REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2908/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Siniši Štroku, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika HJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Azri Garankić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-3407/2024-3 od 7. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 65/2024-17 od 16. rujna 2024., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-3407/2024-3 od 7. ožujka 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Je li stranka iz ugovora "neovlašteno zastupana", ako je punomoć za sklapanje ugovora inozemna javna isprava, a nije propisno legalizirana u skladu s mjerodavnim propisima važećim u vrijeme kada je upotrijebljena?
2. Je li stranka iz ugovora "neovlašteno zastupana" sa punomoći za sklapanje ugovora s ovjerenim potpisom opunomoćitelja kod javnog bilježnika, ako je opunomoćitelj fizička osoba navedena samo sa imenom i prezimenom bez drugih podataka za identitet osobe te se istovjetnost opunomoćitelja sa strankom u ugovoru ne može utvrditi?
3. Je li "neovlašteno zastupani" u sklopljenom ugovoru koji nije izrijekom naknadno odobrio ugovor, "naknadno odobrio ugovor" na drugi način, ako ne postoji radnja iz koje se može zaključiti da je neovlašteno zastupani bio upoznat sa sadržajem ugovora ili ga je mogao znati?“
1.2. Smatra da je riječ o pitanjima u pogledu kojih odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda.
1.3. Tužiteljica ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da joj je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje u dijelu prava na obrazloženu sudsku odluku.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da ne postoji valjana pravna osnova stjecanja prava vlasništva u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća za odmor, kč. [katastarska čestica] livada [adresa] te kč. [katastarska čestica] pašnjak, koje je tuženik stekao na temelju pravnog posla - kupoprodajnog ugovora sa ovjerom potpisa u Zagrebu 5. srpnja 1995. broj OV-1950/95.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije su naznačena pravna pitanja koja tužiteljica smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, uz činjenicu da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, tužiteljica, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznijela sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Nadalje, sudska praksa na koju se tužiteljica u prijedlogu poziva ne sadržava pravno shvaćanje koje bi bilo u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana presuda, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja tužiteljica u prijedlogu postavlja.
6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP) i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
