REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
P-146/2024-21
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja EH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Boris Rebić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. CH pok. DH, 2. RH ž. E, 3. SH pok. DH, 4. ĆH pok. Ivana, 5. SH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 6. ĆH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 7. NH pok. DH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 8. SH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. VH, oni ad/1, ad2/, ad/3, ad/4 i ad/9, zastupani po privremenom zastupniku Ivanu Delipetru, odvjetniku iz Imotskog, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 14. listopada 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 15. listopada 2025. god.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj EH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], stvarni vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] dio jedinog z.k. tijela z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 572 m², od čega pod zgradom 177 m², sve označeno na skici izmjere mjernika DH od 31. 08. 2025.g. točkama A-B-C-D-E-F-X-G-Z-Z1-A i osjenčeno žutom bojom i opisano crvenom linijom, a koja skica čini sastavni dio ove presude pa je slijedom toga ovlašten tužitelj temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika a što su ovi dužni trpjeti."
Obrazloženje
1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je dio uparničene nekretnine njegova "starina", a preostali dio nekretnina stečena u pravnom poslu zamjene nekretnina koji da je sklopio i realizirao sa ranijim vlasnikom TH pa da utoliko, s obzirom na duljinu trajanja efektivne vlasti njegovih prednika i njegove neposredne vlasti na tim dijelovima, odnosno na ukupnosti nekretnine, sada na nekretnini, barem stečeno na originarnoj osnovi, postoji njegovo vlasničko pravo.
1.1.Zahtijevao je da postojanje opisanog prava sud deklarira presudom i njega ovlasti na upis prava u zemljišnu knjigu.
2. Privremeni zastupnik tuženika, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva.
3. Tuženik ad/7 NH pok. DH je, u javnobilježnički ovjerenom podnesku od 11. srpnja 2024. god., priznao tužiteljev zahtjev kao pravno osnovano zahtijevanje.
4. Ostalim tuženicima iz ove parnice je dostavljena tužba i pozivani su pristupiti ročištima, no, ročištima nisu pristupali niti su podnijeli pisane odgovore na tužbu.
5. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadak za uparničenu kat. č. zem., pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-220/2 od 7.5.1982. god., pročitano je Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije – Ispostava Imotski od 29.7.2015. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti posrednog predmeta spora ove parnice, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka mjernika DH od 31.8.2025. god. te su u statusu svjedoka saslušani MH pok. C, FH ž. D, IH pok. R, ĐH pok. R i TH pok. S.
6. Pravno je osnovan zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici.
7. Isključivo su tužiteljev neposredni prednik i prednici tog tužiteljevog neposrednog prednika vršili akte efektivne vlasti na predmetnoj nekretnini kroz svo razdoblje u koje upiru sjećanja ovopostupnih svjedoka, a njihova sjećanja (svih njih), s obzirom na životne dobi, upiru barem u sedamdesete godine prošlog stoljeća.
7.1.Vlasti onih koje je tužitelj označio njegovim neposrednim prednicima na dijelovima uparničene nekretnine na valjanim su pravnim osnovama, dakle, bilo nasljeđivanjem i na osnovi sporazuma sklopljenog sa sunasljednicima iza smrti prednika tužiteljevog neposrednog prednika po krvi, bilo pravnim poslom zamjene sklopljenim sa TH koji je saslušan u postupku, pripale su ovopostupnom tužitelju.
7.2.Netom izloženo predstavlja rezultate, u osnovi suglasnih, iskazivanja svjedoka saslušanih u postupku.
8. Proizlazi utoliko prema iskazima svjedoka saslušanih u postupku da od nikog smetana vlast osoba koje je tužitelj označio njegovim prednicima i njegova vlast na ukupnosti zemljišta uparničene nekretnine postoji kroz kudikamo dulje razdoblje nego li je dvadesetogodišnje razdoblje (zašto se to razdoblje spominje, biti će niže riječi), nadalje, da je ta vlasti kroz svo razdoblje njenog trajanja vlast karaktera mirne vlasti te napokon – ali i prvenstveno – da su svi pravni učinci te vlasti naposljetku pripali baš ovopostupnom tužitelju.
9. Iskazi svjedoka saslušanih u postupku, već smo to rekli, u bitnom su suglasna iskazivanja, a tim suglasnim iskazivanjima u ničem ne oponiraju rezultati ostalih dokaza izvedenih u postupku pa je utoliko tim iskazivanjima valjalo u potpunosti podariti vjeru.
9.1.Pak, nakon podarivanja vjere dokaznim rezultatima ove parnice, naposljetku je valjalo držati dokazanim da vlast tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini postoji/e barem kroz pedesetogodišnje razdoblje i da su učinci te vlasti, naposljetku, u cijelosti pripali ovopostupnom tužitelju.
10. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN – 91/96
– 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.
11. Prethodno smo izložili utvrđenje da su tužiteljevi prednici i on osobno predmetnu nekretninu kontinuirano, samostalno posjedovali/posjeduju kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja.
11.1.Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičke vlasti tužiteljevih prednika na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju.
11.2.Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojalo isključivo tužiteljevo vlasničko pravo, naprosto preostalo zaključiti da nad tom nekretninom, stečeno baš u smislu st. 3. čl. 159. ZV, postoji isključivo tužiteljevo (izvanknjižno stečeno) vlasničko pravo.
11.3.Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici ima kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.
12. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.
12.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini/dijelovima nekretnine stekao na derivativnoj/im osnovi/ama, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje tvore tu nekretninu, stekao je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.
12.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.
13. Dakle, tužiteljevi zahtjevi (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.
13.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.
U Imotskom 15. listopada 2025. god.
S U D A C:
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.
