REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3178/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice PŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Rude, odvjetnik iz Odvjetničkog društva „Rude i partneri“ d.o.o., Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-520/2024-2 od 26. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1895/2022-60 od 26. kolovoza 2024., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tuženica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-520/2024-2 od 26. studenog 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1) Da li je sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je donio odluku koja je isključivo utemeljena na osporavanju tuženikovog upisa u zemljišne knjige, dok tužiteljica uopće nije dokazala, iako je na njoj bio teret dokaza, temeljem čega ona ima jači pravni osnov za stjecanje prava vlasništva od tužene na spornom dijelu utuženih nekretnina?
2) Može li se izvanknjižno vlasništvo onoga tko je nekretninu stekao temeljem pravnog posla suprotstaviti pravu tužene koja je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisala svoje pravo dok još pravo koje je stečeno na temelju pravnog posla nije bilo upisano niti je bila upisana ikakva zabilježba u odnosu na vlasništvo upisane prednice tužene?
3) Da li tužena a priori nije postupala u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla-kupoprodaje, ona a niti njena pravna prednica, kupujući nekretninu za cijelo od upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika s obzirom na postojanje zida na dijelu nekretnine, a koji zid nekretninu ne dijeli na način da bi drugi dio bio samostalna funkcionalna jedinica, da li samo ta okolnost otklanja primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige u odnosu na tuženu sukladno čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
4) Jesu li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa kao i u ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka, uz to i slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene - odnosno mogu li sudovi bez pozivanja na određenu materijalno pravnu odredbu tj. bez pravne osnove (i bez jasnog obrazloženja) utvrditi da je netko (tužitelj) vlasnik određene nekretnine?“
1.2. Tuženica ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da joj je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje jer su nižestupanjske odluke nedovoljno obrazložene i u pojedinim dijelovima arbitrarne a smatra da joj je povrijeđeno i pravo vlasništva.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U postupku je utvrđeno da je je tužiteljica stekla valjani pravni temelj za stjecanje prava suvlasništva od 1/2 idealnog dijela predmetnih fizički određenih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] darovanjem od majke IŽ ud. LŽ, koja je svoj suvlasnički udio glede predmetnih nekretnina stekla nasljeđivanjem iza smrti supruga LŽ, a on nasljeđivanjem od oca JŽ i diobom provedenom sa njegovim sunasljednicima, a da tuženica, koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica, u vrijeme kupoprodaje iz 2001. glede spornih nekretnina nije postupala u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige, jer da je znala odnosno da je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, zbog čega niti upis prava vlasništva ishođen na spornim fizički određenim dijelovima čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na temelju kupoprodajnog ugovora iz 2001. godine nije pravno zaštićen u smislu odredbi članka 122. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99 i 22/00, dalje: ZV), odnosno, članka 8. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68,98, 137/99 i 73/00, dalje: ZZK).
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije su naznačena pravna pitanja koja tuženica smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Međutim, uz činjenicu da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, tuženica, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznijela sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Nadalje, sudska praksa na koju se tuženica u prijedlogu poziva ne sadržava pravno shvaćanje koje bi bilo u proturječnosti s pravnim shvaćanjem na kojem je utemeljena pobijana presuda, a niti sadrži odgovor na koje od pitanja koja tužiteljica u prijedlogu postavlja. Isto tako, odluke na koje se tuženica poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja nisu donesene u podudarnoj činjeničnog i pravnoj situaciji u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja odnosno pravnu osnovu pobijane presude.
6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. te povrede prava vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. i čl. 8. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"
- Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP) ovaj sud ocjenjuje da je osporavana odluka dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Sadržaj tuženičinog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkom slučajevima, a konkretne okolnosti ne opravdavaju taj izuzetak. Nadalje, u odnosu na navodnu povredu vlasništva, ističe se da kada je riječ o privatnopravnim odnosima, kao što je u predmetnom slučaju, država ima pozitivnu obvezu zaštititi ustavno i konvencijsko pravo vlasništva (fizičke ili pravne) osobe od nezakonitog posezanja trećih privatnih osoba u to pravo, osim ako je riječ o posezanju koje je utemeljeno na zakonu, koje je u općem ili javnom interesu i koje je nužno u demokratskom društvu.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženica smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Kako tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
