REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-6197/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Zagrebački električni tramvaji d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, kojeg zastupa opunomoćenica Željka Karlović, odvjetnica u Zagrebu, Šoštarićeva 10, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (prije: Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe KM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/22- 01/313, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 8. studenoga 2023.

II Odbija se žalba zainteresirane osobe protiv točke I. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 943-05/21-001/65, URBROJ: 251-04-01/010-22-12 od 9. svibnja 2022., dok se točka II izreke istog rješenja poništava i odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.

III Nalaže se tuženiku (OIB: 72910430276) da tužitelju (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 875,00 eura (osamstosedamdesetpeteura), u roku 30 dana od dana primitka ove presude, dok se u preostalom iznosu od 53,09 eura, na ime sudske pristojbe odbija zahtjev za nadoknadu troškova.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/21-001/65, URBROJ: 251-04-01/010-22-12 od 9. svibnja 2022., u točki I. izreke odbijen je zahtjev KM iz [adresa], za određivanje naknade za zk.č.br. 3641/3 tramvajska pruga u Dolju, površine 186 čhv, upisane u zk.u.br. 499 k. o. [katastarska općina]. Točkom II. izreke naloženo je KM iz [adresa], da u roku od 15 dana od izvršnosti tog rješenja naknadi tužitelju troškove odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 1.250,00 kuna na IBAN: [broj bankovnog računa].

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-943-02/22-01/313, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-23-02 od 8. studenoga 2023., povodom žalbe KM poništio naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje te je predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da drugostupanjsko tijelo smatra da članak 62. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade omogućava zahtjev za naknadu, čak i kada je postupak ranije pokrenut, ali nije pravomoćno završen, dok je prvostupanjsko tijelo smatralo suprotno. Tužitelj osporava drugostupanjsko rješenje, tvrdeći da su sve relevantne činjenice ispravno utvrđene te da je prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo materijalno pravo. Također, tužitelj smatra da nije utemeljeno odbijanje zahtjeva za naknadu troškova pravnog zastupanja jer Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade ne regulira troškove kada postupak nije pokrenut na inicijativu korisnika izvlaštenja, pa bi se trebale primijeniti odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj predlaže poništiti drugostupanjsko rješenje i naložiti tuženiku donošenje nove odluke te naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenje te predlaže tužbu odbiti.

5. Zainteresirana osoba KM u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da se pridružuje navodima tuženika te ostaje kod svih navoda iznesenih u žalbi podnesenoj protiv osporenoga rješenja tuženika.

6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Prema podacima spisa proizlazi da je zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu KM podnijela 5. ožujka 2021. zahtjev za isplatu naknade za nekretninu ekspropriranu rješenjem Narodnog odbora Grada Zagreba, Sekretarijata za financije, Odsjeka za imovinu, Broj: 19460-X-10-1957. od 11. studenoga 1957., a kojim je u korist Zagrebačkog električnog tramvaja u Zagrebu, za izgradnju tramvajske pruge Mihaljevac - Gračansko dolje, eksproprirana nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], tramvajska pruga u Dolju, površine 186 čhv, Nadalje proizlazi da je rješenjem Narodnog odbora Općine Medveščak, Broj: 04-RNH-4.194/1-1963 od 25. travnja 1963. utvrđena naknada vlasnicima ekspropriranog zemljišta, i to K udatoj MM, K ud. M, K A i K U, u ukupnom iznosu od 121.535,00 dinara.

8. Prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev za određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu uz obrazloženje da je pitanje naknade za predmetne nekretnine konačno i pravomoćno riješeno u postupku određivanja naknade, koji se vodio na temelju odredbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljište (Službeni list FNRJ, broj 52/58.), u kojem postupku je doneseno rješenje kojim je vlasnicima zemljišta određena naknada za zemljište i uništene usjeve i zasade na tom zemljištu te je ono imalo snagu izvršnog rješenja, jer se protiv njega nije mogla uložiti žalba niti voditi upravni spor, sukladno članku 60. tog Zakona. Stoga, budući da je postupak određivanja naknade za eksproprirane nekretnine dovršen 1963., na način da je doneseno rješenje kojim je prijašnjem vlasniku naknada određena, prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/14., 69/17. i 98/19., dalje ZION).

9. Ovako utvrđenje prvostupanjskog tijela tuženik nije prihvatio te je u osporenom rješenju zauzeo stajalište, prema kojem u situacijama kada postupak određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima nije pokrenut te nije donijeta pravomoćna odluka o naknadi za iste, postupak koji se provodi sukladno ZION-u samo je nastavak postupka eksproprijacije ili deposedacije koji su vođeni ranije, ali nisu nikad okončani odlukom ili sporazumom o naknadi, obzirom na to da je postupak određivanja naknade upravno tijelo bilo dužno provesti po službenoj dužnosti.

10. Ovaj Sud ne može prihvatiti stajalište tuženika izneseno u svezi primjene članka 62. stavka 2. ZION-a, a prema kojoj odredbi će se na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu ovoga Zakona nisu pokrenuti, primjenjivati odredbe ovog Zakona. Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske (dalje: VUSRH) u odluci poslovni broj: Usž-3374/24 od 16. rujna 2025., u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari zauzeo je stajalište kako je utvrđenje tuženika upravo suprotno izričitoj odredbi članka 62. stavka 2. ZION-a, iz kojeg proizlazi da se taj Zakon primjenjuje samo na slučajeve eksproprijacije odnosno deposedacije u kojima nije pokrenut postupak određivanja naknade do stupanja na snagu citiranog Zakona, što ovdje nije slučaj, čemu tužitelj osnovano prigovara u tužbi. VUSRH je s obzirom na navedeno prihvatio kao ispravne razloge prvostupanjskog upravnog tijela, koje je osnovano odbilo zahtjev zainteresirane osobe za određivanje zatražene naknade, uz obrazloženje da u konkretnom slučaju do stupanja na snagu ZION-a (26. lipnja 2014.) nije pokrenut postupak određivanja naknade za opisane nekretnine, već je postupak naknade dovršen rješenjem Odjela za financije NOO Medveščak-Zagreb od 9. travnja 1963., kojim je prijašnjim vlasnicima određena naknada za predmetne nekretnine eksproprirane rješenjem NO Grada Zagreba, Sekretarijata za financije od 11. studenoga 1957. u korist pravnog prednika tužitelja.

10.1. Stoga sud zaključuje da okolnost na koju upućuje zainteresirana osoba, da navedeno rješenje od 9. travnja 1963., nije dostavljeno prijašnjim vlasnicima te da zbog toga nije postalo pravomoćno, nije relevantna za donošenje odluke u ovoj stvari, niti se u ovom postupku uopće može utvrđivati valjanost dostave tog rješenja a time ni pravomoćnost istog, jer za takvo postupanje nema temelja u članku 62. stavku 2.

ZION-a, čemu osnovano prigovara i tužitelj.

11. U odnosu na pravilnost točke II. izreke prvostupanjskog rješenja VUSRH je u naprijed navedenoj odluci naveo je kako zainteresirana osoba, osnovano osporava pravilnost točke II. izreke prvostupanjskog rješenja, jer razlozi dani u odnosu na troškove upravnog postupka nisu utemeljeni na pravilnoj primjeni članka 38. stavka 1. ZION-a, kao ni članka 161. i članka 162. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP), što je sve pravno relevantnim razlozima obrazložio već i tuženik, osnovano zaključujući da zainteresirana osoba nije u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak odvjetničkih usluga, jer se u konkretnom slučaju ne radi o postupku izvlaštenja pa stranka nema pravo na troškove pravnog zastupanja po osnovi posebnog propisa (ZION-a), a niti nagrada za rad odvjetnika ulazi u troškove na koje bi stranka koja je uspjela u postupku imala pravo temeljem općeg postupovnog propisa (ZUP-a).

11.1. Naime, troškovi upravnog postupka i stranaka uređeni su odredbom članka 161. ZUP-a, kojom je, u stavku 1., propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima, dok, sukladno stavku 2. citirane zakonske odredbe, u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano. Stoga proizlazi da troškovi zastupanja stranke po odvjetniku nisu troškovi upravnog postupka kakve ima u vidu citirana zakonska odredba, jer je plaćanje istih utemeljeno na posebnim propisima (Zakon o odvjetništvu i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) i u obvezi je prvenstveno stranke koja se koristi odvjetničkim uslugama. Troškovi odvjetničkih usluga nisu obuhvaćeni ni odredbom članka 162. ZUP-a, koja se odnosi na nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku (svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici), a koje osobe imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom, s tim da protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.

12. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 98. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 36/04., dalje ZUS).

13. S obzirom na navedeno, ovaj Sud je temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, ocijenio osnovanom žalbu zainteresirane osobe u odnosu na trošak upravnog postupka, slijedom čega je, nakon što je poništio rješenje tuženika te točku II. izreke prvostupanjskog rješenja, odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka koji se odnose na troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku.

14. Na kraju, a uvažavajući postignuti uspjeh u predmetnom upravnom sporu, u kojem je tužitelj uspio u meritumu, ali ne i u akcesornom zahtjevu, Sud je, primjenom odredbe članka 147. stavak 4. ZUS-a, u vezi Tbr. 27.1. alineja 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.), razmjerno uspjehu u sporu tužitelju priznao 70% traženih troškova, i to trošak sastava tužbe uvećan za PDV (prema priloženom troškovniku) u ukupnom iznosu od 875,00 eura (točka II izreke). Sud je nadalje na temelju odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a, odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova sudske pristojbe, jer za tužitelja nije niti nastala obveza plaćanja sudske pristojbe, koja se u upravnom sporu plaća samo kada sud odbije ili odbaci tužbeni zahtjev (članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine, broj 118/18., 51/23.).

U Zagrebu, 15. listopada 2025.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Željka Karlović, Zagreb, Šoštarićeva 10

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. KM, [adresa],

4. U spis