Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3140/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Radoslavu Šunjiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŠŠ, OIB [osobni identifikacijski broj],, iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tamari Mikac, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Povrv- 1272/2021-43 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća, održanoj 15. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice ŠŠL kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom II. izreke presude djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovrv-52/19 od 21. lipnja 2019., kao i u dijelu kojim je točkama III. i IV. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Povrv-1272/2021-43 od 3. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-52/19 od 21. lipnja 2019. u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.239,85 eur sa zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2017. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-52/19 od 21. lipnja 2019. u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.405,31 eur sa zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2017. do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tužitelju EŠL nakaditi tuženiku ŠŠ troškove ovog postupka u iznosu od 2.323,69 eur u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška odbija.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka."

2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim točkom II. izreke presude djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Damira Andrašića u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovrv-52/19 od 21. lipnja 2019. godine, kao i u dijelu kojim je točkama III. i IV. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pred drugim sudskim savjetnikom i sucem.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, da joj tuženik, a temeljem računa broj 3/U1/1 od 9. siječnja 2017. i troškovnika uz isti račun, isplati iznos od 12.645,17 EUR-a / 95.275,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2017. pa do isplate, a koji račun i troškovnik da se odnose na naknadu za zastupanje tuženika od strane tužiteljice u predmetu radi utvrđivanja bračne stečevine, koji da se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P- 3702/12.

6. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po ovrhovoditeljičinom, ovdje tužiteljičinom, prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa broj 3/U1/1 od 9. siječnja 2017. godine i troškovnika od 9. siječnja 2017. godine, od strane Damira Andrašića, Javnog bilježnika u Zagrebu, dana 21. lipnja 2019. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-52/2019, doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim da je naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku, da isplati ovrhovoditeljici, ovdje tužiteljici, iznos od 95.275,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, te troškove postupka i predvidive troškove postupka, a protiv kojeg rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik, ovdje tuženik, da je uložio prigovor, ističući, da on nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditeljici, te da su troškovnik, kao i račun, sastavljeni suprotno Ugovoru o visini naknade, kojeg stranke da su sklopili dana 19. ožujka 2012. godine, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a povodom kojeg prigovora da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 100 Povrv- 1272/2021-2 od 1. travnja 2021., stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno od strane Damira Andrašića, Javnog bilježnika u Zagrebu, dana 21. lipnja 2019. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-52/2019, u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te da je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (rješenje – list 12 spisa).

7. Nije u pravu žaliteljica, kada prvostupanjsku presudu u ožalbenom dijelu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužiteljica, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

10. Nije u pravu tužiteljica, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom II. izreke prvostupanjske presude djelomično ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi.

11. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

12. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da među strankama nije sporno da je tuženik opunomoćio tužiteljicu da ga kao odvjetnica zastupa u predmetu, koji da se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-3702/12, kao niti da je taj postupak, kao i spor, koji da se vodio u istom postupku povodom protutužbe pod poslovnim brojem P-6482/12, okončan sklapanjem sudske nagodbe, te niti da nije sporno da je tužiteljica zastupala tuženika i u drugim postupcima i da joj je tuženik na osnovu zastupanja platio iznos od 7.760,97 EUR-a.

13. Među strankama da je sporna je osnova tužbenog zahtjeva, obzirom da tuženik prigovara uspjehu u predmetnom postupku, koji da je za njega kao punomoćnica postigla tužiteljica, kao i visina tužbenog zahtjeva, jer tuženik da ističe prigovor ispunjenja, te i da je sporna tržišna vrijednost nekretnine, u odnosu na koju se traži nagrada za rad tužiteljice u omjeru od 15%.

14. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, utvrdio slijedeće činjenice:

- račun broj 3/U1/1 od 9. siječnja 2017., s datumom dospijeća 17. siječnja 2017., da je od strane tužiteljice izdan tuženiku na iznos od tadašnjih 87.750,00 kuna uvećan za PDV od 21.937,50 kuna, u ukupnom iznosu od tadašnjih 109.687,50 kuna (14,558.03 EUR-a), prema troškovniku za zastupanje prema Ugovoru o visini nagrade od 19. ožujka 2012., 15% od vrijednosti stana u [adresa] od 78.000,00 EUR-a, te da je naznačena plaćena akontacija u visini od tadašnjih 14.412, 50 kuna (1.912,87 EUR-a), pa da je preostalo za platiti utuženi iznos;

- iz članka 2. Ugovora o visini naknade od 19. ožujka 2012., sklopljenog za zastupanje u parničnom postupku pokrenutom po tužbi ŠŠ, ovdje tuženika, protiv ĐŠL, radi utvrđenja bračne stečevine, da se stranka (ovdje tuženik) obvezuje platiti predujam nagrade prije svakog održanog ročišta, odnosno sastavljanja obrazloženog podneska, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi (iako sud da ukazuje da takva tarifa ne postoji) iznos od tadašnjih 331,81 EUR-a, o čemu da će biti sastavljena posebna potvrda, te tuženik da je 13. ožujka 2012. na ime akontacije za zastupanje platio iznos od tadašnjih 5.000,00 kuna (663,61 EUR-a), a člankom 4. istog Ugovora da je određeno, da se za slučaj uspjeha u sporu stranka obvezuje odvjetnici, ovdje tužiteljici, isplatiti 15% od tržišne vrijednosti presuđene nekretnine, kao i 15% novčanog iznosa postignutog od protivne strane, a člankom 5. predmetnog Ugovora da je određeno, da za slučaj uspjeha u sporu dosuđeni parnični trošak na teret protivne strane pripada stranci, a za slučaj gubitka spora u „cjelosti”, plaćeni predujam da se smatra nagradom za obavljenu odvjetničku uslugu;

- da se radi o nejasnom ugovoru, jer iz istog da nije jasno, da li se imaju plaćeni predujmovi za zastupanje uračunati u nagradu i u slučaju uspjeha u sporu, da li se na iznos predujmova, te nagrade 15% od tržišne vrijednosti nekretnine, obračunava i porez na dodanu vrijednost, te koja je tržišna vrijednost nekretnine, temeljem koje bi se obračunao postotak nagrade tužiteljici u eventualnom uspjehu u sporu nakon presuđenja u postupku u kojem da ga je zastupala tužiteljica;

- obzirom na datum sklapanja predmetnog Ugovora, na isti da se ima primijeniti Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine”, broj: 148/09 - dalje: Tarifa/09) gdje da je u Tbr. 42 određeno, da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost, a uvidom u predmetni Ugovor o visini naknade, tužiteljica da nije ugovorila obračunavanje poreza na dodanu vrijednost, iako da je to po Tarifi/09 mogla, ako je obveznik plaćanja istog;

- obzirom da predmetnim Ugovorom o visini naknade plaćanje PDV-a nije bilo ugovoreno, to tuženik da nije u obvezi platiti tužiteljici ugovoreni iznos uvećan za PDV, te obzirom na nejasne odredbe Ugovora, odredbu članka 2., u kojoj da je određeno, da se stranka obvezuje plaćati predujam nagrade koja da je ugovorena člankom 4. istog Ugovora, tuženiku da se svaki uplaćeni predujam ima uračunati u nagradu i to kako da je određeno 15% od tržište vrijednosti presuđene nekretnine, kao i 15% novčanog iznosa postignutog od protivne strane;

- u spisu pod poslovnim brojem P-3702/12, spojenim sa spisom pod poslovnim brojem P-6482/12, tužiteljica da je obavila slijedeće radnje, podnijela tužbu 23. svibnja 2012., predala podneske 26. rujna 2012., 14. studenog 2013., 8. prosinca 2014., 19. prosinca 2014., 2. listopada 2015., 2. studenog 2015., te da je pristupila na ročišta 6. studenog 2013., 12. veljače 2014., 22. svibnja 2014., 3. srpnja 2015., 23. srpnja 2015., 6. listopada 2015., 3. studenog 2015. i 9. rujna 2015;

