Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1133/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, zastupanog po Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-1/2025-12 od 16. srpnja 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Tužiteljeva žalba odbija se kao neosnovana, a tuženikova žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-1/2025-12 od 16. srpnja 2025.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 201,55 EUR sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2017. do plaćanja kako je to određeno prvostupanjskom presudom

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 343,41 EUR sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2017. do plaćanja na način da se taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva odbija

- potvrđuje u cijeloj točki II. izreke kojom je odbijen preostali dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete za tuđu pomoć i njegu

- potvrđuje u dijelu točke III. izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku, a kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 340,11 EUR sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2025. kako je to određeno prvostupanjskom presudom

- preinačuje u preostalom dijelu točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 14.072,12 EUR sa zateznim kamatama na način da se određuje da svaka stranka u ovom postupku snosi svoje troškove.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 898,71 EUR (osamsto devedeset osam eura i sedamdeset jedan cent).

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 104,66 EUR (stotinu četiri eura i šezdeset šest centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB 22694857747, da isplati tužitelju ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.904,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.519,84 EUR-a počev od 8. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 384,86 EUR počev od 12. travnja 2025. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana,

II. Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 14.412,23 EUR u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2025. godine pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova tužitelj odbija.»

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom II. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.

2.2. Tuženik se žali protiv dijela točke I. izreke prvostupanjske presude kojim mu je naloženo da tužitelju plati naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 544,96 eura i protiv točke III. izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže da se pobijani dio preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Stranke se žale zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navode u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći koja se je dogodila 24. rujna 2016. u Rijeci, i to kao putnik u osobnom vozilu kojim je upravljao vozač RŽ, a koje je sletjelo s kolnika pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je tužitelju dosudio naknadu štete koju je pretrpio u navedenom štetnom događaju naloživši tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.904,70 eura sa zateznim kamatama te da mu naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.412,23 eura dok je preostali dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva odbijen.

6.2. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva za dosudu pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete te kada je odbio dio tužbenog zahtjeva za dosudu pretrpljene imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege.

6.3. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih liječničkih vještačenja utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu dvostrukog prijeloma podlaktice desne ruke te više jakih udaraca u tijelo, ozljedu gležnja lijeve noge i pretrpio je veliki šok.

6.4. Zbog posljedica zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15-20 dana te slabog intenziteta u trajanju od 35-40 dana. Nadalje, tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 sata nakon nastanka štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 36-48 sati, srednjeg intenziteta u trajanju od 8-10 dana te slabog intenziteta u trajanju od 35-45 dana. Zbog posljedica ozljeđivanja je tužiteljeva životna aktivnost smanjena u omjeru od 10-12 %. Kod tužitelja je zaostalo naruženje srednjeg stupnja dostupno pogledu trećih samo ponekad zbog ožiljaka na podlaktici ruke.

6.5. Također je utvrđeno da je tužitelju 254 sata nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega.

6.6. Na temelju tih činjenica je prvostupanjski sud zaključio da bi tužitelju na temelju članka 19. stavka 2., članaka 1046., 1095. i 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje: ZOO) pripadala pravična novčana naknada radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 10.432,01 eura te naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.524,00 eura računajući sat tuđe pomoći po cijeni od 6,00 eura.

6.7. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da smatra da mu je dosuđena preniska novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. U žalbi naglašava da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio star 37 godina, da je po zanimanju pomorac i to strojar te ga zaostale posljedice ozljeđivanja jako ograničavaju u obavljanju njegovih radnih aktivnosti i ograničavati će ga još dugi niz godina. Tužitelju je desna ruka njegova egzistencija i kada ga počne boljeti i trnuti on vrlo teško obavlja svoje radne dužnosti. Nadalje navodi da su ga vatrogasci morali izvlačiti iz oštećenog vozila te je pritom pretrpio veliki strah.

6.8. Međutim, sagledavajući sve te okolnosti slučaja te imajući na umu intenzitet i duljinu trajanja fizičkih bolova i straha, kao i intenzitet duševnih bolova zbog naruženja i smanjenja životnih aktivnosti, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da bi tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 10.432,01 eura koja je naknadno umanjena za nesporni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 20 % te za iznose koje je tuženik tužitelju nesporno isplatio za vrijeme trajanja ovog postupka. Zbog tih razloga tužiteljeva žalba u odnosu na dio prvostupanjske presude kojim mu je dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu nije osnovana.

6.9. Što se tiče dosude imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, utvrđeno je da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružena krajem 2016. godine, a tužitelj je na iznos naknade štete po toj osnovi zatražio dosudu zateznih kamata od 8. lipnja 2017. kao dana kada je tuženiku podnio pisani zahtjev za naknadu štete.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da bi tužitelju za nespornih 254 sata potrebne tuđe pomoći i njege pripadala naknada u iznosu od 1.524,00 eura računajući 1 sat pomoći i njege po cijeni od 6,00 eura. Na taj način prvostupanjski sud je, po mišljenju ovog suda, tužitelju utvrdio i višu naknadu nego što bi mu pripadala, a kako će to nastavno biti obrazloženo pa taj žalbeni razlog nije osnovan.

7.1. Zbog tih razloga je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđen je odbijajući dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke.

7.2. Tuženik se žali protiv dijela prvostupanjske presude kojim je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 544,96 eura. Tuženik navodi da je prvostupanjski sud u previsokom iznosu utvrdio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege i da je isplatama po toj osnovi izvršenim tijekom ovog postupka tužitelju u cijelosti namirio njegovu tražbinu po toj osnovi.

7.3. Prvostupanjski sud je visinu naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege utvrdio prema vremenu nastanka tih troškova, a ne prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske presude. Cijena jednog sata tuđe pomoći i njege je utvrđena u iznosu od 6,00 eura, a kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 254 sata, prvostupanjski sud je utvrdio da bi tužitelju po toj osnovi pripadao iznos od 1.524,00 eura. Taj iznos je umanjen za nesporni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja od 20 % te je prvostupanjski sud utvrdio da bi tužitelju nakon tog umanjenja pripadao iznos od 1.219,20 eura koji je prvostupanjski sud dodatno umanjio za nesporno isplaćeni iznos tužitelju po toj osnovi u iznosu od 674,24 eura te je stoga tužitelju dosuđena naknada štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 544,96 eura.

7.4. Međutim, prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud je doista u previsokom iznosu utvrdio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege. Nema zapreke da se visina imovinske štete za tuđu pomoć i njegu utvrdi prema cijenama u vrijeme nastanka tog troška. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana krajem 2016. godine i da mu je trebala nestručna pomoć i njega. U „Narodnim novinama“ broj 21/17 je Državni zavod za statistiku objavio podatak da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2016. iznosila 5.685 kuna. Kada se taj iznos podijeli sa prosječnih 175 sati rada mjesečno, dobiva se da je prosječna cijena jednog sata rada u vrijeme kada je tužitelju pružana tuđa pomoć i njega iznosila 32,48 kuna odnosno 4,31 eura pa stoga ovaj sud utvrđuje da bi tužitelju po toj osnovi za 254 sata pružene tuđe pomoći i njege pripadao iznos od 1.094,74 eura što umanjeno za tužiteljev doprinos iznosi 875,79 eura. Kada se taj iznos umanji za 674,24 eura koliko je tuženik tužitelju po toj osnovi u tijeku postupka nesporno isplatio, dobije se iznos od 201,55 eura te je zbog tih razloga potvrđen dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 201,55 eura sa zateznim kamatama od 8. lipnja 2017. kao dana kada je tužitelj tuženiku podnio pisani zahtjev za naknadu štete, a na temelju članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a je preinačen dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju po toj osnovi plati iznos od 343,41 eura na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

7.5. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena, na temelju članka 166. stavak 1. ZPP-a je potrebno odlučiti o naknadi parničnog troška.

7.6. Ovaj postupak je započeo 25. rujna 2017. i na njega bi se primjenjivale odredbe ZPP-a („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka. Međutim, 1. rujna 2019. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.; dalje: ZID ZPP/19) kojim je člankom 28. toga zakona izmijenjen dotadašnji članak 154. stavak 2. ZPP-a na način da je određeno da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Člankom 117. stavak 3. ZID ZPP/19 je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, odredbe članaka 28. do 31. te članka 97. ovoga Zakona primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena prvostupanjska odluka.

7.7. U ovom postupku je prva prvostupanjska odluka donesena 6. listopada 2023., dakle nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19 pa odluku o naknadi parničnog troška u ovom postupku treba donijeti primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

7.8. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tražio dosudu iznosa od 17.378,13 eura, a konačno je uspio sa iznosom od 2.561,29 eura pa je s visinom tužbenog zahtjeva uspio u 14,73 %. Njegov uspjeh s osnovom zahtjeva iznosi 80 % pa njegov ukupni uspjeh iznosi 47,36 %, a uspjeh tuženika iznosi 52,64 %. Dakle, vidljivo je da su obje stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je zbog tih razloga na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a, a primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a preinačen dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 14.072,12 eura na način da je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

7.9. Što se tiče preostalog dosuđenog parničnog troška u iznosu od 340,11 eura, taj iznos se odnosi na trošak predujma za liječničko vještačenje u iznosu od 331,81 eura i troška pribave zdravstvenog kartona u iznosu od 8,30 eura ili ukupno 340,11 eura što treba smatrati troškom vještačenja. Troškovi vještačenja predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice i utvrđenje osnovanosti visine tužbenog zahtjeva pa kako je tužitelj u ovom sporu barem djelomično uspio sa svojim zahtjevom i kako mu je tuženik dao povoda za tužbu, zbog čega su troškovi vještačenja i nastali, tuženik mu je dužan troškove vještačenja naknaditi u cijelosti (tako i VSRH u Rev- 229/2022 i Rev-189/2024). Zbog tih razloga je potvrđen dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak koji se odnosi na trošak za vještačenje u iznosu od 340,11 eura.

8. Kako se odluka o tome da svaka stranka snosi svoje troškove odnosi i na troškove drugostupanjskog postupka odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 898,71 eura i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 104,66 eura.

Koprivnica, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić