Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-1130/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Jasminke Pavković suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Cišper člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.ON Energija d.o.o. Zagreb, OIB: 81103558092, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. Osijek, protiv tuženika Jeklotehna-Ting d.o.o. Novi Marof, OIB: 20528339352, Možđenec 1 L, Možđenec, kojeg zastupa punomoćni Boris Ravić, odvjetniku u Novom Marofu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-88/2023-15 od 20. kolovoza 2024., u sjednici vijeća 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja E.ON Energija d.o.o. Zagreb i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-88/2023-15 od 20. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, Pavlinska 5, donijetom pod brojem Ovrv-9688/2022 od 4. siječnja 2023. (jedinstveni identifikator prijedloga: 501893-2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-802/2022), te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom nalaže se tužitelju E.ON Energija d.o.o. Zagreb, OIB: 81103558092, da tuženiku JEKLOTEHNA-TING d.o.o. Novi Marof, OIB: 20528339352, naknadi trošak postupka u iznosu od 1.375,00 EUR, u roku od 15 dana (st. II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana prvostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.
6. Prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tužitelja jasno ukazuje da je na tužitelju (a ne na tuženiku) bio teret dokaza za okolnost da je tužitelj tuženiku dostavio obavijest od 19. listopada 2021. o promjeni cijene električne energije (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP). Navedena okolnost je ključna za ishod spornog odnosa među strankama jer bez takve obavijesti o promjeni cijene te bez prihvaćanja promjene cijene od strane ovdje tuženika nije se mogao promijeniti sadržaj prava i obveza stranaka iz sklopljenog ugovora (čl. 5.2. Uvjeta opskrbljivača – str. 56 – 60 spisa).
7. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Tužitelj svojom i to paušalnom ocjenom cjelokupne procesne građe i rezultata cjelokupnog postupka te svojim pravnim shvaćanjima nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.
8. Iz niti jednog od izvedenih dokaza (pa niti predloženih) ne proizlazi osnov za siguran zaključak o tome kako bi tužitelj tuženika obaviješću od 19. listopada 2021. obavijestio o promjeni cijene električne energije. Čak štoviše, iz iskaza samog zastupnika tuženika proizlazi da je tuženik (koji nije bio obaviješten o promijeni cijene) nakon primitka uvećanih računa kontaktirao sa tužiteljem u uvjerenju da je riječ o pogrešci u sastavljanju računa te da su mu službenice tužitelja u tom smislu i odgovarale na njegove prigovore, a bez da bi sam tužitelj u propisanim rokovima pisanim putem odgovorio tuženiku na njegove prigovore.
9. Dakle, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik ne samo bio obaviješten, već da ne bi bio niti svjestan o promjeni cijene. Ovo posebno imajući u vidu okolnost da je tuženik svega nekoliko mjeseci nakon izdavanja neodgovarajućih računa raskinuo predmetni ugovor.
10. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) kada je ukinuo u cijelosti predmetni platni nalog, odnosno, u konačnici odbio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanjem razlike između ugovorene cijene i uvećane cijene električne energije. Ovo stoga što, dakle, tuženik nije pristao na promjenu ugovora o isporuci električne energije vezano za uvećanje cijene i što je za isporučenu električnu energiju platio ugovorenu cijenu.
11. Pozivanje tužitelja na odredbe čl. 265. st. 3. i 5. ZOO sasvim je neosnovano. Ovo stoga što je, a kako je već naprijed navedeno, tuženik nakon ispostave uvećanih računa prigovarao tužitelju, a čiji službenici su mu ukazivali da je riječ o pogrešci.
12. Osim toga, ovdje posebno ponovno valja naglasiti da sam tužitelj na prigovore tuženika nije u propisanim rokovima niti odgovarao te da je sam tuženik na kraju kada je shvatio da tužitelj izdavanje uvećanih računa ne podvodi pod pogrešku, raskinuo predmetni ugovor.
13. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tuženika (čl. 155. st. 1. ZPP) te okolnost da je tuženik u cijelosti uspio u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP).
14. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak