REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: 45 P-590/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru po sutkinji Gordani Mirosavljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice E.ON Plin d.o.o., OIB: 14555304503, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupani po punomoćniku Tihomiru Zec, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženog AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, dana 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika kojim je naloženo tuženom AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju E.ON Plin d.o.o., OIB: 14555304503, Capraška ulica 6, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 02- 000629-22, namiri tražbinu u iznosu od 3.142,28 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

– na iznos od 202,83 EUR od 23.01.2020.,

– na iznos od 213,14 EUR od 22.02.2020.,

– na iznos od 131,79 EUR od 22.03.2020.,

– na iznos od 128,35 EUR od 23.04.2020.,

– na iznos od 1,66 EUR od 29.05.2020.,

– na iznos od 65,74 EUR od 24.06.2020.,

– na iznos od 1,66 EUR od 25.07.2020.,

– na iznos od 27,33 EUR od 25.08.2020.,

– na iznos od 9,42 EUR od 22.09.2020.,

– na iznos od 1,66 EUR od 24.10.2020.,

– na iznos od 77,68 EUR od 26.11.2020.,

– na iznos od 148,21 EUR od 26.12.2020.,

– na iznos od 190,87 EUR od 28.01.2021.,

– na iznos od 227,81 EUR od 26.02.2021.,

– na iznos od 85,92 EUR od 26.03.2021.,

– na iznos od 1,82 EUR od 28.04.2021.,

– na iznos od 350,88 EUR od 27.05.2021.,

– na iznos od 49,29 EUR od 26.06.2021.,

– na iznos od 15,10 EUR od 28.07.2021.,

– na iznos od 10,19 EUR od 27.08.2021.,

– na iznos od 12,58 EUR od 30.09.2021.,

– na iznos od 12,58 EUR od 30.10.2021.,

– na iznos od 93,93 EUR od 26.11.2021.,

– na iznos od 173,77 EUR od 26.12.2021.,

– na iznos od 292,37 EUR od 28.01.2022.,

– na iznos od 290,45 EUR od 27.02.2022.,

– na iznos od 200,16 EUR od 27.03.2022.,

– na iznos od 36,50 EUR od 03.04.2022.,

– na iznos od 88,57 EUR od 29.04.2022.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 02-000629-22, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s ovršnim troškovima postupka u iznosu od 273,74 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi tj. od 21.2.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 02- 000629-22, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II Nalaže se AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju E.ON Plin d.o.o., OIB: 14555304503, Capraška ulica 6, 10000 Zagreb, naknadi troškove parničnog postupka u iznosi 1.577,87 Eura, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Ovrhovoditelj je prvotno podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika tada ovršenika radi novčane tražbine.

Na navedeno rješenje o ovrsi ovršenik je uložio prigovor.

U prigovoru navodi da je 27. veljače 2023. zaprimo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te podnosi prigovor i pobija isto rješenje u cijelosti, te navodi da je prijedlog za ovrhu u cijelosti neosnovan, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine navodnog potraživanja ovrhovoditelja.

Ovršenik je istakao i prigovor zastare navedenog potraživanje do 21.02.2023. godine.

Nadalje ovršenik prigovara troškovima ovrhe u cijelosti, te slijedom svega navedenog predlaže da javni bilježnik dostavi spis nadležnom sudu da sud stavi rješenje o ovrsi izvan snage, ukine sve provedene radnje te postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj ranije ovrhovoditelj se podneskom od 16. studenog 2023. očitovao na prigovor tuženog ranije ovršenika te istakao kako tuženik tuženik u svom prigovoru protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdanog od strane Jasminke Vrbe, Javne bilježnice u Zagrebu, sudski broj predmeta: Ovrv-22670/2022 od 21. 2. 2023. godine, javnobilježnički broj predmeta: UPP/OS-Ovrv-1264/2022 osporava predmeti dug u cijelosti ističući prigovor zastare.

Tužitelj osnovanost potraživanja dokazuje Ugovorom o opskrbi plinom krajnjeg kupca za poslovne korisnike broj RWE-U-108402-33 od 9. 9. 2016. godine te Ugovorom o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo od 9. 9. 2021. godine.

Tužitelj pojašnjava kako je tvrtka tužitelja ranije glasila RWE Plin d.o.o. te da je ista izmijenjena provedbom rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. Tt- 19/42407-2 od 24. 12. 2019. godine.

Visinu konkretne novčane tražbine tužitelj dokazuje i vjerodostojnim ispravama u vidu prijepisa mjesečnih računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka te karticom kupca od 24. 4. 2023.

U odnosu na tuženikov prigovor zastare tužitelj ističe kako isti nije osnovan budući da najranije izdani od računa koji su predmet ovoga postupka dospijeva 22. 1. 2020. godine, a tužitelj je podnošenjem prijedloga za ovrhu 10. 11. 2022. prekinuo tijek trogodišnjeg roka zastare iz čl. 228. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 do 29/18, 156/22, dalje u tekstu: ZOO-a ) i to sukladno članku 241. ZOO-a. Naime, tužitelj ističe kako tuženik predmetnu uslugu nije ugovorio za potrebe kućanstva već kao poslovni korisnik, a što je vidljivo iz priloženih ugovora, stoga se u konkretnom slučaju ne primjenjuju jednogodišnji zastarni rokovi iz članka 232. st. 1. t. 1. ZOO-a. Također, tužitelj ističe kako u prilog navedenome govori i brojna sudska praksa, primjerice presuda Županijskog suda u Sisku, posl.br. Gž-781/2015-2 od dana 6. 6. 2017. godine, presuda Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž-1534/17-2 od 12. 10. 2018. godine

Slijedom naprijed iznesenog, tužitelj smatra da je priloženim dokazima u cijelosti dokazao osnovu i visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku, pa predlaže u cijelosti održati na snazi pobijani platni nalog te obvezati tuženika na podmirenje parničnih troškova tužitelju zajedno s kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana o presuđenja.

Podneskom od 2. svibnja 2025. tužitelj se očitovao sukladno raspravnom rješenju suda iz zapisnika od 30. travnja 2025. te ističe da je tuženiku isporučivao plin kao poduzetniku, odnosno kao kategoriji poduzetništvo, a navedena činjenica je vidljiva iz ranije dostavljenih Ugovora o opskrbi plinom i to: 1. Ugovora o opskrbi plinom krajnjeg kupca za poslovne korisnike (stranica 3. skeniranih priloga uz podnesak tužitelja od 16. studenog 2023.) i 2. Ugovora o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo (stranica 9. skeniranih priloga uz podnesak tužitelja od 16. studenog 2023.), pri čemu su oba Ugovora kao takva nedvojbeno potpisana od strane tuženika.

Opreza radi, tužitelj ističe i kako je tuženik na ročištu dana 28. svibnja 2024., na izričite upite suda, izjavio kako su računi dolazili na njegovu adresu te kako nikada nije zatražio raskid Ugovora s tužiteljem, pri čemu je dakle tuženik u cijelosti priznao postojanje pravne osnove koju čine Ugovori o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo/poslovni korisnici.

Sud je u provedenom dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o opskrbi plinom krajnjeg kupca (str. 81 spisa).

Iz navedenog Ugovora razvidno je da je opskrbljivač – Tvrtka: RWE Plin d.o.o.: Sjedište: Capraška ulica 6, 10 000 Zagreb; E- mail: [adresa elektroničke pošte]; Web: www.rwe.hr.

Sud je izvršio uvid u Ugovor o opskrbi plinom krajnjeg kupca kategorije poduzetništva (str. 87 spisa).

U Ugovoru o opskrbi plinom krajnjeg kupca kategorija poduzetništvo (dalje: Ugovor) navodi se da je opskrbljivač tvrtka E.ON Plin d.o.o. a krajnji kupac Đenđo Amir, Vodovodna 5, Sveta Nedjelja, a Ugovor je sklopljen 9.9.2021. godine.

Dakle, iz navedenih ugovora nedvojbeno je utvrđeno da je opskrbljivač plinom tužitelj, a čija je tvrtka ranije glasila RWE Plin d.o.o. te je ista naziv izmijenila provedbom Rješenja TS u Zagrebu br. Tt-19/42/407.

Na ročištu 28. svibnja 2024. godine na upit suca tuženiku da li je primao račune, tuženik je iskazao da su računi dolazili na adresu a uslugu nije koristio i energiju. Međutim, ove navode da uslugu nije koristio kao niti energiju nije naveo u prigovoru, nego je istakao da prigovara osnovi i visini, ali ne i da nije koristio uslugu.

Na poseban upit suca tuženiku da li je tražio raskid ugovora kod tuženika, a s obzirom da je prethodno naveo da nije koristio uslugu tužitelja, tuženik je iskazao da nije.

Dakle, iz samog navoda tuženika razvidno je da isti nije tražio raskid Ugovora.

Nadalje, tuženik je potvrdio da je primao račune tužitelja a na koje račune je imao pravo podnijeti prigovor opskrbljivaču.

Tuženik nije iskazao da bi prigovarao računima koji su mu dolazili niti je u smislu toga dostavio bilo kakve dokaze u spis.

Nadalje, tuženik u prigovoru ističe prigovor zastare potraživanje tužitelja do 21.2.2023. godine.

Ovaj sud smatra da prigovor zastare nije osnovan budući da najstarije potraživanje tužitelja je od 23. siječnja 2020. godine.

Sud je izvršio uvid kada je točno izrađen prijedlog za ovrhu te je na str. 20 spisa datum 9. studeni 2022. godine.

Ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji rok zastare iz čl. 228 Zakona o obveznim odnosima (ZOO).

Podizanjem prijedloga za ovrhu tužitelj je prekinuo tijek trogodišnjeg roka zastare iz čl. 228 Zakona o obveznim odnosima.

Čl. 228 ZOO-a glasi: Međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje je sklopio trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

Sud je svojim rješenjem na ročištu 30. travnja 2025. godine naložio tužiteljskoj strani da se u roku od 15 dana očituje da li se tuženiku isporučivao plin kao fizičkoj osobi ili kategoriji poduzetnik.

Tužiteljska strana dostavila je podnesak 2. svibnja 2025. u kojem se očitovala na nalog suda.

U podnesku od 2. svibnja 2025. tužitelj se očitovao sukladno raspravnom rješenju suda iz zapisnika od 30. travnja 2025. te ističe da je tuženiku isporučivao plin kao poduzetniku, odnosno kao kategoriji poduzetništvo, a navedena činjenica je vidljiva iz ranije dostavljenih Ugovora o opskrbi plinom i to: 1. Ugovora o opskrbi plinom krajnjeg kupca za poslovne korisnike (stranica 3. skeniranih priloga uz podnesak tužitelja od 16. studenog 2023.) i 2. Ugovora o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo (stranica 9. skeniranih priloga uz podnesak tužitelja od 16. studenog 2023.), pri čemu su oba Ugovora kao takva nedvojbeno potpisana od strane tuženika.

Opreza radi, tužitelj ističe i kako je tuženik na ročištu dana 28. svibnja 2024., na izričite upite suda, izjavio kako su računi dolazili na njegovu adresu te kako nikada nije zatražio raskid Ugovora s tužiteljem, pri čemu je dakle tuženik u cijelosti priznao postojanje pravne osnove koju čine Ugovori o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo/poslovni korisnici.

Sud je na ročištu 14. listopada 2025. navedeni podnesak uručio tuženiku, međutim tuženik nije imao prigovora na navode iz podneska.

Uobzirujući sve naprijed navedeno sud je udovoljio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te tužitelju dosudio traženi iznos od 3.142,28 Eura te na navedeni iznos zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29 ZOO-a.

Temeljem 154 st. 1 ZPP-a sud je odlučio o troškovima parničnog postupka a pritom imajući u vidu VPS od 3.142,28 Eura, a što prema jednoj cjelovitoj radnji, a prema Tarifi o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika iznosi 100 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to jedna cjelovita radnja iznosi 200,00 Eura.

Sud je tužitelju priznao pristup na 4 ročišta po Tbr 9 toč. 1 Tarife i to roč. 26.4.2024., 28.5.2024., 30.4.2025. i 14.10.2025. (4x200,00 Eura) te dva obrazložena podneska po Tbr. 8 toč. 1 Tarife i to podnesci od 16.11.2023. i 2.5.2025. (2x200,00 Eura). Dakle sud je tužitelju priznao 1.200,00 Eura što uvećano za PDV od 25% a koji iznosi 300,00 Eura, ukupno iznosi 1.500,00 Eura, što uvećano za materijalni trošak sudske pristojbe na presudu od 77,87 Eura iznosi 1577,87 Eura.

Sud je tužitelju priznao i ovršni trošak a kako je to odredio javni bilježnik Jasminka Vrba u iznosu od 273,74 Eura sa kamatama kako je traženo od donošenja rješenja o ovrsi tj. od 21. veljače 2023. a sukladno čl. 29 ZOO-a.

Na temelju svega iznijetoga riješeno je kao u izreci presude.

U Samoboru, 16. listopada 2025.

SUDAC

Gordana Mirosavljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DN:

1. pun. tužitelja OD Zec i partneri d.o.o.

2. tuženi