- uvidom u račun 1/U1/ od 3. siječnja 2017., koji da je sačinjen prema troškovniku za zastupanje ovdje tuženika u parničnom postupku pokrenutom kod toga suda po protutužbi ĐŠL, koji da se vodio pod poslovnim brojem P-6482/12, za taj postupak tužiteljica da je obračunala tuženiku radnje, koje da je poduzela u predmetu pod poslovnim brojem P-3702/12, na koji da je bio spojen predmet pod poslovnim brojem P-6482/12, i to u iznosu od tadašnjih 25.750,00 kuna uvećano za PDV, što ukupno da iznosi tadašnjih 32.187,50 kuna;

- tužiteljica u troškovniku da potražuje trošak za sastav podneska od 5. studenog 2012., koji da se u spisu pod poslovnim brojem P-6482/12 i P-3702/12 ne nalazi, kao i trošak paušalno navedene radnje "mirenje";

- u troškovniku da su navedene radnje, koje da se većinom odnose na postupak, koji da se vodio povodom tužbe ovdje tuženika u predmetu pod poslovnim brojem P-3702/12, te iz sadržaja podneska, za koji tužiteljica da traži naknadu u spisu pod poslovnim brojem P-6482/12, da proizlazi da se isti odnosi isključivo na postupak vođen u spisu pod poslovnim brojem P-3702/12., a također, tužiteljica da traži 250 bodova za pristup raspravi 3. studenog 2015., na kojoj da se nije raspravljalo, niti da su se izvodili dokazi, a niti da je sklopljena sudska nagodba, pa u tom slučaju tužiteljici da ne pripada nagrada od 250 bodova;

- također, tužiteljica u troškovniku da obračunava tuženiku obrazloženi podnesak od 2. studenog 2015., koji da se sastoji od svega četiri rečenice, a koji podneska da nije bio potreban, budući da je rasprava zakazana za dan 3. studenog 2015. na koju da je tužiteljica pristupila i navode iz podneska da je mogla iznijeti na toj raspravi, a za obje radnje tužiteljica da je tuženiku obračunala najviši iznos od 250 bodova, što da je protivno tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok u navedenim predmetima da nisu nastali nikakvi dodatni troškovi u povodu protutužbe, a za koje da bi se trebala obračunati posebna nagrada ili naknada tuženiku;

- Hrvatska odvjetnička komora, Komisija za ispitivanje troškovnika, koja da nije našla nikakve nepravilnosti u troškovnicima, a kao to da proizlazi i iz dopisa Hrvatske odvjetničke komore, u odnosu na ispravnost obračunatih odvjetničkih usluga sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, da nije imala uvid u predmetne spise o kojim troškovnicima se radi, pa stoga Komisija niti da nije mogla utvrditi, jesu li iste usluge ispostavljene, a u tom dopisu da je naglašeno, da za prigovore, koji da se odnose na kontrolu kvalitete ispostavljenih usluga ili ispostavljanje računa od strane odvjetnika, nije nadležna;

- tuženik da je na ime predujma iz predmetnog Ugovora o visini naknade uplatio iznos od 6,184.89 EUR-a;

- iz sudske nagodbe sklopljene u predmetu pod poslovnim brojem P- 3702/2012, kojem da je spojen predmet pod poslovnim brojem P-6482/12, tuženiku (ondje tužitelju) u cijelosti da je pripala nekretnina stan u [adresa], te da mu nisu pripali nikakvi utuženi novčani iznosi;

- člankom 4. Ugovora o visini nagrade od 19. ožujka 2012., da je određeno, da se za slučaj uspjeha u sporu stranka, ovdje tuženik, obvezuje odvjetnici, ovdje tužiteljici, isplatiti 15% od tržišne vrijednosti presuđene nekretnine, kao i 15% novčanog iznosa postignutog od protivne strane;

- Ugovorom o visini nagrade da nije ugovoreno, da se kao tržišna vrijednost nekretnine ima uzeti ona iz 2007. i to prema Ugovoru o kupoprodaji, prema kojem da se niti ne utvrđuje tržišna vrijednost bilo koje nekretnine, već je da je to jednostavno kupoprodajna cijena predmetne nekretnine, te u istom Ugovoru da nije uglavljeno da se ima uzeti tržišna vrijednost predmetne nekretnine u trenutku sklapanja ugovora, dok stranke da se nisu usuglasile o usmenoj dopuni predmetnog Ugovora o visini tržišne vrijednosti nekretnine;

- iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka EŠ, ukupna tržišna vrijednost predmetne nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], površine 33,86 m2, na dan 9. rujna 2016., kao dana od kada tužiteljica da je mogla potraživati isplatu troškova za zastupanje tuženika u skladu s Ugovorom o visini nagrade, jer tada, tužiteljica kao punomoćnica tuženika, da je u predmetu pod poslovnim brojem P-3702/2012 sklopila pravomoćnu sudsku nagodbu, kojom da je tužitelju, ovdje tuženiku, pripao stan na adresi [adresa], da iznosi 49.518,29 EUR- a, odnosno okruglo 50.000,00 EUR-a;

- Ugovorom o nagradi da je određeno, da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici 15% tržišne vrijednosti presuđene nekretnine, a uvidom u tužbu, koju da je podnijela tužiteljica, kao punomoćnica tuženika od 23. svibnja 2012., tužbeni zahtjev da je uperen na utvrđenje suvlasništva predmetne nekretnine, te nekretnine u [adresa] i to u ½ dijela svake od nekretnina, kao i isplate, a iz sudske nagodbe da je razvidno, da je predmetni stan, kao i stan u [adresa], utvrđen bračnom stečevinom, koja da je podijeljena na način, da je predmetna nekretnina pripala tuženiku u cijelosti (dakle da mu je pripala ½ nekretnine u Zagrebu, za koju da je tražio da se utvrdi da je suvlasnik iste, te povrh toga i druga polovica iste nekretnine), dok u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem da potražuje isplatu iznosa tom postupku da nije uspio.

15. Polazeći od valjano utvrđenih činjenica, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti 15% tržišne vrijednosti nekretnine, koja da mu je pripala u cijelosti, pa kako tuženik da je na ime predujma predmetne nagrade tužiteljici uplatio iznos od 6.187,89 EUR-a, a 15% tržišne vrijednosti predmetne nekretnine da iznosi 7.427,74 EUR-a, to tuženik da je dužan tužiteljici platiti preostali iznos od 1.239,85 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2017., kao danom nakon dana dospijeća računa, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je, a sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a, za iznos od 1.239,85 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2017. platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi održao na snazi, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao i što je ispravno postupio, kada je za preostali iznos u visini od 11.405,31 EUR-a ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude.

16. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužiteljice - kojima ista u biti prigovara na utvrđeno činjenično stanje, a slijedom toga i na pogrešnu primjenu materijalnog prava po sudu prvog stupnja, kada je donio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pa se tužiteljica, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu donio na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Žaliteljici, je a u odnosu na njezine žalbene prigovore, i za odgovoriti, da je i ona sama u svom iskazu, danom na ročištu rasprave, održanom 8. studenog 2022. (stranice od 139 do 142 spisa) navela, da ne zna točno koliko je tuženik uplatio na ime akontacije po predmetnom ugovoru, jer da je to pitanje matematike, iz kojeg iskaza dakle proizlazi, da tužiteljica niti sama ne zna koliko je joj tuženik platio po predmetnom ugovoru, a na okolnost koliko joj je tuženik platio na ime akontacije po predmetnom ugovoru, tužiteljica nije predlagala izvođenje bilo kakvih dokaza, pa niti izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na te okolnosti.

18. Tužiteljici je i za navesti, da je sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude dao jasne razloge o tome, zašto nije našao svrsishodnim izvesti dokaz saslušanjem ovlaštene osobe Hrvatske odvjetničke komora u vezi primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i o provedenom ispitivanju ispostavljenih troškova od staren tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a sve to imajući u vidu da je Hrvatska odvjetnička komora, Komisija za ispitivanje troškovnika, u svom dopisu naglasila, da za prigovore, koji da se odnose na kontrolu kvalitete ispostavljenih usluga ili ispostavljanje računa od strane odvjetnika, nije nadležna.

19. U odnosu na daljnje žalbene prigovore, žaliteljici je i za navesti, da iz Nalaza vještaka JADEANOVO d.o.o., izrađenog po stalnom sudskom vještaku EŠ, dipl,ing,građ. (stranice od 189 do 218 spisa) proizlazi, da ukupna tržišna vrijednost predmetnog stana u [adresa] iznosi 49.518,29 EUR-a, a iz točke 4. Ugovora o visini naknade od 19. ožujka 2012. godine (stranica 14 spisa) proizlazi, da su stranke ugovorile, da se za slučaj uspjeha u sporu stranka obvezuje odvjetnici isplatiti 15% od tržišne vrijednosti presuđene nekretnine, dakle ne ekonomske vrijednosti te nekretnine, kako to pogrešno smatra žaliteljica svojom žalbom, kada navodi da je vještačenje predmetnog stana trebalo provesti po vještaku ekonomske struke, pa je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu naprijed navedene okolnosti, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada nije, po prijedlogu tužiteljice, izveo dokaz vještačenjem putem vještaku ekonomske struke.

20. Nadalje, žaliteljici je i za navesti, da iz Ugovora o visini naknade od 19. ožujka 2012. ne proizlazi da su ugovorne stranke ugovorile da se za slučaj uspjeha u sporu stranka obvezuje odvjetnici isplatiti 15% od tržišne vrijednosti presuđene nekretnine uvećano za iznos PDV-a, te je žaliteljici i za navesti, da činjenica što je ona sukladno poreznim propisima izdane i nesporne račune prikazala u godišnjoj prijavi na dohodak za 2017. godinu, te da je porezno rješenje postalo konačno i pravomoćno, da ta činjenica na niti bilo koji način ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, kao što na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu ne utječe niti činjenica što je tržišna vrijednost nekih drugih stanova na lokaciji na kojoj se nalazi i predmetni stan, veća od, po sudu prvog stupnja, utvrđene tržišne vrijednosti predmetnog stana.

21. Žaliteljici je još i za navesti, da bi iz Troškovnika od 9. siječnja 2017. (stranica 4 spisa) proizlazilo, da iznos naveden u visini od 87.500,00 kuna odgovara visini od 15% vrijednosti predmetnog stana, ukoliko bi vrijednost tog stana iznosila 78.000,00 EUR-a, a koliko je tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka smatrala da predmetni stan ima tržišnu vrijednost, a što sada smatra i svojom žalbom, slijedom čega bi iz navedenog proizlazilo, da se predmetni troškovnik tužiteljice odnosi samo na 15% vrijednosti predmetnog stana, a ne i na ostale troškove koje bi tužiteljica eventualno imala prilikom zastupanju tuženika u predmetu pod poslovnim brojem P- 3702/2012.

22. Na kraju, žaliteljici je i za navesti, da, suprotno njezinim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi, da je prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, tužiteljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao niti i članak 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

23. Prema tome, žalba tužiteljice, izjavljena žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

24. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 2. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužiteljice i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

25. Budući, da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu, kojim je točkom II. izreke presude djelomično ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, kao i u dijelu kojim je točkama III. i IV. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

26. Nepobijani dio (točku I. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim

27. Obzirom da tuženik nije zahtijevao troškove žalbenog postupka (trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljice), to o istom nije niti odlučivano.

Split, 15. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac