REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV Povrv-348/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) Zeleni grad Šibenik d.o.o., OIB 54873130289, Šibenik, Put Bioca 17, zastupan po direktoru JT dipl. ing., a on po punomoćnici JTA dipl. prav. djelatnici tužitelja, protiv tužene (ime u nominativu) RT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa je Antun Maričić odvjetnik u [adresa], radi naplate 56,10 eura i dr., nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 17. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu objave odluke dana 15. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog rješenja o ovrsi koje je pod poslovnim brojem Ovrv-1282/2021 dana 30. rujna 2021. godine donio javni bilježnik u Šibeniku Vojislav Vuletin, kojim je naloženo tuženoj (ime u nominativu) RT, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju (ime u nominativu) Zeleni grad Šibenik d.o.o., OIB 54873130289, iznos od 51,00 eura (pedeset jedan euro), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,10 eura od 01.11.2020. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.12.2020. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.01.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.02.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.03.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.04.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.05.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.06.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.07.2021. godine,

- na iznos od 5,10 eura od 01.08.2021. godine, sve do isplate,

rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko onog o kojem je suđeno u točki I. izreke ove presude (za 5,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom na isti iznos teče od dana 01. listopada 2020. godine do isplate), pa se u tom dijelu ukida rješenje o ovrsi koje je pod poslovnim brojem Ovrv-1282/2021 dana 30. rujna 2021. godine donio javni bilježnik u Šibeniku Vojislav Vuletin.

III. Nalaže se tuženoj (ime u nominativu) RT, OIB [osobni identifikacijski broj], tužitelju (ime u nominativu) Zeleni grad Šibenik d.o.o., OIB 54873130289, platiti parnični trošak u iznosu od 21,57 eura (dvadeset jedan euro i 57/100 euro centa), uključivo sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

XIV Povrv-348/2021

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj podnio je protiv tužene prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovi kojeg je javni bilježnik u [adresa] Vojislav Vuletin dana 30. rujna 2021.godine odredio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-1282/2021, protiv kojeg je tužena pravodobno dana 18. listopada 2021. godine izjavila prigovor pa je navedeni javni bilježnik povodom istog prigovora spis predmeta dostavio na daljnji postupak ovom sudu.

2. Sukladno odredbi članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ), jer je tužena predmetno rješenje o ovrsi pobijala u cijelosti, sud je isto rješenje stavio izvan snage u dijelu kojim je njime određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U nastavku postupka tužitelj je ustrajao na zahtjevu da mu tužena plati predmetnu tražbinu o kojoj je suđeno u izreci ove presude, povlačeći dio izvorno istaknutog zahtjeva (prijedlogom za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) za razdoblje od mjeseca srpnja 2021. godine do mjeseca prosinca 2022. godine, to tvrdeći da mu tužena nije po ispostavljenim računima za preostalo utuženo razdoblje na ime usluge prikupljanja i odvoza miješanog komunalnog otpada, tj. za udio koji se odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge, nije podmirila ukupan iznos od 76,56 eura, susljedno čemu je predložio održati na snazi platni nalog osporenog rješenja o ovrsi u opisanom dijelu, te tužitelju dosuditi popisani parnični trošak.

4. Tužena se, kao u podnesenom prigovoru protiv osporenog rješenja, protivila u cijelosti predmetnom rješenju o ovrsi navodeći u bitnom da ovdje tužitelj (izvorno ovrhovoditelj) u utuženom razdoblju nije za potrebe ovdje tužene (izvorno ovršenice) obavljao odvoženje i odlaganje komunalnog otpada kao javnu službu, jer da tužena u predmetnom stanu nije u promatranom razdoblju proizvodila otpad, a niti je tražila odvoženje istog, pače, tužena da uopće ne koristi stan za koji joj tužitelj ispostavljao utužene račune. Istaknula je i prigovor zastare za jedan mjesec tražene naknade ne specificirajući koji.

4.1. Predložila je ukinuti osporeni platni nalog i odbiti postavljeni zahtjev tužitelja, tuženoj obistiniti parnični trošak.

5. U dokaznom postupku pregledan je cjenik broj 1644/19 od dana 27. ožujka 2019. godine, zaključak o davanju suglasnosti na cjenik od dana 28. ožujka 2019. godine, pregledani su računi za tuženu za utuženo razdoblje od kolovoza do prosinca 2020. godine te siječnja do lipnja 2021. godine, kao i financijska kartica koju tužitelj vodi za tuženu sa stanjem na dan 11. ožujka 2025. godine, pregledan je izvod otvorenih stavki na dan 31. kolovoza 2021. godine, te obračun zateznih kamata na dan 31. kolovoza 2021. godine, pročitana je obavijest od 13. rujna 2021. godine i dopis od 27. rujna 2021. godine, pregledan je spis ovog suda pod poslovnim brojem Povrv- 183/2020, saslušan je svjedok BT.

5.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

XIV Povrv-348/2021

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7. Postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) savjesno i brižljivo cijeneći izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je utvrdio odlučne činjenice koje su djelomično podupirale tužbenu tezu o obvezi tužene platiti tužitelju utuženi iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pa je stoga sud u osnovanom dijelu usvojio tužbeni zahtjev i održao predmetno rješenje o ovrsi na snazi (platni nalog istog), u preostatku odbio isti (ukinuo osporeni platni nalog) i zato, uz odluku o parničnom trošku, sudio kao u izreci ove presude.

8. Naime, prije svega valja istaknuti, ocjenjujući prigovor zastare tužene, cijeneći da je ista tim prigovorom nesumnjivo ukazivala na najstarije potraživanje, ono za mjesec kolovoz 2020. godine (tužena ne definira kojem mjesecu naknade prigovara da je zastarjela), da je sukladno odredbama članka 232. stavka 1. točke 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO), propisano da tražbina ovdje utužene komunalne usluge zastarijeva za jednu godinu od dana isporuke iste, pa kako je tužitelj naplatu spornog potraživanja pokrenuo ovršnim postupkom na temelju vjerodostojne isprave dana 07. rujna 2021. godine za naplatu utužene naknade najstarijeg potraživanja iz kolovoza 2020. godine, nesumnjivo je da je za taj dio potraživanja nastupila zastara, stoga je prigovor tužene u tom dijelu ocijenjen osnovanim, pa je osporeni platni nalog ukinut za dio od 5,10 eura (38,42 kune po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i taj dio tužiteljeve tražbine odbijen je kao neosnovan, te suđeno kao u točki II. izreke ove presude.

9. Dalje je za naglasiti, a stranke tu činjenicu nisu niti sporile, da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao djelatnost odvoza i odlaganja komunalnog otpada kao javnu službu sukladno odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Nar. nov. broj: 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24 – dalje: ZOKG), tj. da je tužitelj u smislu odredbi tada važeće odredbe članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o održivom gospodarenju komunalnim otpadom (Nar. nov. broj: 94/13, 73/17 i 98/19 dalje: ZOOGKO) za područje grada [adresa] kao jedinice lokalne uprave obavljao poslove usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, a nedvojbeno je da je tužena kao vlasnica predmetnog stana bila obveznik plaćanja cijene komunalne usluge, ovdje odlaganja komunalnog otpada u smislu odredbi točke 3. članka 3. ZOKG, tj. da je tužena u smislu odredbi članka 30. stavka 5. ZOOGKO, kao vlasnica predmetnog stana, bila obvezna koristiti usluge tužitelja, te u smislu odredbe članka 30. stavka 6. točke 3. ZOOGKO-a i obveznica plaćanja troškova gospodarenjem komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predavala davatelju usluge.

10. Među strankama je bilo sporno je li tuženica u obvezi plaćati tužiteljevu komunalnu uslugu kroz utuženo razdoblje, to uz tvrdnju iste da nije koristila svoju

XIV Povrv-348/2021

nekretninu (predmetni stan) za stanovanje, pa tako niti tužiteljevu uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada, valja naglasiti, da je po ocjeni ovog suda, nedvojbeno da je tužena kao vlasnica predmetne stambene jedinice, stana u [adresa] u stambenoj zgradi položenoj na adresi [adresa], bila (zakonskom normom) određeni obveznik plaćanja cijene komunalne usluge, ovdje odlaganja komunalnog otpada u smislu odredbi stavka 5. članka 20. ZOKG-a.

11. Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom (Nar. nov. broj: 50/17, dalje: Uredba) propisani su i troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge, a u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom, a tužena je bila obvezna u smislu odredbi članka 30. stavka 5. i 6. ZOOGKO-a, kao vlasnica predmetne stambene jedinice, koristiti usluge tužitelja, te u smislu odredbe članka 33. stavka 1. i 4. ZOOGKO-a određena i bila obveznik plaćanja troškova gospodarenjem komunalnim otpadom, razmjerno količini otpada kojeg je predavala davatelju usluge, ali susljedno navedenom propisu i obveznik plaćanja cijene obvezne minimalne javne usluge tužitelju, utemeljene na cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i bio razgradivog otpada tužitelja donesenim dana 01. svibnja 2019. godine.

12. Sustav gospodarenja otpadom u RH utvrđen je kroz nužno sakupljanje, prijevoz i obradu otpada i/ili tvari koje se mogu smatrati otpadom u svrhu zaštite javnog interesa, pri čemu su jedinice lokalne samouprave dužne na svom području osigurati između ostalog javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način u skladu sa načelima održivog razvoja, zaštite okoliša i gospodarenja otpadom osiguravajući pri tome javnost rada. Obzirom da iz toga jasno proizlazi da je gospodarenje otpadom od interesa za Republiku Hrvatsku, slijedi zaključak da je komunalni otpad potrebno zbrinjavati na za to predviđen način i na predviđena mjesta i da nije prihvatljivo, pače, da je kažnjivo odlaganje otpada izvan određenih odlagališta, zbog čega naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge, već i o drugim obračunskim kriterijima u skladu sa propisima komunalnog gospodarstva.

13. U točki 12. ovog obrazloženja opisani sustav gospodarenja otpadom, kao javna usluga, nedvojbeno uključuje prikupljanje miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, ali podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge, ovdje tužitelja, kao što su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, pače, ovlašteni davatelj usluge (tužitelj) dužan je u cijenu opisane javne usluge uključiti i troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove kako su isti propisani Uredbom.

14. Susljednom obrazloženom za zaključiti je da obračun cijene predmetne javne usluge sadrži dva dijela: prvi dio obračuna je "fiksni" te se njime osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge

XIV Povrv-348/2021

dok je drugi dio obračuna je "varijabilni" te se njime osigurava načelo „onečišćivač plaća“, obzirom da ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge (onečišćivača). Cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") potrebno je osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), dakle, da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada, koje ovisno o razdoblju i inim čimbenicima može znatno varirati (isti stav izražen je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II/2492/2017).

15. Kako su odredbe o cijeni obvezne minimalne javne usluge propisane i člankom 4. stavkom 1. točke 7. Uredbe, a navedena odredba je Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe (Nar. nov. broj: 84/19) izmijenjena na način da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave Odlukom mora propisati iznos cijene obvezne minimalne javne usluge kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge koja bi bila redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, ali i osigurati potrebna sredstva (radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva), što je tužitelj učinio donošenjem Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada davatelja javne usluge broj: 1644/19 od dana 27. ožujka 2019. godine, s primjenom od dana 01. svibnja 2019. godine, a koji cjenik je dobio (prethodnu) suglasnost gradonačelnika Grada Šibenika, a u ovom postupku tužitelj potražuje od tužene za utuženo razdoblje, po mjesecima od kolovoza 2020. godine do lipnja 2021. godine naknada za 11 mjeseci po 38,42 kune mjesečno ili 5,10 eura mjesečno po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro ili sveukupno 422,62 kune, tj. 56,10 eura po navedenom tečaju, dakle, za navedeno razdoblje mjesečne iznose minimalne javne usluge, to je ocijenjeno da je iskazani tužbeni zahtjev osnovan.

16. Slijedom iznesenog, posebice cijeneći navode same tuženice iz kojih nesumnjivo proizlazi da predmetnu tražbinu tužitelju nije podmirila za utuženo razdoblje (tužena svojim tvrdnjama implicira da istu nije u obvezi platiti, utvrđujući da osnovanost potraživanja tužitelja za utuženo razdoblje proizlazi iz podataka financijske kartice tužitelja za tuženu s nadnevkom od 11. ožujka 2025. godine, kao i računa tužitelja ispostavljenih tuženoj za mjesece od rujna 2020. godine do lipnja 2021. godine (listovi 12 do 18 spisa), tj. po 5,10 eura mjesečno, sve s (neosporenim) dospijećem svakog pojedinog računa kako je navedeno u izreci ove presude, to je sud cijeneći zahtjev tužitelja osnovanim održao na snazi predmetni platni nalog u tom dijelu (za ukupno (10X5,10 eura – 38,42 kune) 51,00 euro i zato je suđeno kao u točki I. izreke ove presude.

17. Obrazloženom je dodati da navodi iskaza svjedoka BT, kraj utvrđenih odlučnih činjenica o obvezi plaćanja minimalne javne usluge tužene, kako su ranije obrazložene, tj. u bitnom da tužena ne koristi predmetni stan, kao i supstrat predmeta ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-183/2020 iz kojeg je razvidno da je

XIV Povrv-348/2021

tužena obvezana platiti neplaćenu naknadu tužitelju za drugo razdoblje, nisu bili od odlučujućeg značaja za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari.

18. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, a takva kamata na dosuđeni parnični trošak i na odredbi članka 30. stavka 2. OZ-a.

19. Odluka o dosuđenom parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5., članka 155. i 164. ZPP-a, a tužitelju koji u parnici nije uspio s neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, a određeno je popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 56,10 eura, sud je istom obistinio parnični trošak, to 13,27 eura za sudsku pristojbu odluke po Tar. br. 1 Tarife sudskih pristojbi uz Zakon o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18) i 8,30 eura (62,60 kuna uključivo s PDV-om) javnobilježničke nagrade i troška po članku 6. stavku 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Nar. nov. broj: 9/21 i 18/22), pa je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 21,57 eura i zato riješeno kao u točki III. izreke ove presude.

19.1. Tužitelju nije dosuđen trošak po predmetnom rješenju o ovrsi u iznosu od 23,23 eura (175,00 kuna) na ime nedefiniranog „ostatka naknade i predujma javnog bilježnika“, te „materijalnog troška tužitelja“, za koje iznose nije bilo nikakvog dokaza da su u toj visini tužitelju nastali.

U Šibeniku, dana 15. listopada 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom odlukom može protiv iste izjaviti žalbu iz razloga predviđenih u članku 467. stavku 1. ZPP-a, u roku od petnaest dana po prijemu iste. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi odluke.