Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-343/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika "Croatia osiguranje" d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 1688/2023-23 od 7. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1688/2023-23 od 7. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnova naknade imovinske štete (troškovi nemedicinske njege i pomoći), isplati tužitelju ukupan iznos od 2.564,80 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.280,00 eura teku od 22. studenog 2023. do isplate, a na iznos od 284,00 eura od 7. srpnja 2025. do isplate. Nadalje prvostupanjski je sud u točki II. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio isplatu zatezne kamate koja bi na iznos od 284,80 eura tekla od 22. studenog 2023. do 6. srpnja 2025. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku i to pod točkama III. IV. i V. izreke. Tako je u točki III. izreke naloženo tuženiku da s osnove naknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 1.577,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u većem iznosu od onog dosuđenog mu u točki III. izreke. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je kao neosnovan u točki V. izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u djelu u kojem nije uspio u postupku (točke I., III. i V. izreke) tuženik je podnio žalbu. Podnosi je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U okviru navodno počinjenih bitnih povreda odredaba ZPP-a, tuženik se u žalbi posebno poziva na povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a (onemogućavanja raspravljanja pred sudom) kao i na povredu predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.564,80 eura sa pripadajućim zateznim kamata, a s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnova naknade imovinske štete (troškovi nemedicinske njege i pomoći).

6. Između parničnih stranaka nije bilo sporno, a to proizlazi i iz isprava koje se nalaze u spisu, kako je tužitelj kao radnik bio u radnom odnosu sa poslodavcem "Hrvatske šume" d.o.o. na dan 26. studenog 2022. Upravo tog dana tužitelj je doživio nesreću na radu kojom prilikom je pretrpio tjelesne ozljede. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, no protivio se visini tužbenog zahtjeva. Naime tuženik je pasivno legitimiran stoga što je poslodavac "Hrvatske šume" d.o.o. sklopio sa tuženikom policu osiguranja od javne odgovornosti s pokrićem za djelatnike poslodavca br. 078700103014.

7. Prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također nije počinjena ni povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se tuženik u žalbi posebno poziva, jer pobijana presuda suprotno mišljenju tuženika nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ona je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima za presudu te su u njoj dani razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Na okolnost utvrđenja je li u predmetnom slučaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, te je li nakon ozljeđivanja bio potreban tuđe njege i pomoći, prvostupanjski je sud izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku izv. prof. prim. dr. sc. Predragu Paviću, dr. med., spec. opće kirurgije. Vještak je sačinio pisani nalaz i mišljenje 27. prosinca 2024.

9. Tuženik je u podnesku od 11. veljače 2025. istakao čitav niz obrazloženih prigovora na predmetni nalaz i mišljenje te predložio: "da sud pozove vještaka na slijedeće ročište radi usmenog očitovanja." Prvostupanjski sud međutim nije pozvao vještaka usmeno na raspravu, već je vještaku dostavio podnesak tuženika od 27. prosinca 2024. Vještak se očitovao na prigovore tuženika na njegov nalaz i mišljene pisanim putem i to baš u podnesku od 12. ožujka 2025.

10. Prvostupanjski sud međutim nije pozvao vještaka da se izjasni o prigovorima tuženika na njegov nalaz i mišljenja. Tuženik u žalbi posebno ističe kako je prvostupanjski sud nepozivanjem vještaka na očitovanje po prigovorima tuženika, istog onemogućio u raspravljanju, na koji način da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

11. Međutim, tuženik je potom, putem svog punomoćnika, i to baš na ročištu od 23. svibnja 2025., iskazao kako ustraje kod prigovora na dani nalaz i mišljenje vještaka Pavića „ali ne predlaže da se isti usmeno sasluša na ročištu.“ Kod takvog stanja stvari za zaključiti je kako prvostupanjski sud ne pozivanjem vještaka na glavnu raspravu, nije postupio protivno odredbama članka 260. ZPP-a, niti je počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a odnosno onemogućio tuženika u raspravljanju.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je 26. studenog 2022. tužitelj, koji je bio zaposlen kod Hrvatskih šuma d.o.o., u okviru obavljanja poslova svog radnog mjesta, prilikom privlačenja oborenih stabala, prilikom silaska niz padinu, da bi došao do trupca, poskliznuo se na strmoj blatnoj podlozi, zaokrenuo se i pao ( prijava o ozljedi na radu, str. 13. i 14. spisa),

- da je tužitelj prilikom pada zadobio natučenje slabinske kralježnice, sa posljedičnom spondilolistezom trupa L3 u odnosu na L4 kralježak za 7-9 milimetara,

- da je tužitelj nakon predmetne nesreće na radu liječen ambulantno konzervativno po kirurgu traumatologu te po fizijatru uz dijagnostičku obradu,

- da je tužitelj kao posljedicu zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio jake fizičke boli 3 dana, srednje fizičke boli trideset dana, a slabe boli daljnjih 6 tjedana,

- da je tužitelj nakon predmetne nesreće na radu, a u uzročno posljedičnoj vezi s istom, pretrpio primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) koji je bio kratak i intezivan te sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jakog inteziteta 2 dana, srednjeg inteziteta u trajanju petnaest dana, a slabijeg inteziteta trideset dana,

- da je kod tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpio u štetnom događaju, došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 5% u kojem će postotku trpjeti duševne boli te morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu,

- da je tužitelj zbog posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj nesreći na radu, bio nakon iste potreban tuđe nemedicinske njege i pomoći u trajanju prva 4 tjedna nakon ozljeđivanja po 3 sata dnevno, a onda naredna 4 tjedna po 2 sata dnevno,

- da cijena jednog sata davanja usluge nemedicinske njege i pomoći iznosi 3,32 eura,

- da je tuženik prije podnošenja tužbe s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatio tužitelju iznos od 2.620,00 eura, a s osnova naknade imovinske štete (troškovi nemedicinske njege i pomoći) iznos od 180,00 eura.

13. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha, te smanjenje njegovih životnih aktivnosti, kao i njegove potrebe za tuđom nemedicinskom njegom i pomoći. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka izv. prof. prim. dr. sc. Predragu Paviću, dr. med., spec. opće kirurgije. Vještak je sačinio pisani nalaz i mišljenje 27. prosinca 2024., a potom pisano odgovorio na primjedbe tuženika u podnesku od 12. ožujka 2025. Stoga nije bilo razloga za određivanjem novog vještačenja, jer za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 261. ZPP-a.

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio kako tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravedna satisfakcija u ukupnom iznosu od 4.900,00 eura. Nadalje, prvostupanjski je sud zaključio kako tužitelju s osnova naknade imovinske štete (troškovi tuđe nemedicinske njege i pomoći) pripada naknada u iznosu 464,80 eura (140 sati x 3,32 eura = 464,80 eura).

15. Slijedom navedenih utvrđenja, a nakon što je prvostupanjski sud od iznosa koje bi tužitelju tuženik trebao isplatiti s osnova naknade štete, odbio iznose koje je već isplatio prije podnošenja tužbe, proizašlo je kako je tuženik s osnova naknade neimovinske štete dužan isplatiti tužitelju iznos od 2.280,00 eura, a s osnova naknade imovinske štete iznos od 284,00 eura, odnosno ukupno 2.564,00 eura, kako je to pravilno presuđeno u točki I. izreke pobijane presude.

16. Iz sadržaja žalbe na prvostupanjsku presudu za zaključiti je kako tuženik posebno smatra da je isplatom iznosa od 2.280,00 eura u cijelosti naknadio tužitelju neimovinsku štetu.

17. U svezi sa ovim žalbenim razlogom za reći je slijedeće. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom

18. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

19. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljede koju je pretrpio tužitelj u predmetnom štetnom događaju te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, te pretrpljenom strahu, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužitelja (rođen 1978.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 4.900,00 eura, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

20. Prilikom pravne ocjene o pravednoj satisfakciji tužitelju radi počinjene mu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ovaj je drugostupanjski sud, kao očigledno i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), koje glasi:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

21. Tuženik je u žalbi posebno naveo kako je za davanje kvalitetnog i cjelovitog nalaza i mišljenja vještak trebao osobno pregledati tužitelja na taj način sugerirajući kako je činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno. Ni ovaj žalbeni razlog tuženika nije bilo za prihvatiti. Naime, vještak je očitujući se na ovaj prigovor tuženika istaknut još tijekom trajanja prvostupanjskog postupka odgovorio kako bi takav, osobni pregled tužitelja, mogao rezultirati samo utvrđenjem istog ili čak većeg postotka smanjenja njegovih životnih aktivnosti, od onog navedenog u predmetnom nalazu i mišljenju (5%).

22. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na dosuđen iznos od 2.280,00 eura (s osnova naknade neimovinske štete) dosudio zatezne kamate od 22. studenog 2023. do isplate, a ovo na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a jer je upravo 22. studenog 2023. tužitelj podnio tuženiku pisani zahtjev za naknadu štete. Zatezna kamata na iznos od 284,00 eura (imovinska šteta) zakonito je dosuđena od donošenja prvostupanjske presude 7. srpnja 2025. do isplate, a ovo na temelju odredbe članka 1089. stavak 2. ZOO-a.

23. Odluka o parničnom trošku iz točki III. i V. izreke prvostupanjske presude donesena je na temelju odredbi članka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, pa je i u ovom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

24. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i V. izreke. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić