Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-248/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milenko Jakšić, odvjetnik u Sisku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu MAĐARIĆ & LUI u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučuju o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-476/2023-17 od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-476/2023-17 od 13. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 158-50-5780310, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, dana 10. lipnja 2011. godine, sadržana u čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu, a koja glasi: 3.1. Naknada za obradu kredita: 2,00 % (dva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita (st. I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 196,84 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.481,18 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, te zahtjev za povrat iznosa od 196,84 EUR koji je tužiteljica isplatila tuženiku temeljem te ništetne ugovorne odredbe.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica u konkretnom pravnom poslu nastupala kao potrošač, da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ugovor sastavio isključivo tuženik, te da sama ugovorna odredba nije dovoljno jasna i transparentna da bi tužiteljica samim čitanjem te odredbe zaključila kakva joj se obveza nameće. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljici nisu dane sve informacije vezane uz takvu naknadu, da znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana postoji kada financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovora stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, a da tuženik tijekom postupka to nije dokazao. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud izvodi zaključak da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi iz čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP).

8. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu zaključila u svojstvu potrošača, jer iz njezinog iskaza i samog ugovora proizlazi da je kao fizička osoba sklopila pravni posao i djelovala na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, što je u skladu sa definicijom potrošača iz čl. 3. st. 1. alineja 9. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" , broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/2013, dalje: ZZP).

9. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud temeljem iskaza tužiteljice utvrdio da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačnog pregovaralo, a tuženik nije dokazao suprotno tome (čl. 96. st. 4. ZZP).

10. Budući da sporna ugovorna odredba ne predstavljaju bitan sastojak ugovora o kreditu iz čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), već sporedan, a prema samoj dikciji odredbe, čl. 99. ZZP odnosi se na bitne sastojke ugovora, u odnosu na spornu ugovornu odredbu dopušteno je provesti test poštenosti.

11. Provođenjem testa transparentnosti ispravlja se neravnoteža ugovornih stranaka nastala neinformiranošću potrošača, dok se provođenjem testa poštenosti ispravlja neravnoteža koja je uzrokovana podređenošću potrošača koji pristaje na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe.

12. U okviru ocjene poštenosti, potrebno je, u skladu s čl. 96. st. 1. ZZP ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

13. Prilikom ocjene poštenosti potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

14. Pritom je prije svega odlučno ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način pregovarao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatio takvu ugovornu odredbu. Imajući na umu da sama ugovorna odredba ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i/ili nastalim troškovima na koje se ta naknada odnosi, a niti ih tuženik tijekom postupka ističe i dokazuje, ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi potrošač (tužiteljica) pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

15. Što se pak tiče utvrđivanja postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti samo na visinu iznosa sporne naknade u odnosu na ukupni iznos dobivenog kredita. Naime, značajna neravnoteža postoji kada se dovoljno ozbiljno dovodi u pitanje položaj potrošača kao "slabije" stranke predmetnog ugovora nametanjem dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima. Naime, ugovaranje naknade nije bilo predviđeno dispozitivnim odredbama koje se primjenjuju automatski niti prisilnim odredbama, već se plaćanje naknade moralo ugovoriti pa je riječ o odredbama koje nisu izuzete iz područja primjena odredbi ZZP (čl. 96. st. 5. ZZP) o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba. Dakle, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o jednokratnoj naknadi prilikom korištenja kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu. Pritom se napominje da se ocjena uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ne vrši se samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

16. Osim toga, u konkretnom slučaju nije prijeporno da među strankama zaključeni ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a i prema shvaćanju ovog suda, troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu paušalnu naknadu, čija visina ovisi tek o visini odobrenog kredita, nisu notorni niti se mogu podrazumijevati.

17. Prema shvaćanju ovog suda, neutvrđeni troškovi, koji terete tužiteljicu unošenjem sporne odredbe u ugovor o kreditu, su nerazmjerni i po svom sadržaju i po visini. Očito je da je tuženik na tužiteljicu prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima, čime je stvorena, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, na štetu tužiteljice značajna neravnoteža jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i/ili nastalim troškovima.

18. Prvostupanjski je sud donoseći pobijanu presudu upravo uzeo u obzir sve pravno relevantne okolnosti iz odredbi čl. 96. i 98. ZZP, slijedom kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da je sporna odredba u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP nepoštena i time, ništetna. Stoga je pravilno naloženo tuženiku vratiti tužiteljici primljeno na osnovi te ništetne odredbe sukladno čl. 1111. st. 1. ZOO.

19. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pozvao na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak i na temelju tako provedenog dokaznog postupka sam utvrdio sve odlučne činjenice.

20. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

21. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku pravilno joj je prvostupanjski sud dosudio troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. pobijane presude.

22. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković