REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-759/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužiteljice FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Žulju, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj, Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 47, OIB: 16745501648, zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Žulja, odvjetnika iz Zagreba i zamjenice punomoćnika tuženika TG, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Zorana Galića, dana 15. listopada 2025.godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice FG, koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br: Ovr-3141/23 od 14.11.2023. godine."
II. Nalaže se tužiteljici FG naknaditi tuženiku Centar za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice FG za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 6.02.2025. godine navodi da je 22. siječnja 2025. zaprimila zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr–3141/23 od 7. siječnja 2025., a kojim se upućuje pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3141/23 od 14. studenoga 2023. Ističe da je Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017. godine, potvrđenog
. / .
po javnom bilježniku Tihani Sudar pod br: OV-11485/17 tužiteljica postala zakupnik i mirni posjednik na rok od 5 godina dijela nekretnine na adresi [adresa], ukupne površine 95 m2, a u kojim prostorima posluje ugostiteljski lokal tužiteljice "Caffe bar Ljevaonica". Tužiteljica nadalje navodi da je Aneksom br. 4 od 6. srpnja 2022. rok zakupa bio produljen za daljnjih 6 mjeseci od isteka Ugovora o zakupu, da je Aneksom br. 5 od 2. ožujka 2023. rok zakupa bio produljen do 30. lipnja 2023., a da je Aneksom br. 6 od 2. svibnja 2023. rok zakupa bio produljen do dana primitka obavijesti tužiteljice kao zakupnika od strane tuženika kao zakupodavca. Ističe da budući da je Ugovor u zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017. potvrđen, odnosno solemniziran po javnom bilježniku, da su sve naknadne izmjene takvog ugovora također morale biti solemnizirane kako bi se mogla izdati klauzula ovršnosti, a sve iz razloga jer je rok trajanja ugovora bitan sastojak ugovora. Navodi da s obzirom da su Aneksima ugovora br. 4, 5 i 6 mijenjani rokovi zakupnog odnosa prema zaključenom ugovoru, kao i osnove po kojima Ugovor o zakupu prestaje važiti, da je tužiteljica kao zakupnik stekla pravni osnov zakupa po različitoj osnovi od solemniziranog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017., pa da su samim time navedeni Aneksi morali biti potvrđeni od strane javnog bilježnika, budući da isti u naravi predstavljaju nove ugovore s novim pravnim osnovom za posjed, odnosno nije bilo dovoljno da javni bilježnik samo utvrdi istovjetnost potpisa ugovornih strana, već da je isprava trebala biti sastavljena i ovjerena u formi javnobilježničkog akta. Tužiteljica smatra da s obzirom da navedeni Aneksi nemaju potreban zakonski oblik te da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017. Aneksima br. 4, 5, i 6 stavljen izvan snage u odnosu na bitan sastojak ugovora, da isprave nisu mogle steći svojstvo ovršnosti, niti je ovrhovoditelj bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju takvih isprava. Ističe i da je Aneksom br. 6 od 2. svibnja 2023. kojim je zadnji puta produljivano trajanje zakupnog odnosa temeljem Ugovora o zakupu, utvrđeno da se ugovor sklapa na određeno vrijeme, a najdulje do dana primitka obavijesti tužiteljice kao zakupoprimca od strane tuženika kao zakupodavca, kojom se tužiteljica obavještava o datumu početka radova na nekretnini na lokaciji [adresa]. Nadalje, tužiteljica navodi da tuženik kao ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu nije priložio niti jedan dokaz da je tužiteljici uputio takvu obavijest, da je tužiteljica zaprimila obavijest, te da je tuženik ispoštovao sve zakonske odredbe o dostavi takvoga pismena, pa tužiteljica smatra da time tuženik nije ispunio niti uvjet za raskid takvog, oblikom manjkavog ugovora na kojeg se sam poziva. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se proglašava nedopuštena ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr- 3141/2023, kao i da se naloži tuženiku da joj nadoknadi troškove parničnog postupka, uvećano za zatezne kamate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te da osporava osnov i visinu, kao i da predlaže sudu po službenoj dužnosti provjeriti pravovremenost podnesene tužbe obzirom da je tužitelju bio dodijeljen rok od 15 dana za pokretanje postupka. Ističe da je nesporna činjenica da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak u odnosu na tužiteljicu kao ovršenika radi ispražnjena i predaje u posjed nekretnine, i to na temelju ovršne isprave Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017., koji je solemniziran kod javnog bilježnika Tihane Sudar u Zagrebu pod poslovnim brojem OV-11485/17 od 25. listopada 2017., kao i šest aneksa istom ugovoru. Tuženik ističe i kako su navodi tužiteljice paušalne naravi te da ista nije dokazala žalbene razloge odnosno razloge za nedopuštenost ovrhe sukladno članku 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnoga zakona. Navodi da su isprave na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi stekle svojstvo ovršnosti, te da je na temelju istih tuženik pokrenuo ovršni postupak radi ispražnjena i predaje u posjed nekretnine, kao i da neosnovano tužiteljica navodi da su aneksi morali biti potvrđeni od strane javnog bilježnika te da isti u naravi predstavljaju nove ugovore, pa da su isti trebali biti sklopljeni u javnobilježničkoj formi. Ističe i da na temelju Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ugovor o zakupu s obzirom da su zakupodavac Centar za odgoj i obrazovanje, kao ustanova, te zakupnik FG, kao vlasnik obrta [obrt], odnosno fizička osoba, nije potrebno da ugovor o zakupu bude potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, pa da sukladno tome nije niti potrebno da svi daljnji aneksi budu potvrđeni (solemnizirani) kako to navodi tužitelj. Nadalje, tuženik ističe i kako su navodi tužiteljice o tome da tuženik nije obavijestio tužiteljicu o početku radova na nekretnini na lokaciji [adresa] neistiniti, a sve s obzirom da je tuženik tužitelja o navedenom početku radova uredno obavijestio, i to najprije usmeno 17. srpnja 2023., a onda i preporučeno pošiljkom od 18. srpnja 2023., a koju pošiljku tužiteljica nije preuzela. Isto tako, tuženik ističe i da je 31. srpnja 2023. tužiteljicu obavijestio o otkazu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017. te od tužiteljice zatražio da oslobodi poslovni prostor na [adresa] od osoba i stvari kako bi se mogli izvršiti radovi na obnovi zgrade. Zaključno, tuženik navodi da smatra da tužitelj nije dokazao razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona, na temelju kojih bi sud mogao proglasiti ovrhu nedopuštenom. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3141/2023-31 od 7. siječnja 2025. (list 4-5 spisa), u dopis od 31. srpnja 2023. (list 11 spisa) te u spis ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-3141/2023.
4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu istaknuli da nemaju nikakvih daljnih dokaznih prijedloga, da odustaju od eventualno predloženih, a neizvedenih dokaznih prijedloga te da predlažu zaključenje glavne rasprave i donošenje odluke na temelju stanja u spisu.
5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3141/2013.
7. Među strankama nije sporno da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak kod ovog suda protiv tužiteljice kao ovršenika radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine, i to na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017. te šest aneksa navedenog ugovora. Isto tako, nesporno je da je tuženik obavijestio tužiteljicu da je dužna iseliti se iz predmetnog poslovnog prostora.
8. Nije sporno niti da je tužiteljica od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu zaključkom pod poslovnim brojem Ovr-3141/2023-31 od 7. siječnja 2025. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
9. Između stranaka je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva te pravovremenost podnošenja tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
10. Prvenstveno se ističe da je uvidom u ovosudni predmet pod poslovnim brojem Ovr-3141/2023 utvrđeno da je tužiteljica zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3141/2023-31 od 7. siječnja 2025., a kojim se tužiteljica kao ovršenik upućuje da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zaprimila 22. siječnja 2025.
11. S obzirom da je tužiteljica 6. veljače 2025. podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz navedenog proizlazi da je tužba podnesena u roku od 15 dana određenog zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3141/2023-31 od 7. siječnja 2025., odnosno u zakonskom roku.
12. Nadalje, uvidom u ovosudni predmet pod poslovnim brojem Ovr-3141/2023 sud je utvrdio da je navedenim zaključkom tužiteljica kao ovršenik upućena da pokrene parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona.
13. Sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/2022; dalje: OZ), protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, te ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
14. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017. utvrđeno je da je čl. 18. određeno da tužiteljica kao zakupnik izričito pristaje da javni bilježnik na pisani zahtjev tuženika kao zakupodavca u kojem će biti naveden datum ovršnosti radi predaje u neposredan posjed i/ili na pisani zahtjev tuženika kao zakupodavca u kojem će biti navedeno dospijeće i visina tražbine iz osnova neplaćanja zakupnine te posebnih troškova (troškovi vode, grijanja i ostali troškovi režija) radi neposredne ovrhe na cjelokupnoj imovini tužiteljice kao zakupoprimca, a koji zahtjevi će se smatrati ispravom iz čl. 54. st. 4. Zakona o javnom bilježništvu izda potvrdu ovršnosti predmetnog ugovora kao javnobilježničkog akta.
15. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten na temelju navedenog ugovora pokrenuti ovrhu protiv tužiteljice kao ovršenika. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica neosnovano navodi da tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017., a sve u smislu čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a
16. Isto tako, ovaj sud ističe da je valjanost potvrde ovršnosti javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, izdane na Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017., a koju potvrdu je javni bilježnik izdao potvrđujući da je navedeni ugovor ovršan 8. listopada 2023. pravomoćno potvrđena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3141/2023-15 od 27. ožujka 2024., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž Ovr-111/2024-2 od 2. srpnja 2024. Stoga navedeno pitanje nije moguće ponovno raspravljati u ovom sudskom postupku.
17. Nadalje, ističe se i da pitanje svojstva ovršnosti Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. listopada 2017. nije žalbeni razlog koji je propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, a temeljem kojih odredaba je sud tužiteljicu uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
18. Tužiteljica niti ne ističe razloge iz kojih bi proizlazilo da je tuženikova tražbina na predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme nakon sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, odnosno Ugovora o zakupu poslovnog prostora.
19. Stoga se ponovno ističe da prilikom odlučivanja o dopuštenosti zahtjeva radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sud ispituje razloge za nedopustivost ovrhe u okviru granica zbog čega je konkretna stranka upućena na parnicu.
20. U odnosu na navod koji je tužiteljica iznijela u tužbi da ju tuženik nije obavijestio u skladu s Ugovorom o zakupu poslovnog prostora i aneksima o početku radova na nekretnini na adresi [adresa], ističe se da je punomoćnik tužiteljice na pripremnom ročištu održanom 24. lipnja 2025. istaknuo da čini nespornim da je tuženik obavijestio tužiteljicu da je dužna iseliti se iz predmetnog poslovnog prostora.
21. S obzirom da je tužiteljica upućena u parnicu iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, a da tužiteljica nije dokazala niti jedan od tih razloga zbog kojih je upućena u parnicu, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti jer ne postoji niti jedan razlog koji bi ukazivao na nedopustivost ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3141/2013 od 14. studenoga 2023.
22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i troškovniku tuženika (list 17 spisa), a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa).
24. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 24. lipnja 2025. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) te za zastupanje na ročištu dana 2. rujna 2025. godine u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 300 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR te uvećano za PDV (25%) iznosi 750,00 EUR. Dakle, tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 750,00 EUR te je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
25. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.
26. Budući da nije uspjela u postupku, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 15. listopada 2025.
Sudac
Goran Goluža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na tužbu od 53,09 eur i na presudu od 53,09 eur
2. tuženiku po punomoćniku