u letu iznad kolnika autoceste. Riječ je o situaciji koju tuženik nije mogao spriječiti unatoč svim poduzetim mjerama koje je dužan poduzimati i koje je poduzeo. Slijedom navedenog radi se o nepredvidivom i neizbježnom događaju na koji tuženik nema nikakvog utjecaja niti ga može spriječiti. Nalet na pticu na spornoj dionici autoceste ne može se pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika koji se u danim okolnostima, imajući u vidu sve mjere koje je tuženik poduzeo za osiguranje nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa na predmetnoj cesti, nije mogao spriječiti, čime je dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Takav stav zauzela je i sudska praksa VSRH, Rev-1983/1993-2 prema kojoj je jedan od karakterističnih primjera nalet na jastreba na vozilo u pokretu za koju štetu ne odgovara poduzeće za ceste jer se ne može zaključiti da je sporna šteta posljedica propusta tuženika u održavanju javne ceste na propisani način. U prilog navedenom govori i recentna sudska praksa, primjerice presuda VTS RH br. Pž-1932/2021 od 16. studenog 2021. i presuda Naslovnog suda P-2539/2023 od 28. ožujka 2024. Ističe se i kako odgovornost tuženika za štetu nije objektivna već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Na strani štetnika vrijedi obveza naknade štete u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a samo pod pretpostavkom da bude dokazano i utvrđeno postojanje svih propisanih elemenata odštetne odgovornosti (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročno - posljedična veza). Tuženik u konkretnom slučaju ne može odgovarati za naknadu imovinske štete prema odredbi čl. 1064. Zakon o obveznim odnosima jer za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik opasne stvari što tuženik zasigurno nije. Nadalje, prema shvaćanju pravne teorije i sudske prakse cesta nije opasna stvar u smislu odštetnog zahtjeva pa nema osnove za primjenu objektivne odgovornosti niti se tuženik bavi opasnom djelatnošću. Takav pravni stav potvrđen je najrecentnijom sudskom praksom Vrhovnog suda RH rješenje br. Rev 340/2023. od 29. kolovoza 2023. Nadalje, netočno tužitelj kao osnovu odgovornosti tuženika za nastalu štetu na vozilu i vožnju autocestom promatra iz perspektive ugovornog odnosa jer sukladno ZOO-u institut naknade štete proizlazi iz izvanugovornog odnosa, a ne ugovora. Naime, plaćanjem cestarine ne dolazi do zasnivanja dodatne ugovorne obveze sigurnosti vožnje. Kupnjom karte odnosno plaćanjem cestarine tužitelj je stekao pravo vožnje autocestom, u skladu s odredbom čl. 9. ZOC-a te Općim uvjetima korištenja autoceste i naplate cestarine. Nadalje, tuženik ističe prigovor doprinosa vozača predmetnoj šteti jer je bio obvezan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom preprekom na cesti odnosno prigovor isključive odgovornosti vozača vozila po kriteriju objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari-vozila u pokretu. Tuženik, opreza radi, osporava i visinu štete, kao i to da su sva oštećenja proizašla iz ovog štetnog događaja (pod uvjetom da se isti dogodio), a posebno se osporava zatraženi tijek kamata od dana 15.11.2022. godine. U vrijeme štetnog događaja tuženik je imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod osiguravajućeg društva Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb . Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Podneskom od 19. lipnja 2024. godine tužitelj u bitnome navodi da tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je uredno vršio ophodnju, ali dokaze za isto ne dostavlja. Naime, tuženik je dostavio putni radni list broj 2680/2022 koji obuhvaća razdoblje koje je njegova prva smjena (koja traje od 07:00 do 19:00) navodno vršila, isti obuhvaća razdoblje od 07:00 do 15:50 sati. Tuženik nije dostavio adekvatan dokaz koji bi obuhvaćao razdoblje od 24 sata kojim bi dokazivao da je ophodnju izvršio sukladno materijalnom pravo na koje se sam pozvao, slijedom čega tužitelj osporava da bi ophodnja bila izvršena uredno, odnosno u skladu sa zakonskim propisima. Nadalje, tužitelj upire u glavnu tuženikovu zadaću, onu da omogući sigurno odvijanje prometa. Zbog navedenoga je i u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama u članku 9. zakonodavac propisao: „Iznad cijele širine kolnika javne ceste mora biti slobodan prostor u visini od najmanje 4,5 m.“ Pa tako tuženik, koji upravlja cestom koju čini i zračni prostor iznad iste, ne smije prema Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ispod 4,5 m (a u pravilu tek iznad 5 m) iznad kolnika postaviti prometne znakove (čl. 12. st.4.) i prometna svjetla (čl. 45. st. 3.). Kako je logično da je osobno vozilo na koje je naletjela ptica niže od 4,5 m, a provjerom u prometnoj dozvoli za isto lako je utvrditi i točnu visinu vozila koja iznosi 1633 mm proizlazi da tuženik nije osigurao slobodan prostor iznad kolnika u Zakonom propisanoj visini, što je provedbom mjera iz Programa zaštite divljači i Strategije i akcijskog plana mogao osigurati, a što je u konačnici dovelo do konkretnog štetnog događaja. Štetni događaj je utvrđen u potvrdi policije koja predstavlja javnu ispravu. Ukoliko tuženik tvrdi da su činjenice u javnoj ispravi neistinito utvrđene, na njemu je teret dokaza. Tuženikovo problematiziranje činjenice što je zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti (i očevid) napravljen na Odmorištu Sesvete – Zapad, a ne na mjestu štetnog događaja (86 km +0), je posve nejasno ako se uzme u obzir da se Odmorište Sesvete – Zapad nalazi u neposrednoj blizini mjesta štetnog događaja, te bi svaki odgovoran vozač odvozio daljnjih niti pola kilometra do odmorišta nego zaustavio vozilo na zaustavnoj traci. Prema podacima dostupnim na tuženikovoj web stranici vidljivo je da se Odmorište Sesvete nalazi na 86 km + 443 m, pri čemu se prvo navedeno odmorište nalazi u smjeru prema Zagrebu, a drugo prema Goričanu. Tužitelj ne vidi niti koji bi motiv vozač imao da iznese neistine oko načina, mjesta i vremena nastanka štetnog događaja, posebno jer su i na vozilu bilu vidljivi znakovi da se štetni događaj dogodio (perje, krv i tkivo), što je i utvrđeno u potvrdi policije. Tuženik za korištenje autoceste naplaćuje cestarinu. Osiguranik tužitelja platio je cestarinu radi korištenja autoceste uz očekivanje da će upravitelj autoceste u skladu s člankom 6. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, člankom 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i člankom 17. Zakona o cestama voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa (jednako i Visoki trgovački sud RH u presudi posl. br. Pž-3776/22 od 12.09.2023.). Naime i u članku 9. Zakona o cestama propisano je da cestarina obuhvaća infrastrukturnu pristojbu koja obuhvaća troškove održavanja i upravljanja, poslovanja i razvoja autoceste, kao i pristojbu za vanjske troškove. Već spomenutim člankom 17. istog Zakona propisano je da se ceste održavaju na način da omoguće sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, dok je Pravilnikom o održavanju cesta zakonodavac propisao da se pod redovitim održavanjem cesta, između ostalog, podrazumijeva nadzor i pregled cesta, redovito održavanje prometnih površina i čišćenje cesta. U konkretnom slučaju osiguranik tužitelja je zbog stanja autoceste koja nije bila održavana na način da omogući sigurno prometovanje svih sudionika u cestovnom prometu pretrpio štetu. Plaćanje cestarine i činjenica da se na autocestu može uključiti i isključiti samo posebno izgrađenih prometnim tracima čini tuženika odgovornim za nastali štetni događaj. Tuženik je stava kako je u konkretnom slučaju riječ o nepredvidivom i neizbježivom događaju na koji tuženik nema nikakvog utjecaja niti ga može spriječiti. Navedeno ne odgovara istini. Naime, Zakonom o lovstvu propisana je u članku 47. tuženikova obveza izraditi Program zaštite divljači u kojemu bi sukladno Pravilniku o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači bile predviđene mjere radi sprječavanja štete od divljači, kao i mjere radi zaštite te iste divljači. Tuženik je za razdoblje od 01.04.2021.