Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-1265/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Perković, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik iz Splita, radi utvrđenja i donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-77/2024 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-77/2024 od 19. ožujka 2025. u pobijanoj točki I. izreke.

II. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. (ispravno II.) izreke pobijane presude tako da se nalaže tužitelju ĆC u roku 15 dana naknaditi tuženiku UC parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, za iznos od 4.562,50 eura.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbneni zahtjev slijedećeg sadržaja:

"1.Tužitelj BC, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao je pravo zaštićenog najmoprimca na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća stojna površine 110 m2 upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to baš na 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), 1. jedan trosobni stan na prvom katu sa zapadne strane zgrade.

2. Ova presuda u cijelosti nadomješta:

UGOVOR O NAJMU STANA

Članak 1.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je UC, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: Najmodavac) vlasnik za cijelo (UDIO 1/1) jednog trosobnog stana na prvom katu sa zapadne strane zgrade, nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća stojna površine 110 m[2] upisanoj u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je BC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (dalje u tekstu: Najmoprimac) zaštićeni najmoprimac.

Članak 2.

Najmodavac daje Najmoprimcu u najam stan opisan u odredbi čl. 1. ovog Ugovora.

Članak 3.

Najmoprimcu se osim stana na korištenje daje i drvarnica koja pripada stanu. Ps- 77/2024 2

Članak 4.

Najmoprimac ima pravo uporabe zajedničkih prostorija, dijelova i uređaja nužnih za korištenje zgrade, te pravo korištenja zemljišta koje služi za redovitu uporabu zgrade.

Članak 5.

Stranke suglasno utvrđuju da stan, pored najmoprimca, koriste i članovi njegove obitelji, i to supruga IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka VC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i kćerka ČC OIB: [osobni identifikacijski broj].

Članak. 6.

Ugovorne strane ugovaraju zaštićenu najamninu sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđenje zaštićene najamnine u iznosu od 47,78 EUR / 360,00 kn1. Najamnina se plaća svaki mjesec do 15-og u mjesecu za tekući mjesec i to uplatom tog iznosa na račun Najmodavca.

Članak 7.

Najmoprimac je pored najamnine koju plaća Najmodavcu dužan nadležnim javnim poduzećima, odnosno Gradu, plaćati ostale troškove u vezi stanovanja i to troškove struje,vode, odvoza smeća, komunalnu i vodnu naknadu.

Članak 8.

Najmoprimac ne može dati drugoj osobi stan ili dio stana u podnajam ili ga iznajmljivati za privremeni smještaj.

Članak 9.

Najmodavac ima pravo pregledati stan jedanput godišnje, a najmoprimac je dužan dopustiti Najmodavcu ili osobi koju on ovlasti, ulazak u stan radi vršenja nužnih popravaka u stanu i na zajedničkim dijelovima zgrade te u vezi s kontrolom korištenja stana, ali sve samo uz prethodnu pisanu najavu.

Članak 10.

Ovaj ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.

Članak 11.

Otkaz, odnosno raskid ovog ugovora najmodavac može dati samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

Članak 12.

Na prava i obveze ugovornih strana koji nisu utvrđeni ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova. Ps-77/2024 3

Članak 13.

Prava i obveze iz ovog Ugovora nastaju danom pravomoćnosti presude. Članak 14.

Najmodavac ovim ovlašćuje Najmoprimca da samostalno i o svom daljnjem trošku bez njihove daljnje suglasnosti zatraži i postigne u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zabilježbu postojanja ovog ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primIjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena." (točka I. izreke), dok je točkom II. izreke, koja je očitom omaškom u pisanju označena kao točka III., naloženo tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.062,50 EUR-a".

2. Protiv te presude stranke su podnijele žalbe.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pred drugostupanjskim sudom zakaže rasprava po odredbi članka 373.b ZPP i donese meritorna odluka kojom će se u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak uvećan za trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. (ispravno II.) izreke pobijane presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da se u tom dijelu odluka preinači i prizna tuženiku sav zatraženi trošak, te je zatražio trošak žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako ista ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP, na koju izrijekom upućuje tužitelj, zbog razloga koji slijede.

7. Prema članku 338. stavku 4. ZPP, u obrazloženju pismeno izrađene presude sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

8. Suprotno citiranoj odredbi, prvostupanjski je sud u čak trinaest točaka obrazloženja izložio zahtjeve stranaka, dok nije naveo koje dokaze je izvodio u postupku, zašto te kako ih je ocijenio, osim paušalne tvrdnje kako je pregledana cjelokupna pisana dokumentacija koja prileži spisu (točka 16. obrazloženja) iz koje "proizlazi kako pravni prednici tužitelja, pok. baka, pok. otac. i pok. majka nisu zatražili zaključenje ugovora o najmu, niti su ustali tužbom u razdoblju od 5. studeni 1996 g.do 14. veljače 2018 g.", te kako tužitelj "nije dokazao da postoji opravdani razlog zbog kojeg pokojni prednici u primjerenom i razumom roku nisu podnijeli zahtjev za sklapanjem ugovor o najmu ili tim u vezi odgovarajuću sudsku zaštitu, budući tužitelj slijedi njihovu pravnu poziciju" (točka 25. obrazloženja). Konačno, čak i višekratnim čitanjem točke 29. obrazloženja, u kojoj su pretpostavljeno sadržani razlozi odbijanja tužbenog zahtjeva, zajedno sa odlukom o parničnom trošku, nije moguće zaključiti koje odredbe materijalnog prava je prvostupanjski sud primijenio odlučujući o zahtjevu tužitelja, makar je sud u prethodnim točkama citirao pojedine odredbe Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 - u nastavku ZNS) i Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 - u nastavku ZSO), sve da se i zanemari kako se sud prvog stupnja u toj točki pozvao na odluku (privremeno rješenje) Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa: UP/I-371-01/24-13/1820, urbroj:531-01-25-13, od 14. veljače 2025., koja isprava je dostavljena nakon zaključenja glavne rasprave, uz podnesak tužitelja kojim traži preotvaranje glavne rasprave, a kojem prijedlogu sud prvog stupnja pravilno nije udovoljio.

9. Međutim, unatoč opisanoj povredi, odluku u ovom predmetu moguće je donijeti primjenom članka 373.a ZPP.

10. Ovaj postupak je, kako proizlazi iz spisa, započeo 14. veljače 2018. po protutužbi podnesenoj u postupku u kojem je, među ostalima, tuženik tražio iseljenje tužitelja i predaju u posjed stana u [adresa], a o kojoj protutužbi je sud prvog stupnja odlučio odvojeno raspravljati.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao status zaštićenog najmoprimca na stanu u [adresa], pobliže opisanom u tužbenom zahtjevu, kao i za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

12. Prije svega treba navesti kako je u međuvremenu, prije zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, stupio na snagu Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (Narodne novine broj 36/24) po kojemu je 1. siječnja 2025. prestala važiti glava XIII ZNS, te je prestao status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle na temelju ZNS, s tim da će se postupci u kojima se tek treba utvrditi postojanje stanarskog prava ili statusa zaštićenog najmoprimca na stanovima u privatnom vlasništvu odnosno postupci u kojima se treba utvrditi jesu li nastupile okolnosti za otkaz ili prestanak stanarskog prava ili statusa zaštićenog najmoprimca, a koji su pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama ZSO ili prema odredbama ZNS dovršit prema odredbama zakona na temelju kojeg su pokrenuti (članak 58. navedenog zakona).

13. Prema stajalištu ovog suda, obzirom na citiranu zakonsku odredbu, tužitelj je 1. siječnja 2025. izgubio pravo tražiti sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odnosno donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana po odredbi članka 33. stavka 3. ZNS, ali i dalje može tražiti i ima pravni interes za utvrđenje da je stekao status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu.

14. Već zbog navedenog razloga, primjenom članka 58. stavka 1. Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr., valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana.

15. Nadalje, tužitelj svoj zahtjev za utvrđenje da je stekao status zaštićenog najmoprimca temelji na slijedećim tvrdnjama:

- da je nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu bila sada pokojna KC, baka tužitelja,

- da tužitelj od rođenja (1984.) živi u predmetnom stanu sa bakom, majkom i ocem (koji je umro prije bake), pa je time stekao pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva sada pokojne KC,

- da je sada pokojna KC 1999. sa suvlasnicima predmetnog stana EC i OC (koji su bili suvlasnici svaki za ¼) sklopila ugovor o najmu stana u kojem je kao član obiteljskog domaćinstva bio upisan i tužitelj,

- da je pokojna KC plaćala zaštićenu najamninu EC i OC, kao i starateljici sada pokojnog AC (koji je bio upisan kao suvlasnik za ½ predmetnog stana), ŠC, koja je istu 6. listopada 1999. obavijestila kako je AC umro i kako još nisu poznati njegovi nasljednici,

- da su nakon toga pokojna KC, po njenoj smrti majka tužitelja, sada pokojna MC, a zatim i tužitelj, plaćali zaštićenu najamninu za predmetni stan putem sudskog depozita.

15. Tijekom postupka nije bilo sporno kako je sada pokojna KC bila nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, te da u tom stanu sada živi tužitelj sa suprugom IC i kćerima VC i ČC.

16. Tuženik osporava da bi baka tužitelja ikada sklopila valjan ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a slijedom toga i status tužitelja kao zaštićenog najmoprimca, osporavajući i tvrdnju tužitelja da plaća bilo kakvu najamninu za predmetni stan.

17. Nije sporno da je tuženik predmetni stan stekao nasljeđivanjem iza pokojnog AC i kupovinom suvlasničkih dijelova od ostalih suvlasnika predmetnog stana.

18. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, u situaciji kada ugovor o najmu stana iz 1999. na koji se tužitelj poziva nije sklopljen sa svim suvlasnicima predmetnog stana, isti ne proizvodi pravne učinke, pa KC, koja je prema smrtnom listu koji je dostavio tužitelj (list 55 spisa) umrla **.**.2008., tim ugovorom nije postupila po odredbi članka 33. stavka 2. ZNS, odnosno nije (sa svim suvlasnicima predmetnog stana) sklopila ugovor o najmu stana u roku 6 mjeseci od stupanja na snagu ZNS (1996.) ili u nekom primjerenom roku.

19. U ovoj fazi postupka nije sporno kako je pokojni prednik tuženika, AC, umro **.**.1988., a tužitelj tvrdi kako je njegova baka za činjenicu smrti tog suvlasnika saznala tek 6. listopada 1999. kada ju je o tome obavijestila ŠC. Dalje tužitelj tvrdi, bez da je u tom pravcu dostavio ili predložio dokaze, kako je rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog AC doneseno 30. srpnja 1999., a postalo pravomoćno tek 13. svibnja 2005., da bi isto bilo provedeno u zemljišnim knjigama tek 2016.

20. Baka tužitelja je umrla 2008., a nakon toga je umrla i tužiteljeva majka 15. lipnja 2012. (prema smrtnom listu koji je dostavio tužitelj - list 56 spisa), da bi tek tužitelj kao njihov sljednik u ovom postupku, pokrenutom 14. veljače 2018. protutužbom u postupku u kojem je traženo njegovo iseljenje iz predmetnog stana, zatražio priznavanje statusa zaštićenog najmoprimca i sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

21. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, sada pokojna KC, tim prije ako nije znala za činjenicu smrti AC, u situaciji kada nije imala sklopljen ugovor o najmu stana sa svim suvlasnicima predmetnog stana, konkretno sa sada pokojnim AC, odnosno njegovim nasljednicima među kojima je i tuženik, bila je dužna postupiti po odredbi članka 33. stavka 3. ZNS i od suda zatražiti donošenje presude koja zamjenjuje taj ugovor, a najkasnije po saznanju o smrti AC tužbom je mogla i trebala obuhvatiti njegove presumptivne nasljednike prema podatcima u smrtovnici, pa je bez značaja kada je ostavinsko postupak iza pokojnog AC okončan.

22. Okolnost da je sada pokojna KC u studenome 1999. zatražila otvaranje sudskog pologa radi plaćanja najma dok se ne utvrde nasljednici sada pokojnog AC (list 49 spisa), nema utjecaja na zaključak ovog suda kako ista nije u razumom roku zatražila sklapanje ugovora o najmu stana, tim prije jer tužitelj nije dokazao da je taj polog doista i otvoren i da je na isti tužitelj, odnosno njegova pravna prednica vršio bilo kakve uplate.

23. Slijedom navedenog, kako baka tužitelja nije bez opravdanog razloga, u primjerenom i razumnom roku zatražila sklapanje ugovora o najmu stana sa svim suvlasnicima predmetnog stana, među ostalima sa tuženikom kao nasljednikom pokojnog AC, to ovaj sud zaključuje kako je ista izgubila prava koja joj pripadaju kao najmoprimcu, pa ne postoje ni pretpostavke za prelazak tog prava ili obveza najmoprimca na tuženika u smislu članka 24. stavka 2. ZNS.

24. Zbog izloženih razloga, zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao status zaštićenog najmoprimca nije osnovan.

25. Slijedom svega navedenog, dakle, po odredbi članka 373.a ZPP valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pa je presuđeno kao u izreci pod I.

26. Odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke pobijane presude, jednako kao i odluka o meritumu, opterećena je bitnom povredom parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP, jer iz obrazloženja nije moguće utvrditi na koji način je prvostupanjski sud utvrdio iznos troška koji je priznao tuženiku, pa je utoliko neosnovan prijedlog tuženika za ispravak rješenja o parničnom trošku u pogledu "matematičke pogreške u zbroju" o kojem je sud prvog stupnja propustio odlučiti.

27. Tuženiku, obzirom na njegov uspjeh u postupku, svakako pripada pravo na naknadu troška po odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a kod obračuna tog troška, popisanog samo za zastupanje po odvjetniku, trebalo krenuti od odredbe Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - u nastavku OT), jer se u konkretnom slučaju radi o sporu iz stambenih odnosa.

28. Prema Tbr. 52. stavku 4. OT za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

29. U vrijeme pokretanja ovog postupka (14. veljače 2018.) bila je na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - u nastavku OT/12) koja u Tbr. 7. točka 2 propisuje kako odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, između ostalog, u postupcima iz stambenih odnosa.

30. Stoga je tuženiku trebalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku u visini 200 bodova, s tim da se vrijednost boda po Tbr. stavku 3. OT/12, jednako kao i prema Tbr. 52. stavku 3. OT, obračunava prema vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

31. Prema Tbr. 54. OT vrijednost boda iznosi 2,00 eura, a u svakom slučaju (Tbr. 42. OT/12, odnosno Tbr. 46 OT) na obavljene radnje treba obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost (PDV) prema važećim poreznim propisima.

32. Slijedom navedenog, tuženiku je trebalo priznati trošak nastao angažiranjem odvjetnika u visini 200 bodova, što obzirom na vrijednost boda i uvećano za 25% PDV iznosi 500,00 eura.

33. Zbog toga je po odredbi članka 380. točke 3) ZPP valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. (ispravno II.) izreke pobijane presude i riješiti kao u izreci pod II.

34. Zahtjev stranaka za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer tužitelj nije uspio sa žalbom u pogledu glavne stvari, a tuženik kvantitativno nije uspio sa žalbom kojom je pobijao odluku o parničnom trošku.

Split, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić