REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3417/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Fran Ježić, odvjetnik u Varaždinu, Zagrebačka 89, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, R. Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Denis Mišić, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 114, radi rješenja o izvedenom stanju, 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/23-26/211, URBROJ: 531-03-4-2-24-3 od 20. lipnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće petsto eura).

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 319,41 eura (slovima: tristo devetnaest eura i četrdeset jedan cent).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/211, URBROJ: 531-03-4-2-24-3 od 20. lipnja 2024., povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno je rješenje o izvedenom stanju Međimurske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostave Prelog, KLASA: UP/I-361- 02/13-02/3689, URBROJ: 2109-09- 3/04-23-23 od 20. ožujka 2023. (točka 1. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađenih jednostavnih zgrada (kuće za odmor i nadstrešnice), izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka 2. izreke).

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je drugostupanjsko tijelo pogrešno temeljilo odluku na uvidu u Google Earth i DOF5/2011 karte, bez provođenja očevida ili angažiranja vještaka i ovlaštenog geodeta, što nije zakonit način utvrđivanja stvarnog stanja. Ističe da je predmetna kuća za odmor bila oštećena u požaru, zbog čega je morala biti rekonstruirana u istim gabaritima radi sigurnosti, što potvrđuje policijska i osigurateljna dokumentacija te priložena fotodokumentacija. Prema tužiteljevom stavu, nadležno tijelo nije pravilno ocijenilo te činjenice, već je pogrešno zaključilo da je riječ o novoizgrađenim objektima. Predlaže poništiti pobijano rješenje Ministarstva te podredno preinači odluku tako da se usvoji zahtjev za ozakonjenje predmetnih zgrada.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju akta koji se osporava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da građevine nisu vidljive na digitalnoj ortofoto karti DOF5/2011, što je ključni zakonski uvjet za ozakonjenje prema članku 2. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Ističe da je uvidom u DOF prikaze od 2011. nadalje (2014. –2022.) utvrđeno da su kuća i nadstrešnica izgrađene nakon 2011. Smatra da je prvostupanjsko rješenje stoga pravilno poništeno, jer se ne radi o zgradama koje su bile izvedene u vrijeme snimanja DOF5/2011. Prijedlog tužitelja za uviđajem na licu mjesta ocjenjuje se nepotrebnim i odugovlačećim.

5. U podnesku od 14. listopada 2025. tužitelj u bitnom navodi da se predmetna kuća nalazi na istom mjestu i u istim gabaritima kao i prije te da nikada nije bila uklonjena do temelja, nego je obnavljana isključivo zbog požara koji je izbio 2017. godine, o čemu postoji službeni policijski zapisnik i fotografije požara. Navodi da su tvrdnje zainteresirane osobe – da kuće nema na digitalnom ortofoto prikazu (DOF5/2011) – neistinite, jer je kuća vidljiva na ortofoto snimci Državne geodetske uprave iz 2011. godine. Pojašnjava da je eventualna djelomična nevidljivost objekta posljedica zaklonjenosti drvećem, no tvrdi da je obris objekta vidljiv u istim gabaritima kao i današnji. Dodatno ističe da je 2012. godine pokrenuo postupak legalizacije iste građevine, što prema njegovu mišljenju dokazuje da je objekt postojao prije požara i prije referentnog datuma snimanja ortofota.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 14. listopada 2025. održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika zainteresirane osobe te odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6.1. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje, saslušanje njegove supruge i za provođenje očevida na licu mjesta.

6.2. Provođenje očevida u sadašnjem vremenu ne bi moglo doprinijeti utvrđenju činjenica o postojanju sadašnjih građevina u pravno relevantnom razdoblju (prije 21. lipnja 2011.), već bi imalo isključivo deskriptivnu svrhu glede sadašnjeg stanja, koje nije sporno. Stoga bi takav dokaz bio nerelevantan za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja.

6.3. Također, saslušanje tužitelja i njegove supruge imalo bi svrhu samo ako bi njegov iskaz mogao doprinijeti rasvjetljavanju činjenica koje nisu dokumentirane. Međutim, kada su sve relevantne činjenice vidljive iz materijalnih dokaza, tada je njihovo saslušanje nepotrebno.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za dvije jednostavne zgrade (kuća za odmor i nadstrešnica) na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

9. Prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje od 20. ožujka 2023. kojim su predmetne zgrade „ozakonjene“ nakon što je utvrdilo da su zgrade vidljive na DOF5 2011.

10. U drugostupanjskom postupku tuženik je utvrdio:

- da predmetne zgrade na DOF5/2011 nisu vidljive;

- da je na DOF5/2011 vidljiv objekt s dvostrešnim krovom boje cigle koji projicira sjeverenopadajuću crnu sjenu;

- da je na karti DOF5/2017/2018 na poziciji navedene zgrade vidljiva pravokutna bijela površina koja ne projicira nikakvu sjenu, dok na istoj karti druge susjedne zgrade kao i svi objekti sa visinom kao i stabla projiciraju sjevernopadajuću crnu sjenu;

- da su na DOF5 kartama iz 2019/2020 i 2021/2022 predmetne zgrade jasno vidljive u obliku i dimenzijama koje su predmet zahtjeva za ozakonjenje (s krovićem i sjenom);

- da je na DOF5/2011 na južnom dijelu pozicije nadstrešnice vidljiv objekt s krovištem boje cigle koji ima određenu visinu koja projicira sjevernopadajuću sjenu, ali je manjih dimenzija nego nadstrešnica koja se želi ozakoniti i to za cca pola dužine;

- da se na DOF5/2011 između navedenog objekta i vidljive kuće nalazi stablo koje projicira sjenu;

- da se na mjestu stabla nalazi nadstrešnica.

11. Na temelju navedenih činjenica drugostupanjsko tijelo je zaključilo da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje, odnosno pogrešno utvrdilo vidljivost na DOF 2011, a da su predmetne zgrade izvedene nakon snimke DOF 2011. Dakle, drugostupanjsko tijelo je utvrdio da se ne radi o zgradama iz članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Stoga je prvostupanjsko rješenje poništeno, a zahtjev za ozakonjenje odbijen.

12. Prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona nezakonito izgrađenom zgradom smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, koja je vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave, izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u nastavku teksta: DOF5/2011) na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

12.1. Dakle, prema članku 2. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, ozakoniti se može samo zgrada koja je vidljiva na DOF5/2011 snimljenoj od 21. lipnja 2011. Iz Zakona jasno proizlazi da predmetom ozakonjenja ne može biti zgrada koja nije postojala prije 21. lipnja 2011.

13. Drugostupanjsko tijelo poziva se upravo na neispunjenje te temeljne pretpostavke, jer zgrade, koje su predmet ozakonjena, nisu vidljive na DOF5/2011, dok se pojavljuju tek na kasnijim snimkama.

14. Sud nalazi da je drugostupanjsko tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenicu su predmetne zgrade izvedene nakon snimke DOF 2011, jer to proizlazi iz usporedbe više DOF prikaza. Suprotno tvrdnjama tužitelja, uvid u DOF (digitalni ortofoto) jest zakonit dokaz, koji može poslužiti za utvrđivanje stvarnog stanja. Dakle, uvid u DOF je dopušten i zakonit način utvrđivanja činjenica o postojanju građevine u određenom trenutku.

15. Činjenica da su na DOF5/2011 vidljive određene građevine na toj čestici ne znači da su to iste one koje se sada žele ozakoniti. Ako se iz usporedbe ortofoto prikaza i ostalih materijalnih dokaza vidi da se radi o novim građevinama, tada nije ispunjen zakonski uvjet postojanja građevine prije 21. lipnja 2011., bez obzira na eventualno postojanje ranijih objekata na istoj lokaciji, prije 21. lipnja 2011.

16. Tužitelj tvrdi da je kuća za odmor postojala, ali da je uništena požarom te naknadno „rekonstruirana“, i to „u istim gabaritima“, pri čemu se poziva na članak obavljen na portalu Emeđimurje.

16.1. Uvidom u članka obavljen 18. travnja 2017. na portalu Emeđimurje utvrđeno je da je objavljena vijest u kojoj se navodi da je „u noći s 13. na 14. travnja u polju zvanom ‘Gornji Fizeš’, nedaleko [adresa], na drvenoj vikendici, vlasništvo 49-godišnjaka, izbio požar i da je vikendica u potpunosti izgorjela.“ U članku su obavljene fotografije iz kojih proizlazi da je vikendica u potpunosti izgorjela, dok nadstrešnica uz nju nije izgorjela.

16.2. Usporedbom fotografija nadstrešnice objavljenih u navedenom članku i fotodokumentacije priložene uz Iskaz površina i obračunske veličine nezakonito izgrađene zgrade, oznake GiP-280/2022 iz studenoga 2022. godine, proizlazi da nadstrešnica koja je predmet ozakonjenja prekriva otvoreno ognjište, dok na objavljenim fotografijama u predmetnom članku nadstrešnica se nalazi pored otvorenog ognjišta.

17. Sud utvrđuje da postoje bitne razlike u pogledu položaja i funkcionalnog odnosa nadstrešnice i otvorenog ognjišta. Naime, na fotografijama iz 2017. nadstrešnica se nalazi pored otvorenog ognjišta, dok na fotodokumentaciji iz 2022. godine nadstrešnica prekriva otvoreno ognjište.

17.1. Takva razlika u prostornom i funkcionalnom rasporedu ukazuje na to da nadstrešnica koja je predmet ozakonjenja nije istovjetna građevini koja je postojala prije požara 2017. godine. Imajući u vidu da je pretpostavka za ozakonjenje građevine propisana člankom 2. Zakona, Sud nalazi da je tuženik pravilno utvrdio je li predmetna građevina ispunjavala navedeni uvjet. Naime, iz dostupnih dokaza proizlazi da je vikendica u cijelosti izgorjela 2017. godine, a da nadstrešnica u sadašnjem obliku ima različit položaj i funkcionalnu povezanost s ognjištem u odnosu na stanje prije požara, Sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o građevini koja je postojala do 21. lipnja 2011., već o naknadno izgrađenoj građevini.

18. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

19. S obzirom na sve naprijed navedeno Sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

20. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

20. Tužitelj je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužna zainteresiranoj osobi nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Zainteresiranoj osobi treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), zainteresirana osoba ima pravo na naknadu u iznosu od 1.000,00 eura za svaku radnju, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

21. Nije osnovan zahtjev zainteresirane osobe za nadoknadu troška zastupanja koji se odnosi na naknadu za izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište te putnih troškova radi pristupa na ročište, uvećano za PDV, ukupno 319,41 eura. Naime, po ocjeni ovog suda trošak zastupanja po odvjetniku, čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi spor, može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda koji vodi spor. Traženi trošak prelazi iznos koji bi pripadao nekom od odvjetnika iz sjedišta suda. Ako je zainteresirana osoba htjela da ju u Zagrebu zastupa opunomoćenik koji ima poslovno sjedište u [adresa] to je njezino pravo, ali se ta naknada ne može prevaliti na protivnu stranu, jer se ne radi o potrebnom trošku. Dakle, stranci koju zastupa opunomoćenik iz grada koji je udaljen od sjedišta suda, ne može se priznati kao opravdan trošak materijalnih troškova prijevoza odvjetnika iz mjesta rada u mjesto sjedišta suda te s tim u vezi trošak izbivanja iz pisarnice jer trošak zastupanja koje je obavio odvjetnik čije je sjedište izvan sjedišta suda pred kojim se vodio upravni spor, može iznositi samo onoliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu gdje je sjedište upravnog suda (tako Visoki upravni sud u rješenju Usž-2840/20-2 od 26. kolovoza 2020.). Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu, 15. listopada 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Fran Ježić – elektroničkim putem

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – elektroničkim putem

3. Odvjetnik Denis Mišić – elektroničkim putem

4. U spis