Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-105/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo po sucu toga suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nedibu Toromanoviću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženice OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Maji Tuhtan Grgurić, odvjetnici u Opatiji, radi predaje u suposjed nekretnine, nakon zaključene javne glavne rasprave 23. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Dužna je tuženica OF OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] predati suposjed nekretnine u [adresa], tužitelju RF, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] označeno s k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u veličini 1259/3258 suvlasničkog dijela, u roku od 15 dana.

II/ Dužna je tuženica u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak.". II Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu u 750,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška odbija., i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tuženice da sud odredi prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P- 590/2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je suvlasnik nekretnine označene s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi gospodarska zgrada, pašnjak, dvorište i kuća u [adresa], u 1259/3258 dijela, a tuženica da je suvlasnica iste nekretnine u 343/3258 dijela. Suvlasnici predmetne nekretnine da su i VF i NF, ali oni da ne osporavaju tužiteljevo pravo na suposjed, tako da isti nisu obuhvaćeni tužbom. Kako tuženica dugi niz godina odbija predati tužitelju suposjed nekretnina držeći u posjedu cijeli njegov suvlasnički dio, predlaže donošenje presude sadržaja citiranog u točki I izreke.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženica osporava navode tužbe u cijelosti, te ističe kako je upisana kao suvlasnica nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] zajedno sa tužiteljem, VF te SF. Tuženici da nije poznata tvrdnja tužitelja da istom ostali suvlasnici ne brane predaju u suposjed, a ukoliko je to stvarno tako, tužitelj u tom slučaju da nema pravnog interesa za vođenje ovog postupka obzirom da tuženica nije jedina koja ima ključ dvorišnog portuna, pa se prvenstveno predlaže odbacivanje tužbe tužitelja. Tuženica naglašava kako ju u vezi predaje u suposjed nitko nije kontaktirao prije pokretanja ovoga postupka, a isto tako da postoji Ugovor o podmirenju duga od 16. ožujka 2000. između pokojnog supruga tuženice BF i tužitelja, u kojem je navedeno kako se tužitelju dozvoljava prijenos suvlasničkog dijela BF u dijelu od 10/24 u korist tužitelja, a dalje u čl. 2. st. 3. toga ugovora da stoji: „Stranke su suglasne da je predmet prijenosa vlasništva u naravi zasebna zgrada sa sjeverne strane parcele koja se sastoji od podruma, restorana, stana, zasebne garaže u površine u površini od 487 m2 i pripadajuće parcele u površini kako je označeno na kopiji plana koja je sastavni dio ovog ugovora, a koju stranke u znak toga potpisuju“. Po navedenom ugovoru da je i izvršen prijenos prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama, iako je sagledavajući čl. 2. st. 3. njime izvršena nedopuštena činidba, iz razloga što predmetna nekretnina nikada nije u naravi podijeljena – etažirana, niti je sporazumom između suvlasnika izvršena podjela posjeda pa tako određeni realni dio nekretnine nije mogao biti predmetom prijenosa vlasništva i predmetom ugovora između jednog od suvlasnika i treće osobe kao da je taj realni dio povezan sa određenim suvlasničkim dijelom, a što takav ugovor čini ništetnim sukladno odredbi čl. 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima i protivan je čl. 36. i 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Navedeno da znači i da je nezakonit tužiteljev upis kao suvlasnika u zemljišne knjige pa tuženica osporava tužiteljevo suvlasništvo, posljedično i njegovo pravo na suposjed. Čak i da sud ne bi prihvatio stav tuženice glede ništetnosti ugovora na temelju kojega je tužitelj upisan u zemljišne knjige, u tom slučaju, opet tužitelj da ne bi imao pravo na suposjed cijele nekretnine, jer je predmet spornog ugovora tj. prijenosa vlasništva bio točno u naravi određen dio nekretnine tj. jedan od objekata predmetne nekretnine koji se zapravo dijelom ne koristi, a ne čitava nekretnina, u idealnom suvlasničkom dijelu. Stoga tuženica smatra kako tužitelj u svakom slučaju nema pravo na predaju cijele predmetne nekretnine u suposjed, time između ostalog i stana tuženice gdje ista živi već preko 40 godina. Nadalje, tužitelj se u konačnici uknjižio kao suvlasnik nekretnine na temelju ranije spomenutog ugovora o podmirenju duga, a koji ugovor je sklopljen povodom ranijih, također ništetnih ugovora o zajmu, i to: Ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 16. lipnja 1999., Ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 10. listopada 1999., Ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 20. siječnja 2000. te Aneksa br. 1. Ugovoru o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000. godine. Predmetni ugovori da su imali iznimno kratke rokove vraćanja zajma, u njima da je unesen neistinit sadržaj, jer u naravi nije pozajmljeno ni približno novaca koliko je u ugovorima navedeno, a određeno je osiguranje tražbine u vidu upisa fiducijarnog vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja, a kojim ugovorima je tužitelj za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je drugom dao, koristeći se stanjem nužde, nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću drugog, a što je sve opisano u kaznenoj prijavi koju je EF podnio PP Poreč 28. listopada 2011. Slijedom navedenog, tuženica smatra kako se radi o ništetnim – zelenaškim ugovorima opisanim u čl. 329. Zakona o obveznim odnosima. Prema čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se. Slijedom navedenog, a kako je temeljem čl. 323. Zakona o obveznima odnosima temeljem ništetnog ugovora svaka strana dužna vratiti što je primila na temelju takvog ugovora, predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbu tužitelja i ujedno usvojiti protutužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuju se ništetnim ugovori sklopljeni između RF i BF, i to: Ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine od 16. lipnja 1999. solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Macinića u [adresa] 21. lipnja 1999. br. ovjere OU-521/99; Ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine od 10. listopada 1999. solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Macinića u [adresa] 09. prosinca 1999. br. ovjere OU-1041/99; Ugovor o zajmu od 20. siječnja 2000. solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Macinića u [adresa] 28. siječnja 2000. br. ovjere OU-48/2000; Aneks br. 1. Ugovoru o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine od 16. ožujka 2000. ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Macinića u [adresa] 16. ožujka 2000. br. ovjere OV-2486/2000, te Ugovor o podmirenju duga od 16. ožujka 2000. ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Macinića u [adresa], 16. ožujka 2000. br. ovjere OV-2483/2000, te se na 9. suvlasničkom dijelu: 1259/3258 nekretnine k. č. [katastarska čestica] gospodarska zgrada, pašnjak, dvorište i kuća od 1549 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određuje brisanje upisa prava vlasništva tužitelja i određuje upis prava vlasništva na ime i u korist tuženice OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

3. Rješenjem ovog suda posl. br. P-105/2024-9 određeno je da će se u daljnjem tijeku postupka odvojeno raspravljati o protutužbi tuženice, te je formiran spis predmeta posl.br. P-590/2024.

4. U svom podnesku zaprimljenom 25. travnja 2025. (str. 47), tuženica je predložila, a s obzirom da postupak po protutužbi pod posl. br. P-590/2024 predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak, određivanje prekida postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P-590/2024.

5. Na ročištu koje je održano 23. rujna 2025. tuženica je istaknula da su suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pored stranaka ovog postupka i treće osobe koje su zajedno s tuženicom u suposjedu predmetne nekretnine. Da bi tužitelj mogao uspjeti u ovom postupku da je bilo potrebno, odnosno da je morao utužiti i preostale suvlasnike, a kako to proizlazi iz sudske prakse, pa ukazuje na odluku VSRH Rev 1200/20, a sve budući tuženica nije u samostalnom posjedu nekretnine koje je predmetom ovog postupka. Tužitelj je na ove navode tuženice učinio nespornim da su suvlasnici i suposjednici nekretnine koja je predmetom postupka i VF i NF, ali oni da su posjednici manjeg dijela nekretnine, a tužitelju ne osporavaju pravo na suposjed. Protivi se prijedlogu za prekidom ovog parničnog postupka.

6. U dokaznom postupku pročitano je: ugovor o podmirenju duga (str. 17-19), kopija plana (str. 20), ugovor o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine (str. 21-24), ugovor o zajmu i sporazumu o osiguranja novčane tražbine (str. 25-29), ugovor o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine (str. 30-34), aneks broj 1 ugovoru o zajmu i sporazumu o osiguranju novčane tražbine (str. 35-37), dopisi od 28. listopada 2011. (str. 28-42), presuda posl. br. P-565/06-12 od 08. prosinca 2009. (str. 48-52), presuda posl. br. Gž-400/10-2 od 03. svibnja 2011. (str. 53-57), presuda ovog suda posl. br. P-590/2024-14 od 24. veljače 2025. (str. 67-75), izvadak iz zemljišne knjige (str. 61-62), dok su svi preostali dokazni prijedlozi odbijeni jer je stajalište suda, da se provođenjem istih ne bi utvrdile činjenice odlučne za ovaj postupak, kada su sve odlučne činjenice utvrđene iz provedenih dokaza ili nisu sporne.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama nije sporno da tužiteljica i tuženik dolaze upisani kao suvlasnici nekretnine koja je predmetom postupka kako to tužitelj tvrdi u tužbi, uz još i suvlasnike VF i NF, a tako proizlazi i iz izvadka iz zemljišne knjige (str. 61-62).

8.1. Tuženica ne osporava da je u suposjedu nekretnine koja je predmetom postupka zajedno sa suvlasnicima VF i NF, a da tužitelj nije u suposjedu predmetne nekretnine. Tvrdi da tužitelj predaju suposjeda predmetne nekretnine ima tražiti od svih suvlasnika. Ta je tvrdnja tuženice neosnovana ako se ima u vidu navod tužitelja da suvlasnici VF i NF istom ne osporavaju pravo suposjeda, a tu tvrdnju tužitelja tuženica ne osporava.

9. Sporno u ovom postupku je slijedeće: ima li tužitelj kao suvlasnik pravo na zaštitu svog idealnog dijela prema tuženici, a što uključuje i zahtjev za predaju u posjed njegovog suvlasničkog dijela, kada je tužitelj tužbeni zahtjev postavio tako da traži od tuženice predaju u suposjed nekretnine koja je predmetom postupka u veličini njegovog suvlasničkog dijela i to 1259/3258 idealnog dijela nekretnine.

9.1. Nastavno na ovo valja istaknuti da tužitelj kao suvlasnik ima pravo na zaštitu svog idealnog dijela i prema drugim suvlasnicima, što uključuje i zahtjev za predaju u posjed njegova suvlasničkog dijela, jer je suvlasnik glede onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu - vlasnik i pripadaju mu prema svakome (dakle i prema ostalim suvlasnicima) sve vlasničke ovlasti (čl. 37. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV), ali ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela.

9.2. Tužitelj nije ovlašten zahtijevati predaju idealnog dijela nekretnine u suvlasništvu, jer idealni dio suvlasničke nekretnine predstavlja suvlasnički udio u nekretnini koji nije određen u stvarnom, fizičkom dijelu nekretnine, već kao udio u cjelini. Takav idealni dio ne može se predati u isključivi posjed, jer suvlasništvo podrazumijeva zajedničko posjedovanje i upravljanje nekretninom među suvlasnicima, sukladno čl. 37. ZV, a u ovom postupku tužitelj ne tvrdi, niti dokazuje da bi između suvlasnika došlo do diobe suvlasničke zajednice pa mu ne pripada pravo zahtijevati ni predaju realnog dijela predmetne nekretnine. Pripada mu pravo na predaju u suposjed cijele nekretnine, međutim takvu zaštitu tužitelj u ovom postupku nije zatražio, a sud sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa je utoliko, zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke.

10. Obzirom na navedeno, a kako dakle iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio, odluka u predmetu koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. P-590/2024-19 ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj parnični postupak, te je odlučeno kao u izreci rješenja.

11. Kako je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), odlučeno je da je tužitelj, koji je izgubio parnicu, obvezan naknaditi joj parnični trošak.

11.1. Tuženici su priznati troškovi zastupanja po punomoćnici odvjetnici prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za: sastav odgovora na tužbu u iznosu 250,00 eura (tbr. 8/1 i 46 Tarife), zastupanje na ročištu 23. rujna 2025. u iznosu 250,00 eura (tbr. 9/1 i 46 Tarife), sastav podneska od 25. travnja 2025. u iznosu 250,00 eura (tbr. 8/4 i 46 Tarife), odnosno sveukupno 750,00 eura.

11.2. Tuženici nije priznat putni trošak punomoćnice iz Opatije, jer je stav suda da isti ne predstavlja nužni trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a budući da je tuženica imala na raspolaganju i punomoćnike odvjetnike u mjestu sjedišta suda, a ukoliko je po svom izboru, na što neosporno ima pravo, izabrala punomoćnika izvan sjedišta suda taj trošak ima pasti na njezin teret.

U Poreču, 15. listopada 2025.

Sudac:

Sanja Oroz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se putem ovog suda dostavlja Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave.

DNA:

1. Tužitelj p.p.

2. Tuženica p.p.