Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-348/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužiteljicaice PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4, protiv ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupani po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi utvrđenja ništetnosti, 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 51400607-5103119945 od 28. kolovoza 2006. godine zaključenog između tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANKA d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 kao kreditora koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke."

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.142,14 EUR uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od dana donošenja presude 15. listopada 2025., a sve u roku 15 dana.“

r i j e š i o  j e

Republika Hrvatska dužna je iz sredstava Državnog proračuna u roku od 15 dana isplatiti troškove delegacije punomoćniku tužiteljice, odvjetniku Predragu Kraliku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4, u iznosu od 349,80 eura.

Obrazloženje

1. Prije svega valja istaknuti da je predmetni spis delegiran u rad ovome sudu rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. 31 Su-233/2025-2 od 11. lipnja 2025.

2. Tužiteljica PĐ je podnijela tužbu protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. radi utvrđenja ništetnom odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu (Naknada) broj 51400607-5103119945, zaključenog dana 28. kolovoza 2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., kao kreditora, a koja glasi: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000 % (jedanposto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjestohrk), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“

3. U historijatu tužbe tužiteljica navodi da je sa tuženikom dana 28. kolovoza 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 51400607-5103119945, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 106.600,00 CHF prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, na rok otplate od 360 mjeseci, i da je čl. 10. Ugovora o kreditu (Nadoknada) ugovoreno da se "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000 % (jedanposto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjestohrk), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana." Tužiteljica ističe da je navedenom odredbom defacto bila primorana platiti naknadu kako bi mogla dobiti traženi kredit, te da joj je predmetna naknada i naplaćena u iznosu od 4.909,04 HRK.

4. Nadalje, tužiteljica navodi da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, i da on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ističe da tuženik nije pojasnio u čemu se sastoji tzv. ulazna naknada koja joj je naplaćena prije isplate kredita iz čega proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je tužiteljica bila primorana platiti naknadu kako bi mogla dobiti traženi kredit, nepoštena, a slijedom toga i ništetna.

5. Stoga tužiteljica predlaže sudu u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev kojim se pobijana odredba Ugovora o kreditu utvrđuje ništetnom i da ne proizvodi pravne učinke i obveže tuženika naknaditi parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužiteljica u ovom postupku dužna dokazati svoj status potrošača, da je naknada za obradu kredita bila dovoljno jasno određena, lako uočljiva i lako razumljiva te da se je na temelju nje mogla utvrditi njezina konkretna visina, a koju se tužiteljica u konačnosti prihvatom ponude obvezala i platiti. Isto tako ističe da je na temelju Zakona o potrošačkom kreditu, Ministarstvo financija donijelo i Pravilnik o naknadama za potrošačke kredite ("Narodne Novine": 15/14) kojim je, među naknadama koje je vjerovnik ovlašten naplatiti dužniku – korisniku kredita, izričito navedena i naknada za obradu kreditnog zahtjeva, pa stoga tuženik smatra da je na ovakav način naknadi priznat status posebne usluge koje su banke i do tada uobičajeno naplaćivale i da ona nikada nije imala kompenzacijski karakter u odnosu na izgubljenu zaradu, niti da je intencija Banke bila bezrazložno bogaćenje naplatom naknada, a kako to potpuno promašeno sugerira tužiteljica.

7. Slijedom iznesenog tuženik smatra da je tužba neutemeljena i da se tužiteljica pogrešno poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO-a), i da je postupao u cijelosti sukladno ugovoru i preuzetim obvezama, pa stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

8. Dakle, predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu broj 51400607-5103119945, zaključenog 28. kolovoza 2006. između tužiteljice PĐ, kao korisnice kredita i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., kao kreditora, kojom je ugovorena obveza tužiteljice platiti naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 1,00% od iznosa kredita, a minimalno 200,00 HRK, a koju naknadu je tužiteljica bila dužna platiti prije korištenja kredita. Predmetna naknada tužiteljici je i naplaćena u iznosu od 4.909,04 HRK, što je i nesporno među strankama.

9. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u dopis Erste banke od 14.2.2025. (list 3), u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103119945 od 28.8.2006. (list 5-12), vrši se uvid u proces obrade kredita od 2004- 2011 godine (list 26-27), vrši se uvid u pregled prometa u partiji kredita broj: 5103119945 za razdoblje od 23.8.2006. do 30.9.2015. (list 45-59), vrši se uvid u obavijest Erste banke (list 60-62), vrši se uvid u izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe od 6.8.2006. (list 80-85), te dokaz saslušanjem tužiteljica PĐ kao stranke (str. 139-140), time da sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedokinje KĐ, predložene od strane tuženika, iz razloga što je tuženik u podnesku od 22. rujna 2025. naveo da odustaje od tog dokaznog prijedloga.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. ZPP-a ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik dana 28. kolovoza 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 51400607-5103119945, kojim je tužiteljici odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 106.600,00 CHF prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, na rok otplate od 360 mjeseci,

- da je odr. čl. 10. Ugovora o kreditu (Naknada) ugovoreno da se "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000 % (jedanposto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjestohrk), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.",

- da je predmetna naknada tužiteljici sukladno odr. čl. 10. Ugovora o kreditu tužiteljici naplaćena u iznosu od 4.909,04 kuna,

- da je riječ o namjenskom kreditu – stambenom kreditu građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu za kupovinu nekretnine,

- da je tužiteljica u svojem iskazu izjavila da je sklopila Ugovor o kreditu čija je namjena bila kupnja kuće, u kojoj živi sada sa svojom obitelji, te da se je obratila tuženiku sa zahtjevom za odobrenje stambenog kredita kojom prilikom nije bilo nikakvog pregovaranja oko naknade koju je morala platiti prilikom podnošenja zahtjeva za kredit i radi odobrenja kredita. Izjavila je da joj je bio uručen gotovi sačinjeni Ugovor, tipski, u kojemu je bilo navedeno da mora platiti i naknadu radi odobrenja kredita u visini 1 % od odobrenog iznosa kredita, a što je iznosilo 4.999,04 tadašnjih Hrvatskih kuna i da joj je taj iznos bio naplaćen iz odobrenog kredita, tako da joj je bio isplaćen kredit u manjem iznosu za taj iznos naknade. Istaknula je da nije mogla pregovarati oko te naknade, niti oko njezine visine, te da joj nije bilo niti pojašnjeno na koje točno troškove se odnosi ta naknada te da je zapravo u neku ruku bila prisiljena tu naknadu platiti jer joj u protivnom taj kredit ne bi bio odobren, time da joj je taj kredit bio nužno potreban kako bi riješila stambeno pitanje sebe i svoje obitelji,

- da tužiteljica ima pravni interes za vođenje ove parnice, pa time i pravni status za postavljanje samog deklaratornog zahtjeva, te potom u posebnom postupku može zahtijevati i povrat plaćene utužene naknade,

- da tužiteljica ima status potrošača u smislu Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, pri čemu valja reći da je pojam potrošača definiram odr. čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj je "potrošač" fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. U konkretnom slučaju iz sadržaja Ugovora o kreditu i iz iskaza tužiteljice proizlazi da je korisnica kredita tužiteljica kao fizička osoba i da Ugovor o kreditu nije sklopljen u okviru trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već je riječ o stambenom kreditu s namjenom kupnje nekretnine koji kredit je tužiteljica i utrošila za kupovinu kuće u kojoj živi sada sa svojom obitelji.

11. Valja napomenuti da sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima tužiteljica može isticati ništetnost ugovorne odredbe, dakle, i one kojom je propisana obveza plaćanja tzv. ulazne naknade, i to pravo se ne gasi (čl. 327. st. 1. i čl. 328. ZOO-a), dok navedene odredbe ZOO-a predstavljaju poseban propis u smislu odredbe iz čl. 187. st. 2. ZPP-a kojom je propisana mogućnost podnošenja tužbe na utvrđenje „kada je to posebnim propisom predviđeno“. Prema mišljenju suda pravni interes za vođenje ove parnice očituje se i u nužnosti uspostave pravične ravnoteže u odnosu na parnične stranaka kao ugovornih strana iz Ugovora o kreditu budući da je propisivanjem od strane tuženika sporne odredbe odredbe o tzv. „ulaznoj“ naknadi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, i time je tuženik znatno narušio ravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, a kao što je to već i ranije navedeno, u slučaju utvrđenja ništetnosti, tužiteljica ima pravo zahtijevati i povrat plaćene naknade za obradu kredita.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je zaključio da se predmetna ugovorna odredba smatra nepoštenom, pri čemu je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer da tužiteljica nije prihvatila ugovornu odredbu o naknadi za obradu kredita, ista bi bila ograničena u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade), kod čega cijeni da je u smislu Direktive 93/13 EEZ od 05. travnja 1993.g. tužiteljica kao potrošač u podređenom položaju zbog nemogućnosti pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Iz navedenoga zaključuje da su ispunjeni svi uvjeti da bi se sporna odredba Ugovora smatra nepoštenom, a posljedično tome i ništetnim. Pored navedenog takvim postupanjem je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa sukladno odredbi čl. 4. ZOO- a.

13. Odredbom čl. 81. ZZP /03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2).

13.1. Sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je sa tužiteljicom pojedinačno pregovarala o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i visini te naknade, što tuženik nije dokazao. Stoga ovaj sud zaključuje da se o spornoj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovaralo posebice na način da se nije jasno i nedvosmisleno tužiteljici kao potrošaču prezentiralo u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade, i koja je njihova svrha.

13.2. Nastavno tome, a kako tuženik nije ni pokušao dokazati da se o spornoj odredbi Ugovora pregovaralo, imajući posebno u vidu da je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje KĐ, djelatnice banke, to ovaj sud utvrđuje da tužiteljica sa plaćanjem te naknade nije bila upoznata prije sklapanja Ugovora, i da je nije platila, kredit joj ne bi bio niti odobren, iz čega proizlazi da je tuženik postupao po principu „uzmi ili ostavi“. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu utvrđeno ponašanje tuženika, namjenu kredita (namjenski stambeni kredit), koji je tužiteljici bio nužno potreban kako bi riješila stambeno pitanje sebe i svoje obitelji, je očito je da je tuženik iskoristio njezin slabiji položaj, tako da se u konkretnom slučaju ne može govoriti niti o nepažljivom i nesavjesnom ponašanju tužiteljice.

