Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-977/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Saviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, zastupan po punomoćniku Vedranu Vusiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučuju o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1524/2023-14 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ŠD kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1524/2023-14 od 26. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (st. I. izreke), te mu je naloženo da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tužitelj u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled, ime, dostojanstvo, u iznosu od 2.000,00 EUR, koju je pretrpio zbog toga što je dana 3. svibnja 2023. na portalu Slobodna Dalmacija objavljen tekst naslova: „Hrvatski liječnici se šokirali nakon što je mladić došao na Hitnu. Evo što su mu našli u rektumu, imamo otpusno pismo.“. Nadalje, u tekstu članka navedeno je i "„.. Tri malena puža „sudjelovala su u sado-mazo igricama jednog ljubavnog para u Zagrebu.., Sve dokazuje i nalaz iz hitnog prijema KBC-a Sestre Milosrdnice koji kruži društvenim mrežama gdje su se uputili nakon što ih nisu uspjeli izvaditi.., Dežurni liječnik zasukao je rukave i pokušao ih „evakuirati“ no spašavanje puževa iz anusa mu nije uspijevalo. Pokušali su i druge tehnike poput pražnjenja crijeva…“. U tekstu samog članka objavljen je i liječnički nalaz i sa osobnim podacima dr. med. ŠD, te je navedeno da su se „liječnici šokirali, dežurni liječnik zasukao je rukave, spašavanje puževa iz anusa nije mu uspijevalo..“. Tužitelj smatra da predmetnim člankom nije objektivno informirana javnost, već je objavom tih podataka tužitelju nanesena šteta.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u predmetnom članku na humorističan način prikazana neuspjela seksualna igra ljubavnog para iz Zagreba te medicinski zahvat koji je nakon toga uslijedio, a pritom se tužiteljevo ime u samom tekstu nigdje ne spominje, da je time tuženik izvijestio javnost o predmetnom medicinskom zahvatu, što je zadaća medija, te je u svrhu vjerodostojnosti objavljene informacije uz objavljeni tekst priložen i specijalistički nalaz o izvedenom medicinskom zahvatu. Kako su na specijalističkom nalazu navedena imena liječnika, bez ikakvih komentara i drugih osobnih podataka o liječnicima, prvostupanjski sud smatra da je time poštivano načelo razmjernosti između slobode medija i zaštite prava privatnosti tužitelja.

8. Objavu spornih informacija koje uključuju profesionalnu djelatnost tužitelja potrebno je sagledati kroz institut zaštite prava privatnosti tužitelja.

8.1. Naime, prema čl. 7. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje: ZM) svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, a i čl. 8. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) jamči pravo na poštovanje privatnog života.

9. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: Suda) to što se člankom 8. Konvencije jamči pravo na poštovanje privatnog života, može u određenim okolnostima uključivati profesionalne djelatnosti (Fernandez Martinez protiv Španjolske, stavak 110.; Bărbulescu protiv Rumunjske, stavak 71.; Antović i Mirković protiv Crne Gore, stavak 42.; Denisov protiv Ukrajine, stavak 100.). Prema sudskoj praksi Suda, ne postoji načelni razlog zašto bi se pojam „privatnog života“ trebao tumačiti kao isključivanje profesionalnih aktivnosti (vidi Bigaeva protiv Grčke, br. 26713/05 , §§ 23, 28. svibnja 2009., i Oleksandr Volkov protiv Ukrajine, br. 21722/11, §§ 165-67, ECHR 2013). Profesionalni život je stoga dio zone interakcije između osobe i drugih koja, čak i u javnom kontekstu, može spadati u opseg „privatnog života“ (vidi Mółka protiv Poljske (odluka), br. 56550/00, ECHR 2006 - IV).

9.1. Privatni život „obuhvaća pravo pojedinca da stvara i razvija odnose s drugim ljudskim bićima, uključujući odnose profesionalne ili poslovne prirode“ (vidi C. protiv Belgije, 7. kolovoza 1996., § 25, Izvještaji 1996. - III). Članak 8. Konvencije „štiti pravo na osobni razvoj i pravo na uspostavljanje i razvijanje odnosa s drugim ljudskim bićima i vanjskim svijetom“ (vidi Š protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 2346/02, § 61, ECHR 2002. - III). Pojam „privatnog života“ u načelu ne isključuje aktivnosti profesionalne ili poslovne prirode. Uostalom, tijekom svog radnog vijeka većina ljudi ima značajnu priliku razviti odnose s vanjskim svijetom (vidi Niemietz protiv Njemačke, 16. prosinca 1992., § 29, Serija A br. 251 - B). Stoga je utvrđeno da ograničenja nametnuta pristupu profesiji utječu na „privatni život“ (vidi H i F protiv Litve, br. 55480/00 i 59330/00 , § 47, ECHR 2004 - VIII, i Bigaeva protiv Grčke, br. 26713/05 , §§ 22-25, 28. svibnja 2009.). Slično tome, utvrđeno je da otkaz ometa pravo na poštivanje privatnog života (vidi Özpınar protiv Turske, br. 20999/04, §§ 43-48, 19. listopada 2010.).

9.2. Tako je u predmetu Oleksandr Volkov protiv Ukrajine, sud utvrdio da razrješenje suca zbog povrede dužnosti predstavlja miješanje u njegovo pravo na poštovanje „privatnog života“ u smislu članka 8. (stavci 165. - 167.). Razrješenje podnositelja zahtjeva s mjesta suca utjecalo je na širok raspon njegovih odnosa s drugim osobama, uključujući odnose profesionalne prirode. Isto tako, utjecalo je na njegov „uži krug“ jer je gubitak posla morao imati opipljive posljedice za materijalnu dobrobit podnositelja zahtjeva i njegove obitelji. Štoviše, razlog za razrješenje podnositelja zahtjeva, naime kršenje sudačke zakletve, sugerira da je njegov profesionalni ugled bio pogođen. Iz toga slijedi da je otkaz podnositelju zahtjeva predstavljao miješanje u njegovo pravo na poštivanje privatnog života u smislu članka 8. Konvencije. Stoga je bilo potrebno ispitati je li miješanje ispunjavalo uvjete iz stavka 2. članka 8.

10. Dakle, da bi objavljene informacije iz profesionalne djelatnosti tužitelja vrijeđale njegovo pravo na poštovanje privatnog života koje se jamči čl. 8. Konvencije, potrebno je da se radi o takvim informacijama kojima se na negativan način utječe na širok raspon njegovih odnosa s drugim osobama, uključujući odnose profesionalne prirode.

11. No, kako se tužitelj u spornom članku ne spominje na način koji bi ukazivao na njegovo neprofesionalno postupanje prema pacijentu, niti ga se u bilo kojem obliku opisuje na negativan način, to objavljene informacije, po svom sadržaju, prema mišljenju ovog suda, ne utječu na njegov odnos s drugim osobama, ni privatno niti poslovno, na način da bi ti odnosi bili narušeni, zbog čega nije povrijeđeno njegovo pravo privatnosti koje se štiti čl. 8. Konvencije. Naime, kao što je već rečeno, člankom 8. Konvencije jamči se pravo na poštovanje privatnog života, te može u određenim okolnostima uključivati profesionalne djelatnosti, ali u konkretnom slučaju, kada se sagledaju sve okolnosti sporne objave, tužitelju tim informacijama nije povrijeđeno pravo na poštivanja privatnog života.

12. Osim toga, objavljene informacije po svom sadržaju ni na koji način na vrijeđaju pravo osobnosti tužitelja na čast, ugled i dostojanstvo, jer ga se ne prikazuje u negativnom kontekstu, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

13. Slijedom izloženog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi pretrpio štetu objavom spornih informacija, odnosno da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za naknadu štete iz čl. 21. st. 1. i 2. ZM.

14. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

15. Kako je tuženik u cijelosti uspio u postupku pravilno mu je prvostupanjski sud dosudio troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. pobijane presude.

16. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković