Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kmp-2/2025-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Maje Sikora, kao predsjednice vijeća za mladež, te sudaca porotnika za mladež Jadranke Tuma-Očko i Marinka Iličića, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Matee Cebović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ i 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ, zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. toč. 1. i 5. u svezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje u tekstu: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KOmp-DO-4/2024 od 29. studenog 2024., nakon održane i zaključene usmene rasprave 15. listopada 2025., na kojoj je isključena javnost, u nazočnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika za mladež u Bjelovaru Larise Kerekeš, branitelja 1. optuženog mlađeg punoljetnika odvjetnice Natalije Jančevski, branitelja 2. optuženog mlađeg punoljetnika odvjetnika Jugoslava Purana, 1. optuženog mlađeg punoljetnika osobno i 2. optuženog mlađeg punoljetnika osobno te opunomoćenika oštećene žrtve ČČE odvjetnice Ane Žak, dana 20. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin FČ i ZČ, rođene Č, rođen **.**.2005. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen sa završenom srednjom školom, po zanimanju stolar, neoženjen, bez djece, zaposlen u Auto kuća Šercl, s mjesečnom plaćom u iznosu 760,00 eura, bez imovine, vojsku nije služio, neosuđivan prema podacima Kaznene evidencije, prekršajno kažnjavan prema podacima Prekršajne evidencije, drugi kazneni postupak se ne vodi, brani se sa slobode,

2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i AČ, rođene Ć, rođen **.**.2005. u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen sa završenom srednjom školom, po zanimanju vozač motornog vozila, neoženjen, bez djece, zaposlen u trgovačkom društvu MAVI d.o.o., s mjesečnom plaćom u iznosu 1.500,00 eura, bez imovine, vojsku nije služio, neosuđivan prema podacima Kaznene evidencije, prekršajno kažnjavan prema podacima Prekršajne evidencije, drugi kazneni postupak se ne vodi, brani se sa slobode,

k r i v i  s u

I. što su: noću 1./2. svibnja 2024. u [adresa], u [adresa]. u spavaćoj sobi obiteljske kuće roditelja 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, zajedno i dogovorno iskoristivši bespomoćnost i nemogućnost pružanja otpora žrtve ČČE uslijed njezinog alkoholiziranog stanja, s ciljem da s njom obave spolni odnošaj, skinuli s nje i sa sebe odjeću, a zatim 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ svoj spolni organ stavio u spolni organ žrtve ČČE, a nakon što se on odmaknuo od nje i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ s kojim je žrtva bila u intimnoj vezi također svoj spolni organ stavio u spolni organ žrtve ČČE i iako je ona govorila da ju puste i prestanu, da to ne žel i, nisu se na to obazirali nego su naizmjence s njom obavili spolne odnošaje,

dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršili spolni odnošaj, zajedno s jednim počiniteljem, pri čemu je prema istoj osobi, a 1. optuženi mlađi punoljetnik i prema bliskoj osobi, izvršeno više spolnih odnošaja,

II. čime su počinili kazneno djelo protiv spolne slobode i to: 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ – teško kazneno djelo protiv spolne slobode – opisano u čl. 154. st. 1. toč. 1. i 5. Kaznenog zakona u svezi čl. 153. st.1. Kaznenog zakona i 2. optuženi ml.pnljt. ĐČ - teško kazneno djelo protiv spolne slobode - opisano u čl. 154. st. 1. toč. 5. Kaznenog zakona u svezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona.

III. Na temelju čl. 105. st. 1. i st. 4. u vezi čl. 88. st. 4. i čl. 28. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/2019. – dalje u tekstu: Zakona o sudovima za mladež) te čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona 1. optuženom mlađem punoljetniku ČČ se

i z r i č e

pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, time da 1. optuženom mlađem punoljetniku ČČ može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor, ako za vrijeme provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 105. st. 1. i st. 4. u vezi čl. 88. st. 4. i čl. 28. Zakona o sudovima za mladež te čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona 2. optuženom mlađem punoljetniku ĐČ se

i z r i č e

pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, time da 2. optuženom mlađem punoljetniku ĐČ može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor, ako za vrijeme provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 10. st. 2. toč. 11. Zakona o sudovima za mladež prema 1. optuženom mlađem punoljetniku ČČ i 2. optuženom mlađem punoljetniku ĐČ se izriče posebna obveza da se uključe u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.

VI. Na temelju čl. 10. st. 5. i st. 6. Zakona o sudovima za mladež izrečene posebne obveze mogu trajati najdulje do jedne godine, a sud može izrečene obveze naknadno izmijeniti ili obustaviti.

VII. Na temelju čl. 10. st. 9. i st. 10. Zakona o sudovima za mladež Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Virovitica, prati ispunjenje obveza, pri čemu se 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ upozoravaju da zbog skrivljenog neispunjenja obveza mogu biti upućeni u disciplinski centar.

VIII. Na temelju čl. 89. st. 1. Zakona o sudovima za mladež troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1.Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je kod ovog suda optužnicu broj KOmp-DO-4/2024-1 od 29. studenog 2024., protiv 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode-teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, opisanog u čl. 154. st. 1. toč. 1. i 5. u svezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona i protiv 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode-teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, opisanog u čl. 154. st. 1. toč. 1. i 5. u svezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća ovog suda broj Kovm -11/2024-17 od 23. siječnja 2025. Zastupnica optužbe ostala je kod tako podignute optužnice do zaključenja rasprave održane 15. listopada 2025.

1.1.Sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis kaznenog djela iz optužnice na način da se u istome optuženi mlađi punoljetnici sada označavaju: „1. optuženi mlađi punoljetnik“ i „2. optuženi mlađi punoljetnik“, umjesto dosadašnjeg teksta: „I. okrivljeni“ i „II. okrivljeni“, dok je zakonski opis kaznenog djela naveden sukladno zakonskom tekstu odredaba čl. 154. st. 1. toč. 1. i 5. Kaznenog zakona i čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona, na način kako je to sada činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

2. U očitovanju o optužbi, 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ, izjavili su da se ne smatraju krivima za kazneno djelo za koje ih se tereti.

3. Tijekom dokaznog postupka na raspravi održanoj kod ovog suda 15. listopada 2025. (str.746-773) ispitana je predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Virovitica socijalna radnica Nikolina Klešić te su uz suglasnost stranaka pročitani provedeni dokazi i to: medicinska dokumentacija za 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ i 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta, medicinska dokumentacija za žrtvu ČČE, zapisnici o očevidu, zapisnici o pretrazi doma i drugih prostora, sva medicinska dokumentacija u spisu, zapisnik o očevidu na osobi, zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa, dokumentacija Centra za socijalnu skrb Virovitica, prijava povreda, zapisnik o ispitivanju svjedoka FČ, zapisnik o ispitivanju svjedoka ZČ, zapisnici o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (strana 235-244), izvješće uz reproduciranje DVD medija pretrage, pročitana je i razgledana fotodokumentacija (strana 250-262), pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka VČ, zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve ĐČE na dokaznom ročištu kod suca istrage uz prijepis zapisnika te je reproduciran audio-video zapis ispitivanja žrtve oštećene u svojstvu svjedoka na DVD mediju, izvješće o pregledu sadržaja mobitela žrtve uz reproduciranje istog sa DVD medija (strana 318), analiza alkohola u krvi i mokraći za žrtvu ČČE i za optužene mlađe punoljetnike ĐČ i ČČ, izvješće stručne savjetnice s prijedlogom za predlaganje primjerene maloljetničke sankcije za optužene mlađe punoljetnike ČČ i ĐČ, fotodokumentacija komunikacije iz mobitela žrtve (strana 353 -375), nalaz i mišljenje glavnog vještaka za toksikološka vještačenja HČ u odnosu na optužene mlađe punoljetnike ČČ i ĐČ, izvješće o osobnim svojstvima i obiteljskim okolnostima za optužene mlađe punoljetnike ČČ i ĐČ dostavljeno od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica, čitana je i razgledana fotodokumentacija očevida na osobi u odnosu na 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, u odnosu na žrtvu ČČE i u odnosu na 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ, nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. Marije Kudumija Slijepčević, specijalista psihijatra i NČ, psihologa, s dopunom nalaza i mišljenja u odnosu na provedeno psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje žrtve ČČE, podaci Odjela za podršku žrtvama i svjedocima u odnosu na žrtvu, potvrde o visini dohotka i primitaka za optuženike, socijalna anamneza za optužene mlađe punoljetnike ČČ i za ĐČ, iskaz svjedoka roditelja 1. optuženog mlađeg punoljetnika, majke ZČ i oca FČ, iskaz svjedoka VČ, iskaz svjedoka majke 2. optuženog mlađeg punoljetnika AČ, nalaz i mišljenje vještaka Prof. prim. dr. sc. Katarine PČ i Prof. dr. sc. Daniele Šincek u odnosu na provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženih mlađih punoljetnika ČČ i ĐČ te za iste podaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad i podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Pročitani su podaci kaznene evidencije i podaci prekršajne evidencije za oba optužena mlađa punoljetnika, kao i podaci o vođenju drugih postupaka. Na kraju dokaznog postupka provedeno je ispitivanje optuženih mlađih punoljetnika.

4. Odbijeni su dokazni prijedlozi obrane i to prijedlog za neposredno ispitivanje na raspravi oštećene žrtve u svojstvu svjedoka ČČE, prijedlog za pribavljanje izvješća Policijske postaje Virovitica o poduzetim mjerama u svezi prijetnje oca žrtve upućene putem oca optuženom mlađem punoljetniku ČČ, kao i prijedlog za provođenje informatičkog vještačenja sadržaja mobitela 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ u svezi predmetnog događaja.

5. Nije bilo sporno da je 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ rođen **.**.2005. te je na dan 1./2. svibnja 2024. imao 18 (osamnaest) godina života te je bio mlađi punoljetnik u smislu čl. 2. Zakona o sudovima za mladež. Nije bilo sporno da je 2. optuženi ĐČ rođen **.**.2005. te je na dan 1./2. svibnja 2024. imao 18 (osamnaest) godina života te je bio mlađi punoljetnik u smislu čl. 2. Zakona o sudovima za mladež. Nije bilo sporno da su 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ noću 1./2. svibnja 2024. u [adresa], u [adresa], bili u spavaćoj sobi obiteljske kuće roditelja 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, kada je u istom vremenu i na istom mjestu bila i žrtva ČČE i nije bilo sporno da su optuženi mlađi punoljetnici izvršili naizmjenično spolne odnošaje sa žrtvom.

6. Sporno je bilo je li na strani žrtve bilo pristanka na spolne odnošaje s optuženim mlađim punoljetnicima te jesu li isti počinili kazneno djelo na način kako ih se tereti optužbom i za koje kazneno djelo bi svaki od njih bio kazneno odgovoran.

7. Iznoseći svoju obranu kod državnog odvjetnika, 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ, kao i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ, poriču kazneno djelo, navodeći da su obojica u inkriminirano vrijeme naizmjenično imali spolni odnos sa žrtvom ČČE, ali da je to bio dragovoljni spolni odnos te da žrtva ČČE nije rekla ni pokazala da navedeni spolni odnos ne želi, već je upravo žrtva inicirala njihov spolni odnos, na način da je započela dirati 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ po spolovilu te mu otkopčala hlače i stavila njegov spolni organ u usta, da bi zatim dirala po spolovilu i 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, koji je potom, naizmjenično s 2. optuženim mlađim punoljetnikom ĐČ, s njom obavljao spolne odnošaje. Žrtva je prethodno pila alkoholna pića, ali uslijed alkoholiziranosti nije bila bespomoćna, u smislu da nije bila svjesna što čini, nego je bila aktivna u obavljanju spolnog odnosa i niti prije spolnog odnošaja niti u tijeku spolnog odnošaja nije rekla da spolni odnošaj više ne želi ili tražila da prestanu te žrtvu nisu držali za ruke ili glavu ili na bilo koji način primjenjivali silu , kako bi onemogućili otpor žrtve i sa njom obavili spolni odnošaj, a spolni odnos sa žrtvom djelomično su i snimali mobilnim uređajima, što je ona i vidjela, ali nije rekla da ne želi da to rade.

8. Na raspravi (str.752-753), 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ u obrani je naveo da su 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ i on dogovorno bili na proslavi Praznika rada, na kojoj fešti je bila i žrtva i konzumirali su alkohol, a nakon toga je sa žrtvom otišao njegovoj kući i putem su padali po tlu, a 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ je došao kod njega naknadno. Što se tiče samog događaja, kada su došli kod njega i kada je došao i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ, žrtva je počela zadovoljavati 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ , a potom i njega, nakon čega je počeo spolni odnos, što su i snimali i što se vidjelo na snimkama, tako je i bilo, a događalo se u pijanim uvjetima, jer su pili cijelog dana. Za cijelo vrijeme tog spolnog odnosa i zadovoljavanja, ništa nije bilo na silu, sve je bilo dobrovoljno sa strane žrtve i ni u jednom trenutku nije se protivila, a nakon svih tih odnosa, svi troje su zajedno ležali na krevetu, slušali pjesme, smijali se i družili, što je snimio svojim mobitelom, a tek nakon toga žrtva je nazvala VČ. Na kraju, žao mu je zbog svega što se dogodilo i to nije trebalo tako ispasti. Što se tiče oca žrtve, koji radi u vulkanizerskoj firmi, kada mu je otac nedavno išao kod vulkanizera, žrtvin otac je pitao njegovog oca što je to bilo te je između ostalog rekao njegovom ocu: "Tvoj sin je silovatelj, ako mu sud ne presudi, ja ću mu presuditi“.

9. Na raspravi (str.753-755), pri ispitivanju, 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ, iznoseći svoju obranu, naveo je da žrtva ni u jednom trenutku nije rekla da ne želi spolni odnos, već je upravo ona to inicirala, na način da je on legao na krevet, a žrtva ga je počela skidati, raskopčala mu remen i hlače te hlače povukla prema dolje i počela ga oralno zadovoljavati, nakon čega je bio spolni odnos, što je mobitelom prvi počeo snimati 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ, a nakon toga je i on počeo snimati, no ne zna koliko je dugo to snimanje trajalo, kao i oralno zadovoljavanje i spolni odnos. Toga dana popili su alkohola i bili su pod utjecajem istog, ali su bili svjesni svega što se događa, čega je bila svjesna i žrtva, koja je toga dana također pila alkohol. Što se tiče snimke na kojoj se vidi da je žrtva klonula i da nema reakcije , smatra da je žrtva cijelo vrijeme bila svjesna svega i za vrijeme njegovog spolnog odnosa sa žrtvom, vidio je njezino lice i ni iz čega nije mogao zaključiti da bi ona bila u besvjesnom stanju, kao ni da se spolnom odnosu protivila, što zaključuje iz činjenice da žrtva u jednom trenutku "tverka", tj. "trese guzicom", što je prvo ona sama započela samoinicijativno, a onda joj je on rekao da to radi i to se na snimci i vidi. Što se tiče samog snimanja događaja, žrtva je znala da oni to snimaju, jer su na mobitelima imali uključene bljeskalice i to je ona vidjela i ni u jednom trenutku nije se protivila snimanju. Događaj je završio tako što je žrtva s njim sjedila na krevetu, za koje vrijeme je 1. optuženi mlađi punoljetnik izašao iz sobe, kako bi žrtvi pozvao taksi, nakon čega se vratio u sobu te su svi troje ležali na krevetu, pričali, pušili cigarete i družili se , sve do dolaska taksija. Nakon spolnog odnosa žrtva je otišla u WC i nije mu poznato je li moguće žrtva tada telefonirala VČ, a tada je ČČ izvadio robu iz ormara koju je dao svojoj majci i koja je robu trebala predati žrtvi dok se nalazila u WC, a nakon što izlazi iz WC, žrtva se vraća u sobu i tada se svi troje u sobi druže, što je snimljeno mobitelom, a tada su bili obučeni. Žrtva je tražila novu odjeću jer je prethodno vani pala i bila je sva prljava, što nema veze sa spolnim odnosom. Kod 1. optuženog mlađeg punoljetnika došao je naknadno, jer mu je bilo glupo da svi troje u kuću ulaze na ulazna vrata zajedno, no nikakav dogovor o spolnom odnošaju prema žrtvi, sa 1. optuženim mlađim punoljetnikom ČČ nije imao, već je kod ČČ samo trebao prespavati, a njegov otac je ujutro trebao njega odvesti na posao, a ČČ u školu. Koliko mu je poznato, 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ i žrtva ČČE su se samo viđali, a pod tim misli da su imali intimne odnose. Što se tiče snimanja događaja, snimali su obojica, ali nisu imali namjeru širenja snimke u javnosti pa pretpostavlja da ih je žrtva prijavila upravo zbog snimanja , no ne zna je li žrtva vidjela snimke događaja.

10. Oštećena žrtva ČČE, ispitana kao svjedok, na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda, iskazala je da je 1. svibnja 2024. u večernjim satima došla u Stari Rezovac, na feštu kod KČ, na koju feštu ju je pozvao 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ, s kojim je bila u intimnoj vezi. Za vrijeme fešte pila je konjak kolu i rakiju i to dvije čaše od 2 dcl i svašta je miješala, dok je vidjela da optuženici isto piju alkohol. 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ je navaljivao da odu kod njega doma te je na njegovo pitanje ima li još menstruaciju, odgovorila da nema, ali da ne želi imati spolni odnos s njim. Nakon kraćeg vremena ona i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ krenuli su prema njegovoj kući, a s njima je krenuo i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ te su se oni naguravali i u jednom trenutku je pala i zablatila se, a 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ ju je podigao i nastavio s njima ići do Matijine kuće. Ušli su u kuću, u boravak, u kojem su svijetla bila ugašena pa je zaključila da Matijini roditelji spavaju. Potom su ušli u sobu i ona je legla na krevet i nakon toga se ne sjeća sljedećih trenutaka, a slijedeće čega se sjeća jest da je ležala na trbuhu, bez odjeće te se sjeća da je 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ ulazio u nju, a zatim da su se on i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ tako izmjenjivali. Sjeća se da je u par navrata rekla da ju puste na miru i da to ne želi i govorila je da prestanu, na što su oni samo nastavljali, a 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ joj je govorio nešto u smislu "kurvo, e sad ćeš ti vidjeti, tak ti i treba" i tada je svoj spolni organ stavio u njen spolni organ. Ona nije htjela da to naprave i nije mislila da će do toga doći te ničim nije davala povoda da bi željela s njima dvojicom imati spolni odnos. Ne sjeća se svih detalja, ali misli da nije oralno zadovoljavala niti jednog optuženika niti oni nju, nego se samo radilo o vaginalnom spolnom odnosu i to tako da su se optuženi mlađi punoljetnici izmjenjivali. Ne sjeća se da bi jedan ili drugi imali bilo kakvu zaštitu. Ubrzo nakon što su prestali obavljati spolni odnošaj s njom, digla se s kreveta i uzela robu, obukla se i uzela mobitel i VČ plačući pisala poruke da bi htjela doći kod nje, za koje vrijeme su optuženi mlađi punoljetnici pokazivali jedan drugome video snimke i komentirali koji je video bolji, rukovali se i govorili “neka su to napravili“, a na što im je odgovorila da su odvratni i plačući otišla u toalet. Tada je razgovarala na mobitel s VČ i njoj je rekla da su je doslovno silovali, da je ne žele pustiti na miru, ali nije govorila detalje, a za vrijeme dok je razgovarala s njom, 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ došao je do nje i napao je da koga zove, na što mu je rekla da nije u redu što su joj napravili i da želi ići kući, a tada je u toalet došla i Matijina mama, kojoj je ČČ rekao da donese njegovu čistu robu, koju je obukla i taksijem otišla kući, a gaćice koje su bile poderane , odmah je bacila u koš za smeće. Žrtva navodi da se dijela inkriminiranog događaja ne sjeća, jer je u jednom trenutku izgubila svijest, ne zna zašto, ali pretpostavlja da ju je netko udario šakom u bradu. Ne zna što se radilo s njom dok nije bila pri svijesti i kako je došlo do spolnog odnošaja s optuženima. Sjeća se da je legla na krevet i ne zna tko ju je skinuo i što se događalo sve do trenutka kada je ležala na trbuhu, a 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ je s njom obavljao spolni odnošaj, a zatim su se on i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ u tome izmjenjivali. Sjeća se da je u par navrata normalnim glasom rekla da prestanu, da to ne želi, na što su se oni smijali, a 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ joj je par puta rekao „kurvo, e sad ćeš ti vidjeti, tak ti i treba“ i nastavio spolni odnošaj s njom. Žrtva izričito navodi da nije pristala biti s njima, a da je to htjela, da bi uživala u tome i smijala bi se, a isto tako, događaj bi svakako prijavila policiji i da optuženi nisu sve to snimali mobitelom .

11. Sud prihvaća iskaz žrtve kao vjerodostojan. Iz iskaza žrtve ČČE proizlazi da se žrtva ne sjeća inkriminiranog događaja u cijelosti, ali se sjeća i opisuje da su i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ s njom obavljali spolne odnošaje, naizmjenično, izmjenjujući se, a obavljanje spolnih odnošaja sa žrtvom naizmjenično, u svojoj obrani ne osporavaju ni sami optuženi mlađi punoljetnici. Nadalje, iz iskaza žrtve ČČE proizlazi da žrtva nije svojevoljno stupila u spolni odnošaj sa optuženim mlađim punoljetnicima, jer je izgubila svijest i ne sjeća se tko ju je skinuo te kako je i tko od optuženih spolni odnošaj započeo, ali u trenutku kada je bila pri svijesti i bila sposobna izraziti svoju volju, vidjevši da 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ, a potom i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ, s njom naizmjenično obavljaju radnje spolnog odnošaja, govorila im je da prestanu, da ju puste i da to ne želi, dakle, izrazila je riječima svoj nepristanak na takvo postupanje oba optužena mlađa punoljetnika, međutim, isti su se na to oglušili i unatoč njenom izričitom protivljenju , nastavili su spolni odnošaj sa žrtvom.

12. Žrtva je podnijela na zapisnik kod Policijske uprave virovitičko-podravske Službe kriminalističke policije kaznenu prijavu protiv optuženih mlađih punoljetnika, zbog kaznenog djela silovanja, nakon samog događaja noću 1./2. svibnja 2024., već odmah slijedeći dan 2. svibnja 2024. (str.43-45) te je uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (str.49-51), dragovoljno predala policiji mobitel marke Iphone 14 sa SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], što podupire iskaz žrtve kada tvrdi da nije željela spolne odnošaje s optuženim mlađim punoljetnicima i da su isti izvršeni protivno njenoj volji i bez njezinog pristanka: Po stavu suda, žrtva ovaj događaj sigurno ne bi kazneno prijavljivala da je pristala na ove spolne odnošaje, neovisno o činjenici što su predmetne spolne odnošaje optuženi mlađi punoljetnici još i snimili mobitelom.

13. Prema hitnom medicinskom pregledu žrtve (str.52), utvrđeno je da na desnom kuku žrtve postoji vidljiv manji hematom do 3 cm te nešto manjih hematoma na obje noge, zatim, ozljeda desnog lakta i nekoliko manjih masnica. Žrtva je pregledana i kod liječnika ginekologa (str.54), pri čemu nisu nađeni znakovi traume, a izuzet je biološki materijal i postavljena dijagnoza sumnje na silovanje . Očevidom vidljivih tjelesnih ozljeda na tijelu žrtve ČČE (str.56-58), pronađene su ozljede na bradi, na lijevoj čeljusti, na oba kuka i više ozljeda na obje noge , a ozljede su vidljive i u fotodokumentaciji očevida (str.445-473). Sama žrtva iskazala je da je pala na tlo prije predmetnog događaja, na putu do kuće 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ te nije sigurna kako je ozljede zadobila, no istovremeno ne navodi da bi optuženi mlađi punoljetnici prema njoj primjenjivali ikakvu silu tijekom vršenja spolnih odnošaja, a tako ni prije ni poslije predmetnog događaja pa se po ocjeni suda, vidljive ozljede na tijelu žrtve ne mogu dovesti u vezu s nasilnim postupanjem drugih osoba niti se u optužbi navodi primjena ikakve sile prema žrtvi. Prilikom pretrage doma na adresi događaja u [adresa], pronađeno je pet korištenih prezervativa u kanti za smeće (str.250-262), što se može dovesti u vezu s predmetnim događajem i postupanjem optuženih mlađih punoljetnika, premda se žrtva, očito zbog utjecaja alkohola koji je tu večer konzumirala, ne sjeća jesu li isti tijekom spolnih odnošaja s njom koristili zaštitu. Pretragom mobilnog uređaja žrtve (str.318-323), pronađena je komunikacija žrtve ČČE i VČ u aplikaciji Messenger (str.354-375), a koja komunikacija se odvija noću, neposredno nakon događaja noću 1./2. svibnja 2024. i u kojoj su vidljive pisane poruke, u kojima žrtva ČČE piše VČ, kojoj se odmah po događaju povjerila i piše upravo o silovanju od strane optuženih mlađih punoljetnika.

14. Iz nalaza i mišljenja toksikološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Zagreb, proizlazi da analizom prisutnosti alkohola i/ili droge u organizmu žrtve ČČE i optuženih mlađih punoljetnika (str.325-336, 376-381), u njihovu organizmu nije pronađena prisutnost droge, psihotropnih tvari ni njihovih metabolita, kao niti alkohola, no kako je uzorak krvi i urina radi analize prisutnosti droge i alkohola kod svih ispitanika izuziman minimalno 24 sata nakon posljednje konzumacije alkohola i događaja, navedeni vremenski razmak je prema mišljenju vještaka prevelik da bi se dala ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku događaja. Na provedena toksikološka vještačenja stranke nisu stavljale primjedbe pa je sud nalaz i mišljenje pročitao uz suglasnost stranaka. Dovodeći u vezu iskaz žrtve, kada iskazuje o većoj količini alkohola koji je popila prije događaja, o utjecaju alkohola i gubitku svijesti kritične zgode i iskaze samih optuženih mlađih punoljetnika, koji potvrđuju da su prije predmetnog događaja, na proslavi kod prijatelja, svi konzumirali alkoholna pića i da su bili pod utjecajem alkohola u vrijeme događaja pa tako i žrtva, sud zaključuje da je žrtva u vrijeme događaja bila pod utjecajem alkohola, odnosno, u alkoholiziranom stanju pa se očito zbog takvog stanja žrtva i ne sjeća cijelog događaja.

15. Prema iskazu žrtve proizlazi da su optuženi mlađi punoljetnici kritične zgode prema žrtvi postupali zajedno i dogovorno te da je takvo njihovo postupanje bilo unaprijed isplanirano, jer oni žrtvi na proslavi kod prijatelja nisu spominjali dogovor da će 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ tu noć prespavati kod 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ te žrtva prije događaja uopće nije znala pravi razlog zašto je kritične zgode, nakon proslave kod prijatelja, 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ uopće krenuo zajedno s njom i 1. optuženim mlađim punoljetnikom u roditeljsku kuću kod 1. optuženog mlađeg punoljetnika, iako su u to vrijeme upravo 1. optuženi mlađi punoljetnik i žrtva bili u intimnoj vezi i to je 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ znao. Sami optuženi mlađi punoljetnici iskazuju da je 2. optuženi mlađi punoljetnik ušao u kuću kod 1. optuženog mlađeg punoljetnika kroz prozor, očito smatrajući to primjerenijim načinom ulaženja drugim ljudima noću u kuću, nego kroz ulazna vrata pa je očito što su optuženi mlađi punoljetnici zapravo planirali učiniti sa žrtvom, pri čemu roditelji 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ nisu znali niti su trebali znati da se u sobi, zajedno sa 1. optuženim mlađim punoljetnikom i žrtvom, nalazi još i 2. optuženi mlađi punoljetnik i tek naknadno nakon događaja, majka 1. optuženog mlađeg punoljetnika, ZČ, koja je čula buku i nije znala što se događa, zatekla je 2. optuženog mlađeg punoljetnika u kući, u sobi kod sina ČČ . Prema iskazu žrtve može se zaključiti da je postupanje optuženih mlađih punoljetnika bilo dogovoreno i isplanirano i zbog činjenice što su se optuženi mlađi punoljetnici nakon izvršenih spolnih odnošaja rukovali i rekli “neka su to napravili“.

16. Prema iskazu žrtve proizlazi i da žrtva očito nije imala saznanja o snimanju predmetnih spolnih odnošaja, jer nije vidjela da se snimalo, no ona se cijelog događaja i ne sjeća zbog utjecaja alkohola, pri čemu je povremeno i gubila svijest, tako da osim što u trenucima kada nije bila pri svijesti, nije mogla pružati otpor i protiviti se spolnim odnošajima, ona se nije mogla protiviti ni snimanju spolnih odnošaja, već tek nakon spolnih odnošaja, kada su optuženi mlađi punoljetnici pokazivali jedan drugome videa i komentirali da će sada imati materijala za staviti na „story“, tada je žrtva shvatila da su oni snimali upravo spolne odnošaje kritične zgode koje su tada oni obavili sa žrtvom, no ni tada ni kasnije nije vidjela što su snimili. Optuženi mlađi punoljetnici u obrani tvrde da je žrtva kaznenu prijavu podnijela zbog bojazni da će snimke spolnih odnošaja postati dostupne i vidljive trećim osobama u javnosti i da žrtva ne bi kazneno prijavljivala događaj da nije bilo snimanja spolnih odnošaja mobitelom kritične zgode, no iz iskaza žrtve proizlazi da bi kaznenu prijavu podnijela svakako, čak i da nije bilo ovog snimanja.

17. Vjerodostojnost iskaza žrtve ČČE, osobito u dijelu u kojem govori o povremenom gubitku svijesti kritične zgode i time o nesjećanju inkriminiranog događaja u cijelosti, te o bespomoćnosti i nemogućnosti pružanja otpora i iskazivanja protivljenja spolnom odnošaju u tim trenucima gubitka svijesti, potvrđuju i zaključci vještaka nakon izvršenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja žrtve ČČE (str.494-507). Tako vještaci Prim. dr. Marija Kudumija Slijepčević, specijalist psihijatar i NČ, psiholog, u svom nalazu i mišljenju, nakon izvršene obrade i testiranja žrtve ČČE i uvida u cjelokupan sadržaj spisa zaključuju da je žrtva emotivno i socijalno nezrela djevojka koja iskazuje pojedine elemente/simptome posttraumatskog stresnog poremećaja koji su uvjetovani seksualnom traumom, a stupanj očuvanja svijesti žrtve ČČE o inkriminiranom događaju bio je fluktuirajući u okviru akutnog opitog stanja i to od potpune budnosti do somnolencije, što je razvidno iz ponašanja i izgleda žrtve ČČE tijekom inkriminiranog događaja, prikazanog i vidljivog na reproduciranoj video snimci IMG2601.MOV, odnosno, sadržaja video zapisa pronađenog u memoriji mobilnog uređaja 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ. Navedeno stanje, prema zaključcima vještaka, moglo je uvjetovati fragmentarno sjećanje inkriminiranog događaja. Prema vještacima žrtva je sposobna vjerodostojno iskazivati na sudu, no mogu se očekivati posramljenost i nelagoda u iskazivanju pa i posljedično blokade u misaonom tijeku, no ne nalazi se psihopatoloških ispada koji bi kompromitirali sposobnost davanja vjerodostojnog iskaza. Nadalje, akutna opijenost uslijed alkohola, prema vještacima značajno utječe na kognitivne funkcije povezane s donošenjem odluka, percepcijom rizika, inhibicijom i pristankom, a kod mladih djevojaka, ove promjene u kognitivnim funkcijama mogu oslabiti njihovu sposobnost da jasno razumiju situaciju i adekvatno procjene rizike vezane za seksualne odnose.

17.1. Pojašnjavajući pisani nalaz i mišljenje na raspravi (str.607-609), vještakinja Prim. dr. Marija Kudumija Slijepčević navodi da su simptomi traume o kojima žrtva iskazuje, direktno vezani uz seksualnu traumu. Vezano za socijalno emotivnu nezrelost žrtve, vještakinja navodi da s obzirom na dob žrtve, ne može se očekivati potpuna socijalna i emotivna zrelost, koja danas kod prosječno mladog čovjeka završava tek nakon 25. godine života, a kod žrtve je specifično vrlo nizak stupanj samopouzdanja i samopoštovanja, uz snižene sposobnosti mentalizacije i emotivne kontrole, pri čemu žrtva nije uspjela uspostaviti stabilnu emotivnu vezu, a iskazuje nerazumijevanje rizičnih situacija, kao i posljedice vlastitih rizičnih ponašanja, što sve upućuje na socijalno emotivnu nezrelost. Svijest žrtve je bila fluktuirajuća, što se dobro i jasno vidi na snimkama i njena svijest nije bila cijelo vrijeme kvantitativno poremećena, tako da na sve dijelove događaja, gdje i kod kojih je svijest bila očuvana, žrtva ima očuvano sjećanje, a kako je žrtva bila akutno opita, isto može dovesti također do fragmentacije sjećanja, a akutna opitost teže razine može izazvati tzv. black out fenomene, no žrtva u onim dijelovima u kojima je sjećanje očuvano, može vjerodostojno iskazivati. Nadalje, potpuni uvid u događaj itekako dodatno traumatizira žrtvu, što se odnosi na potpuni pregled video snimki i dodatni strah i traumu da će isto biti javno izloženo. Na drugim snimkama se vidi uglavnom ponašanje opite osobe i na momente vrlo vjerojatno i somnolentno stanje, a na reproduciranoj snimci (str.245), jasno se vidi da je žrtva kvantitativno poremećene svijesti i ne vidi se direktno opiranje žrtve, a kako vrijeme protječe stanje žrtve se pogoršava u smislu simptoma opitosti, a pritom se opitost manifestira u motoričkom i perceptivnom smislu i na kraju u somnolenciji i kvantitativnom gubitku, odnosno, poremećaju svijesti, pri čemu se kod somnolencije osoba može buditi i na manji podražaj. U fazama somnolencije žrtva nije bila sposobna pružiti otpor. I u teško opitom stanju osoba teško pruža otpor i često ne razumijeva što se događa. Akutna opitost, koja ovisi o koncentraciji alkohola u krvi, utječe na niz fizioloških funkcija te utječe na niz kognitivnih funkcija te alkohol uvijek smanjuje inhibicije u ponašanju, uvijek iskrivljuje procjenu rizika i opasnosti, narušava donošenje odluka te na kraju utječe na spoznaju, funkcije i sjećanje. Vrijeme trajanja somnolencije je ovdje dominantno vezano uz akutnu opitost te se mijenja kroz forenzički period. Posttraumatski stresni poremećaj po svojoj prirodi može se razviti i nakon više godina. Svaka žrtva seksualne traume te svako podsjećanje ili ispitivanje vezano uz traumu je nova retraumatizacija. Nadalje, prema vještakinji, sve djevojke te dobi i opisanih karakteristika kao žrtva, spadaju u ranjivu skupinu, no ne radi se o ranjivosti u smislu nedovoljno duševno razvijene osobe, djeteta, nemoćne osobe u smislu invalidnosti niti se radi o osobi koja boluje od težih duševnih smetnji. Vještačenjem kod žrtve nije utvrđeno postojanje želje za osvetom.

17.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka koji su proveli navedeno vještačenje žrtve kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, pri čemu su vještaci izvršili uvid u spis predmeta te proveli vlastito ispitivanje žrtve , a vještaci su svoj pisani nalaz i mišljenje obrazložili i dopunili usmeno i neposredno na raspravi pa kako niti stranke nisu stavljale primjedbe na provedeno vještačenje, sud je nalaz i mišljenje vještaka pročitao uz suglasnost stranaka. Istim vještačenjem , koje podupire u odlučnim činjenicama iskaz žrtve kao vjerodostojan, utvrđena je mogućnost izražavanja pristanka žrtve na spolne odnošaje, kao i mogućnost vjerodostojnog iskazivanja žrtve o događaju, ali sve to samo u dijelovima predmetnog događaja, kada je žrtva bila u stanju budnosti i pri svijesti.

18. Istinitost iskazivanja i vjerodostojnost iskaza žrtve ČČE, iz kojeg proizlazi da nije željela spolni odnošaj sa optuženim mlađim punoljetnicima te da je tijekom događaja gubila svijest, potvrđuje u iskazu svjedokinja VČ (str.277- 279, 612-613), s kojom je žrtva kontaktirala odmah neposredno nakon događaja i kojoj se žrtva povjerila o događaju, kada joj je žrtva ČČE, odmah neposredno nakon inkriminiranog događaja slala poruke putem Messengera, nakon čega su i telefonski razgovarale pa se može zaključiti da žrtva zasigurno ne bi imala potrebu pozivati i obavještavati VČ da je kritične zgode sa optuženim mlađim punoljetnicima imala dragovoljne spolne odnošaje. Tako svjedokinja VČ svjedoči kako joj je žrtva ČČE „u neku dob u noći“ 1./2. svibnja 2024. poslala poruku sadržaja „ F, ovi me doslovno siluju“, a na njen upit tko ju siluje, odgovorila je ĆČ i ĐČ, a zatim joj je žrtva, dok se nalazila u WC- u kod 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, u telefonskom razgovoru ponovila „oni me doslovno siluju“. Za vrijeme telefonskog razgovora čula je da žrtva govori 1. optuženom mlađem punoljetniku ČČ, s kojim je žrtva inače izlazila, da će zvati policiju, a sutradan joj je žrtva napisala poruku da oni nisu normalni, misleći na ČČ i ĐČ i da ona nije htjela ništa s njima, samo se htjela družiti i nije joj jasno zašto je s njima ĐČ došao u kuću pa zbog svega toga misli da su njih dvojica sve to planirali, a pogotovo zato što su nakon spolnih odnosa s njom, sebi dali ruke u znak pozdrava. Žrtva joj je također u razgovoru rekla da se ne sjeća što se točno dogodilo, a iako je pila alkoholna pića nikada nije bi la tako pijana da se ne sjeća što se događalo. Svjedokinja VČ, u bitnome je ponovila iskaz i na raspravi kod suda, navodeći da su njezin sin i žrtva prekinuli vezu nekih pola godine prije ovog događaja te je i nakon njihovog prekida ona ostala u dobrim odnosima sa žrtvom, koja ju je inače znala zvati kada god bi se nešto događalo, a kako zna da žrtva još uvijek voli njezinog sina, zbog toga se žrtva povjerava radije njoj nego svojoj majci. Poznato joj je bilo da je žrtva u vezi sa 1. optuženim mlađim punoljetnikom, no kakva je to točno veza bila i kakve su oni imali odnose to ne zna, jer joj to žrtva nije povjeravala. Kritične zgode, iz razgovora sa žrtvom, nije mogla zaključiti je li ona alkoholizirana, već je samo tražila nekakvu pomoć i plakala je. Što se tiče sadašnjeg stanja žrtve, poznato joj je da žrtva troši tablete za smirenje i išla je psihologu te se nalazi u teškoj situaciji, odlazi čak i na SOS predavanja za pomoć u [adresa]. Svjedokinja navodi i da je čula za video o navedenom događaju koji kruži [adresa] preko „Snapchata“. Nakon ovog događaja žrtva je dala otkaz u ugostiteljskom objektu u kojemu je radila jer više nije mogla zbog psihičkog pritiska. S obzirom da joj se žrtva kritične zgode javila pozivom i porukama, VČ znala je što se događa, bilo je dva sata u noći i rekla je da će zvati policiju, znala je gdje se nalazi točno kuća u kojoj je žrtva i da je kod ČČ , zatim je pomišljala da nazove roditelje žrtve, no nije ih htjela u to vrijeme uznemiravati, a mogla je eventualno naručiti taksi da je odveze do kuće ČČ, no ništa od navedenog svjedokinja VČ nije napravila, jer je bila jednostavno u šoku i ne zna kako bi netko drugi u takvoj situaciji reagirao. Na primjedbu obrane svjedokinja je iskazala da je vjerovala žrtvi kada joj se žrtva povjerila.

19. Nadalje, majka 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, ZČ, u svom prvom iskazu potvrđuje da je noću 1./2. svibnja 2024. u njihovoj kupaonici zatekla žrtvu ČČE, koju poznaje kao djevojku svog sina i koja je često dolazila k njima, kako kroz suze nešto govori na mobitel, a na njeno pitanje što se događa, ista je odgovorila da nije ništa.

19.1. Dovodeći u vezu ovaj dio iskaza svjedokinje ZČ, sa iskazom žrtve ČČE, koja je tu noć nakon događaja kratko kontaktirala s ZČ, ali joj se nije povjeravala, upravo opisana verbalna komunikacija žrtve, kao i opisano stanje te ponašanje žrtve ČČE neposredno nakon inkriminiranog događaja, govori u prilog zaključku da žrtva ČČE istinito iskazuje i to ne samo kada opisuje da nije željela spolni odnošaj sa optuženicima, jer da je to željela, da bi tada uživala u tome i smijala se, već i kada tvrdi da je optuženim mlađim punoljetnicima, u stanju kada je bila pri svijesti, rekla u više navrata da to ne želi i da ju puste te tražila da prestanu, što oni nisu poslušali, već su nastavljali sa spolnim odnošajima i smijali se. Iz navedenog se jasno može zaključiti da žrtva zasigurno ne bi odmah nakon događaja plakala i kroz suze s nekim noću razgovarala na mobitel govoreći o silovanju, da je pristala na spolne odnošaje kritične zgode i da su to bili obostrano dragovoljni spolni odnošaji žrtve sa svakim od optuženih mlađih punoljetnika, kako to tvrdi obrana.

20. Nadalje, da žrtva ČČE spolne odnošaje sa optuženima nije željela, niti je za to postojao pristanak žrtve, ali i da žrtva za vrijeme događaja nije neprekidno cijelo vrijeme uopće bila sposobna dati pristanak na spolni odnošaj sa optuženicima niti im pružiti ikakav otpor, osim iz iskaza same žrtve ČČE, jasno je vidljivo iz video zapisa zabilježenog na DVD mediju, pronađenog pretragom mobilnog uređaja 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ. Reproduciranjem navedenog video zapisa na licu žrtve ČČE jasno je vidljivo da se ista uopće ne smije, ne govori ništa te nema reakcije opiranja i pružanja otpora, ali niti aktivnog sudjelovanja u spolnom odnošaju, da u trenucima djeluje potpuno bespomoćno, onemoćalo, odsutno i klonulo, za razliku od 1. optuženog ČČ i 2. optuženog ĐČ, koji se kreću po sobi, snimaju spolni odnošaj, smiju se, govore žrtvi ČČE što da čini tijekom spolnog odnošaja, potpuno svjesni ne samo svojih radnji, nego i svjesni lošeg bespomoćnog stanja žrtve ČČE, uslijed njene alkoholiziranosti, na koje stanje žrtve ČČE se uopće nisu obazirali, već su isto iskoristili, vršeći obojica naizmjenično spolne odnošaje sa žrtvom. Kada se reproducirane snimke video zapisa dijela događaja dovedu u vezu sa iskazom same žrtve, koja iskazuje da u trenucima kada je ona svjesna i kada je govorila da to ne želi i da ju puste te tražila da prestanu, jasno je da su se optuženi mlađi punoljetnici oglušili na njeno traženje da to prestanu i nastavili se izmjenjivati u vršenju spolnog odnošaja sa žrtvom, a u vremenu dok žrtva nije pri svijesti, što je zabilježeno i snimkom video zapisa tog dijela događaja, ona niti ne može znati što se s njom događalo i što su joj sve radili optuženi mlađi punoljetnici , tako da nije mogla dati ni pristanak jer to nije bila sposobna uslijed alkoholiziranog stanja, zbog čega je u tom dijelu događaja imala poremećenu svijest. Navedeni zaključak potvrđuju i vještaci, koji su pregledali video zapis spolnih odnošaja, ne samo u dijelu nalaza i mišljenja u kojem potvrđuju da je stupanj očuvanja svijesti žrtve ČČE tijekom događaja uslijed akutnog opitog stanja bio fluktuirajući , od potpune budnosti do somnolencije, nego i utvrđenjem da žrtva ČČE iskazuje pojedine simptome posttraumatskog stresnog poremećaja koji su uvjetovani seksualnom traumom i osim predmetnog događaja vještaci nisu utvrdili postojanje i kakve druge traume u životu žrtve.

21. Kada se dovedu u međusobnu vezu iskaz žrtve sa obranom oba optužena mlađa punoljetnika, sud zaključuje da su spolne odnošaje sa žrtvom ČČE naizmjenično izvršili i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ pa se u tom dijelu obrana istih prihvaća kada priznaju da su kritične zgode obojica naizmjenično izvršili više spolnih odnošaja sa žrtvom .

21.1. Sud ne prihvaća obranu optuženih mlađih punoljetnika kada osporavaju prethodni dogovor da zajedno i dogovorno izvrše spolne odnošaje sa žrtvom i kada poriču počinjenje kaznenog djela uz tvrdnju da su navedeni spolni odnošaji sa žrtvom bili dragovoljni i na inicijativu žrtve te da je za iste postojao pristanak žrtve, da je žrtva bila svjesna cijelo vrijeme događaja i da je u spolnim odnošajima aktivno sudjelovala , jer suprotno proizlazi iz iskaza žrtve. Kada bi se čak i prihvatila obrana optuženih mlađih punoljetnika da ih je upravo žrtva prije predmetnih spolnih odnošaja oralno zadovoljavala, a što žrtve poriče i to sud prihvaća, to i dalje ne znači da je žrtva dala pristanak za daljnje postupanje optuženih mlađih punoljetnika i to za spolne odnošaje koji su, prema obrani, slijedili nakon oralnog zadovoljavanja. Osim iz iskaza žrtve, da na strani žrtve nije bilo pristanka na spolne odnošaje, vidljivo je iz već prethodno navedenog DVD audio-video zapisa, koji prikazuje bespomoćnost žrtve i njezino poremećeno stanje svijesti, a time i njezinu nemogućnost pružanja otpora, očito uslijed njezinog alkoholiziranog stanja i koji audio-video zapis potvrđuje iskaz žrtve o nepristanku na spolne odnošaje i nemogućnosti izražavanja tog nepristanka u trenucima bez svijesti, a iskaz žrtve potvrđuje i prethodno navedeno provedeno vještačenje žrtve, prema kojem je stupanj očuvanja svijesti žrtve ČČE o inkriminiranom događaju bio fluktuirajući u okviru akutnog opitog stanja i to od potpune budnosti do somnolencije, a što je jasno vidljivo iz ponašanja i izgleda žrtve ČČE tijekom inkriminiranog događaja, prikazanog i vidljivog u reproduciranom audio-video zapisu dijela događaja. Iskaz žrtve o nepristanku na spolni odnošaj kritične zgode potvrđuje i svjedokinja VČ, kojoj se žrtva povjerila, kako je već prethodno navedeno. Također je reproduciran DVD medij sa video zapisom iz kojeg je vidljivo ponašanje opite osobe, ovdje žrtve, njezino padanje putem na tlo, prije samog događaja u kući kod 1. optuženog mlađeg punoljetnika, o kojem padu je iskazivala i sama žrtva.

22. Tijekom dokaznog postupka ispitani su kao svjedoci majka i otac 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ i majka 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ, koji nemaju neposrednih saznanja o kaznenom djelu, već imaju samo određena posredna saznanja o okolnostima predmetnog događaja kritične zgode.

23. Majka 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ kao svjedok ZČ, (strana 220-223, 609-610), osim već navedenog pod točkom 19. obrazloženja ove presude, potvrđuje da su njezin sin ČČ i žrtva bili u vezi određeno vrijeme prije predmetnog događaja, a kritične zgode se sve moglo čuti što se događa u Matijinoj sobi, jer je zid pregrađen rigipsom i kada idu spavati u spavaću sobu, vrata ne zatvaraju, već ostaju pritvorena i za cijelo vrijeme dok je žrtva bila kod n jih u kući, nije čula da bi se događalo nešto loše i da bi se žrtva nečemu protivila pa iako je kasnije vidjela žrtvu kako plače, svjedokinja je zaključila da je žrtvi bilo lijepo, u pozitivnom smislu, a ne da joj se nešto loše događa. Svjedokinja potvrđuje da 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ, kojeg je tu noć vidjela kod njih u kući, u sobi kod ČČ, kod njih nije nikada dolazio prespavati i ne zna što je on radio tu noć kod njih.

24. Otac 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, ispitan kao svjedok, FČ (strana 217.-219, 611-612), iskazao je da su negdje oko 11 sati uvečer došli sin ČČ i djevojka ČČE, bili su blatni i padali su, zato što su bili pripiti, no supruga i on nisu znali da je tu večer još netko bio s njima, a to je shvatila supruga negdje oko tri sata u noći, kada je ČČ tjerao ČČE da ide kući, no ona nije htjela ići jer je bila blatna, tako je rekla. Nakon što su supruga i on otišli spavati u spavaću sobu, čuli su da sin ČČ i žrtva ČČE imaju intimni odnos. Svjedok je na raspravi naveo i da je od sina ČČ doznao da je ĐČ u kuću ušao kroz prozor pa pretpostavlja da je ĐČ kroz prozor ušao odmah neposredno nakon što su ČČ i ĐČE ušli u kuću kroz vrata i prošli kroz dnevni boravak, a kako je zid između spavaće sobe i Matijine sobe od cigle i sve se može čuti što se događa u toj sobi , za vrijeme dok su sin ČČ i ČČE imali spolni odnos nije se čulo nikakvo protivljenje, već se samo čulo Patricijino uzdisanje.

25. Majka 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ, ispitana kao svjedok AČ (str.614-615), iskazala je da je njezin sin ĐČ bio kod prijatelja, kod kojeg su bili i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ i žrtva ČČE. Tijekom tog druženja nju je nazvao sin na video poziv i rekao da će ostati spavati kod ČČ, tako da ne zna što se dalje događalo, već je sina ĐČ slijedeći put uživo vidjela drugi dan, poslijepodne kada se vratio s posla, jer je prespavao kod ČČ i sutradan išao raditi od ČČ, a naknadno joj je sin ĐČ potvrdio da je imao spolni odnos sa ČČE, no da je to bilo dobrovoljno.

26. Sud prihvaća iskaze roditelja optuženih mlađih punoljetnika ispitanih u svojstvu svjedoka, u odnosu na predmet optužbe i opis događaja, samo u dijelu u kojem isti nisu u suprotnosti sa iskazom žrtve, iz kojih se može zaključiti i to da su se žrtva i optuženi mlađi punoljetnici zatekli u kući roditelja 1. optuženog mlađeg punoljetnika te da je žrtva imala spolne odnose sa optuženim mlađim punoljetnicima. Iskazi roditelja se ne prihvaćaju u dijelu iz kojeg bi proizlazilo da bi kritične zgode žrtva imala dobrovoljne spolne odnošaje, jer su roditelji optuženih mlađih punoljetnika, koji i dalje s njima žive u zajedničkom kućanstvu, zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka i iskazujući u korist svojih sinova, ovdje optuženih mlađih punoljetnika, iste žele prikazati u pozitivnom svjetlu i svojim im iskazima žele olakšati procesni položaj u kaznenom postupku.

27. Kako se iz iskaza žrtve ČČE, iskaza svjedoka roditelja 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, majke DČ i oca FČ, kao i obrane 2. optuženog mlađeg punoljetnika, može zaključiti da su žrtva i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ prije predmetnog događaja bili u intimnoj vezi i održavali seksualne odnose, proizlazi dakle, da su u određenom razdoblju isti bili intimni partneri u seksualnim odnosima i seksualnoj vezi, koje karakterizira bliskost i privrženost u intimnim odnosima između dvije osobe te su stoga žrtva i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ u vrijeme predmetnog događaja bili partneri u intimnoj vezi i time ujedno i bliske osobe, u smislu članka 87. stavak 9. Kaznenog zakona.

28. Ubrojivost 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ i 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ nije bila upitna (str.642-693). Prema vještacima Prof. prim. dr. sc. Katarini Dodig-Ćurković, specijalistu psihijatru, stalnom sudskom vještaku za dječju i adolescentnu psihijatriju i Prof. dr. Danieli Šincek, stalnom sudskom vještaku za psihologiju, psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem utvrđeno je da 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ ne boluje od težeg duševnog poremećaja ili poremećaja ovisnosti, ali se kod njega ističu primarno smetnje ponašajnog karaktera kao rezultat primarno odgojno-deprivirajućih uvjeta kroz odrastanje unutar primarne obitelji, uz posljedično tome i razvoj crta ličnosti u smislu graničnog poremećaja ličnosti pa i narcističkog poremećaja ličnosti, koji utječu na njegovu sposobnost za preuzimanjem odgovornosti ili razumijevanje posljedica ponašanja, odnosno i na način njegovog odnosa prema žrtvi. Vještakinje utvrđuju da 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ ne boluje od težeg duševnog poremećaja ili poremećaja ovisnosti, ali se kod njega ističe prolongiranost hiperaktivnosti i smetnji u ponašanju i kroz odraslu dob, uz određene razvojne crte ličnosti u smislu i antisocijalnog poremećaja, koji utječu na njegovu sposobnost za preuzimanjem odgovornosti ili razumijevanje posljedica svog ponašanja, odnosno i na način njegovog odnosa prema žrtvi.

29. Sud prihvaća nalaz i mišljenje navedenih vještakinja koje su provele psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje oba optužena mlađa punoljetnika kao objektivan, nepristran i sukladan pravilima struke, jer je vještačenje provedeno na temelju dostupne dokumentacije i psihijatrijskom obradom uz podatke dobivene od strane psihologa, pri čemu nalaz i mišljenje vještaka nije u suprotnosti sa podacima socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Virovitica, u kojima je opisan razvoj, odgoj i obrazovanje te osobne i obiteljske prilike optuženih mlađih punoljetnika te na provedeno vještačenje stranke nisu stavljale primjedbe pa je sud uz suglasnost stranaka pročitao nalaz i mišljenje vještaka.

30. Na temelju provedenih dokaza i to vjerodostojnog iskaza žrtve te kada se iskaz žrtve dovede u vezu sa činjenicama utvrđenima dokazima koje sud prihvaća i koji podupiru iskaz žrtve, kako je prethodno opisano, sud smatra dokazanim i utvrđenim da su mlađi punoljetnici postupali na način kako im se stavlja na teret optužnicom , time što su: noću 1./2. svibnja 2024. u [adresa], u [adresa]. u spavaćoj sobi obiteljske kuće roditelja 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, zajedno i dogovorno iskoristivši bespomoćnost i nemogućnost pružanja otpora žrtve ČČE uslijed njezinog alkoholiziranog stanja, s ciljem da s njom obave spolni odnošaj, skinuli s nje i sa sebe odjeću, a zatim 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ svoj spolni organ stavio u spolni organ žrtve ČČE, a nakon što se on odmaknuo od nje i 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ s kojim je žrtva bila u intimnoj vezi također svoj spolni organ stavio u spolni organ žrtve ČČE i iako je ona govorila da ju puste i prestanu, da to ne želi, nisu se na to obazirali nego su naizmjence s njom obavili spolne odnošaje.

31. Sud je odbio kao nevažne dokazne prijedloge obrane i to prijedlog obrane za neposredno ispitivanje žrtve kao svjedoka na raspravi, prijedlog za pribavljanje izvješća Policijske postaje Virovitica i prijedlog za pribavljanje i reproduciranje snimki iz mobitela 1. optuženog mlađeg punoljetnika.

31.1. Žrtva se predlaže ispitati na okolnost naknadnog prisjećanja događaja, no ovaj prijedlog obrane je odbijen jer je žrtva ispitana na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda, sukladno odredbama čl. 236. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, na kojem je žrtva iskazivala o svemu čega se tada sjećala te su stranke imale pravo postavljati žrtva pitanja i to pravo su i koristile, pri čemu je žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode ispitana putem audio-video uređaja, sukladno čl. 292. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, a psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve utvrđeno je da bi ponovno ispitivanje kod žrtve izazvalo dodatnu traumatizaciju. Ponovnim neposrednim ispitivanjem žrtve kao svjedoka ne bi se utvrdile neke nove odlučne činjenice, jer je logično da se protekom vremena ispitani svjedok sjeća sve manje detalja određenog događaja i da je sjećanje najbolje vremenski odmah nakon događaja, a žrtva je već pri prvom ispitivanju izričito iskazivala samo o onome čega se o događaju tada sjećala te se ne može očekivati, s obzirom na alkoholizirano stanje u kojem se nalazila u vrijeme događaja, da bi se žrtva naknadno prisjetila cijelog događaja.

31.2. Isto tako, eventualne prijetnje upućene 1. optuženom mlađem punoljetniku od strane oca žrtve, nakon predmetnog događaja, nisu ni od kakvog značaja i utjecaja na ovaj kazneni postupak te se pribavljanjem izvješća Policijske postaje Virovitica o tom događaju ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice.

31.3. Nadalje, odbijen je i dokazni prijedlog za pribavljanje i reproduciranje snimke zapisa iz mobitela 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ na okolnost kontakta, odnosno, druženja žrtve sa optuženim mlađim punoljetnicima nakon počinjenja kaznenog djela, čime obrana želi dokazati da su kritične zgode spolni odnošaji bili obostrano dragovoljni i da se ništa traumatično nije dogodilo za žrtvu te da su i nakon spolnih odnošaja svi međusobno bili u dobrim odnosima. Navedeno druženje je, nakon spolnih odnošaja, kako proizlazi iz provedenih dokaza, trajalo vrlo kratko, jer nakon što se žrtva obukla i otišla do kupaonice, imala je telefonsku komunikaciju sa VČ i neposrednu komunikaciju sa ZČ pa nakon što je obukla čistu robu, izašla je iz kuće i vani čekala taksi te je vani bila do dolaska taksi vozila, kojim je žrtva ubrzo nakon događaja otišla iz kuće 1. optuženog mlađeg punoljetnika. Neodlučno je jesu li nakon događaja neko vrijeme svi troje išta razgovarali, jer već nekoliko sati kasnije žrtva je događaj kazneno prijavila i prema vlastitom iskazu, blokirala je 1. optuženog mlađeg punoljetnika na društvenim mrežama (Snapchat), tako da više s njim nema kontakt, a iskazuje i o strahu, a psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve utvrđena je traumatiziranost žrtve i to upravo uslijed seksualne traume doživljene kritične zgode, tako da se reproduciranjem snimki iz mobitela ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice.

32. Objektivna radnja koju je 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ poduzeo prema žrtvi ĐČE, ujedno bliskoj osobi, stavljajući svoj spolni organ u spolni organ žrtve izvršio je spolni odnošaj sa drugom osobom žrtvom i ta radnja predstavlja spolnu radnju kojom se vrši spolni odnošaj s drugom osobom te već samim jednim kontaktom s početnim prodiranjem spolnog organa jedne osobe u spolni organ druge osobe radnja je dovršena i time je izvršen jedan spolni odnošaj sa žrtvom .

32.1. Objektivnu radnju koju je 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ poduzeo prema žrtvi ĐČE, stavljajući svoj spolni organ u spolni organ žrtve, izvršio je spolni odnošaj sa drugom osobom žrtvom i ta radnja predstavlja spolnu radnju kojom se vrši spolni odnošaj s drugom osobom i već samim jednim kontaktom s početnim prodiranjem spolnog organa jedne osobe u spolni organ druge osobe radnja je dovršena i time je izvršen jedan spolni odnošaj sa žrtvom. Nadalje, kako su ove objektivne radnje optuženi mlađi punoljetnici prema žrtvi poduzeli obojica, zajedno, u isto vrijeme, na istom mjestu, prema istoj žrtvi, no ne istovremeno već naizmjence, izmjenjujući se, time je sa žrtvom izvršeno više spolnih odnošaja, koje su počinitelji izvršili zajedno.

33. Na strani žrtve nije bilo pristanka na spolne odnošaje s optuženim mlađim punoljetnicima, jer pristanak postoji u smislu čl. 153. st. 5. Kaznenog zakona, ako je osoba svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj i bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku, a smatra se da takvog pristanka nema osobito ako je spolni odnošaj izvršen iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje. Kako je iskazom žrtve te provedenim vještačenjem žrtve utvrđeno, ali i iskazom svjedokinje VČ i pisanom komunikacijom između žrtve VČ, na strani žrtve nije postojao pristanak za spolne odnošaje s optuženim mlađim punoljetnicima, jer žrtva u svim trenucima događaja uopće nije bila niti sposobna izraziti svoje odbijanje za spolne odnošaje jer je bila u stanju bespomoćnosti i nemogućnosti pružanja otpora uslijed alkoholiziranog stanja, a time dakle u stanju u kojem nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje, a kada je žrtva bila u stanju budnosti i pri svijesti, a time i u stanju da svojom voljom izrazi odbijanje, unatoč iskazanom traženju da prestanu, da ju puste te da to ne želi, optuženi mlađi punoljetnici se na to nisu obazirali, već su izvršili sa žrtvom spolne odnošaje, bez njezina pristanka.

34. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženih mlađih punoljetnika prema kaznenom djelu, prema ocjeni suda, obojica su postupala s izravnom namjerom za počinjenje kaznenog djela pa je tako 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ bio svjestan svog postupanja i htio je tako postupati, svjestan da s drugom osobom bez njezina pristanka vrši spolni odnošaj, zajedno s još jednim počiniteljem, ovdje 2. optuženim mlađim punoljetnikom i da spolni odnošaj vrši prema bliskoj osobi žrtvi i svjestan da je tom prigodom izvršeno više spolnih odnošaja te je i htio tako postupati. Isto tako, prema ocjeni suda, 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ bio je svjestan svog postupanja i htio je tako postupati, svjestan da s drugom osobom bez njezina pristanka vrši spolni odnošaj, zajedno s još jednim počiniteljem, ovdje 1. optuženim mlađim punoljetnikom i svjestan da je tom prigodom izvršeno više spolnih odnošaja te je i htio tako postupati.

35. Optuženi mlađi punoljetnici postupali su upravo i isključivo s ciljem da sa žrtvom obave ove spolne odnošaje, postupajući pritom na štetu žrtve, protiv njene spolne slobode i zadirući u intimu žrtve, a motiv optuženih mlađih punoljetnika za takvo postupanje bilo je očito zadovoljenje vlastitog spolnog nagona. Na strani žrtve nije utvrđeno da bi žrtva ičime doprinijela počinjenju kaznenog djela te da bi dala ikakvog povoda za takvo postupanje optuženih mlađih punoljetnika kritične zgode, pri čemu su upravo optuženi mlađi punoljetnici prethodno skinuli odjeću žrtvi i sebi, a iskazom žrtve i vještačenjem žrtve nije utvrđeno ni postojanje želje žrtve za osvetom optuženim mlađim punoljetnicima pa time nema ni motiva žrtve za lažno prijavljivanje kaznenog djela i optuženih mlađih punoljetnika kao počinitelja kaznenog djela.

36. Opisanim postupanjem 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ su, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršili spolni odnošaj, zajedno s jednim počiniteljem, pri čemu je , prema istoj osobi, a 1. optuženi mlađi punoljetnik i prema bliskoj osobi, izvršeno više spolnih odnošaja .

37. Što se tiče ubrojivosti, kako je utvrđeno, sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom nisu bile umanjene kod 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, a tako i kod 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ te su isti u vrijeme počinjenja kaznenog djela bili ubrojivi.

38. Opisanim postupanjem 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ su opisanim radnjama i postupanjem ostvarili sva objektivna i subjektivna zakonska obilježja kaznenog djela protiv spolne slobode i to: 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ – teško kazneno djelo protiv spolne slobode – opisano u čl. 154. st. 1. toč. 1. i 5. Kaznenog zakona u svezi čl. 153. st.1. Kaznenog zakona i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ - teško kazneno djelo protiv spolne slobode - opisano u čl. 154. st. 1. toč. 5. Kaznenog zakona u svezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona, za koja kaznena djela su isti proglašeni krivima.

39. Roditelji optuženih mlađih punoljetnika ispitani su i sukladno čl. 78. Zakona o sudovima za mladež, u odnosu na okolnosti osobnih i obiteljskih prilika te psihofizičke razvijenosti optuženih mlađih punoljetnika.

40. Što se tiče osobnih i obiteljskih prilika za 1. optuženog mlađeg punoljetnika ČČ, prema iskazu majke ZČ utvrđeno je da isti živi s roditeljima u kućanstvu i svi se uzdržavaju se od suprugove plaće te plaće ČČ koji radi kod privatnika autolimara i prima minimalnu plaću. Osim ČČ imaju još dva punoljetna sina koji sa njima ne žive. ČČ je završio svoje školovanje i trogodišnju srednju obrtničku školu za zanimanje stolara. Što se tiče slobodnog vremena, on ima djevojku te kada nije s njom u društvu, pomaže njima u kućanstvu, kosi travu, reže drva ili slično i svi ukućani se međusobno dobro slažu. Nikada se nisu obraćali socijalnoj skrbi niti je socijalna skrb prema njima službeno postupala. Što se tiče konzumacije alkohola, koliko joj je poznato, ČČ ne konzumira alkohol često niti se u gradu opija, već se nađe sa prijateljima za eventualno praznike i blagdane , kada se druže u privatnom aranžmanu i tada umjereno konzumiraju alkohol. ČČ je krenuo u prvi razred srednje škole za zanimanje autolimar i pao je razred, a nakon toga više nije bilo tog smjera u školi pa se prebacio za zanimanje stolara i kada je završio tu srednju školu , nije se zaposlio u struci, jer je privatnik autolimar Z tražio djelatnika, na koji oglas se ČČ javio te tamo radi i kaže da je zadovoljan.

41. Majka 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ, ispitana kao svjedok AČ, iskazala je da 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ živi sa majkom u kućanstvu, sa još njegova dva polubrata starih 10 i 12 godina. U vrijeme događaja sin ĐČ radio je kod privatnika, no kako je imao više troškova i morao koristiti vlastito vozilo, dao je otkaz. ĐČ ima završenu trogodišnju prometnu školu i htio je nastaviti daljnje školovanje u Koprivnici, četvrti stupanj, no odustao je i njegovo školovanje je završeno. Na poslu gdje je radio imao je plaću od 1.000,00 eura, no zbog troškova koje je imao, nije mu se isplatilo tamo raditi. Za vrijeme njegovog školovanja, ĐČ se nije sukobljavao sa vršnjacima, a samo u jednom navratu dobio je opomenu razrednika kad nije otišao u školu jer mu se nije išlo u školu, dok drugih pedagoških mjera nije bilo i socijalna služba nije prema njima nikada postupala. Što se tiče slobodnog vremena ĐČ ga sad ima dosta, s tim što braću odvozi u školu i iz škole te na tren inge, odlazi na pecanje, stalno je u pokretu i u nekakvoj akciji. Trenutno za izlaske nema novaca tako da baš ne izlazi, već češće ide u ribolov. Spreman je pomoći prijateljima i poznanicima kada ga nešto traže, u smislu popravka kvara na vozilu i slično. ĐČ je u potrazi za poslom te trenutno iako ne radi svakako planira naći posao i svi ukućani se međusobno dobro slažu, komuniciraju, o svemu pričaju te je ĐČ iskren i povjerava se. Kada bi ĐČ kod prijatelja ostajao spavati tada bi to obavezno javio, no kod ČČ ranije nije ostajao. Inače što se tiče alkohola, ĐČ je završio školu za profesionalnog vozača i on ako konzumira alkohol jednostavno neće sjesti za volan.

42. Od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica i stručne suradnice općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.343-352), zatraženi su sociopedagoški podaci iz kojih proizlazi da je 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ, rođen u braku roditelja FČ i ZČ, s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu. Njihovi interpersonalni odnosi u obitelji su dobri, a ĆČ pomaže roditeljima u kućanskim poslovima, kao i starijoj braći koji žive odvojeno sa svojim obiteljima. Nakon završene osnovne škole upisao je autolimarsku srednju školu, međutim, kako je zbog loših ocjena bio upućen na ponavljanje razreda, a te školske godine nije više bilo razreda za navedeno zanimanje, upisao je smjer za stolara, iako ga to uopće nije zanimalo. Tijekom školovanja postizao je dobar uspjeh, a svake godine mu je izrečena pedagoška mjera ukora zbog neopravdanih izostanaka. Završio je trogodišnju školu za zanimanje stolara u [adresa] i trenutno je nezaposlen. Međutim, sprema se početi raditi u šumi, koji posao zna raditi jer ga je to otac naučio kao i poslove elektronike i poslove u građevini. Voli raditi sve poslove u vrtu, poslove s traktorom, izrađivati drva u šumi, variti u radioni i slično, pa i u slobodno vrijeme popravlja motore za utrke, a voli ići i u ribolov. Nakon događaja više ne posjećuje ugostiteljske objekte, nego se druži s prijateljima na benzinskoj postaji, gdje razgovaraju i popiju koje piće. Konzument je duhana od osmog razreda osnovne škole i konzumira alkoholna pića, ali puno manje nakon inkriminiranog događaja. Drogu ne konzumira. Nema djevojku jer ima strah od „veza“. Nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela. Negira počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret, navodeći da se sa žrtvom ČČE nalazi samo radi seksualnih odnosa. Sa 2. optuženim mlađim punoljetnikom ĐČ znao je ranije otići u ribolov, a sada se telefonski čuju. Pridržava se izrečene mu mjere opreza zabrane približavanja i kontaktiranja sa žrtvom ČČE. Prema zaključku Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Virovitica iz izvješća o osobnim svojstvima i obiteljskim odnosima (str.385), 1. optuženi mlađi punoljetnik u razgovoru sa stručnom suradnicom je otvoren i pristojan, razvijenih je komunikacijskih vještina, a zbog cjelokupnog postupka se loše osjeća i na njega je postupak djelovao traumatično, tako da se u vezi predmetnog događaja loše osjeća pa s obzirom na narav kaznenog djela, prijašnji i aktualni život mlađeg punoljetnika te njegova osobna svojstva mišljenje je da bi bilo svrhovito primijeniti maloljetničko pravo.

43. U odnosu na 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ iz sociopedagoških podataka pribavljenih od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica i podataka stručne suradnice općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (str.343- 352), utvrđeno je da je 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ, rođen u braku roditelja Đ i AČ, a živi u kućanstvu s majkom, očuhom i dva polubrata i njihovi interpersonalni odnosi u obitelji su dobri. Završio je srednju Prometnu školu i maturirao sa dobrim uspjehom, dok je tijekom srednje škole bio dobar učenik sa uzornim vladanjem. U osnovnoj i srednjoj školi izricane su mu pedagoške mjere opomene, a dijagnosticiran mu je poremećaj hiperaktivnosti (ADHD), disleksija i disgrafija pa je pohađao redovnu nastavu uz individualiziran pristup, a od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad priznato mu je pravo na uslugu poludnevnog boravka od petog razreda osnovne škole do kraja osnovne škole. Često je nemiran. Nakon završetka školovanja u dva navrata je radio po tri mjeseca, tako što se zaposlio u trgovini na tri mjeseca, a zatim i u TD Mišić transport d.o.o., međutim, kako mu tvrtka nije plaćala prekovremeno odrađene sate rada, dao je otkaz nakon tri mjeseca rada. U slobodno vrijeme radi u nadnicama, pomaže majci u kućanskim poslovima, a u slobodno vrijeme ide u ribolov i na „street race“ utrke, a vikendima i navečer druži se s prijateljima , većinom po vikendicama, rjeđe u ugostiteljskim objektima. Konzumira alkohol u društvu i konzument je duhana, dok droge nije probao. Od nedavno ima djevojku u dobi od 19 godina. Evidentiran je za dva počinjena prekršaja i to 2023. zbog prekršaja protiv javnog reda i mira jer se potukao sa dečkom koji mu je maltretirao tadašnju djevojku, a kažnjen je novčanom kaznom i izrečena mu je mjera zabrane prilaska žrtvi i zbog prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama jer je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola novčanom kaznom. Nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela. Negira počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret, navodeći da se radilo o dragovoljnom spolnom odnošaju. Pridržava se izrečene mu mjere opreza zabrane približavanja i kontaktiranja sa žrtvom ČČE. Prema zaključku Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Virovitica iz izvješća o osobnim svojstvima i obiteljskim odnosima (str.391), 2. optuženi mlađi punoljetnik evidentiran je kao korisnik socijalne usluge poludnevnog boravka zbog teškoća u zadržavanju pažnje i usvajanja nastavnog sadržaja, korisnik prava na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom opsegu, u razgovoru sa stručnom suradnicom pristojne je komunikacije, razvijenih komunikacijskih vještina, suradljiv je pa s obzirom na narav kaznenog djela, prijašnji i aktualni život mlađeg punoljetnika te njegova osobna svojstva, mišljenje je da bi u predmetnom postupku bilo svrhovito primijeniti maloljetničko pravo.

44. Sukladno čl. 83.a Zakona o sudovima za mladež pribavljeni su podaci socijalne anamneze radi utvrđivanja jesu li tijekom trajanja postupka nastupile značajne promjene u odnosu na podatke iz čl. 78. Zakona o sudovima za mladež, koji se odnose na psihofizičku razvijenost mlađih punoljetnika te njihove osobne i obiteljske prilike. Prema dokumentaciji u spisu te socijalnoj anamnezi od 16. travnja 2025. (str.595-596, 599-600), oba optužena mlađa punoljetnika završila su svoje redovno obrazovanje, dobrog su zdravstvenog stanja i žive u skladnim odnosima unutar obitelji, imaju određeno radno iskustvo i radni staž te planiraju raditi i ostvarivati prihode, a radom u kućanstvu u raznim kućanskim poslovima pomažu u obitelji te nisu evidentirani kao počinitelji drugih kaznenih djela i do sada im nisu izricane odgojne mjere. Iz navedenih podataka proizlazi da su tijekom postupka kod oba mlađa punoljetnika nastupile određene promjene, tako što su sada isti zaposleni i ostvaruju određeni prihod te imaju jasne planove za svoju budućnost.

45. Prema iskazu predstavnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Virovitica, Nikoline Klešić (str.631-632, 749), utvrđeno je da 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela niti su izricane odgojne mjere, kao niti mjere obiteljsko-pravne zaštite, a obiteljski odnosi unutar obitelji su stabilni, skladni i uredni. U odnosu na 2. optuženog mlađeg punoljetnika ĐČ utvrđeno je da od prije postoji određeno postupanje, jer je isti bio uključen u poludnevni boravak, zbog poremećaja pažnje i usvajanja gradiva, no odgojne mjere, kao niti mjere obiteljsko-pravne zaštite do sada nisu izricane, već opomene kao pedagoška mjera za vrijeme obrazovanja, a obiteljski odnosi unutar obitelji su stabilni, skladni i uredni. Prema podacima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Virovitica od 8. rujna 2025. (str.721), obojica mlađih punoljetnika su zaposlena i rade. Pema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str.722-724), utvrđeno je da su oba mlađa punoljetnika sada zaposlene osobe pa je tako 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ prijavljen na osiguranje iz radnog odnosa kod poslodavca Auto kuća Šercl od 4. listopada 2024. na neodređeno puno radno vrijeme, dok je 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ prijavljen na osiguranje iz radnog odnosa kod poslodavca MAVI d.o.o. od 28. srpnja 2025., na određeno puno radno vrijeme.

46. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio 1. optuženom mlađem punoljetniku ČČ činjenicu da je kazneno djelo počinio u mladoj životnoj dobi od osamnaest godina kao mlađi punoljetnik, a da sada u vrijeme suđenja ima dvadeset godina života, da je ovo kazneno djelo jedan jedini takav događaj, jer je kazneno neosuđivan te prema njemu nisu izricane odgojne mjere, a njegovo obrazovanje i redovno školovanje je završeno, zatim, da ni prije ni poslije počinjenja kaznenog djela nije poduzimao neke druge radnje na štetu iste žrtve kojima bi vršio kaznena djela, zaposlen je, ima radne navike, radno iskustvo i radni staž te radom ostvaruje prihod, ima ozbiljne i jasne planove za budućnost, izražava žaljenje zbog predmetnog događaja, a sa žrtvom nije niti pokušao na bilo koji način stupiti u kontakt.

47. Otegotne okolnosti su izražena bezosjećajnost prema žrtvi, sebi bliskoj osobi, s kojom je 1. optuženi mlađi punoljetnik bio partner u intimnoj vezi određeno vrijeme, pokazao je ponižavajuće i uvredljivo postupanje prema žrtvi, iskoristivši njezino povjerenje te iskazao potpuno nepoštivanje osobe žrtve koja je mlada punoljetna djevojka vršnjakinja i koja nije dala povoda za takvo postupanje na njenu štetu niti je doprinijela tome i koja je kritične zgode bila u akutnom opitom stanju te osim što su obojica počinitelja iskoristila žrtvinu bespomoćnost i nemogućnost pružanja otpora uslijed alkoholiziranosti, prilikom počinjenja kaznenog djela žrtvu je i vrijeđao uvredljivim riječima govoreći joj da je „kurva“, iako mu je bila partner u intimnim odnosima i koja je uslijed ove seksualne traume izazvane predmetnim događajem zatražila kao žrtva pomoć psihologa i SOS savjetovanje za pomoć te počela koristiti tablete za smirenje, a uslijed psihičkog pritiska dala je na radnom mjestu i otkaz . Otegotna okolnost je još i snimanje mobitelom događaja kritične zgode u prostoriji u kojoj se nalazila žrtva, a bez znanja i volje žrtve, izloživši time žrtvu i dodatnom strahu od moguće javne osude ako snimka dospije u javnost. Otegotna okolnost su izrečene pedagoške mjere ukora zbog neopravdanih izostanaka za vrijeme obrazovanja, čime je također pokazao neozbiljnost naspram školskih obveza i određeno nepoštivanje prema autoritetu, a isto tako je otegotna okolnost sada i prekršajna kažnjavanost nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, prema podacima Prekršajne evidencije (str.714), odlukom Policijske postaje Virovitica od 13. 1. 2025., pravomoćnom 22. 1. 2025., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08), novčanom kaznom od 390,00 eura, uz zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju jedan mjesec, kao i odlukom Općinskog suda u Virovitici Pp-287/2025 od 2. 6. 2025., pravomoćnom 14. 6. 2025., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanom kaznom od 450,00 eura, uz zabranu upravljanja motornim vozilom u trajanju jedan mjesec.

48. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio 2. optuženom mlađem punoljetniku ĐČ činjenicu da je kazneno djelo počinio u mladoj životnoj dobi od osamnaest godina kao mlađi punoljetnik, a da sada u vrijeme suđenja ima devetnaest godina života, da je ovo kazneno djelo jedan jedini takav događaj, jer je kazneno neosuđivan te prema njemu nisu primjenjivane odgojne mjere, a da ni prije ni poslije počinjenja kaznenog djela nije poduzimao neke druge radnje na štetu iste žrtve kojima bi vršio kaznena djela, a osim toga, zaposlen je, ima radne navike, radno iskustvo i radni staž te radom ostvaruje prihod i radom pomaže ukućanima u kućanskim poslovima , ima ozbiljne i jasne planove za budućnost, sa žrtvom nije niti pokušao na bilo koji način stupiti u kontakt.

49. Otegotne okolnosti su izražena bezosjećajnost prema žrtvi s kojom je njegov prijatelj 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ bio partner u intimnoj vezi određeno vrijeme i to je on znao, pokazao je ponižavajuće i uvredljivo postupanje prema žrtvi, iskoristivši njezino povjerenje te potpuno nepoštivanje osobe žrtve koja je mlada punoljetna djevojka vršnjakinja, s kojom je prethodno bio u istom društvu i koja nije ničim izazvala niti dala povoda niti doprinijela takvom postupanju 2. optuženog je kritične zgode bila u akutnom opitom stanju te osim što su zajedno obojica počinitelja iskoristila žrtvinu bespomoćnost i nemogućnost pružanja otpora, žrtva je uslijed traume izazvane predmetnim događajem zatražila pomoć psihologa, zatražila i SOS savjetovanje i počela koristiti tablete za smirenje, a uslijed psihičkog pritiska dala je na radnom mjestu i otkaz. Otegotna okolnost je snimanje mobitelom kritične zgode u prostoriji u kojoj se nalazila žrtva, a bez znanja i volje žrtve, pri čemu je snimio i same spolne odnošaje sa žrtvom, izloživši time žrtvu i dodatnom strahu od moguće javne osude ako snimka dospije u javnost. Otegotna okolnost su izrečene pedagoške mjere opomene za vrijeme obrazovanja, čime je također pokazao neozbiljnost naspram školskih obveza i određeno nepoštivanje prema autoritetu, kao i dosadašnja višestruka prekršajna kažnjavanost i prije i nakon počinjenja kaznenog djela, prema podacima Prekršajne evidencije (str.712-713), odlukom Policijske postaje Virovitica od 12. 3. 2024., pravomoćnom 29. 3. 2024., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanom kaznom od 90,00 eura, odlukom Općinskog suda u Virovitici Pp-2395/2023 od 2. 11. 2023., pravomoćnom 22. 11. 2023., zbog prekršaja iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 47/23), novčanom kaznom od 100,00 eura, uz zadržavanje jedan dan, odlukom Općinskog suda u Virovitici Pp-656/2024 od 25. 10. 2024., pravomoćnom 20. 11. 2024., zbog prekršaja iz čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanom kaznom 660,00 eura, uz zabranu upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju dva mjeseca, odlukom Općinskog suda u Virovitici Pp-2616/2024 od 9. 1. 2025., pravomoćnom 24. 1. 2025., zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. toč. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (NN 94/18), novčanom kaznom 100,00 eura i oduzimanje predmeta dva streljiva te odlukom Općinskog suda u Virovitici Pp-2482/2024 od 27. 5. 2025. pravomoćnom 27. 5. 2025., zbog prekršaja iz čl. 163. st. 8., čl. 46. st. 3., čl. 52. st. 4, čl. 44. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te čl. 72. st. 1. toč. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, novčanom kaznom od 450,00 eura.

50. Prihvaćajući izvješća i podatke Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Virovitica i izvješće stručne suradnice o prijedlogu kaznenopravne sankcije te podatke provedenog vještačenja optuženih mlađih punoljetnika, sud je i prema 1. optuženom mlađem punoljetniku ČČ i prema 2. optuženom mlađem punoljetniku ĐČ primijenio maloljetničko pravo u smislu čl. 105. st. 1. i st. 4. Zakona o sudovima za mladež jer s obzirom na vrstu kaznenog djela i način izvršenja može se zaključiti da je isto u velikoj mjeri odraz životne dobi počinitelja, a okolnosti koje se odnose na njihovu ličnost opravdavaju uvjerenje da će se svrha sankcija postići i izricanjem kazne i to pridržajem izricanja maloljetničkog zatvora u smislu odredaba čl. 28. Zakona o sudovima za mladež, a na način naveden u izreci ove presude, jer sud smatra da će se izricanjem krivnje i prijetnjom naknadnog izricanja kazne i 1. optuženog mlađeg punoljetnika i 2. optuženog mlađeg punoljetnika odvratiti od daljnjih kaznenih djela te će se ostvariti svrha maloljetničkih sankcija da se utječe na daljnji razvoj ličnosti istih i jačanje njihove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela. Na temelju čl. 105. st. 1. i st. 4. u vezi čl. 88. st. 4. i čl. 28. Zakona o sudovima za mladež te čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona 1. optuženom mlađem punoljetniku ČČ se izriče pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, time da 1. optuženom mlađem punoljetniku ČČ može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor, ako za vrijeme provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 105. st. 1. i st. 4. u vezi čl. 88. st. 4. i čl. 28. Zakona o sudovima za mladež te čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona 2. optuženom mlađem punoljetniku ĐČ se izriče pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, time da 2. optuženom mlađem punoljetniku ĐČ može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor, ako za vrijeme provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 10. st. 2. toč. 11. Zakona o sudovima za mladež prema 1. optuženom mlađem punoljetniku ČČ i 2. optuženom mlađem punoljetniku ĐČ se izriče posebna obveza da se uključe u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Na temelju čl. 10. st. 5. i st. 6. Zakona o sudovima za mladež izrečene posebne obveze mogu trajati najdulje do jedne godine, a sud može izrečene obveze naknadno izmijeniti ili obustaviti. Na temelju čl. 10. st. 9. i st. 10. Zakona o sudovima za mladež Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Virovitica, prati ispunjenje obveza, pri čemu se 1. optuženi mlađi punoljetnik ĆČ i 2. optuženi mlađi punoljetnik ĐČ upozoravaju da zbog skrivljenog neispunjenja obveza mogu biti upućeni u disciplinski centar. Ovako izrečenom maloljetničkom sankcijom pridržaja izricanja kazne maloljetničkog zatvora, ali i odgojnom mjerom svakom od počinitelja potrebno je utjecati na njihovu ličnost i ponašanje mjerom upozorenja i usmjeravanja za budući život, pri čemu je uzeta u obzir njihova prijašnja i sadašnja psihofizička razvijenost pa tako obojica pokazuju određenu ozbiljnost u planovima za budućnost, zatim i dob svakog od oba mlađa punoljetnika, koji su sada u dobi od dvadeset godina, zatim, osobine, težina i narav kaznenog djela i to teškog kaznenog djela protiv spolne slobode za koje je propisana kazna zatvora od pet do dvanaest godina, koje je počinio svaki od navedenih mlađih punoljetnika i to izravnom namjerom kao najvišim stupnjem krivnje i to prema žrtvi, mladoj punoljetnoj djevojci, koja je njihova vršnjakinja, u vrijeme događaja također u dobi osamnaest godina, emocionalno nezreloj osobi, koja je u to vrijeme još bila i bliska osoba 1. optuženom mlađem punoljetniku te je prije predmetnog događaja provela u društvu s optuženim mlađim punoljetnicima te nije ni slutila što će se dogoditi, a mlađim punoljetnicima je uzeto u obzir da im do sada nisu izricane odgojne mjere i da su kazneno neosuđivani te sada, nakon završenog redovnog obrazovanja i stjecanja određenog zanimanja, obojica su zaposleni, rade i zarađuju te žive unutar svoji obitelji u skladnim i dobrim međusobnim odnosima sa svim članovima svojih obitelji. Stoga je sud uzimajući sve prethodno navedeno, olakotne i otegotne okolnosti, kao i osobne i obiteljske prilike istih, optuženim mlađim punoljetnicima izrekao maloljetničku sankciju i to pridržaj maloljetničkog zatvora uz odgojnu mjeru, na način naveden u izreci presude, a takvu sankciju kao svrhovitu, predlagali su Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Virovitica te predstavnica tog tijela Nikolina Klešić, vještaci psihijatar i psiholog koji su vještačili optužene mlađe punoljetnike, kao i stručna suradnica Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru.

51. Na temelju čl. 89. st. 1. Zakona o sudovima za mladež troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna. Oba optužena mlađa punoljetnika proglašena su krivima zbog kaznenog djela te im je obojici izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora. Odlučujući hoće li sud obvezati optužene mlađe punoljetnike na plaćanje troškova kaznenog postupka, kako je utvrđeno na temelju raspoloživih podataka u spisu, isti trenutno ostvaruju prihod svojim radom jer su zaposleni, no prihod u 2024. godini za 1. opt. ml. pnljt. ČČ iznosi samo 1.463,68 eura za cijelu godinu (str.589), dok je trenutna mjesečna plaća 760,00 eura, a za 2. opt. ml. pnljt. ĐČ prihod u 2024. iznosi samo 3.045,93 eura (str.591), dok je trenutna mjesečna plaća 1.500,00 eura te svaki od njih živi u zajedničkom kućanstvu s članovima svoje obitelji, u kojem kućanstvu očito svojim radom i prihodom svaki doprinosi uzdržavanju svih članova kućanstva, pri čemu nijedan vlastite imovine nema, a plaćanjem troškova kaznenog postupka, koji se odnose na više provedenih vještačenja te trošak zastupanja po branitelju po službenoj dužnosti, o čemu će sud donijeti posebno rješenje, bila bi znatno umanjena sredstva iz kojih se optuženi mlađi punoljetnici i članovi njihovih zajedničkih kućanstava uzdržavaju te se po stavu suda troškovi kaznenog postupka ne bi mogli naplatiti ni prisilnim putem u dužem razdoblju . Radi navedenog, o troškovima ovog kaznenog postupka odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

za mladež

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u 5 (pet) primjerka za sud i protivnu stranku putem ovoga suda, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.