REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3500/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rukometni klub Zagreb, Zagreb, Veprinečka 16, OIB: 94402740800, zastupan po Maru Mihočeviću, odvjetniku Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs, Zagreb, protiv tuženika VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Ivanu Šalini, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-671/2025-2 od 12. svibnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3462/2024 od 6. veljače 2025., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-671/2025-2 od 12. svibnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3462/2024 od 6. veljače 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Ima li pravna osoba koja je u ovršnom postupku po prestanku postojanja ranijeg ovršenika koji je bio naznačen kao dužnik u ovršnoj ispravi pozvana preuzeti postupak iza ranijeg ovršenika pravni interes za pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da između nje i ranijeg ovršenika ne postoji pravni odnos sljedništva u odnosu na dug povodom kojeg se vodi ovršni postupak ako ne postoji javna niti ovjerovljena privatna isprava koja bi dokazivala da je taj dug na tu pravnu osobu s ranijeg ovršenika prenesen ili je na drugi način prešao?
2) Ako je tužitelj u tužbenom zahtjevu istaknuo više zahtjeva, uključivo i zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iako nije upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem čl. 52. i 55. Ovršnog zakona, je li ovlašten povući tužbu u dijelu u kojem zahtijeva proglašenje ovrhe nedopuštenom i nastaviti voditi parnicu u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva?
3) U slučaju djelomičnog povlačenja tužbe, smatra li se da tužba u tom dijelu nije niti podnesena?“,
pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) - sadržajno se pozivajući na pravo na pošteno suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku i djelotvoran pravni lijek.
2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga te predlaže da se odbaci.
3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužitelj polazi od tvrdnji koje ne odgovaraju razlozima na kojima nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku.
3.2. Stoga i odluke na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne odgovaraju činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja.
4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine
– Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, i 13/17.; dalje: Konvencija) i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode tužitelja. Odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
6. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