-31.03.2031., donio Program zaštite divljači. Tako je u spomenutom Programu predvidio određene mjere radi sprječavanja štete od divljači, kao i mjere zaštite divljači. Tuženik u Programu, kao jednu od mjera navodi i dužnost praćenja migracija životinja, kako bi se utvrdio obrazac ponašanja životinja, a kao važnu ističe i dužnost educiranja svojih djelatnika. Kao svojevrsni Zaključak tuženik u Programu ističe kako će se pozitivno odraziti na cijeli ekosustav, a time i na strogo zaštićene i ostale životinjske vrste pridržavanje Programom propisanih zahvata, radnji i aktivnosti. Notorna je činjenica da je društvo Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. pripojena ovdje tuženiku, a sve je počelo Odlukom Vlade RH o pokretanju postupka za prestanak koncesije dane društvu Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. i pripajanje društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. društvu Hrvatske autoceste d.o.o. od 21.05.2020. Pripojeno društvo je još 2012. godine donijelo Program zaštite divljači (sve sukladno tada važećem zakonodavstvu), te je tuženik u trenutku pokretanja procesa pripajanja imao saznanja o postojanju toga Programa i njegovu sadržaju. Društvo Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. detaljno je propisalo mjere radi sprječavanja štete od ptica, pa kao mjere navodi vizualna plašila u obliku balona, traka ili silueta ptica i raznih grabežljivaca, zvučna plašila, ali i laserske uređaje za plašenje ptica čija se uporaba preporuča tijekom cijele godine iz razloga što se ptice ne mogu priviknuti na isto, kao i uklanjanje gnijezda ptica. Također i ovo društvo navodi nužnost praćenja obitavanja i migracije ptica. Kao krajnja mjera spominje se i traženje odstrjela ptica traženjem dopuštenja za izuzeće od zabranjenih radnji iz članka 155. Zakona o zaštiti prirode. Tuženik je morao sukladno Zakonu o zaštiti prirode kojim su u hrvatski zakon implementirani propisi Europske unije sudjelovati i u akcijskom planu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Slijedom navedenoga, jasno je da se nalet ptice na vozilo na autocesti ne može smatrati nepredvidivim i neizbježnim slučajem, jer je tuženik predvidio mjere radi sprječavanja štete od ptica u svojem Programu, a obzirom da navodi da ne može spriječiti ptice u letu proizlazi da te mjere ne provodi. Zaključno, tužitelj predlaže nakon provedenog dokaznog postupka u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka.
4. Podneskom od 25. ožujka 2025. društvo CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb navodi da sa tuženikom ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078700089525 u periodu kada se dogodio štetni događaj koji je predmetom ovog postupka zbog čega predlaže da mu se dopostu stupanje u ovaj postupak na strani tuženika te ujedno izjavljuje da je u cijelosti suglasan sa navodima tuženika.
5. Rješenjem ovog suda od 8. svibnja 2025. prihvaćeno je miješanje društva CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb , na strani tuženika.
6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 4.485,70 eura kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na vozilu ZG EEA prilikom navodnog naleta na pticu.
7. U postupku je sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost i uzročno posljedična veza, osnov i visina tužbenog zahtjeva, a povodom štetnog događaja od 19. rujna 2022. godine.
8. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: dopis Ministarstvu unutarnjih poslova od 16. listopada 2023. (list 5-7 spisa), odštetni zahtjev s prilozima (list 8-25 spisa), račun broj 23340/11481/33 s prilozima (list 26-30 spisa), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova Policijska uprava zagrebačka I. postaja prometne policije Zagreb, klasa: 211—08/22-3/8976 (list 31-32 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj [serijski broj] (list 33 spisa), dopis tužitelja od 9. svibnja 2023. (list 34 spisa), regresni zahtjev (list 35-38 spisa), Polica kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8305041336 s ponudom i Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 41-84 spisa), dnevnik rada 19.9.2022. (list 94 spisa), putni radni list od 19.9.2022. (list 95-96 spisa), ophodarski dnevnik od 19.9.2022. (list 97 spisa), polica osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 98-101 spisa), sudska praksa (list 102-118; 126-149; 419-458; 490-495 spisa), fotografija (list 125 spisa), Program zaštite divljači (list 150-162 spisa), Strategijski i akcijski plan (list 162-203 spisa), Program zaštite divljači autocesta Zagreb-Rijeka (list 204-412 spisa), spis Ministarstva unutarnjih poslova Policijska uprava zagrebačka I. postaja prometne policije Zagreb, klasa: 211—08/22-3/8976 (list 471-478 spisa), te je saslušao svjedoke JR, OR i ĆR.
9. Svjedok JR u iskazu danom na ročištu održanom 11. rujna 2025. godine u bitnome navodi da radi kod tuženika na radnom mjestu ophodara od 2007. godine. Navodi da je čuo da se predmetni događaj desio 2022 g. Navodi da mu nisu poznati ĆR i OR, međutim da je iz podataka dužnika vidio o kojem štetnom događaju se radi te da se isti štetni događaj desio na 86 km autoceste A4 Popovec- Sveta Helena. Nije mu poznato da li je on radio zapisnik taj dan ili netko drugi. Pojašnjava da je zadatak ophodara ophodnja ceste 2 puta u 12 sati, a također i izlazak po prijavi oštećenika odnosno po pozivu policije. Navodi da ophodari rade zapisnik u slučaju da je nastala šteta objektima kojima upravljaju Hrvatske autoceste. Na poseban upit punomoćnika tuženika koji je postupka kada dođe do naleta na pticu na autocesti, navodi da oni svakako pokušavaju pronaći pticu, a ako dođe policija prva onda oni ju traže. Na upit kada pronađu pticu na mjestu događaja, što se dešava, svjedok pojašnjava da se ptica slika, a eventualno izuzimanje perja je u domeni policije. Na upit da li se sjeća je li bio pozvan u konkretnom slučaju i da li je nešto pronađeno, svjedok odgovara da se ne može sjetiti. Na poseban upit punomoćnika tužitelja koje mjere radi sprečavanja naleta ptica, navodi da autoceste imaju zaštitu na autocesti od divljači u vidu ograde, koja se pregledava svaki dan dok zaštita od ptica nemaju jer to gotovo nemoguće zaštititi. Na upit da li njegov poslodavac održava edukacije u vezi zaštite životinja, svjedok odgovara da imaju, te da isto ih primjenjuju u vidu zaštitnih ograda. Na upit da li je upoznat sa programom za zaštitu životinja Hrvatskih autocesta, odgovara da je čuo, ali da nije upoznat s detaljima. Na poseban upit da li su česti naleti na životinje na dionici na kojoj je vršio ophodnju, svjedok odgovara da u zadnjih 5 godina i nisu tako česte budući je postavljena ograda 2,20 m, eventualno se zna desiti na čvorištima jer se ista ne mogu fizički zatvoriti. Na upit da li su česti naleti ptica na toj dionici i koliko je puta svjedočio u godini dana naletu ptice, svjedok odgovara 2 do 3 puta u zadnjih godinu dana. Na upit da li postoji situacija kada ophodarsku službu ne zove policija, odgovara da se to zna desiti u situaciji kada je vozilo osigurano kasko osiguranjem. Na poseban upit tko snosi trošak spaljivanja životinja, svjedok odgovara kako ne zna.
10. Svjedok OR u iskazu danom na ročištu održanom 11. rujna 2025. godine u bitnome navodi da se sjeća predmetnog događaja, po njegovom sjećanju to je bilo prije više od 2 godine, sjeća se da je bilo negdje oko 16 -17 sati poslije podne. Navodi da je bio suvozač u vozilu Audi Q7, reg. oznake [registarska oznaka]. Navodi da je drijemao te da je čuo prasak nakon čega je upitao ĆR, koji mu je sin, što se desilo, na što mu je isti odgovorio da je neka ptica, vjerojatno golub udario u auto. Nakon toga se ĆR zaustavio, te pozvao policiju koja je došla do njih i sastavila zapisnik. Nakon toga su se uputili prema Zagrebu. Pojašnjava da su se vozili autocestom od Čakovca ili Varaždina u smjeru Zagreba, a isti se događaj desio neposredno prije Zagreba na autocesti. Na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi da sam štetni događaj nije vidio već je u tom trenutku drijemao te ga je prasak probudio. Na upit da li su pronašli pticu odgovara da on nije tražio, a da li je pronađena ne zna. Na poseban upit punomoćnika tuženika sjeća li se kakvo je bilo vrijeme taj dan i kakvi su bili uvjeti na cesti, odgovara da se zbog proteka vremena ne može sjetiti. Na poseban upit da li se sjeća na kojoj traci je u trenutku udara vozilo bilo, odgovara da se ne može sjetiti. Na upit gdje se vozač zaustavio odgovara na mjestu gdje je ptica udarila vozilo. Na poseban upit da li je na tom mjestu policija odgovara da je na mjestu udara policija radila očevid. Na poseban upit koga je vozač zvao nakon štetnog događaja, odgovara da je prvo zvao osiguranje, a koje ga je uputilo da zove policiju. Na poseban upit odgovara da je samo policija bila na mjestu štetnog događaja.
11. Svjedok ĆR u iskazu danom na ročištu održanom 11. rujna 2025. godine u bitnome navodi da se sjeća predmetnog štetnog događaja, da se isti desio ili 2022. ili 2023. prije ili poslije ljeta, doba dana je bilo između 14 i 17 sati. Navodi da je on bio vozač, da je vozio Audi Q8 u smjeru iz Varaždina prema Zagrebu, dok je suvozač bio njegov otac OR koji je spavao na suvozačevom mjestu. Navodi da je vozio autocestom, kada je ptica udarila u njegovo vozilo, te je na obližnjoj benzinskoj stanici zaustavio i vidio da je oštećen prednji far sa suvozačeve strane i hauba od vozila. Nakon toga je zvao Euroherc osiguranje, opisao što se desilo te su mu oni savjetovali da pozove policiju, a što je i napravio. Policija je obavila očevid, izvršila alkotestiranje i poslikala vozilo, nakon čega je on nastavio put prema Zagrebu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li se sjeća kojoj je vozio brzinom, odgovara između 90 i 100, tj koliko je bilo ograničenje, ali svakako je siguran da nije imao veliku brzinu. Odgovara da je vozio desnom trakom. Na upit odakle se pojavila ptica, odgovara da je doletila sa desne strane vozila. Na poseban upit odgovara da po njegovom dojmu radi se o vjerojatno o jastrebu, ali nije siguran niti je stručnjak jedino može reći da se radilo o velikoj ptici. Na poseban upit odgovara da pticu nije ni tražio, u blizini vozila ptice nije bilo. Na poseban upit odgovara da se ne sjeća da li je policija tražila pticu. Na poseban upit odgovara da se mjesto štetnog događaja nalazi par kilometara od mjesta gdje se on zaustavio. Dodatno pojašnjava da se zaustavio na mjestu na kojem neće ugroziti promet, a to nije mogao na samom mjestu udara. Navodi da se ne sjeća da li je vidio pticu prije samog udara. Na poseban upit odgovara da se promet na autocesti normalno odvijao. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li se sjeća koliko je ograničenje bilo na mjestu gdje se predmetni događaj dogodio, svjedok odgovara da misli da je to bilo 100-110 km/h. Na upit navodi da se ne sjeća kakvi su bili vremenski uvjeti tog dana. Na poseban upit kojom se prometnom trakom vozio, odgovara desnom. Na poseban upit zašto je u policijskom izvješću navedeno da se kretao lijevom trakom, svjedok odgovara da se ne sjeća, da misli da je bio u desnoj traci. Na poseban upit da li je prije štetnog događaja uočio pticu, odgovara da nije, po njemu je ptica sigurno letjela. Na poseban upit odgovara da se ne sjeća da je pticu vidio prije samog štetnog događaja. Na poseban upit zašto se nije zaustavio na samom mjestu štetnog događaja, navodi da bi zaustavljanjem na mjestu štetnog događaja ugrozio i sebe i ostale sudionike u prometu, zbog čega se zaustavio na prvom sigurnom mjestu na autocesti, a to je benzinska postaja. Na poseban upit navodi da se ne sjeća da li je u usporednoj traci bilo vozila. Na poseban upit odgovara da osim policije nije nikoga drugoga zvao.
12. Iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Policijska uprava zagrebačka I. postaja prometne policije Zagreb, klasa: 211—08/22-3/8976 (list 31-32 spisa) i spisa Ministarstva unutarnjih poslova Policijska uprava zagrebačka I. postaja prometne policije Zagreb, klasa: 211—08/22-3/8976 (list 471-478 spisa), u bitnome proizlazi da se dana 19. rujna 2022. u 17:00 sati na cesti A4 GORIČAN-VARAŽDIN-ZAGREB na km 86km+0m dogodila prometna nesreća na način da je ĆR upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] zapadnim kolnikom autoceste A4 lijevim prometnim trakom u smjeru juga te da je dolaskom do 86 km prednjim dijelom vozila naletio na divlju životinju-pticu koja je letjela iznad kolnika dolazeći vozaču s njegove desne strane. Nadalje proizlazi da u prometnom događaju nije bilo ozlijeđenih osoba već je nastala materijalna šteta te da divlja životinja-ptica nije pronađena.
13. Temeljem provedenog dokaznog postupka i ocjenom svih dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Obzirom da je tuženik osporio nastanak štetnog događaja, sud je navedenu činjenicu utvrđivao na temelju iskaza svjedoka JR, ER i ĆR, te uvidom u potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Policijska uprava zagrebačka I. postaja prometne policije Zagreb, klasa: 211—08/22-3/8976 (list 31-32 spisa) i spis Ministarstva unutarnjih poslova Policijska uprava zagrebačka I. postaja prometne policije Zagreb, klasa: 211—08/22-3/8976 (list 471-478 spisa). Iz iskaza saslušanih svjedoka te iz pregledane potvrde i spisa proizlazi da se predmetni događaj desio dana 19. rujna 2022. u 17:00 sati na cesti A4 GORIČAN-VARAŽDIN-ZAGREB na 86 km. Nadalje iz iskaza svjedoka OR i ĆR te iz pregledane potvrde i spisa proizlazi da je ĆR upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom autoceste A4 te da je dolaskom do 86 km prednjim dijelom vozila naletio na divlju životinju-pticu koja je letjela iznad kolnika dolazeći vozaču s njegove desne strane kojom priliko je na vozilu nastala materijalna šteta te da divlja životinja-ptica nije pronađena. Sud je povjerovao iskazu navedenih svjedoka jer su životni i uvjerljivi, te u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu, slijedom čega nije odlučan tuženikov prigovor kojim osporava istinitost iskaza svjedoka OR i ĆR.
15. Odredbom čl. 50. Zakon o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21; dalje: ZOC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.) Nadalje je st. 2. istoga članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebn im propisima.
16. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u vezi s odredbom čl. 50. Zakona o cestama, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, a ne po načelu objektivne odgovornosti.
17. Nakon provedenog dokaznog postupka, a kako je to opisno u točkama od 8 do 12. ovog obrazloženja, utvrđeno je da se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti A4.
18. Člankom 81. st. 1. ZOC-a je propisano da Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], (ovdje tuženik) upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona, dok je stavkom 3. predmetnog članka između ostalo propisano i da je predmet poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o. obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ovoga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama. Člankom 26. ZOC-a je propisano da poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima; redovito i izvanredno održavanje javnih cesta; ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta; stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta; ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja. Nadalje, čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine br. 92/19; dalje: Pravilnik) je propisano da su zaštitne žičane ograde tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste i ispod nadvožnjaka.
19. Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o cestama i Pravilnika, jasno je da je dužnost Hrvatskih autocesta d.o.o. bilo postavljenje i održavanje zaštitne ograde na predmetnoj autocesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači. Međutim, u konkretnom slučaju se radi o naletu na pticu, pa slijedom navedenog, nije moguće primijeniti pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022., prema kojem "za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje te kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom te je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste". Sukladno tom pravnom shvaćanju, već sama činjenica što se divljač našla na autocesti, predstavlja dokaz postojanja propusta u održavanju autoceste, jer u suprotnom, divljač se ne bi našla na autocesti pa je stoga u takvoj situaciji teret dokazivanja prešao na tuženika, slijedom čega je tuženik dužan dokazati da nije bio propusta u održavanju autoceste.
20. No, u konkretnom slučaju se radi o naletu ptice slijedom čega prema stavu ovog suda nije moguće primijeniti navedeno pravno shvaćanja sukladno kojemu se već zbog same činjenice što se divljač našla na cesti, prenosi teret dokazivanja na tuženika da dokaže da propusta u održavanju ceste nije bilo, već je u konkretnom slučaju teret dokazivanja i dalje na tužitelju. Naime, životno je i logično kada se radi o divljači koja se zatekne za kolniku autoceste da su postojali propusti u održavanju žičane ograde, jer je logično i životno za pretpostaviti da inače divljač ne bi dospjela na autocestu. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o ptici, to navedenu presumpciju nije moguće primijeniti jer žičana ograda ne može spriječiti prolazak ptica preko područja autoceste, slijedom čega je tužitelj trebao dokazati pretpostavke za štetu.
