REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3940/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika BAREDO COMMERCE d.o.o., OIB 63473562574, Zagreb, Našička 25, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čipćić-Bragadinu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-315/2022-2 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2556/2019 od 22. prosinca 2021., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-315/2022-2 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2556/2019 od 22. prosinca 2021. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1) Je li račun, kojeg je izdavatelj, bez postojanja valjanog i važećeg ugovornog odnosa sa primateljem računa, izdao za izvanugovornu obvezu naknade za korištenje nekretnine predstavlja račun za naknadu štete i da li je izdavatelj ovlašten takav račun izdati primatelju računa sa kojim nije u obveznom ugovornom pravnom odnosu? 2) Je li račun, kojeg je ovrhovoditelj kao izdavatelj, bez postojanja valjanog i važećeg ugovornog odnosa sa ovršenikom kao primateljem računa, izdao za izvanugovornu naknadu za korištenje nekretnine predstavlja valjanu vjerodostojnu ispravu na temelju koje bi se mogla pokrenuti ovrha na temelju vjerodostojne isprave i kasnije povodom eventualnog prigovora ovršenika provesti daljnji postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga?;

3) Može li sudu tijeku dokaznog postupka glavne rasprave izvoditi dokaze koje su stranke predložile prije zaključenja prethodnog postupka ali su od njih odustale na ročištu na kojem je prethodni postupak zaključen te su te dokaze kasnije ponovo predložile nakon zaključenja prethodnog postupka ako je suprotna strana od početka postupka osporavala činjenice koje bi se takvim dokazom trebale utvrditi? 4) Može li se naknada za bespravnim korištenjem nekretnine utvrđivati financijskim vještačenjem ili se ista mora utvrđivati građevinskim vještačenjem? 5) Treba li za zakonito utvrđivanje visine naknade za bespravno korištenje nekretnine prethodno utvrditi točnu neto korisnu površinu objekta koji se koristi? 6) Je li tužitelj u postupku sukladno čl. 7. st. 1. ZPP‐a dužan dokazati sve činjenice od kojih ovisi visina i osnovanost tužbenog zahtjeva ako tuženik u cijelosti poriče osnovu i visinu tužbenog zahtjeva?

7) Može li tužitelj potraživati naknadu za tuženikovo bespravno korištenje nekretnine ako istu sam ne može ekonomski iskorištavati?

8) Može li tužitelj za naknadu za tuženikovo bespravno korištenje nekretnine, tuženiku izdati račun ili drugu vjerodostojnu ispravu i na tu naknadu osnovano obračunati PDV?

9) Predstavlja li opravdani razlog za odgodu ročišta službena spriječenosti punomoćnika stranke, koji je samostalni odvjetnik bez odvjetničkog vježbenika ili drugog zaposlenog odvjetnika, drugim ročištem koje se održava istoga dana u isto vrijeme u drugom predmetu pred drugim sudom, ako stranka u punomoći nije dala suglasnost da ga u postupku mijenja drugi punomoćnik temeljem zamjenske punomoći ako je o razlogu za odgodu punomoćnik prethodno obavijestio sud i zatražio odgodu ročišta?

10) Treba li na utvrđivanje odnosa parničnih stranka primjenjivati materijalno pravo iz zakona koji su bili na snazi u trenutku nastajanja činjenica od kojih ti odnosi zavise ako prijelaznim odredbama kasnijih zakona nije određeno drugačije? 11) Predstavlja li naknada za bespravno korištenje poslovnog prostora koju potražuje tužitelj kao navodni vlasnik poslovnog prostora od tuženika kao navodnog bespravnog korisnika tog prostora sa kojim nema zaključen ugovor o najmu ili zakupu, izvanugovornu odgovornost za štetu i naknadu štete zbog izmakle dobiti, te je li tužitelj u takvom postupku, dužan dokazati sve bitne elemente koji se zahtijevaju po Zakonu o obveznim odnosima kao pretpostavka odgovornosti za štetu?

12) Je li tužitelj, kao navodni vlasnik i neposjednik poslovnog prostora kojeg koristi tuženik kao navodni bespravni korisnik tog prostora sa kojim tužitelj nema zaključen ugovor o najmu ili zakupu, trpi štetu takvim korištenjem poslovnog prostora od strane tuženika ako taj poslovni prostor tužitelj ne može sam ekonomski iskorištavati davanjem u zakup ili najam trećim osobama?

13) Je li sud prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja svoju odluku o odlučnim činjenicama može zasnovati isključivo cijeneći samo neke od izvedenih dokaza a zanemarujući i ne cijeneći druge koji su izvedeni u tom postupku ili na koje su stranke ukazivale u tom postupku?

14) Je li drugostupanjski sud kao žalbeni sud, prilikom ocjene žalbenih navoda o nezakonitosti pobijane prvostupanjske presude, svoju odluku može donijeti ne razmotrivši sve žalbene razloge i ne ispitavši prvostupanjsku presudu u cijelosti i po svim žalbenim osnovama nego samo parcijalno te da tako i zaključke prvostupanjskog suda o pojedinim osnovama tužbe ocijeni samo parcijalno te da pri tome ne da nikakve razloge takvog postupanja?“, pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) - sadržajno se pozivajući na pravo na pošteno suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku i djelotvoran pravni lijek.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tuženik dovodi u pitanje pravnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva koja ne odgovara razlozima koje je sud iznio u pobijanoj presudi (sud je tužitelju dosudio naknadu za korištenje nekretnine primjenom čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP), a ne naknadu štete – kako tuženik upućuje sadržajem postavljenih pravnih pitanja.

3.2. Pravna pitanja tuženika kojima sadržajno osporava ocjenu suda prema kojoj je tužitelj vlasnik sporne nekretnine odstupaju od činjeničnih utvrđenja na kojima sud temelji svoju odluku (toč. 10. obrazloženja pobijane presude u kojoj je navedeno da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je u posebnom parničnom postupku koji je vodio protiv tužitelja iz ovog spora radi utvrđenja prava vlasništva sporne nekretnine taj spor izgubio).

3.3. Također i odluke na koje se tuženik u smislu čl. 387. st. 3. ZPP poziva ne odgovaraju činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja.

4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, i 13/17.; dalje: Konvencija) i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode tuženika. Odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

6. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek