Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1095/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Sandre Vujević iz Sinja, Ćosin Potok 49, OIB: 17305744801, zastupane po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-910/2025-9 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 910/2025-9 od 4. srpnja 2025. i sudi:

- utvrđuje se djelomična ništetnost ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 216-766/2006 od 18. prosinca 2006., sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu odredbe članka 5. koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelihdvadesetpetposto) od iznosa kredita.“ i u dijelu odredbe članka 8. koja glasi: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria bank d.d."

- nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici 1.415,23 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 726,42 EUR od 24. siječnja 2007. do 31. prosinca 2011. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

-na iznos od 688,81 EUR od 28. lipnja 2011. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se točka I. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-910/2025- 9 od 4. srpnja 2025. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"- Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana za sud i tužiteljicu dostavi slijedeću dokumentaciju:

-početni otplatni plan uz ugovor o kreditu br. 216-766/2006 i cjelokupni otplatni plan,

-podatak o visini kamatne stope od početka otplate kredita pa do isplate ugovora o kreditu, te podatak o visini mjesečnog anuiteta u odnosu na kamatnu stopu,

-plan otplate kredita od početka otplate pa do isplate ugovora o kreditu koji će sadržavati svaku promjenu visine mjesečnog anuiteta naznačeno u CHF valuti i u Kunama,

-specifikaciju uplata po kreditu iz koje je vidljiv iznos svakog uplaćenog anuiteta, razdijeljeno na iznos kamate i glavnice, sve izraženo u CHF i u Kunama,

-promet po kreditu (knjigovodstvenu karticu) s uplatama u valuti i u Kunama (obavezno se mora vidjeti iznos kamate i iznos glavnice),

-obavijest o svim promjenama kamatne stope,

-te drugu dokumentaciju koja je vještaku potrebna za izradu nalaza i mišljenja,

- Po primitku tražene dokumentacije određuje se provođenje vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke."

II. Žalba tuženika se odbija, a žalba tužiteljice se uvažava pa se preinačuje točka IV. (pravilno II.) presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-910/2025-9 od 4. srpnja 2025. i rješava:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 4.756,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka od 6.271,81 EUR.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka od 312,50 EUR.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom su presudom u točci I. odbijeni sljedeći tužbeni zahtjevi:

- " Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana za sud i tužiteljicu dostavi slijedeću dokumentaciju:

-početni otplatni plan uz ugovor o kreditu br. 216-766/2006 i cjelokupni otplatni plan,

-podatak o visini kamatne stope od početka otplate kredita pa do isplate ugovora o kreditu, te podatak o visini mjesečnog anuiteta u odnosu na kamatnu stopu,

-plan otplate kredita od početka otplate pa do isplate ugovora o kreditu koji će sadržavati svaku promjenu visine mjesečnog anuiteta naznačeno u CHF valuti i u Kunama,

-specifikaciju uplata po kreditu iz koje je vidljiv iznos svakog uplaćenog anuiteta, razdijeljeno na iznos kamate i glavnice, sve izraženo u CHF i u Kunama,

-promet po kreditu (knjigovodstvenu karticu) s uplatama u valuti i u Kunama (obavezno se mora vidjeti iznos kamate i iznos glavnice),

-obavijest o svim promjenama kamatne stope,

-te drugu dokumentaciju koja je vještaku potrebna za izradu nalaza i mišljenja,

- Po primitku tražene dokumentacije određuje se provođenje vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke."

-„ Utvrđuje se da je djelomično ništav ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 18. prosinca 2006. godine, broj 216-766/2006, (solemniziran pred Zojom Puljiz, javnim bilježnikom u Splitu, broj: OU-1080/06), sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to:

c) U dijelu u kojem se ugovaraju naknade/troškovi kredita, točnije u dijelu odredbe članka 5. koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelihdvadesetpetposto) od iznosa kredita.“, te u dijelu odredbe članka 8. koja glasi: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria bank d.d.“, kao i u dijelu akata tuženika kojim se propisuje pravo na naplatu istih troškova.“ i

-„ Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici novčani iznos od:

b) 1.415,23 Eura (tisućučetiristopetnaesteuraidvadesettricenta) na temelju preplaćenog iznosa uslijed ništetnosti naplaćene naknade za obradu kredita i izlazne naknade, odnosno utvrđenja iz točke I/ podtočke c) ove presude, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koja na iznos od:

- 726,42 Eura (naknada za obradu kredita) teče od 24.01.2007. pa do isplate,

- 688,81 Eura (izlazna naknada) teče od 28.06.2011. pa do isplate."

1.2. Točkom IV. (pravilno: II.) izreke odlučeno je da svaka stranaka snosi svoje parnične troškove.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjevi usvoje cijelosti uz naknadu troškova postupka tužiteljici. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe od 312,50 EUR.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu tužiteljice predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu tvrdeći da su odredbe o spornim naknadama jasne i razumljive posebno stoga što je tužiteljica razumno morala shvatiti prirodu usluge prijevremene otplate kredite i s time u vezi da se ona ne preklapa s drugim ugovorenim naknadama. Osim toga, tvrdi da je riječ o ugovornim odredbama koje nisu protivne Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i pravilima javnog morala te da ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita zbog koje otplate tuženik trpi štetu i snosi troškove predstavlja instrument uspostavljanja neravnoteže do koje dolazi zbog prijevremene otplate te da je ona dopuštena člankom 1024. stavkom 3. tada važećeg Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine br. 35/2005., dalje: ZOO). Zahtijeva i naknadu troškova sastava odgovora na žalbu od 625,00 EUR.

4. Odluku o troškovima postupka iz točke IV. (pravilno II.) izreke prvostupanjske presude pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene članka 154. stavka 4. ZPP-a. Tvrdi da je tuženik u postupku uspio u većoj mjeri od tužiteljice pa da nije bilo mjesta primjeni tog propisa koji određuje ovlaštenje suda da odluči da svaka stranaka snosi svoje troškove postupka (samo) onda kada su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, a što nije situacija u ovom predmetu. Predlaže preinačiti pobijanu odluku o troškovima postupka na način da se tuženiku dosude troškovi postupka zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 339,05 EUR.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

5.1. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu 216-766/2006 od 18. prosinca 2006. i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, koje su odredbe sadržane u člancima 5. i 6. tog potrošačkog ugovora.

7. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava te saslušanjem tužiteljice prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 18. prosinca 2006. u Splitu između tuženika (koji je do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu broj 216-766/2006 za dovršenje kuće s ugovorenim iznosom kredita od 96.000,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu od 3,88% godišnje, promjenjivu i s rokom otplate 20 godina

- da je među strankama ugovorena obveza tužiteljice na plaćanje naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita

- da ugovaranje tih naknada nije bilo zabranjeno niti je protivno Ustavu Republike

Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva

- da tužiteljica nije platila naknadu za obradu kredita nego joj je za iznos od 726,42 EUR umanjen ugovoreni iznos kredita koji joj je 24. siječnja 2007. stavljen na raspolaganje

- da je tužiteljica platila naknadu za prijevremenu otplatu kredita 28. lipnja 2011. u iznosu od 688,81 EUR

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019.

- da vrsni pravnici koji zastupaju Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača – Potrošač nisu protiv ovlaštenih poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj pokrenuli postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita i

- da naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja unaprijed dogovoreni iznos naknade štete i troškove koje tuženik ima zbog te prijevremene otplate.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita kao i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju tih ugovornih odredbi.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu točku I. izreke presude u granicama razloga navedenih u žalbi tužiteljice, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Ispitujući na takav način prvostupanjsku presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, pobijana presuda u odnosu na odluku iz točke I. izreke u točkama 492. do 506. obrazloženja sadrži razloge koji je opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa se pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužiteljice o predmetu spora, može ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi sadržajno poziva tužiteljica i na koju ovaj sud pazi po služenoj dužnosti u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 70/2019.).

11.1. Činjenica da žaliteljica osporava ili problematizira zaključak suda prvog stupnja o tome da sporne ugovorne odredbe nisu ništetne ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužiteljica kroz taj žalbeni razlog bitne povrede postupka zapravo pobija zaključak prvostupanjskog suda o poštenosti spornih ugovornih odredbi. Zbog toga će osnovanost tih žalbenih navoda biti ocijenjena prilikom razmatranja postojanja žalbene osnove pogrešne primjene materijalnog prava.

U odnosu na primjenu Glave 10. ( Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima) Dijela II. Zakona o zaštiti potrošača '„Narodne novine“ 96/2003., dalje: ZZP/2003) na odredbe članka 5. i 8. ugovora o stambenom kreditu broj 216-766/2006 od 18. prosinca 2006.

12. Iz sadržaja ugovora o kreditu broj 216-766/2006 od 18. prosinca 2006. proizlazi da je sastavljen na standardnom obrascu tuženika koji u članku 5. sadrži unaprijed formuliranu odredbu o umanjenju ugovorne svote kredita za iznos od 1,5% prije njegove isplate i u članku 8. unaprijed formuliranu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita. Teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi je na tuženiku (članak 81. stavak 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, “Narodne novine” br. 96/2003., dalje: ZZP/2003). Tužiteljica je u svom iskazu negirala bilo kakve pregovore o tim odredbama, a iz isprava koje je u svrhu dokazivanja dostavio tuženik ne proizlazi da su se o spornim ugovornim odredbama vodili pregovori. Zbog toga zakonska presumpcija iz članka 81. stavka 2. ZPP-a nije dovedena u pitanje. Činjenica da je tužiteljica znala da će joj se za 1,25% umanjiti ugovoreni iznos kredita koji će joj biti stavljen na raspolaganje ne znači da je unošenje odredbe o tom umanjenju u ugovor posljedica pregovaranja stranaka.

13. Imajući na umu da ugovorne odredbe o ulaznoj i o izlaznoj naknadi ne definiraju glavni predmet obveze tužiteljice te da je riječ o odredbama bez koje sporni ugovor o kreditu može nastaviti obvezivati stranke, navedene ugovorne odredbe nisu izuzete iz testa poštenosti u skladu s člankom 84. ZZP/2003.

13.1. Bespredmetno je pozivanje suda prvog stupnja na Direktivu 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ i na Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016. i 128/2022., dalje: ZPK) jer je riječ o propisima koji su u ovom predmetu (vremenski) neprimjenjivi (vidjeti presudu Suda Europske unije u predmetu Zagrebačka banka, C-567/2020, t. 36. do 40. i članak 29. stavak 1. ZPK-a). Osim toga, pozivanje na te propise u kontekstu izuzimanja od testa poštenosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi je i pogrešno jer iz obveznog tumačenja Suda Europske unije izraženog u presudi od 16. srpnja 2020., u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, Caixabank, t. 64., proizlazi da se „glavni predmet” i „cijena” u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ne može odrediti pojmom „ukupni troškovi kredita za potrošača” u smislu članka 3. točke (g) Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ te da se ulazna naknada ne može smatrati bitnom činidbom samo zato što je uključena u njegove ukupne troškove.

14. Odredbe članaka 1021. do 1024. tada važećeg ZOO-a ne predviđaju plaćanje jednokratne naknade prilikom korištenja kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama ("Narodne novine" br. 84/2002. i 141/2006., dalje: ZB). Iako nije bilo zabranjeno, ugovaranje naknade nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, već se plaćanje naknade moralo ugovoriti pa je riječ o odredbama koje nisu u skladu s člankom 81. stavkom 5. ZZP/2003 izuzete iz područja primjene odredbi tog Zakona o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima.

15. Imajući na umu razloge navedene u točkama 13. do 15. ovog obrazloženja, sporne ugovorne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori nisu u skladu s člankom 81. stavkom 5. ZZP/2003 izuzete iz područja primjene Glave 10. (Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima) Dijela II. ZZP/2003- a niti su u skladu s člankom 84. tog Zakona izuzete iz testa poštenosti. Zbog toga se njihova nepoštenost (i ništetnost), suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, trebaju ispitivati uz primjenu članka 81. stavaka 1. tog posebnog zakona, neovisno o tome što ta nepoštenost (i ništetnost) nije bila predmetom spora u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

U odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o valjanosti ugovorne odredbe o odbijanju od iznosa kredita, prije njegove isplate, jednokratnih troškova obrade kredita u iznosu od 1,25% od iznosa kredita (tzv. ulazna naknada) i u odluci o zahtjevu za isplatu iznosa od 726,42 EUR

16. Ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi sadržana u članku 5. ugovora o kreditu u pogledu visine tužiteljičine obveze jasno je i razumljivo sastavljena. Ta je odredba omogućavala tužiteljici da, postupajući s pažnjom prosječnog potrošača, precizno procijeni ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze (1,50% od iznosa kredita). Zbog toga je ispunjen zahtjev formalne transparentnosti iz članka 85. ZZP/2003.

17. Međutim, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, da bi zahtjev materijalne transparentnosti (imanentan članku 85. ZZP/2003) bio ispunjen, uvjet je da je tužiteljici doista bilo omogućeno da procijeni financijske posljedice koje za nju iz toga proizlaze, shvati prirodu usluga koje se pružaju kao protučinidba za troškove predviđene u navedenoj ugovornoj odredbi te provjeri da ne postoji preklapanje različitih troškova koji se predviđaju u ugovoru ili usluga za koje se ti troškovi plaćaju.

18. U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/2003 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

19. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, uz primjenu članka 83. ZZP/2003 potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

20. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/2003, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da sama ugovorna odredba članka 5. ugovora o kreditu ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se naknada odnosi, a posebice imajući na umu da je za iznos tužiteljici umanjen iznos kredita koji joj je stavljen na raspolaganje, ne može se zaključiti da je tuženik bio mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

21. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane (1,50% od iznosa kredita). Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

22. Odredbe članaka 1021. do 1024. tada važećeg ZOO-a kao niti odredbe tada važećeg ZB-a, nisu predviđale plaćanje jednokratne naknade prilikom korištenja kredita. Iako nije bilo zabranjeno, ugovaranje naknade nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

23. U skladu s člankom 59. točkom 3. ZZP/2003 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

24. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, niti takav opis sadrže isprave koje je tijekom prvostupanjskog postupka predložio razgledati tuženik i koje su prema njegovim tvrdnjama bile dostupne u tužiteljice, a prema shvaćanju drugostupanjskog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu koja ovisi o visini odobrenog kredita nisu samorazumljivi. To tim više što ne proizlazi da su postojale okolnosti koje upućuju na posebnosti ili individualizaciju predmetnog tipskog ugovora o kreditu koje bi opravdavale troškove njegove obrade.

25. Zbog toga se može zaključiti da su (nepoznati) troškovi koji su na ovaj način prebačeni na tužiteljici nerazmjerni kako u odnosu na postojanje troškova tako i u odnosu na visinu u kojoj su eventualno stvarno nastali posebno kad se uzme u obzir učinak ostalih odredbi ugovora o kreditu prema kojima je, neovisno o naknadi ugovorenoj u točci 5. tog ugovora, tužiteljica preuzela i dodatnu obvezu snošenja svih javnobilježničkih i sudskih pristojbi i sve ostale troškove zaključenja, osiguranja i naplate tog ugovora. U danim okolnostima ne može se uzeti da je tužiteljici najkasnije prilikom sklapanja ugovora bilo omogućeno da shvati prirodu usluga koje se pružaju kao protučinidba za troškove predviđene u navedenoj ugovornoj odredbi te provjeri da ne postoji preklapanje različitih troškova koji se predviđaju u ugovoru.

26. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz članka 59. točke 3. ZZP/2003 i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužiteljicu člankom 5. ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak to da je tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 59. točke 3. ZZP/2003 da dokazuje da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od 1,25% njegove visine, utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Zbog toga je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz članka 81. stavka 1. ZZP/2003.

27. Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/2003 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna pa je nepravilno sud prvog stupnja primijenio taj propis kada je odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe članka 5. predmetnog ugovora o kreditu pa je uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je ta ugovorna odredba utvrđena ništetnom.

28. Imajući na umu da je na temelju te ništetne ugovorne odredbe za iznos od 726,42 EUR umanjen ugovoreni iznos kredita koji je 24. siječnja 2007. tužiteljici stavljen na raspolaganje, tuženik joj je uz primjenu članka 1111. stavka 1. ZOO-a dužan taj iznos vratiti. Pritom, s obzirom na to da je razlog ništetnosti ugovorne odredbe članka 5. ugovora o kreditu koju je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tuženik na temelju članka 1115. ZOO-a duguje zateznu kamatu od dana stjecanja. Zbog toga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio te propise kada je odbio tužiteljičin zahtjev za isplatu iznosa od 726,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2007. do isplate pa je na temelju članka 370. točke 3. ZPP-a preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je taj kondikcijski zahtjev prihvaćen.

28.1. Odluka o visini stope zatezne kamate utemeljena je na članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" br. 153/2004.) i na članku 29. stavku 2. u vezi s člankom 1165. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.)

29. Zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je presuda u dijelu koji se odnosi ništetnost jednokratne naknade postala pravomoćna, u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a nije bio protekao.

U odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o valjanosti ugovorne odredbe o odbijanju od naknadi za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada) i u odluci o zahtjevu za isplatu iznosa od 688,81 EUR

30. Pored utvrđenja da tužiteljica nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora obaviještena o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju te da prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu, suprotno navodima tuženika iz odgovora na žalbu, samorazumljivi, to tim više što su ostalim ugovornim odredbama administrativni troškovi prijevremene otplate kredita prebačeni na tužiteljicu, nepravilan je zaključak suda prvog stupnja da je riječ o ugovornoj odredbi koju je (bez pregovaranja) unaprijed sastavio tuženik u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

31. S obzirom na to da iz teksta same ugovorne odredbe članka 8. ugovora o kreditu (o izlaznoj naknadi) proizlazi da je riječ o naknadi za uslugu prijevremene otplate kredita čija se visina utvrđuje Odlukom o naknadama za usluge tuženika, tvrdnje tuženika koje je prihvatio prvostupanjski sud, da zapravo nije riječ o naknadi za uslugu, nego o stvarno pretrpljenoj šteti koju je pretrpio trgovac ne mogu se prihvatiti. Zbog toga je neodlučno pozivanje suda prvog stupnja na odredbu članka 1024. stavka 3. ZOO-a. To tim više što iz Izvatka iz Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. koji je u spis predmeta dostavio samo tuženik proizlazi da je tužiteljici naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u paušalnom iznosu postotka nedospjele glavnice iznosa kredita. U takvim je okolnostima neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda o tome ta paušalizirana naknada predstavlja unaprijed dogovoreni iznos stvarno pretrpljene štete.

32. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane (postotak nedospjele glavnice). Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

32.1. Odredbe članaka 1021. do 1024. tada važećeg ZOO-a kao niti odredbe tada važećeg ZB-a, nisu predviđaju plaćanje jednokratne naknade prilikom korištenja kredita. Iako nije bilo zabranjeno, ugovaranje tzv. izlazne naknade nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za pruženu uslugu mogućnosti prijevremene otplate kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

32.2. Imajući na umu da je obveza ispunjenja zahtjeva za (materijalnom) transparentnosti odredbe o naknadi za uslugu prijevremene otplate kredita na tuženiku (kao trgovcu) kao i činjenicu da sadržaj usluge koju tuženik tom prilikom pruža tužiteljici kao i vrijednost te usluge nisu samorazumljivi i općepoznati, očito je da je tuženik na tužiteljicu člankom 8. spornog ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara vrijednosti stvarno pružene usluge. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak to da je tuženik de facto oslobođen obveze da dokazuje da su prilikom prijevremene isplate kredita stvarno pružene usluge u vrijednosti naplaćenog postotka neotplaćenog iznosa kredita, utječe prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Zbog toga je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz članka 81. stavka 1. ZZP/2003. koja je u skladu s člankom 87. stavkom 1. tog Zakona ništetna pa je prvostupanjski sud nepravilno primijenio te propise kada je odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe članka 8. predmetnog ugovora o kreditu. Stoga je uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je ta ugovorna odredba utvrđena ništetnom.

33. Imajući na umu da je na temelju te ništetne ugovorne odredbe tužiteljica platila tuženiku iznos od 688,81 EUR 28. lipnja 2011., tuženik joj je uz primjenu članka 1111. stavka 1. ZOO-a dužan taj iznos vratiti. Pritom, s obzirom na to da je razlog ništetnosti ugovorne odredbe članka 8. ugovora o kreditu koju je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tuženik na temelju članka 1115. ZOO-a duguje zateznu kamatu od dana stjecanja. Zbog toga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio te propise kada je odbio tužiteljičin zahtjev za isplatu iznosa od 688,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 28. lipnja 2011. do isplate pa je na temelju članka 370. točke 3. ZPP-a preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je taj kondikcijski zahtjev prihvaćen.

33.1. Odluka o visini stope zatezne kamate utemeljena je na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.)

34. Zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je presuda u dijelu koji se odnosi ništetnost jednokratne naknade postala pravomoćna, u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a nije bio protekao.

U odnosu na manifestacijski zahtjev

35. Iz prve alineje točke II. izreke rješenja ovog suda poslovni broj Gž-105/2025-2 od 12. veljače 2025. i iz točaka 23., 24. i 26. obrazloženja te odluke proizlazi da je ukinuta točka I. prvostupanjskog suda poslovni broj P-3267/2019-48 od 8. studenog 2024. kojom je sud prvog stupnja bio utvrdio da je povučena tužba u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana za sud i tužiteljicu dostavi slijedeću dokumentaciju:

-početni otplatni plan uz ugovor o kreditu br. 216-766/2006 i cjelokupni otplatni plan,

-podatak o visini kamatne stope od početka otplate kredita pa do isplate ugovora o kreditu, te podatak o visini mjesečnog anuiteta u odnosu na kamatnu stopu,

-plan otplate kredita od početka otplate pa do isplate ugovora o kreditu koji će sadržavati svaku promjenu visine mjesečnog anuiteta naznačeno u CHF valuti i u Kunama,

-specifikaciju uplata po kreditu iz koje je vidljiv iznos svakog uplaćenog anuiteta, razdijeljeno na iznos kamate i glavnice, sve izraženo u CHF i u Kunama,

-promet po kreditu (knjigovodstvenu karticu) s uplatama u valuti i u Kunama (obavezno se mora vidjeti iznos kamate i iznos glavnice),

-obavijest o svim promjenama kamatne stope,

-te drugu dokumentaciju koja je vještaku potrebna za izradu nalaza i mišljenja,

- Po primitku tražene dokumentacije određuje se provođenje vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke“.

Tom drugostupanjskom odlukom predmet u tom dijelu nije vraćen na ponovno suđenje niti je manifestacijski zahtjev iz tužbe kojem je udovoljeno predmet tužbenom zahtjeva. Zbog toga nije bilo mjesta tome da sud prvog stupnja u pobijanoj presudi u ponovljenom postupku odlučuje o manifestacijskom zahtjevu iz tužbe kojem je udovoljeno pa je uz primjenu članka 369. stavka 5. ZPP-a ukinuta točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen manifestacijski zahtjev iz tužbe kojem je udovoljeno.

U odnosu na žalbe stranaka protiv odluke o troškovima postupka

36. Prvostupanjskom presudom poslovni broj P-3267/2019-48 od 8. studenog 2024. koja je u tom dijelu potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Gž-105/2025-2 od 12. veljače 2025. kojom je odbijena žalba tuženika, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu broj 216-766/2006 od 18. prosinca 2006. i to u dijelu ugovornih odredbi (sadržanih u člancima 2. i 4). tog ugovora kojima je otplata kredita ugovorena uz valutnu klauzulu u CHF i u dijelu ugovornih odredbi (sadržanih u člancima 3. i 6.) tog ugovora kojima je ugovoreno ovlaštenje tuženika da kamatnu stopu mijenja u skladu sa svojom odlukom ili drugim aktom. Ta je presuda potvrđena i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 24.467,32 EUR sa zatraženim zateznim kamatama, dok je u odnosu na iznos od 256,13 EUR presuda preinačena i zahtjev za isplatu tog iznosa je odbijen. Ovom je presudom preinačena pobijana prvostupanjska presuda donesena u ponovljenom postupku te su prihvaćeni preostali tužbeni zahtjevi tužiteljice – na utvrđenje ništetnosti odredbi članaka 5. i 8. tog ugovora o kreditu kojim su ugovorene tzv. ulazna i izlazna naknada kao i na isplatu zatraženih iznosa u cijelosti sa zatraženim kamatama. Zbog toga tužiteljica nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi. Uz pravilnu primjenu članka 154. stavka 5. ZPP-a tužiteljici pripada naknada svih troškova postupka. Zbog toga je uvažena žalba tužiteljice, a odbijena je žalba tuženika u kojoj je tvrdio da je sud prvog stupnja pogriješio kada nije naložio tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka uz primjenu članka 154. stavka 2. ZPP-a i odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

37. Kod stupnjevite se tužbe kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, u skladu odredbi člankom 40. stavkom 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 6.630,00 EUR. Nakon konačne specifikacije, vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (članak 40. stavak 1. ZPP-a). Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Rev 589/2021 od 11. listopada 2022., Rev 145/2023 od 18. travnja 2023. i Rev 4/2023 od 3. svibnja 2023.

37.1. Tužiteljica u tužbi nije označila vrijednost predmeta spora manifestacijskog zahtjeva pa se u odnosu na troškove postupka koji su nastali do 9. listopada 2023. kada je postavljen zahtjev za isplatu 26.138,68 EUR primjenjuje vrijednost predmeta spora od 6.630,00 EUR.

37.2. Tužiteljici uz primjenu članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: OT) pripada naknada troškova:

- za sastav tužbe od 11.6.2019. (Tbr. 7. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- za sastav podneska od 7.5.2021. (Tbr. 8. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- za zastupanje na pripremnom ročištu 31.8.2021. (Tbr. 9. stavak 2. OT-a) 50 bodova

- za zastupanje na pripremnom ročištu 11.1.2022. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- za zastupanje na glavnoj raspravi 12.5.2023. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- za sastav podneska od 9.10.2023. (Tbr. 8. stavak 1. OT-a) 250 bodova

- za zastupanje na glavnoj raspravi 8.11.2023. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 250 bodova

- za zastupanje na glavnoj raspravi 7.12.2023. (Tbr. 9. stavak 2. OT-a) 125 bodova

- za zastupanje na glavnoj raspravi 20.3.2024. (Tbr. 9. stavak 2. OT-a) 125 bodova

- za zastupanje na glavnoj raspravi 19.9.2024. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 250 bodova

- za sastav žalbe protiv presude (vrijednost pobijanog dijela 1.415,23 EUR, Tbr. 10. stavak 1. OT-a) 125 bodova

- za pristup na glavnu raspravu 20.3.2025. (Tbr. 9. stavak 5. OT-a) 25 bodova

- za zastupanje na glavnoj raspravi 28.5.2025. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova što ukupno (Tbr. 54. OT-a) i uvećano za PDV (Tbr. 46. OT-a) iznosi 4.250,00 EUR. Troškovima zastupanja treba dodati predujmljene troškove financijskog vještačenja od 506,25 EUR pa ukupno tužiteljici pripada naknada troškova prvostupanjskog (i ponovljenog) postupka od 4.756,25 EUR. Zbog toga je u povodu žalbe tužiteljice, uz primjenu članaka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka iz točke IV. (pravilno II.) izreke prvostupanjske presude na način da je tužiteljici dosuđena naknada troškova postupka u tom iznosu zajedno sa zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) tekuća u skladu s člankom 151. stavkom 3. ZPP-a od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. Ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka (do zatraženih 11.028,06 EUR) je odbijen.

37.3. Imajući na umu da je tužiteljica u podnescima od 26. kolovoza 2021. i 9. studenog 2023. iznosila pravna shvaćanja i sudsku praksu, nije riječ o podnescima koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a. Isto tako, s obzirom na to da se u podnesku od 21. prosinca 2022. tuženica očitovala na navode tuženika iznoseći pravna shvaćanja te predlažući zadatak vještaku, tužiteljici nije dosuđena naknada troškova niti za taj nepotreban podnesak. U skladu s člankom 259. ZPP-a sud (ne stranke) rukovodi vještačenjem i određuje zadatak vještaku. Imajući na umu da je tužiteljica u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom 9. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018. i 51/2023.) oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi, neosnovano zahtijeva naknadu tih troškova.

38. Tužiteljici je uz primjenu članka 166. stavka 1. ZPP-a dosuđena i naknada troškova za sastav žalbe (od 14.7.2025.) protiv presude u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 10. stavak 1., Tbr. 46. i Tbr. 54 OT-a).

39. Tuženik koji sa žalbom protiv odluke o troškovima postupka nije uspio, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka. S obzirom na to da je tužiteljica uspjela u žalbenom postupku, tuženik je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na njezinu žalbu protiv presude.

U Varaždinu 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec