Poslovni broj: P Ob-23/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu Željko Soldo, u pravnoj stvari tužiteljice, KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Mladenu Pavasović, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika KJZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Filsstr. 11., D-70376 Sttugart, Njemačka, zastupan po punomoćnici Jeleni Ćurković Gošović, odvjetnici iz Splita, radi bračne stečevine, 15. listopada 2025. izvan ročišta donio je odluku kojom:

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud se proglašava nenadležnim za rješavanje spora o roditeljskoj skrbi.

II. Ukidaju se radnje provedene u ovom postupku i tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi izjavljenoj 7. ožujka 2025., navodi, tvrdi i predlaže kako slijedi. Tužiteljica i tuženik sklopili su brak dana 12. ožujka 2004. godine u Salzburgu, Austrija. Činjenica sklapanja braka upisana je u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 2018. godinu pod rednim brojem 00030. Stranke su trenutno u postupku razvoda braka, a bračna zajednica istih prestala je dana 01. siječnja 2022. Priložen je vjenčani list tužiteljice i tuženika, klasa: 223-03/24-005/15, urbroj: 2117-07-07-24-1 od 23. siječnja 2024. Za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice stranke su, zajedničkim sredstvima i podizanjem kredita kod banke, stekle nekretninu u [adresa], Njemačka i to svaki za jednu polovinu (1/2) dijela. Navedenu nekretninu - stan s garažom i dvorištem, stranke su stekle temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. prosinca 2006. na kojem Ugovoru su obje stranke jasno označene kao kupci svaki za po 1/2 dijela nekretnine te su također za po 1/2 dijela nekretnine bili upisani u zemljišnoj knjizi. Kupoprodajna cijena za navedenu nekretninu iznosila je 175.000,00 eur, a prilaže se Ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 6247/2006 od 21.12.2006. uz ovjereni prijevod s njemačkog jezika na hrvatski jezik po ovlaštenom stalnom sudskom tumaču za njemački, talijanski i španjolski jezik prof. Vesni Soko Za cijelo to vrijeme, tužiteljica je vodila brigu o kućanstvu i brigu o djetetu tuženika iz prvog braka - sinu K, koji je živio s njima u istom kućanstvu, dok je tuženik radio kao električar. Tužiteljica se također zaposlila 2008. godine i to u Centru za majčinstvo u Stuttgartu. U međuvremenu, 2007. godine rodilo se zajedničko dijete stranaka - sin Z, dok se zajednička kći stranaka - D rodila 2013. godine. Te iste 2013. godine stranke su otvorile i zajednički kiosk - „fast food“ te su upravo sredstvima dobivenim radom otplaćivali kredit podignut za kupnju nekretnine u [adresa]. Tijekom 2017. godine stranke su prodale navedeni kiosk-„fast food“ te su se odlučili doseliti u Republiku Hrvatsku. Upravo iz tog razloga stranke su dana 13. lipnja 2018. prodale nekretninu u [adresa], svaki svoj dio od 1/2 dijela nekretnine, te je ukupna kupoprodajna cijena od 770.000,00 eur , a kako je to sve utvrditi pregledom navedenog ugovora, uplaćena na zajednički račun stranaka otvoren kod Sparda-Bank Baden Wuerttenberg eG, IBAN [broj bankovnog računa]. Potkrjepa ovome je ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 1296/2018 od 13.06.2018. uz ovjereni prijevod s njemačkog jezika na hrvatski jezik po ovlaštenom stalnom sudskom tumaču za njemački, talijanski i španjolski jezik prof. Vesni Soko, a predlaže se saslušanje stranaka i svjedoka čija imena i adrese će se naknadno dostaviti. Temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. listopada 2017., dakle prije same prodaje nekretnine u Sttutgartu, stranke su kupile nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZK tijelo 1, zgrada, dvor i garaža ukupne površine 600 m2 , Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi kuća s garažom i dvorištem u [adresa], po kupoprodajnoj cijeni od 400.000,00 eur-a, s time da je rok plaćanja odgođen do 01. ožujka 2018. S obzirom na nešto kasniju prodaju nekretnine u [adresa], stranke su tijekom 2018. isplatile prodavateljici ukupnu kupoprodajnu cijenu te je 21. kolovoza 2018. temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine te potvrde o isplati ukupne kupoprodajne cijene (izjave o namirenju), zatražen upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi i to isključivo na ime tuženika. Naprijed navedeno dokazuje se priloženim ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 02.listopada 2017., ovjeren u potpisu prodavateljice ZJ od strane javnog bilježnika Ivne Kaliman, iz [adresa], dana 02.10.2017. pod br. OV-4239/17 Razlog zbog kojeg je samo tuženik sudjelovao kao kupac prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02.listopada 2017. te zbog kojeg je isti uknjižen kao isključivi vlasnik (1/1) navedene nekretnine, iako je u naravi bilo nesporno da stranke stječu nekretninu za po 1/2 dijela, jest taj što je tužiteljica državljanka Ukrajine - države izvan EU, te je utoliko istoj za upis prava su/vlasništva na nekretnini na području Republike Hrvatske potrebna, sukladno čl.356. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dodatna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Sukladno tome, stranke su se dogovorile da će se upis tužiteljice kao suvlasnice za jednu polovinu (1/2) dijela predmetne nekretnine obaviti naknadno kako se u tom trenutku samog stjecanja nekretnine u [adresa] ne bi dodatno komplicirale stvari i eventualno riskiralo s kupnjom željene nekretnine, zbog moguće pojave drugih potencijalnih kupaca za vrijeme dok tužiteljica ne ishodi potrebnu suglasnost. Dakle, među strankama je postojao dogovor da će tuženik tužiteljici naknadno izdati ispravu podobnu za upis tužiteljice kao suvlasnice za 1/2 dijela predmetne nekretnine, a temeljem koje isprave će tužiteljica zatražiti suglasnost ministra te u konačnici upisati svoje pravo su/vlasništva u zemljišnoj knjizi. Međutim tuženik tu svoju obvezu ni tada, a ni po naknadnim pozivima tužiteljice, nije ispunio te je odbio tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis njenog prava su/vlasništva za 1/2 dijela predmetne nekretnine, a na ovu okolnost se predlaže saslušanje stranaka i svjedoka čija imena i adrese će se naknadno dostaviti. S obzirom da je dakle predmetna nekretnina u [adresa] stečena prodajom 1/2 dijela nekretnine u [adresa] u vlasnosti tuženika te prodajom 1/2 dijela nekretnine u [adresa] u vlasnosti tužiteljice, te da su stranke kako prilikom stjecanja i prodaje nekretnine u [adresa] tako i u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine u [adresa] bile u braku i živjele u bračnoj zajednici to je, sukladno čl.36.st.3. Obiteljskog zakona, utvrditi da je tužiteljica stvarna vlasnica za 1/2 dijela predmetne nekretnine u [adresa]. Kod toga je kazati kako na utvrđenje prava su/vlasništva tužiteljice na području Republike Hrvatske, u ovom slučaju, ne utječe ni činjenica što je ista državljanka Ukrajine - države izvan EU, obzirom da je između Republike Hrvatske i Ukrajine utvrđena uzajamnost u stjecanju prava vlasništva nekretnina pa državljani Ukrajine mogu stjecati pravo vlasništva nekretnina na području Republike Hrvatske bez ograničenja, izuzev prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, a na zahtjev strane osobe koja namjerava steći vlasništvo određene nekretnine ili osobe koja namjerava otuđiti tu nekretninu. Dakle, tužiteljica ima valjan pravni interes ishoditi pravomoćnu presudu u ovom postupku temeljem koje će od ministarstva pravosuđa i uprave zatražiti suglasnost potrebnu za ishođenje upisa svog prava su/vlasništva u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini za 1/2 dijela iste. Slijedom navedenog, predlaže se da sud donese presudu kojom: 1. Utvrđuje se da je tužiteljica KJ, po osnovi bračne stečevine, suvlasnica za jednu polovinu (1/2) dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZK tijelo 1, zgrada, dvor i garaža ukupne površine 600 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te se ovlašćuje tužiteljica KJ temeljem ove presude i suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZK tijelo 1, zgrada, dvor i garaža ukupne površine 600 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na svoje ime za jednu polovinu (1/2), uz istodobni izbris tog prava s imena tuženika KJZ za jednu polovinu (1/2). 2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu dana 7. svibnja 2025. u kojem opreza radi izjavljuje kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i osporava činjeničnu i pravnu osnovu tužbe, a prije svega i prije iznošenja odgovora na tužbu i upuštanje u raspravljanje o glavnoj stvari ističe prigovor nenadležnosti hrvatskog suda iz razloga činjenične i pravne naravi kako slijedi. Za postupanje u ovoj pravnoj stvari nije nadležan hrvatski sud. Tužiteljica je u tužbi navela da su stranke u postupku razvoda braka i da je bračna zajednica prestala 1. siječnja 2022., ali nije navela da postupak za razvod braka, po zahtjevu KJ, ovdje tužiteljice, teče u Njemačkoj pred Općinskim sudom Stuttgart-Bad Cannstatt, pod poslovnim brojem 2F 652/23. U tom postupku sud odlučuje i o izjednačavanju mirovinskih uplata, a nastavno na taj postupak se pred Općinskim sudom u Stuttgartu vodi i postupak radi uzdržavanja, pod poslovnim brojem 21 F 698/23, koji je također pokrenut po zahtjevu KJ, najprije pod poslovnim brojem 2F 606/23, gdje je sud zbog međunarodnog elementa ustupio predmet nadležnom Obiteljskom sudu u Stuttgartu. Nastavno na ove postupke njemački sud ima isključivu nadležnost, uz primjenu njemačkog prava, odlučivati o imovinskim odnosima bračnih drugova. Prema odredbi čl. 5. Uredbe Vijeća (EU) 2016/1103 o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima od 24. lipnja 2016. (SL L 183, 8.7.2016.-dalje Uredba EU br. 2016/1103) kad je pred sudom države članice pokrenut postupak za razvod braka, sudovi te države nadležni su za odlučivanje u stvarima bračnoimovinskog režima povezanog s tim zahtjevom. Na temelju odredbe čl. 35. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, br. “, br. 101/17, 67/23) pravo mjerodavno za imovinske odnose bračnih drugova određuje se prema Uredbi EU 2016/1103. Uredba odredbom članka 26. određuje da je mjerodavno pravo za imovinskopravni režim pravo države prvog zajedničkog uobičajenog boravišta bračnih drugova nakon sklapanja braka ili (budući da nemaju zajedničko državljanstvo) pravo države s kojom su bračni drugovi zajedno najviše povezani u trenutku sklapanja braka. Stranke su imale zajedničko uobičajeno boravište u [adresa], u [adresa], a tužiteljica KJ je u Njemačkoj pokrenula postupak za razvod braka i uzdržavanje, s tim da su njeni punomoćnici u okviru tih postupaka zatražili od protivne strane, ovdje tuženika DJ, podatke o imovini, vezano za postupak podjele imovine, odnosno utvrđivanja udjela u vrijednosti u zakonskom imovinskom režimu zajednice stečene dobiti, njem. Zugewinngemeinschaft. Imovina bračnih drugova dijeli se na način da se računski utvrđuje razlika vrijednosti imovine svakog bračnog druga u trenutku prestanka bračne zajednice, odnosno početka postupka (trenutak kad protivna strana primi zahtjev za razvod) u odnosu na vrijednost imovine svakog bračnog druga u trenutku sklapanja braka. Vrijednost se računski izračunava i isplaćuje, a ne dijeli se vlasnički, kao što je to u hrvatskom pravu. Tuženik smatra da je naprijed navedeno nesporno, a prilaže i ovjereni prijevod zahtjeva za razvod braka, očitovanje protivne strane, podnesci, rješenja i izjave u postupcima koji se vode u Njemačkoj Sama tužiteljica priložila je uz tužbu u ovom predmetu ovjereni prijevod Ugovora br. 6247/2006 o kupoprodaji nekretnine od 21. prosinca 2006., gdje su pod točkom (5) na str. 4. unesene ovjerene izjave stranaka i to državljanstvo stranaka i utvrđenje da stranke cijelo vrijeme imaju boravište i prebivalište u [adresa] te da se u njihovim imovinsko- pravnim poslovima primjenjuje pravo SR Njemačke, a stranke žive u bračnoj zajednici na koju se primjenjuje zakonski imovinsko-pravni režim SR Njemačke. Tužiteljica u svojoj tužbi namjerno nije navela činjenicu da se u Njemačkoj vodi postupak za razvod braka i s njim povezani postupci, uz primjenu njemačkog prava, znajući da hrvatski sud nije nadležan za postupanje i da se na bračno-imovinske odnose stranaka ne primjenjuje hrvatsko materijalno pravo. Podnošenjem ove tužbe tužiteljica svjesno i namjerno pokušava prevariti tuženika, koji je kroz cijelo vrijeme trajanja postupaka poziva na dogovor i dostavu podataka radi obračuna vrijednosti imovine stečene u braku, uzimajući u obzir imovinu koju su obje strane imale u trenutku sklapanja braka. Nadalje tužiteljica pokušava obmanuti sud, izostavljajući podatke o postupcima koji već teku između ovih stranaka i pozivajući se na odredbe hrvatskog Obiteljskog zakona, koje se odnose na bračnu stečevinu, iako zna da je za njihove bračno- imovinske odnose mjerodavno njemačko pravo, a za postupanje nadležan sud u Njemačkoj, gdje je upravo tužiteljica pokrenula postupak za razvod braka. Slijedom navedenog, predlaže se da se sud, temeljem odredbe čl. 15. Uredbe EU br. 2016/1103, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i rješenjem odbaci tužbu, te obveže tužiteljicu naknaditi tuženiku trošak odgovora.

3. Rješenjem Općinskog suda Stuttgart – Bad Cannstat, 2F 652/23 uz ovjereni prijevod, a koje rješenje tuženik dostavlja u privitku svog podneska izjavljenog 13. listopada 2025. odlučeno je o razvodu braka parničnih stranaka i izjednačavanju mirovinskih prava bivših bračnih drugova uz primjenu njemačkog prava. U rješenju je između ostalog navedeno da je primjena njemačkog prava utemeljena na odredbi čl. 8. t. b Uredbe Vijeća (EU br. 1259/2010 o provedbi pojačanje suradnje na području prava primjenjivog na razvod braka i zakonsku rastavu od 20. prosinca 2010.

4. Iz isprava u spisu a prije svega odluke o razvodu braka i drugo stranog suda kako je naprijed navedeno potvrđena je osnovanost prigovora apsolutne nenadležnosti hrvatskog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari, jer utemeljeno tvrdi tuženik po punomoćniku da je za postupanje, temeljem čl. 5 toč. 1. Uredbe Vijeća (EU br. 2016/1003 o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka, u stvarima bračno-imovinskih režima od 24. lipnja 2016., nadležan njemački sud i tužbu je odbaciti.

5. Istaknuti je da je istovjetno uređeno i glede roditeljske skrbi na temelju članka 16. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), koji se primjenjuje u skladu s člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ), a prema kojem će se sud, kad u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, a sve u vezi s člankom 7. Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka) (dalje: Uredba (EU) br. 2019/1111) prema čijoj je odredbi za nadležnost države članice u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću nužno da u trenutku pokretanja postupka pred sudom dijete ima uobičajeno boravište u toj državi članici (opća nadležnost), sud smatra da nije nadležan za rješavanje spora o roditeljskoj skrbi.

6. Ključno je da kod odluka u ovoj pravnoj stvari prethodno uobičajeno boravište stranaka je izvan [adresa]. Prihvatljivi su argumenti tuženika kojima je odlučeno kao u izreci i izloženi su u podnesku izjavljenom 21. srpnja 2025. Nesporno je, a i tužiteljica je izrijekom priznala da među strankama teče postupak za razvod braka u Njemačkoj, pred Općinskim sudom Stuttgart-Bad Cannstatt, pod poslovnim brojem 2 F 652/23. Prema odredbi čl. 5. t. 1. Uredbe Vijeća (EU) 2016/1103 o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima od 24. lipnja 2016. (SL L 183, 8.7.2016.-dalje Uredba EU br. 2016/1103) kad je pred sudom države članice pokrenut postupak za razvod braka, sudovi te države nadležni su za odlučivanje u stvarima bračno-imovinskog režima povezanog s tim zahtjevom. Panične stranke sklopile su brak dana 12. ožujka 2004. u Salzburgu, Austrija. Neposredno prije i nakon sklapanja braka stranke su imale zajedničko uobičajeno boravište u [adresa], gdje su godinama živjele i gdje se nalazilo njihovo posljednje središte života, što je navedeno u zahtjevu za razvod braka koji je u Njemačkoj podnijela KJ, ovdje tužiteljica. Kasnije je je tužiteljica preselila u Hrvatsku, dok tuženik i dalje neprekidno živi u [adresa]. U vjenčanom listu koji je dostavila tužiteljica upisan je datum i mjesto sklapanja braka, a činjenice vezane za prvo i zadnje zajedničko uobičajeno boravište stranaka nisu sporne. Upis činjenice sklapanja braka u hrvatsku maticu vjenčanih zatražila je tužiteljica nakon preseljenja u Hrvatsku, a taj upis je isključivo deklaratornog karaktera i nema nikakvu dokaznu snagu u smislu utvrđivanja nadležnosti suda ili primjene prava mjerodavnog za bračno-imovinski režim stranaka. Parnične stranke nisu nikad sklopile bračni ugovor niti bilo kakav drugi sporazum kojim bi izvršile izbor mjerodavnog prava, tako da se na imovinske odnose stranaka kao bračnih drugova primjenjuje njemačko materijalno pravo - zakonski imovinski režim zajednice stečene dobiti, njem. Zugewinngemeinschaft. Prema njemačkom pravu (§ 1363 i dalje Građanskog zakonika - BGB) prilikom razvoda braka imovina stečena za vrijeme trajanja braka dijeli se na način da se računski utvrđuje razlika vrijednosti imovine svakog bračnog druga u trenutku prestanka bračne zajednice, odnosno početka postupka (trenutak kad protivna strana primi zahtjev za razvod) u odnosu na vrijednost imovine svakog bračnog druga u trenutku sklapanja braka. Vrijednost se računski izračunava i isplaćuje, a ne dijeli se vlasnički, kao što je to u hrvatskom pravu. Prilikom podjele imovine tužiteljica ima pravo na isplatu svog dijela stečene dobiti, a nema osnove za podnošenje stvarno-pravnog zahtjeva radi upisa suvlasničkog dijela nekretnine. Tužiteljica je kao pravnu osnovu svog zahtjeva za upis prava vlasništva istaknula bračnu zajednicu s tuženikom, tako da je ovo spor o podjeli bračne imovine, povezan s postupkom za razvod braka, za što isključivu nadležnost ima sud u Njemačkoj gdje već teče postupak za razvod braka pa prilikom odlučivanja o nadležnosti nema mjesta primjeni odredbe čl. 20. Zakona o međunarodnom privatnom pravu. Preoštra je formulacija punomoćnika tuženika da podnošenje ove tužbe u Hrvatskoj predstavlja zloupotrebu prava i pokušaj „forum shoppinga“, s ciljem postizanja primjene moguće povoljnijeg materijalnog prava za tužiteljicu, međutim Uredba (EU) 2016/1103 za bračno-imovinski režim izričito propisuje nadležnost suda države pred kojom je pokrenut postupak za razvod braka, ali je činjenično točna i sa pravnim posljedicama zbog kojih je odlučeno kao u izreci.

U skladu s odredbom čl. 15. Uredbe (EU) br. 2016/1103, a temeljem čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) odlučeno je da se rješenjem odbaciti tužbu zbog nenadležnosti hrvatskog suda. U međuvremenu je njemački sud donio odluku kojom se razvodi brak sada parničnih stranaka, sve kako glasi u rješenju njemačkog suda kako je pobliže navedeno u toč. 3. ovog rješenja.

7. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.

U Dubrovniku 15. listopada 2025.

Sudac:

Željko Soldo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA: pun. stranaka.