REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV Povrv-95/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) Zeleni grad Šibenik d.o.o., OIB 54873130289, Šibenik, Put Bioca 17, zastupan po direktoru GP dipl. ing., a on po punomoćnici GPL dipl. prav. djelatnici tužitelja, protiv tužene (ime u nominativu) ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa je Antun Maričić odvjetnik u [adresa], radi naplate 76,56 eura i dr., nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 17. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu objave odluke dana 15. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog rješenja o ovrsi koje je pod poslovnim brojem Ovrv- 1098/2024 dana 26. ožujka 2024. godine donijela javni bilježnik u Šibeniku Alisa Kale, kojim je naloženo tuženoj (ime u nominativu) ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju (ime u nominativu) Zeleni grad Šibenik d.o.o., OIB 54873130289, iznos od 76,56 eura (sedamdeset šest eura i 56/100 euro centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,10 eur od 01.03.2023. godine,

- na iznos od 7,94 eur od 01.04.2023. godine,

- na iznos od 7,94 eur od 01.05.2023. godine,

- na iznos od 7,94 eur od 01.06.2023. godine,

- na iznos od 7,94 eur od 01.07.2023. godine,

- na iznos od 7,94 eur od 01.08.2023. godine,

- na iznos od 7,94 eur od 01.09.2023. godine,

- na iznos od 7,94 eur od 01.10.2023. godine,

- na iznos od 7,94 eur od 01.11.2023. godine,

- na iznos od 7,94 eur od 01.12.2023. godine, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o je

I. Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) Zeleni grad Šibenik d.o.o., OIB 54873130289, povukao dio tužbenog zahtjeva prema tuženoj preko tražbine o kojoj je suđeno u izreci ove presude, pa se u tom dijelu ukida platni nalog rješenja o ovrsi koje je pod poslovnim brojem Ovrv-1098/2024 dana 26. ožujka 2024. godine donijela javni bilježnik u Šibeniku Alisa Kale.

II. Nalaže se tuženoj (ime u nominativu) ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], tužitelju

XIV Povrv-39/2021

(ime u nominativu) Zeleni grad Šibenik d.o.o., OIB 54873130289, platiti parnični trošak u iznosu od 25,77 eura (dvadeset pet eura i 77/100 euro centa), uključivo sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj podnio je protiv tužene prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovi kojeg je javni bilježnik u [adresa] Alisa Kale dana 26. ožujka 2024.godine odredila rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-1098/2024, UPP/OS-Ovrv-156/2024, protiv kojeg je tužena pravodobno dana 05. travnja 2024. godine izjavila prigovor pa je navedeni javni bilježnik povodom istog prigovora spis predmeta dostavio na daljnji postupak ovom sudu.

2. Sukladno odredbi članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ), jer je tužena predmetno rješenje o ovrsi pobijala u cijelosti, sud je isto rješenje stavio izvan snage u dijelu kojim je njime određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U nastavku postupka tužitelj je ustrajao na zahtjevu da mu tužena plati predmetnu tražbinu o kojoj je suđeno u izreci ove presude, povlačeći dio izvorno istaknutog zahtjeva (prijedlogom za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) za razdoblje od mjeseca srpnja 2021. godine do mjeseca prosinca 2022. godine, to tvrdeći da mu tužena nije po ispostavljenim računima za preostalo utuženo razdoblje na ime usluge prikupljanja i odvoza miješanog komunalnog otpada, tj. za udio koji se odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge, nije podmirila ukupan iznos od 76,56 eura, susljedno čemu je predložio održati na snazi platni nalog osporenog rješenja o ovrsi u opisanom dijelu, te tužitelju dosuditi popisani parnični trošak.

4. Tužena se, kao u podnesenom prigovoru protiv osporenog rješenja, protivila u cijelosti predmetnom rješenju o ovrsi navodeći u bitnom da ovdje tužitelj (izvorno ovrhovoditelj) u utuženom razdoblju nije za potrebe ovdje tužene (izvorno ovršenice) obavljao odvoženje i odlaganje komunalnog otpada kao javnu službu, jer da tužena u predmetnom stanu nije u promatranom razdoblju proizvodila otpad, a niti je tražila odvoženje istog, pače, tužena da uopće ne koristi stan za koji joj tužitelj ispostavljao utužene račune.

4.1. Predložila je ukinuti osporeni platni nalog i odbiti postavljeni zahtjev tužitelja, tuženoj obistiniti parnični trošak, a nije se protivila povlačenju dijela utuženog zahtjeva.

5. U dokaznom postupku pregledan je spis javnog bilježnika u [adresa] Alise Kale pod poslovnim brojem Ovrv-1098/2024, pregledana je financijska kartica tužitelja od 11. rujna 2025. godine za tuženu, pročitani su računi tužitelja ispostavljeni tuženoj za mjesece siječanj, ožujak, svibanj, srpanj, rujan 2023. godine, pročitan je cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i bio razgradivog otpada tužitelja

XIV Povrv-39/2021

od 01. svibnja 2019. godine i 01. veljače 2023. godine, pročitan je Zaključak gradonačelnika grada [adresa] dr. med. ZP od 28. ožujka 2019. godine klase 363-01/19-01/74, Ur. broj 2182/01-03/1-19-4 i suglasnost gradonačelnika grada [adresa] od dana 18. siječnja 2023. godine klase: 363-04/23-01/08, Ur. broj 2182-01- 03/1-23-3.

5.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka u ovoj parnici.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) savjesno i brižljivo cijeneći izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio odlučne činjenice koje su podupirale tužbenu tezu o obvezi tužene platiti tužitelju utuženi iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa je stoga sud usvojio tužbeni zahtjev i održao predmetno rješenje o ovrsi na snazi (platni nalog istog u dijelu kojeg tužitelj nije povukao) i zato, uz odluku o povučenom dijelu tražbine i parničnom trošku, sudio kao u izreci ove presude i rješenja.

8. Za naglasiti je, a stranke tu činjenicu nisu niti sporile, da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao djelatnost odvoza i odlaganja komunalnog otpada kao javnu službu sukladno odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Nar. nov. broj: 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24 – dalje: ZOKG), tj. da je tužitelj u smislu odredbi članaka 27. stavka 1. i 29. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Nar. nov. broj: 84/21 i 142/23 – dalje: ZOGO) za područje grada [adresa] kao jedinice lokalne uprave obavljao poslove usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada.

9. Među strankama je bilo sporno je li tuženica u obvezi plaćati tužiteljevu komunalnu uslugu kroz utuženo razdoblje, to uz tvrdnju iste da nije koristila svoju nekretninu (predmetni stan) za stanovanje, pa tako niti tužiteljevu uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada, valja naglasiti, da je po ocjeni ovog suda, nedvojbeno da je tužena kao vlasnica predmetne stambene jedinice, stana u [adresa] u stambenoj zgradi položenoj na adresi [adresa], bila (zakonskom normom) određeni obveznik plaćanja cijene komunalne usluge, ovdje odlaganja komunalnog otpada u smislu odredbi stavka 5. članka 20. ZOKG-a, tj. da je tužena u smislu odredbi članka 70. stavka 4. točke 1. ZOGO-a kao vlasnica navedene stambene jedinice, bila obvezna koristiti usluge tužitelja, te u smislu odredbe članka 66. stavka 1. točke 6. ZOGO-a određena i bila obveznik plaćanja troškova gospodarenjem komunalnim otpadom, razmjerno količini otpada kojeg je predavala davatelju usluge, ali susljedno navedenom propisu i obveznik plaćanja cijene obvezne minimalne javne usluge tužitelju, utemeljene na cjenicima javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i bio razgradivog otpada tužitelja donesenim dana 01. svibnja 2019. godine i 01. veljače 2023. godine.

XIV Povrv-39/2021

10. Stupanjem na snagu ZOGO-a u RH utvrđen je sustav gospodarenja otpadom kroz nužno sakupljanje, prijevoz i obradu otpada i/ili tvari koje se mogu smatrati otpadom u svrhu zaštite javnog interesa, pri čemu su jedinice lokalne samouprave dužne na svom području osigurati između ostalog javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način u skladu sa načelima održivog razvoja, zaštite okoliša i gospodarenja otpadom osiguravajući pri tome javnost rada. Obzirom da iz toga jasno proizlazi da je gospodarenje otpadom od interesa za Republiku Hrvatsku, slijedi zaključak da je komunalni otpad potrebno zbrinjavati na za to predviđen način i na predviđena mjesta i da nije prihvatljivo, pače, da je kažnjivo odlaganje otpada izvan određenih odlagališta, zbog čega naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge, već i o drugim obračunskim kriterijima u skladu sa propisima komunalnog gospodarstva.

11. Naime, iz odredbe članka 64. stavka 1. ZOGO-a proizlazi da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge kao što su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a člankom 66. stavkom 1. ZOGO-a propisani su i troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove koji su propisani Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom (Nar. nov. broj: 50/17, dalje: Uredba).

12. Povezujući iznesenu materijalno-pravnu osnovu sadržanu u ZOGO-u i Uredbi, proizlazi zaključak da obračun cijene javne usluge sadrži dva dijela: prvi dio obračuna je "fiksni" te se njime osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni" te se njime osigurava načelo „onečišćivač plaća“, obzirom da ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge (onečišćivača). Cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") potrebno je osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), dakle, da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada, koje ovisno o razdoblju i inim čimbenicima može znatno varirati (isti stav izražen je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II/2492/2017).

13. Kako su odredbe o cijeni obvezne minimalne javne usluge propisane i člankom 4. stavkom 1. točke 7. Uredbe, a navedena odredba je Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe (Nar. nov. broj: 84/19) izmijenjena na način da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave Odlukom mora propisati iznos cijene obvezne minimalne javne usluge kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge koja bi bila redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, ali

XIV Povrv-39/2021

i osigurati potrebna sredstva (radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva), što je tužitelj učinio donošenjem Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada davatelja javne usluge broj: 1644/19 od dana 27. ožujka 2019. godine, s primjenom od dana 01. svibnja 2019. godine, te broj: 308/23 od dana 18. siječnja 2023. godine s primjenom od dana 01. veljače 2023. godine, a koji cjenici su dobili (prethodnu) suglasnost gradonačelnika Grada Šibenika, a u ovom postupku tužitelj potražuje od tužene za utuženo razdoblje, upravo po mjesecima od siječnja do listopada 2023. godine, iznose minimalne javne usluge, to je ocijenjeno da je iskazani tužbeni zahtjev osnovan.

14. Slijedom iznesenog, posebice cijeneći navode same tuženice iz kojih nesumnjivo proizlazi da predmetnu tražbinu tužitelju nije podmirila za utuženo razdoblje (tužena svojim tvrdnjama implicira da istu nije u obvezi platiti), te da je tužitelj povukao dio tražbine za koju je nastupila zastara potraživanja, čemu se tužena nije protivila, o čemu je odlučeno osnovom odredbi članka 193. stavka 1. ZPP-a, utvrđujući da osnovanost potraživanja tužitelja za utuženo razdoblje proizlazi iz podataka financijske kartice tužitelja za tuženu s nadnevkom od 11. rujna 2025. godine, kao i računa tužitelja ispostavljenih tuženoj za mjesece od siječanja do studenog 2023. godine, tj. 5,10 eura (usluga po računu za siječanj 2023. godine) i 9X7,94 eura (usluge za razdoblje od veljače do listopada 2023. godine) ili sveukupno 76,56 eura, sve s (neosporenim) dospijećem svakog pojedinog računa kako je navedeno u izreci ove presude, to je sud u tom dijelu cijeneći zahtjev tužitelja osnovanim održao na snazi predmetni platni nalog i sudio kao u izreci ove presude.

14. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO), a takva kamata na dosuđeni parnični trošak i na odredbi članka 30. stavka 2. OZ-a.

15. Odluka o dosuđenom parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i 164. ZPP-a, a tužitelju koji je uspio u parnici i određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 76,56 eura, sud je tužitelju obistinio parnični trošak, to 13,27 eura sudske pristojbe za odluku po Tar. br. 1 Tarife sudskih pristojbi uz Zakon o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18) i 12,50 eura javnobilježničke nagrade i troška po članku 6. stavku 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Nar. nov. broj: 9/21 i 18/22), pa je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 25,77 eura i zato riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

15.1. Tužitelju nije dosuđen trošak po predmetnom rješenju o ovrsi u iznosu od 12,50 eura na ime nedefiniranog „ostatka naknade“ za koju nije bilo nikakvog dokaza da je ista u toj visini nastala.

U Šibeniku, dana 15. listopada 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom odlukom može protiv iste izjaviti žalbu iz razloga predviđenih u članku 467. stavku 1. ZPP-a, u roku od petnaest dana po prijemu iste. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi odluke.