21. Tužitelj u tužbi, osim općenitog pozivanja da je tuženik osoba koja je nadležna za održavanje ceste i koja je dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, nije uopće konkretno naveo u čemu bi se točno sastojao propust tuženika u održavanju pa na te okolnosti eventualno predlagao izvođenje dokaza. Prema tome tužitelj nije dokazao štetnu radnju tuženika, protupravnost niti uzročno posljedičnu vezu između neke radnje tuženika i štete koja je nastala tužitelju sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a. Podredno valja ukazati da sud temeljem iskaza svjedoka i priložene dokumentacije nije mogao utvrditi koja je životinjska vrsta udarila u vozilo tužiteljeva osiguranika, a da bi se potom prema čl. 9. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/18, 32/19, 32/20; dalje ZOL) utvrđivala odgovornost budući da iz dostavljenog spisa MUP-a proizlazi da ptica nije pronađena pa nisu ni izuzeti perje i produkti životinjskog podrijetla koji bi se mogli vještačiti. U konkretnom slučaju teret dokaza o postojanju općih pretpostavki za štetu pa i postojanja krivnje te uzročne veze je na tužitelju, a tužitelj predloženim dokazima u svakom slučaju nije dao prijedlog kojim bi se moglo s visokim stupnjem vjerojatnosti, koji isključuje svaku sumnju, utvrditi odgovornost tuženika za štetni događaj i nastalu štetu. Dakle, tužitelj nije, sukladno pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP- a uspio dokazati krivnju na strani tuženika niti uzročnu vezu između obavljanja poslova održavanja autocesta i nastale štete kao posljedice propusta odnosno nečinjenja, a koje je pravno stajalište izraženo u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2176/2024-2 i Pž-3635/2024-2.
22. Obzirom na navedeno sud je odbio izvođenje daljnjih predloženih dokaza jer isti nisu predloženi na relevantne okolnosti odnosno na štetnu radnju tuženika jer tužitelj niti ne navodi u čemu bi se konkretno ista sastojala te uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i nastale štete. Prema tome izvođenje istih nije relevantno niti svrsishodno za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari, a posebice imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti te je stoga sud zaključio da se o relevantnim činjenicama i okolnostima može odlučiti temeljem stanja spisa .
23. Slijedom navedenog, budući da tužitelj nije dokazao da su ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu, to je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke.
24. Odluka o tuženikovim troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), sukladno tuženikovom zahtjevu i vrijednosti predmeta spora (4.485,70 eura), i to: trošak za pristup na ročišta održana dana 4. ožujka 2025. i 11. rujna 2025. (Tbr. 9/1 OT), svaki u iznosu od 100 bodova, ukupno 200 bodova, što u skladu s odredbom Tbr. 54 OT iznosi 400,00 eura, te trošak za pristup na ročišta održana dana 8. svibnja 2025. i 4. srpnja 2025. (Tbr. 9/2 OT), svaki u iznosu od 50 bodova, ukupno 100 bodova, što u skladu s odredbom Tbr. 54 OT iznosi 200,00 eura, a što sve zajedno uvećano za PDV (150,00 eura, Tbr. 46 OT) ukupno iznosi 750,00 eura. Tuženika je valjalo odbiti sa zatraženim troškom sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 23,83 eura budući da isti trošak sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23; dalje ZSP) nastaje u trenutku pravomoćnog završetka postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, te trošak pristupa na ročište 8. svibnja 2025. i 4. srpnja 2025. po Tbr. 9/1 OT budući su predmetna ročišta zakazana za izvođenje dokaza saslušanja svjedoka, a koji dokaz nije na predmetnim ročištima izveden te je tuženiku dosuđen trošak pristupa na navedena ročišta po Tbr.9/2 OT.
25. Slijedom svega iznesenog, a vezano za troškove parničnog postupka tuženika odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Zagrebu, 15. listopada 2025. godine
SUDAC
Lovre Sardelić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za pristojbu na presudu vps: 4.485,70 eura
2. tuženiku po punomoćniku
3. umješaču