14. Prema odredbi čl. 84. ZZP/03, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

15. Zahtjev transparentnosti sadržan u odredbi čl. 85. ZZP/03 podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Navedeno nužno ne traži da u ugovoru o kreditu specificirano budu navedene sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu kredita. Međutim, na temelju utvrđenih činjenica proizlazi da tužiteljica prije sklapanja ugovora nije imala informaciju o obvezi plaćanja predmetne naknade niti na što se ona odnosi (što njome plaća), već ju je dočekao gotov pripremljeni Ugovor i da joj zasigurno ne bi bio ni odobren da neposredno prije isplate kredita nije platila tu naknadu.

16. Sud je ocijenio da je sporna odredba Ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te je kod ocjene postupanja tuženika zapravo ocijenio da se u danim okolnostima radi se o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, pri čemu tuženik nije uzeo u obzir uz svoj i interes tužiteljice kao potrošača, vodeći računa o smislu i svrsi obveze, kako to traži načelo savjesnosti i poštenja (sadržano u čl. 4. ZOO-a), a što sve ukazuje da je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice.

17. Uzrokuje li se spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade). Iz utvrđenja suda proizlazi da u konkretnom slučaju bez predmetne naknade za obradu kredita nije bilo moguće sklopiti ugovor.

18. Upravo stoga sud zaključuje da je takvom ugovornom odredbom evidentno stvorena značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice pa time je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odr. čl. 324. ZOO-a.

19. Obzirom na navedeno, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i presudio kao u točci I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici, a trošak tužiteljice u iznosu od 1.142,14 eura odnosi se na nagradu punomoćnika tužiteljice za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastavljanje podneska od 10. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura i podneska od 3. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, na zastupanje na ročištima održanih dana 18. rujna 2025. i 15. listopada 2025. za svako u iznosu od 200,00 eura, na PDV od 25% godišnje u iznosu od 212,50 EUR, a sve to prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – OT) te na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura. Radi navedenog o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

21. Obzirom da je predmetni spis delegiran u rad ovome sudu, to je punomoćnik tužiteljice, odvjetnik Predrag Kralik, sukladno odr. čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24, dalje u tekstu: ZS) podnio zahtjev za naknadu troškova delegacije na ime izbivanja iz pisarnice i trošak prijevoza više od 3 sata radi dolaska na ročišta 18. rujna 2025. i 15. listopada 2025., za svaki trošak izbivanja u iznosu od 150,00 eura, a na ime troška prijevoza za svako ročište po 16,60, i na trošak prijevoza tužiteljice radi dolaska na raspravu 15. listopada 2025. radi izvođenja dokaza njezinim saslušanjem kao stranke u iznosu od 16,60 eura.

21.1. Prema odredbi čl. 11. st. 4. u vezi st. 1. ZS-a u delegiranim predmetima odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata, dok je odredbom čl. 11. st. 5. ZS-a određeno da se predmetni troškovi isplaćuju na teret državnog proračuna, i to u dijelu u kojem su veći od onih koji bi nastali da se postupak vodio pred mjesno nadležnim sudom.

21.2. Prema odredbi Tbr.39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) odvjetniku pripada pravo na nagradu za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja za svaki započeti sat u iznosu od 25 bodova, dok je odredbom Tbr.50. Tarife propisano da odvjetnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza u visini cijene karte I. razreda ekspresnog vlaka ili broda, avionsku kartu za poslovni razred i za spavaća kola u vlaku, odnosno kabinu na brodu, ukoliko putovanje mora obaviti noću.

21.3. U odnosu na zatraženi trošak prijevoza punomoćnika tužiteljice, valja napomenuti da sukladno citiranoj odredbi čl. 11. st. 4. ZS-a, odvjetniku pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a ne troška prijevoza osobnim automobilom, pa je stoga punomoćniku tužiteljice priznat trošak prijevoza u visini putne autobusne karte u jednom smjeru prema Cjeniku usluga prijevoza putnika u cestovnom linijskom prijevozu (str. 143-146), imajući u vidu da cijena putne autobusne karte u jednom smjeru iznosi 16,60 eura. Dosuđeni trošak prijevoza odnosi se na pristup punomoćnika tužiteljice na ročišta održana dana 18. rujna 2025. i 15. listopada 2025. kao i na trošak prijevoza tužiteljice radi dolaska na raspravu 15. listopada 2025. radi izvođenja dokaza njezinim saslušanjem kao stranke u iznosu od 16,60 eura, a što sve ukupno iznosi 349,80 eura.

21.4. Iz navedenog razloga o troškovima delegacije odlučeno je kao u izreci rješenja.

22. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

U Virovitici 15. listopada 2025.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Odvj. Predrag Kralik, Bjelovar, Ferde Rusana 4

2. Odvj. Dora Hanžeković Žuža, Zagreb, Radnička cesta 22

3. ODO u Virovitici