REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 75 K-491/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Parać Krišto kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika PP, zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u vezi čl. 215. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. - dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru posl.br. K-DO-504/2021 od 13. rujna 2021. i izmjene podneskom od 4. rujna 2025., nakon održane javne rasprave u nazočnosti zastupnika optužbe, okrivljenika, branitelja i oštećenice, te objave 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022., 36/2024. - dalje: ZKP) stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu ovog suda posl.br. K-491/2021 od 24. rujna 2021.

II. Okrivljenik PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i M, rođen **.**.1971. u [adresa], gdje i prebiva, Don Mihovila Ćurkovića 8, državljanin Republike Hrvatske, trgovca, neoženjenog, oca jednog djeteta, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je 23. svibnja 2021., oko 06, 15 sati, u Zadru, u ulici Obala Kneza Trpimira, iako svjestan da je njegov pas I pasmine Rottweiler agresivan ukoliko se nalazi u blizini drugih pasa te da tada može ugroziti ljude koji bi se našli u njegovoj blizini, olako držeći da se navedeno neće dogoditi, prilikom šetnje psa I istog šetao bez povodca i ostavio bez nadzora, prilikom čega je pas I napao psa u vlasništvu oštećenice MP, koja ga je svojim tijelom štitila, nakon čega je pas I skočio i odgurnuo MP, uslijed čega je ona pala na tlo, a kojom prilikom je oštećenica MP zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma trupa 12. prsnog kralješka i prijeloma trupa 2. slabinskog kralješka,

dakle, iz nehaja opće opasnim sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena teška tjelesna ozljeda jedne osobe,

pa je time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano u čl. 222. st. 3. u vezi čl. 215. st. 3. i u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 222. st. 3. KZ/11.

II. Temeljem iste zakonske odredbe okrivljenika se osuđuje na

KAZNU ZATVORA

u trajanju 10 (deset) mjeseci.

III. Temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/97 prema okrivljeniku se izriče

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

IV. Temeljem čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

V. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP oštećena MP se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

VI. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan podmiriti troškove provedenog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -8. ZKP/08 u ukupnom iznosu 1.833,44 eura, u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku 6 mjeseci od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je kod ovog suda 15. rujna 2021. optužnicu posl.br. KO-DO-504/2021 protiv okrivljenika PP zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano i kažnjivo po čl. 222. st. 3. u vezi čl. 215. st. 3. i u vezi st. 1. KZ/11, te je sukladno prijedlogu ODO ovaj sud donio 24. rujna 2021. presudu o kaznenom nalogu posl.br. K-491/2021. No, obzirom na izjavljeni prigovor okrivljenika od 30. rujna 2021. predmetna optužnica je potvrđena rješenjem ovog suda posl.br. Kov-585/21 od 23. studenog 2021., pa je stoga sukladno čl. 544. st. 1. ZKP/08 valjalo u ovoj presudi staviti izvan snage predmetnu presudu o kaznenom nalogu.

1.1. Predmeta optužnica je uređena podneskom ODO Zadar od 4. rujna 2025. posl.br. KO-DO-504/2021 (l.s. 214) kojim je izvršena korekcija činjeničnog opisa iste.

2. Iznoseći stav o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, te je obranu iznio na kraju dokaznog postupka. Oštećenica MP je postavila imovinskopravni zahtjev u ovom postupku 2. svibnja 2024. (l.s. 159).

3. U dokaznom postupku pročitana je liječnička prijavnica Opće bolnice Zadar (l.s.3), nalazi Opće bolnice Zadar za ošt. MP (l.s. 4-6), putovnica za kućnog ljubimca HR 191000001835330 ( l.s. 15-18), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ošt. MP ( l.s. 23-24), zapisnik o ispitivanju svjedoka IP ( l.s. 28-29), nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. SP, spec. sudske medicine (l.s. 35 37), zapisnik ovog suda od 13. listopada 2023. na kojem je saslušana svjedokinja DP (l.s. 71- 76), dopis oštećenice Državnom inspektoratu od 28. svibnj 2021. (l.s. 77), ispis podataka iz evidencije Ministarstva poljoprivrede RH i Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane (l.s. 80-81), zapisnik ovog suda od 13. studenog 2023. na kojem je saslušana svjedokinja GP (l.s. 82-86), medicinska dokumentacija na ime oštećenice (l.s. 87-106, 149-158, 165-166, 172-175 - uključivši liječnički karton oštećenice, l.s. 182) i pregledana crno-bijela fotografija ispisana na listu formata A4 (l.s. 156), 3 isprintane crno-bijele fotografije mjesta događaja koje je dostavila oštećenica (l.s. 112-114), zapisnik ovog suda od 4. srpnja 2024. na kojem su saslušane svjedokinje PPU i svjedokinja CP (l.s. 143-148), otpusno pismo Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Biokovka iz Makarske, te medicinsku dokumentaciju (l.s. 149-155, 157), crno-bijela fotografija leđa oštećenice (l.s. 156), zapisnik ovog suda od 26. rujna 2024. na kojem su saslušani vještak SP i svjedok RP (l.s. 160-164), zapisnik ovog suda od 13. prosinca 2024. na kojem je saslušana svjedok HP (l.s. 179-181), dopis Veterinarske ambulante Puntamika (l.s. 187-188), medicinsko-radiološko vještačenje ozljeda oštećenice od 18. veljače 2025. načinjenog po dr. Goranu Roiću (l.s. 169-190), zapisnik ovog suda od 8. travnja 2025. na kojem je saslušana oštećena MP (l.s. 194-196), nalaz i mišljenje dr. SP od 18. travnja 2025. (l.s. 199-200), službena bilješka ovog suda od 15. svibnja 2025. (l.s. 210), pregledana crno-bijela fotografija ispisana na listu formata A4, izvod iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika (l.s. 204, 39, 206), te je okrivljenik saslušan na raspravi.

4. Tijekom ovog postupka nesporno je bilo da je okrivljenikov pas I pasmine Rottweiler i da je sudjelovao u predmetnom događaju, za kojeg također nije bilo sporno da se zbio 23. svibnja 2021., oko 06, 15 sati, u [adresa], u [adresa], budući to okrivljenik nije osporavao, te nije bilo sporno da je oštećenica te prigode pala na tlo i zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma trupa 12. prsnog kralješka i prijeloma trupa 2. slabinskog kralješka. Ovo okrivljenik nije osporavao, a i vidljivo je iz medicinske dokumentacije koju je oštećenica dostavila u spis i u koju je sud izvršio uvid: liječnička prijavnica Opće bolnice Zadar (l.s.3), nalazi Opće bolnice Zadar za oštećenicu MP (l.s. 4,5,6), nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. SP, specijalista sudske medicine (l.s. 35-37), otpusno pismo Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Biokovka iz Makarske, te medicinsku dokumentaciju (l.s. 149-155, 157), medicinska dokumentacija l.s. 87-106, 149-158, 165-166, 172-175 - uključivši liječnički karton oštećenice l.s. 182, medicinsko-radiološko vještačenje ozljeda oštećenice od 18. veljače 2025. načinjenog po dr. Goranu Roiću (l.s. 169-190), nalaz i mišljenje dr. SP od 18. travnja 2025. (l.s. 199-200), te i iskaz vještaka dr. SP na raspravi 26. rujna 2024.

4.1. Međutim, okrivljenik je osporavao, da bi kako se navodi u optužnici, bio svjestan da je njegov pas I pasmine S agresivan ukoliko se nalazi u blizini drugih pasa te da tada može ugroziti ljude koji bi se našli u njegovoj blizini, te da bi olako držeći da se navedeno neće dogoditi, prilikom šetnje psa I istog šetao bez povodca i ostavio bez nadzora, prilikom čega je pas I napao psa u vlasništvu oštećenice MP, koja ga je svojim tijelom štitila, nakon čega je pas I skočio i odgurnuo MP.

5. Okrivljenik je u obrani u bitnom naveo da mu je stvarno žao oštećenice, no da on ni na koji način nije uzrokovao to što joj se dogodilo. Naime, toga dana je šetao sa psom, kao i inače. Uzeo ga je oko 1 mjesec do najviše mjesec i pol dana prije ovog događaja i šetao kao uobičajeno po Boriku gdje živi, a uzeo ga je od prijatelja koji se razbolio, pa nije mogao voditi brigu o njemu. Psa je šetao na povodcu i imao je brnjicu. Tako šetajući naišli su na oštećenicu i njezinog psa koji je ženka, psi su se ponjušili, što je uobičajeno i učestalo kada se sretnu u šetnjama, a tada je oštećenica reagirala na određeni način da je pokušala povući svoga psa i rekao bi da ga je preagresivno povukla, te se našla na podu. Svog psa je privezao gdje je našao prvu priliku i pomagao oštećenici da se digne, pitao je kako je, ona je rekla da je dobro, te su se tu razišli i svatko je išao svojim putem.

5.1. Odgovarajući na pitanja dodao je da ne zna zašto bi oštećenica povlačila svoga psa. Ovi psi, odnosno oni su se sretali par puta nakon ovog događaja, dok mu se čini da se prije ovog inkriminiranog događaja nisu sretali, te i nakon inkriminiranog događaj psi su se znali sresti 2-3 puta ponjušiti i sjeća se da je bio sin oštećenice i da je znao obratiti njihovom psu sa riječima "evo ti prijatelja". Kod tih kasnijih susreta nisu nikada pričali niti bi oštećenica spominjala da bi imala kakvih problema ili operaciju. Glede navoda iz optužnice da bi pas I bio agresivan u blizini drugih pasa kazao je da tome nije tako, već da je I izuzetno veseo pas, susret njega i psa oštećene nije doživio ni na koji način agresivnim, već bi to opisao kao razdragano upoznavanje, I odmah maše repom kada upoznaje nove pse, on je baš veseo. Nije moguće ovo što se navodi u optužnici da bi on I šetao bez povodca ili ostavio bez nadzora. Nije moguća ova situacija da je I napao psa oštećene, pa da bi ga ona morala štititi svojim tijelom, to su psi različitog spola i smatra da ne bi muški pas napao ženskoga. I je imao brnjicu, dok oštećeničin pas nije imao brnjicu, pa je tu jedino mogao stradati njegov pas, pri tome ističe da je oštećeničin pas veći od I. Što se tiče navoda oštećenice da joj ne bi pomogao nakon što je pala to nije istina. Prije inkriminiranog događaja dok je pas bio kod prijatelja nije imao razloga misliti da bi on bio agresivan, on nije bio agresivan. Inače, I je znao od prije, dok je bio kod prijatelja, a on ga je imao u vlasništvu sigurno 3-4 godine, možda čak i 5. Ove inkriminirane prigode nije se dogodilo da bi I skočio na oštećenicu i tako ju odgurnuo. Ponašanje I prema psu oštećenice nije ni u jednom momentu doživio kao napad nego kao upoznavanje. Cijelo vrijeme je držao psa na povodcu, te misli da oštećenica nije povlačila psa onako kako je to radila misli da ne bi niti pala.

5.2. Što se tiče svjedokinje DP rekao je da je prvi put vidio kada je dala iskaz pred ovim sudom i ono što je ona navodila nije se dogodilo, ne s njim i njegovim psom, ne zna s kim joj se to dogodilo i kada. Što se tiče navoda svjedoka HP kazao je da je upravo on taj koji ne drži svoga psa na povodcu i da mu u nekoliko navrata oštro prigovorio zbog toga, ne javljaju se jedan drugome. Ne poznaje svjedoka LP, a osim njega i oštećene te prigode nikoga nije bilo tamo, to je bilo rano ujutro. Ovaj cijeli susret je trajao par minuta. Za njega nije bilo potrebe da povlači I, on je inače jako poslušan pas te nije bilo baš nikakve potrebe niti da vikne na I. On se nije približio oštećenici, to je siguran jer je na to pazio. Prije I je 1990.- ih imao jednog D, a nakon toga je imao oko 10 godina njemačkog ptičara. Ni sa jednim ni sa drugim od tih pasa koje je imao prije I nikada nije imao problema ili konfliktnih situacija, a niti sa I.

5.3. Ovim i ovakvim tvrdnjama okrivljenika sud nije povjerovao kao istinitima ili vjerodostojnima, već ih smatra selektivnima, neobjektivnima, neistinitima i usmjerenima ka umanjenju kaznenopravne odgovornosti.

6. Iako je okrivljenik kazao da prilikom inkriminiranog događaja nije bilo nikoga osim oštećenice i njega, tijekom rasprave je prezentirao sudu svjedokinju GP koja je saslušana na raspravi 13. studenog 2023. no, već sada u odnosu na njezin iskaz potrebno je kazati da sud „bode u oko“ njezina tvrdnja iz iskaza da dolazi često u [adresa] jer joj tu živi majka, iako je taj iskaz dala 2023., dok se inkriminirani događaj zbio 2021., a iz podatka kojeg je sudu dostavila oštećenica, koji je doduše javan, utvrđeno je da je majka ove svjedokinje umrla 2018. Dakle, logično je da je svjedokinja GP prilikom davanja iskaza pred sudom 2023. mogla ovu činjenicu života majke u [adresa] konstatirati samo u prošlom vremenu, odnosno navesti da bi dolazila često dok i kada je tu živjela njezina majka; ili je mogla kazati da dolazi kod ili radi drugog člana obitelji, ali nije, nego je samo navela majku kao razlog čestih dolazaka u [adresa], pa polazeći od čiste logike i notorne činjenice da se ne može zaboraviti nešto kao smrt majke, ovaj sud odbacuje iskaz ove svjedokinje kao nevjerodostojan.

6.1. K tome, sud prihvaća prigovor zastupnice optužbe iskazu svjedokinje GP kao nevjerodostojnom, usmjerenom otklanjanju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika, jer osim što je njezin iskaz u suprotnosti sa iskazom oštećenice, u suprotnosti je i s iskazom svjedoka LP - očevica događaja kojeg ova svjedokinja nije niti vidjela, posebice dio kada ona navodi što se tiče samog ovog događaja kada je oštećenica potezala povodac svoga psa i okrivljenik potezao povodac svoga psa da može kazati da je oštećenica više puta potegla svoga psa unatrag. Njezin pas je bio ispred nje i kako ga je ona potezala on je išao naprijed - nazad i u jednom momentu vjerojatno kada ga je jače povukla on je „skoknuo“, odnosno podigao je svoje prednje noge od zemlje i tako ju je gurnuo, odnosno oni su se sudarili, no da ne može točno kazati kojim dijelom tijela je njezin pas nju gurnuo, ali je ona pala unatrag. Ona nije pala na leđa da bi legla nego kao da je sjela na tlo. Oštećenica nije pustila povodac dok se sve ovo događalo i sada koliko se može sjetiti možda je okrivljenik oštećenicu podigao s koljena da bi ona nekako bila na koljenima, jer ju je podigao rukama objeručke ispod njezinih pazuha. Ovo sve nije navodio svjedok LP, dapače suprotno odnosno onako kako tvrdi oštećenica. K tome, i za ovaj sud je, kao i za zastupnika optužbe, neživotno i neuvjerljivo da bi oštećenicu srušio vlastiti pas pri čemu se ova svjedokinja ne može decidirano izjasniti da li je oštećenica navodno pala od trzaja vlastitog psa ili ju je pas odgurnuo, te ne zna niti kojim dijelovima tijela je došlo do kontakta između oštećenice i njezinog psa, a nasuprot tome detaljno opisuje što je radio okrivljenik i njegov pas.

7. Oštećenica MP je u iskazu pred ODO Zadar navela kako je kritične prigode na uzici šetala svog psa pasmine Aljaški malamut, a kada je do njih dotrčao pas pasmine Rotweiler koji je tad bio bez nadzora vlasnika, a imao je jedino brnjicu, te da je taj pas odmah napao njezinog psa, a tada da je ona odmah stala u obranu svog psa tako da onemogući napad. U jednom trenutku taj pas da ju je svojom težinom i tijelom odgurnuo, pri čemu je ona pala na šljunkovito tlo. Od boli je ostala na tlu. Tada je uočila jednog čovjeka za kojeg je kasnije saznala da se zove IP, a koji je mogao vidjeti zapravo sve što se tad događalo. Nakon par minuta došao je vlasnik psa, za kojeg je kasnije saznala da se zove PP, ističući da je napad prestao tek kad je okrivljenik došao, odvukao psa dalje i stavio ga na uzicu. Kasnije joj je pružena liječnička pomoć.

7.1. Ista je na raspravi 8. travnja 2025. dodala da je ranije viđala ovog psa D barem nekoliko mjeseci prije inkriminiranog događaja i s okrivljenikom, no pas joj nije poznat prije toga, a tijekom ovog sudskog postupka saznala je da je pas živio svugdje. Okrivljenik joj također nije bio poznat od ranije. Što se tiče terena gdje je pala kazala je da je to kamenito tlo, a ne zna je li još uvijek sada tamo tako. Tamo su bili zasađeni oleandri i bila su kamenja, pa je imala sreće da nije prošla gore nego što jeste. Dakle, teren je jako ružan za pasti. Inače, tu je redovito šetala psa prije odlaska na posao, no misli da je ovaj dan bila subota.

7.2. Oštećenica je potvrdila je da su tri fotografije na stranicama spisa 112, 113 i 114 one koje je načinila na mjestu gdje se dogodio inkriminirani događaj i da upravo ova fotografija na l.s. 113 prikazuje kamenito tlo gdje je pala. Misli da nije vidljivo s parkirališta JK USKOK ovo mjesto gdje je pala, jer oleandri zaklanjaju ovo mjesto, a na l.s. 112 se na fotografiji vidi jedino njezino vozilo kako ga je parkirala, a te fotografije su načinjene nakon iskaza svjedokinje GP, dakle, ovdje su fotografije načinjene prije ili neposredno nakon inkriminiranog događaja.

7.3. Suprotno viđenju obrane, ovaj sud drži da je oštećenica iskazivala istinito, detaljno, vjerodostojno i ujednačeno o bitnim detaljnima koji su ključni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a njezine navode je potvrdio svjedok IP, kao i materijalni dokazi u koje je sud izvršio uvid. K tome, kako su stranke suglasno navele ne poznaju se od ranije, te je jasno da nisu niti u zavadi, pa nema niti razloga neistinito teretiti okrivljenika za predmetno kazneno djelo.

8. Svjedok IP ispitan 3. kolovoza 2021. pred PU Zadarskom, Prvom policijskom postajom Zadar, je naveo kako je kritične prigode, kao i inače šetao uz more, a kad je pored njega prošao pas s brnjicom, kojeg također viđa svako jutro s vlasnikom. Tada se naprijed od njega nalazila jedna gospođa s psom bijele boje, koju također poznaje iz viđenja budući da i nju viđa svako jutro u šetnji, te da je svog psa držala na povodcu, a tada da je na udaljenost od nekih desetak metara vidio kako taj pas nasrće na psa te gospođe koja je pritom svojim tijelom štitila svog psa od napada tog drugog psa. Tada je vidio trenutak kada se taj pas sa svojom težinom tijela naslanja na ženu koja pada na tlo, a pas da je i dalje nasrtao, te je tada došao vlasnik tog psa koji ga je nazivao imenom I, te ga je uhvatio za vrat i vezao ga povodcem i uz poteškoće ga maknuo od te gospođe. Zaključno navodi da je sva sreća što je taj pas imao brnjicu, jer bi posljedice zasigurno bile teže, te smatra kako je vlasnik trebao brže reagirati kako bi spriječio taj događaj.

8.1. Ovaj iskaz sud smatra vjerodostojnim, objektivnim i nepristranim, a time i istinitim, obzirom je svjedok naveo da ne poznaje stranke, odnosno oni njega, već da se samo vide u prolazu u jutarnjim šetnjama. Stoga sud smatra da nije imao razloga kazivati ni za korist ili na štetu bilo kojeg od njih.

8.2. Budući je ovaj svjedok u međuvremenu umro, nije moglo biti ispitan ponovo na raspravi, pa stoga ovaj iskaz nije konfrontiran. Međutim, sud nije samo na ovom iskazu temeljio odluku, već je konačni zaključak i odluku utemeljio na ukupnosti svih provedenih dokaza, a posebice na vještačenju i iskazu dr. SP, te i vještačenju dr. Roića koji u potpunosti potvrđuju navode oštećenice glede dinamike događaja i mehanizma nastanka njezinih ozljeda.

8.3. Naime, za ovaj sud su otklonjene primjedbe i prigovori okrivljenika da njegov pas ne bi gurnuo oštećenicu, budući je među ostalim dokazima potkrjepu ovim navodima našao prvenstveno u medicinskom nalazu i mišljenju dr. SP koji je bez dvojbe utvrdio da iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja proizlazi kako je oštećena MP kritične prigode zadobila ozljede u vidu prijeloma trupa 12. prsnog kralješka i prijeloma trupa 2. slabinskog kralješka, a koje ozljede čine jednu cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, te da su predmetne ozljede oštećenice uzročno povezive s predmetnim događajem, odnosno da su mogle nastati upravo na način da je pas okrivljenika naskočio i odgurnuo ju, a oštećenica da je uslijed toga izgubila ravnotežu i pala na stražnjicu. Zaključno utvrđuje kako je oštećenica u predmetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu koja se mehanizmom uklapa u opis događaja sadržan u inkriminaciji.

8.4. K tome, vještak dr. SP je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja na raspravi 26. rujna 2024., te je sukladno njegovoj sugestiji provedeno medicinsko - radiološko vještačenje ozljeda oštećenice od 18. veljače 2025. načinjeno po dr. Goranu Roiću, a u kojem stoji da uvidom u originalne predmetne RTG snimke usnimljene na CD oštećenice od 23. svibnja i 5. srpnja 2021. (RTG, MSCT) nalazi ozljede u vidu sviježeg kompresivnog prijeloma trupova Th12 i L2 kralješka. Također, uslijed zadobivene ozljede došlo je do pogoršanja degenerativne spondilolisteze (međusobni pomak trupova kralješaka) trupova L4-L5 kralješka, zbog kojega je oštećenica u daljnjem tijeku operativno liječena. Navedene ozljede u uzročno-posljedičnoj su vezi sa predmetnim štetnim događajem, a po svojoj prirodi i vrsti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

8.5. Ovaj sud smatra da su vještaci dr. SP i dr. Roić u ovom postupku svoj dio nalaza i mišljenja načinili u cijelosti objektivno, potpuno, nedvojbeno i sveobuhvatno, te sukladno pravilima znanosti i struke.

9. Što se tiče ostalih saslušanih svjedoka, PPU je na zapisniku ovog suda od 4. srpnja 2024. iskazala da oštećenicu ne poznaje dok okrivljenika poznaje kao susjeda. Inače se ne druže privatno, no u dobrosusjedskim su odnosima, pozdrave se u prolazu. U taj kvart je doselila prije oko 3 godine, u veljači ili ožujku 2021., te je okrivljenika i I upoznala možda mjesec ili dva kasnije. Inače je vlasnica psa, pa tako u šetnjama svoga psa sreće okrivljenika i njegovog psa I, te može kazati da se sretnu jednom ili dva puta tjedno, ovisno o rasporedima kada šetaju ljubimce. Za I je navela da je uvijek na uzici i uvijek ima brnjicu te da je po naravi miran, staložen, blag, plah, dobroćudan. Dodala je da se inače boji velikih pasmina, no I se rado javi, jednako kao i njezin pas ljubimac koji je inače mješanac i rekla bi po naravi živčan, te se ne druži s drugim psima dok se I uvijek rado javi i pridruži. Nikada van dvorišta okrivljenika nije vidjela psa I bez brnjice ili bez povodca, već ako je u dvorištu okrivljenika tada I nema povodca i brnjice. Što se tiče izgleda I kazala je da je to crni pas, velike glave, visok, markantan, a ne zna koje je pasmine, jer se ne razumije u vrste i pasmine pasa.

9.1. Svjedokinja CP je na zapisnik ovog suda od 4. srpnja 2024. iskazala da oštećenicu ne poznaje, dok okrivljenika poznaje i to tako da praktički ga zna iz djetinjstva jer su tada bili susjedi, te su i susjedi unatrag 6 godina kada je preselila na Borik. Ona je vlasnica dva psa i to ženke američkog Staforda i mužjaka francuskog buldoga, tako da okrivljenika često sreće, rekla bi sa psom jednom tjedno, a inače njegovog psa viđa u dvorištu okrivljenika, a tada pas bude slobodan i bez brnjice. Van dvorišta, odnosno na ulici viđala je okrivljenikovog psa isključivo s brnjicom i povodcem, nikada bez njih. Poznato joj je da je pas okrivljenika po pasmini S, a sa svojim psima srela je okrivljenikovog psa nekoliko puta i nikada nije bilo nikakvih problema. Primijetila je da okrivljenik ima ovog psa unatrag 2 ili 3 godine, tako da joj je poznato da je okrivljenik prije ovog psa imao drugog, neke lovačke pasmine. Misli da je isti uginuo. Kada se njezina dva psa sretnu sa okrivljenikovim I nikada ne bude nikakvih problema, I se lijepo ponaša, rekla bi da je on dosta socijaliziran pas, logično joj je da se s njezinom ženkom slaže dobro, no on se dobro slaže i sa mužjakom kojeg ima, a njega posebno pazi jer je dosta manji, no I pazi čak i da ga ne ugazi. Nikada nije bilo nikakvih problema kada se oni sretnu. Njezina kujica pasmine Staforda ima 5 godina, a buldog ima jednu i pol godinu. Prvi puta je vidjela I kod okrivljenika unatrag 2 ili 3 godine. Ne zna koliko je tada imao godina, no rekla bi da je bio odrastao, formiran pas. Glede toga od kuda ga je nabavio okrivljenik, koliko zna on je udomljen. Što se tiče lovačkog psa kojeg je okrivljenik imao prije I može reći da ga nije baš često viđala, čini joj se da je bio smeđe bijeli ili crno bijeli pasmine Pointer. Ništa posebno u vezi njega nije mogla kazati, bio je srednje veličine i u svakom slučaju manji od I, ne sjeća se i ne može kazati koliko je prošlo vremena od kad je okrivljenik ostao bez tog psa i nabavio I. Nije joj poznato tko bi bila DP, a osobno nije nikada čula da bi se po kvartu pričalo da bi I nekoga napao.

9.2. Svjedok RP je na zapisnik ovog suda od 26. rujna 2024. kazao da poznaje okrivljenika preko zajedničkog poznanika koji je sada pokojni, a kojeg su zvali " G". On je imao psa pasmine S kojeg je držao na terenu na kojem se bavi proizvodnijom i prodajom drva. Taj pas je tamo boravio nekoliko godina i samo se G o njemu brinuo. Kako je okrivljenik dolazio tu, po smrti C on je rekao da bi ga uzeo i vodio brigu o njemu. Inače su zajedno dolazili tako da mu se čini da je okrivljenik uzeo tog psa 2021. na proljeće u travnju ili svibnju. Inače, ovaj pas nije bio agresivan, nije napadao ni ljude ni pse, a tu su na taj teren dolazili nepoznati ljudi, kupci i nikada nije bilo problema, rekao bi da je bio dovoljno socijaliziran. Pas se zvao I. On je inače bio tada vezan dok je boravio na teretu, a šetao ga je G i vodio ga je po livadama da se istrči. Taj njegov teren na kojem su drva nalazi se u predjelu [adresa], zvan Bili Brig uz Ulicu Hrvatskog Sabora. To je poluograđen teren i to u odnosu na cestu postoji ograda do trotoara dok ostale strane terena nisu ograđene. Spominjani pas je boravio na tom terenu 2 ili 3 godine, a imao je 4 ili 5 godina kada je došao kod njih. Bio je vezan lancem i konopom dužine oko 10 metara, imao je kućicu, nije imao ograđeni boks. Pas je mogao sa tim lancem doći do ruba terena, a nekada su ga znali smjestiti dublje na teren iz sigurnosnih razloga, odnosno kada on ili netko od djelatnika nisu bili tu blizini, odnosno premještali kako ga ljudi ne bi uznemiravali dok bi ga noću stavili do ograde. Naime, nisu svi ljudi baš dobronamjerni, neki su ljudi i trovali pse. Njemu su tijekom dana znali prilaziti ljudi, kupci i on je reagirao mirno. Mahao bi repom, nije se ponašao neobično. Taj pas nije bio čuvar tog terena, on je bio vlasništvo C, a on ga je tamo doveo zato što su se mi nekada družili i on je povremeno radio kod njega (svjedoka), te kako ga nije imao mogućnosti držati u stanu, držao ga je tamo. On ga je svakodnevno hranio i vodio u šetnju te kod veterinara. Zna sigurno da ga je barem 3 puta vodio na redovno cijepljenje. Osim C hranu mu je davao i on, a nekada poneki od djelatnika, npr. kada bi bilo ružno vrijeme, pa G ne bi došao ili kasnije kada se G razbolio. Nije mogao pojedinačno sada navesti imena ljudi koji su 2021. bili zaposleni kod njega, dosta je prošlo ljudi kroz firmu, a oni su radili određeno vrijeme i uvijek su bili prijavljeni. Inače, G je imao rak debelog crijeva. Okrivljenik je psa uzeo prije nego li je G umro, a umro je ima 2 ili 2,5 godine. On se praktički nije mogao brinuti za psa zbog svoje bolesti, pa ga je okrivljenik uzeo. S okrivljenikom se povremeno vidi, ne druže se privatno, njemu nekada treba drva pa on dođe kod njega po drva i odradi neke poslove u zamjenu za ta drva, tako da se vide 2-3 puta godišnje, nisu u privatno-poslovnom odnosu. Nije mogao kazati je li pas I bio cijepljen prije 21. lipnja 2021., njemu je G kazivao da je on vodio psa kod veterinara.

9.3. Sud prihvaća iskaze ovih svjedokinja kao vjerodostojne i istinite, te dane sukladno njihovim saznanjima, međutim svjedoci ŠP, CP i RP zapravo nemaju nikakvih saznanja o inkriminiranom događaju, već iskazuju o svojim osobnim iskustvima sa psom I i okrivljenikom, koji su bili pozitivni, bez ikakvih problema, te iako tvrde da bi pas I bio uvijek kad su ga vidjeli na povodcu i s brnjicom, to nije nešto što bi okrivljenika ekskulpiralo krivnje i u odnosu na ovaj konkretni slučaj.

10. Nasuprot iskazima svjedoka ŠP, CP i RP navodili su svjedoci VP i DP, pa je tako VP na zapisnik ovog od 13. prosinca 2024. kazao da okrivljenika i oštećenicu poznaje iz viđenja, budući ima psa kao i oni, pa ih je viđao u šetnjama po kvartu [adresa] u [adresa]. O inkriminiranom događaju mu je poznato ono što mu je ispričala oštećena. Naime, dugo je nije vidio u šetnji, pa kad su se jedne prilike sreli slučajno ispričala mu je da ju je okrivljenikov pas srušio. Inače, on sam je imao dva "susreta" s okrivljenikom, odnosno njegovim psom: jedne prilike je okrivljenikov pas napao njegova psa, a drugom prilikom je okrivljenikov pas probušio loptu njegova djeteta. Ove druge prigode pas je bio na povodcu i imao je brnjicu, pa ne zna kako je probušio tu loptu, to je bilo sve (oba događaja) u roku od 4-5 mjeseci, a u oba slučaja se radilo o istom psu, nekakav crni veliki, sliči na D. Okrivljenik se ponudio da plati loptu. Ove prigode kada je okrivljenikov pas napao njegova koji je inače zlatni Retriver, oba psa nisu bila na povodcu i kako su se približavali jedni drugima okrivljenik je kazao da njegov pas neće ništa, no kada su došli blizu jedan drugome, okrivljenikov pas je njegova ugrizao za vrat, obojica su povlačili pse da se rastave, te su to u konačnici i uspjeli, a nije bilo nikakvih posljedica za njegova psa, a ovo je bilo par mjeseci nakon ovog događaja. Ova dva događaja odigrala su se u blizini crkve na Boriku, na cesti. Inače, okrivljenika je vidio možda sveukupno 3 puta u životu. Spominjanog crnog psa od okrivljenika je vidio ta dva puta kako sam prethodno kazao i možda još 2 puta. Ne sjeća se kada je zadnji put vidio tog psa od okrivljenika, jer više ne šeta svog psa, nego to radi njegov majka. K tome, dodao je da se s okrivljenikom ne pozdravlja ako se sretnu, dok s oštećenicom kada se sretnu izmijene nekoliko riječi dok se psi igraju, no nisu u nikakvim prijateljskim odnosima. Ona mu je rekla da će ga zvati za svjedoka u sudskom postupku, a nije mu govorila o tome kako ju je ili zašto ovaj pas gurnuo, već kako oštećenu nije dugo sreo u šetnji je vidio njezina sina da šeta psa pa pitao gdje je majka pa mu je on ispričao što joj se dogodilo.

10.1. U pravu je branitelj okrivljenika kod prigovora iskazu svjedoka navodeći da isti nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetnom inkriminiranom događaju, već svjedoči po čuvenju. Upravo tako i sud vidi njegov iskaz. Dakle, ovaj svjedok nije svjedok o inkriminiranom događaju, već o susretima sa psom I i okrivljenikom, njihovim ranijim ponašanjima, te njegovim dojmovima tih događaja, a u tom dijelu iskaz ovog svjedoka sud smatra istinitim, objektivnim i vjerodostojnim.

11. Svjedokinja DP je na zapisnik ovog suda od 13. listopada 2023. opisala konkretan događaj, vrlo sličan inkriminiranom, kada je u bitnom navela što se dogodilo kada je ona nastradala zbog okrivljenikova psa. Imala je malog mješanca koji je u međuvremenu uginuo, šetali su ulicom, bio je na povodcu, kada je naišao okrivljenik i njegov pas, crni, barem 2 puta teži od njezina, koji je bio mali i imao oko 10 kg. Okrivljenik je šetao psa bez povodca i brnjice i kada su mu prišli okrivljenikov pas je pritrčao njezinu i odmah je navalio na njega te je rekla okrivljeniku da uhvati svoga psa da ga makne, no on je kazao: "neće, neće". Upravo u trenutku kada je okrivljenik to kazao njegov pas je ugrizao od gore za leđa i ona se u tom trenutku jako preplašila, htjela je pomoći svome psu, spasiti ga i uzeti u naručje, no pala je i počela vrištati na što joj je okrivljenik kazao "Što se dereš, glupačo". Kada je tu pala, od straha se pomokrila, a tu je sjedila neko vrijeme gdje su joj radnici koji su bili u blizini donijeli vode, a okrivljenik nije išta kazao, već je otišao zajedno sa svojim psom. Okrivljenik se nije vratio i njoj je jednostavno neshvatljivo da on nije niti zastao da ju pita je li dobro, nije se niti ispričao. Kada se smirila otišla je sa psom kući, no nije kazala ni suprugu ni sinu što se dogodilo, jer je bilo strah kako bi oni reagirali, pa im je o ovom događaju ispričala nakon što je prošlo par dana. Isto tako se nakon par dana raspitala kod jednog susjeda o okrivljeniku i on joj je rekao: "Ma pusti, on je loš". Svog psa je odvela kod veterinara na pregled sutradan jer kad se ovo dogodilo bilo je predvečerje. Odvela gaje na pregled kod veterinara R, a inače je vidjela da pas ima samo ozljede od ugriza. To je bila klasična ozljeda od ugriza, a psima se rane od ugriza ne šivaju već je znajući to svome psu dezinficirala te rane i to je bilo to. Nakon ovog događaja više nije tamo šetala svoga psa, nije mogla od straha, te da su oni uvijek svoje pse šetali na povodcu i s brnjicom, ne može se psa pustiti bez toga da hoda samostalno. Glede ovog događaja nije podnosila nikakve prijave ni policiji niti veterinarskoj službi.

11.1. Što se tiče inkriminiranog događaja je kazala da tome nije svjedočila, nije ništa vidjela, ali čula je od susjeda da je oštećenicu napao pas i da je pala, čak i da je slomila kičmu. Onako kako su susjedi pričali shvatila je da bi to bio ovaj isti pas i vlasnik kako je prethodno kazivala da bi napao nju i psa. Poslije je vidjela oštećenicu nakon određenog vremena kako hoda pogrbljeno i pitala što se odgodilo pa je ona tako ispričala. Mimo ovoga imala je za čuti također od susjeda da je taj isti pas izgrizao loptu nekom djetetu, te još jednog psića.

11.2. Iskaz ove svjedokinje sud, također, smatra istinitim, objektivnim i vjerodostojnim, te iako ona nije svjedok inkriminiranom događaju, već je kazivala o susretima sa psom i okrivljenikom, njihovim ranijem ponašanjima i svojim doživljajima istih, pa imajući u vidu i iskaz svjedoka HP, to sudu ukazuje na ispravnu tvrdnju optužbe da bi okrivljenik bio svjestan da je njegov pas I pasmine H agresivan ukoliko se nalazi u blizini drugih pasa, te da tada može ugroziti ljude koji bi se našli u njegovoj blizini.

12. Obzirom na prethodno, zaključno je ostalo kao sporno u ovom postupku pitanje postojanja nehajne krivnje optuženika, budući isti tvrdi da predmetni pas I nije opasan. Ovo je činjenično pitanje, a ocjena je suda kako je u postupku dokazano da je okrivljenik bio svjestan kako mu je na čuvanje ostavljen opasan pas. Ovo sud zaključuje jer je on prilikom preuzimanja na čuvanje, odnosno poznajući i viđajući psa I od ranije kod njegova prijatelja pok. C vidio da se radi o velikom psu. K tome, iako su svjedoci CP, ŠP i RP kazivali da je pas I dobar, socijaliziran, te da nisu imali negativnih iskustava u susretima s njim, ipak je okrivljenik bio svjestan događaja o kojima su svjedočili svjedoci DP i HP koji jesu imali negativnih iskustava u susretima sa psom I, onda sve to u ukupnosti navodi na zaključak kako je okrivljenik bio svjestan da predmetni pas može stvoriti opasnost za tijelo ljudi, ali je lakomisleno smatrao da se to ipak neće dogoditi, dakle, nesporna je nehajna odgovornost okrivljenika.

12.1. Verziju događaja oštećenice sud je u cijelosti prihvatio jer je ona logična i uvjerljiva. Tako ključni moment u događaju okrivljenik opisuje kako je psa I šetao na povodcu i imao je brnjicu. Tako šetajući naišli su na oštećenicu i njezinog psa koji je ženka, psi su se ponjušili, što je uobičajeno i učestalo kada se sretnu u šetnjama, a tada je oštećenica reagirala na određeni način da je pokušala povući svoga psa i rekao bi da ga je preagresivno povukla, te se našla na podu. Oštećena, pak, tvrdi da je do njih dotrčao pas pasmine L koji je tad bio bez nadzora vlasnika, a imao je jedino brnjicu, te da je taj pas odmah napao njezinog psa, a tada da je ona odmah stala u obranu svog psa tako da onemogući napad. U jednom trenutku taj pas da ju je svojom težinom i tijelom odgurnuo, pri čemu je ona pala na šljunkovito tlo. Ovo je očigledno točno, jer proizlazi iz medicinske dokumentacije. Naime, oštećena je tada zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma trupa 12. prsnog kralješka i prijeloma trupa 2. slabinskog kralješka. Samim time se isključuje točnost opisa događaja okrivljenika koji očigledno na svaki način pokušava isključiti ili bitno smanjiti svoju kaznenu odgovornost. Sud zaključuje da je oštećena kategorična u tvrdnji da je pas bio slobodan u trenutku kad joj je prišao, odnosno napao njezina psa. Okrivljenik tvrdi da je pas bio na povodcu, no ta činjenica sama za sebe nije dovoljna da ekskulpira okrivljenika, jer taj povodac je okrivljenik onda morao čvrsto držati u ruci kroz cijelo vrijeme šetnje psa, a i protivi se čistoj logici da bi njegov pas napao oštećeničina, dok je na povodcu, znači da mu je bio blizu i mogao je zaustaviti njegove napade. Međutim, pas I nije bio na povodcu, pa ga okrivljenik nije mogao kontrolirati, jer bi da je povodac bio na psu mogao ga obuzdati na vrijeme da ne dođe do teške tjelesne ozljede oštećenice. U svemu ovome sreća je da je pas I imao brnjicu, jer samo možemo pretpostaviti što se još moglo oštećenici dogoditi. Zato u potpunosti sud vjeruje oštećenoj koja tvrdi da je pas brnjicu imao, dok povodac nije.

12.2. Ostaje još jedina tvrdnja okrivljenika da nije mogao znati ni slutiti da je pas opasan za okolinu. Radi se o psu H, dakle, snažnom psu. Takav pas nesumnjivo zahtjeva poseban nadzor kad ga se izvodi u šetnju, bez obzira na to što nije službeno uvršten u kategoriju opasnih pasa po veterinarskim standardima ili što šetač psa misli da je isti blage ćudi. Radi se o životinji i nitko ne može isključiti eventualno nepredvidivu reakciju psa u određenom trenutku. Zato su i predviđene mjere koje trebaju spriječiti neočekivani događaj (čvrsti povodac i brnjica). Propustivši učiniti sve to, okrivljenik postupa nehajno i u tom smislu postoji njegova kaznena odgovornost. Dakle, sa kaznenopravne strane ovdje se radi o kaznenom djelu iz čl. 222. st. 3. u vezi s čl. 215. st. 3. i u vezi st. 1. KZ/11, pa se ovdje psa tretira kao općeopasno sredstvo koje je izazvalo opasnost za život i tijelo druge osobe, a već je rečeno da je ovo kazneno djelo počinjeno iz nehaja.

12.3. Zaključno, sud prihvaća teze i zaključke ODO Zadar da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo kako mu se to optužnicom stavlja na teret. Naime, da se predmetni događaj odvio upravo kako je to opisano proizlazi iz detaljnog iskaza oštećenice, ali i iz iskaza svjedoka LP koji je isti vidio i detaljno opisao. Ozljede koje je oštećena zadobila u samom događaju utvrđene su medicinsko- radiološkim i sudsko-medicinskim vještačenjem u kojima je jasno navedeno kako su predmetne ozljede uzročno povezive s predmetnim događajem. O problematičnom ponašanju okrivljenikova psa iz ove optužnice iskazivali su svjedoci DP i HP koji nemaju stvarnog razloga lažno teretiti okrivljenika niti njegovom psu pripisivati karakteristike koje on u stvarnosti nema. Pas I je prirodno snažan pas pasmine Rottweiler koji zahtjeva poseban nadzor kada ga se izvodi u šetnju, te je nužno da bude na povodcu. Posebno se ističe da je okrivljenik znao da se radi o psu sklonom konfliktima, makar zbog ranijih iskustava u susretima sa svjedocima DP i HP, zbog čega se od istog očekuje veći stupanj opreza prilikom izvođenja takvog psa, što je u konkretnom slučaju izostalo, a zbog čega je nesporna i njegova odgovornost.

13. Dakle, analizom svih provedenih dokaza i dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu sa obranom okrivljenika sud je utvrdio da je on svojim postupanjima inkriminirane prigode, iako svjestan da je njegov pas I pasmine S agresivan ukoliko se nalazi u blizini drugih pasa te da tada može ugroziti ljude koji bi se našli u njegovoj blizini, olako držeći da se navedeno neće dogoditi, prilikom šetnje psa I istog šetao bez povodca i ostavio bez nadzora, prilikom čega je pas I napao psa u vlasništvu oštećenice MP, koja ga je svojim tijelom štitila, nakon čega je pas I skočio i odgurnuo MP, uslijed čega je ona pala na tlo, a kojom prilikom je oštećenica MP zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma trupa 12. prsnog kralješka i prijeloma trupa 2. slabinskog kralješka, dakle, iz nehaja opće opasnim sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena teška tjelesna ozljeda jedne osobe, te je tako ostvario objektivna i subjektivna zakonska obilježja kaznenog djela protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano u čl. 222. st. 3. u vezi čl. 215. st. 3. i u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 222. st. 3. KZ/11.

14. Prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prema okrivljeniku sud je prvenstveno cijenio činjenicu da na strani ovog okrivljenika postoje olakotne okolnosti u vidu činjenice da je otac jednog djeteta, te da nije kazneno osuđivan. Postojanje otegotnih okolnosti nije utvrđeno.

14.1. Uzimajući u obzir olakotne i otegotne okolnosti, te kaznu zapriječenu za predmetno kazneno djelo, te primjenjujući čl. 44. KZ/11 ovaj sud je prihvatio prijedlog optužbe i okrivljenika osudio na kaznu zatvora od 10 mjeseci, te smatra adekvatnim i primjenom čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 izreći uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u duljem razdoblju i to od 2 godine ne počini drugo kazneno djelo.

14.2. Temeljem čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik je upozoren da će sud opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

14.3. Sud je mišljenja da će ova kaznenopravna sankcija u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika, kao i na sve druge građane da poštuju pravni poredak i da ubuduće ne čine kaznena djela. Ista je po mišljenju suda primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti kaznenog djela, kao i nastalim posljedicama.

15. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP oštećena je radi ostvarivanja postavljenog imovinskopravnog zahtjeva upućena u parnicu, budući je postavila paušalan iznos u ovom postupku 2. svibnja 2024. (l.s. 159) budući bi utvrđivanje detalja na kojima bi se temeljila odluka ovog suda o visini istog zahtjeva značajno produljila trajanje ovog kaznenog postupka.

16. Obzirom je okrivljenik proglašen krivim, to je temeljem čl. 148. u vezi čl. 145. ZKP/08 obvezan naknaditi paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura, koji je odmjeren po kriterijima trajanja i složenosti postupka, te i materijalne troškove i to: na ime nagrade za nalaz i mišljenje vještaka dr. SP od 29. kolovoza 2021. u visini 2.500,00 kuna sada protuvrijednosti 331,81 eura, pristup na raspravu dr. SP **.**.2024. u visini 603,46 eura, dopunu nalaza i mišljenja dr. SP od 18. travnja 2025. u visini 398,17 eura, te vještaku radiologu dr. Roiću u visini 300,00 eura, a što sveukupno iznosi 1.833,44 eura i to sve u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti ove presude.

Zadar, 15. listopada 2025.

Sutkinja:

Ivana Parać Krišto

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar na broj K-DO-504/2021

2. Okrivljenik PP

3. Branitelj okrivljenika Andrej Korljan, odvjetnik u Zadru

4. Oštećenica MP