Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Zk-306/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tužene Srednje škole Tina Ujevića, Vrgorac, Matice hrvatske 8, OIB: 74767303756, zastupane po punomoćniku Mislavu Poliću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, pod poslovnim brojem P-112/2024-26 od 25. rujna 2024., u sjednici vijeća, održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja GM kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću, pod poslovnim brojem P-112/2024-26 od 25. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da ne postoji dug tužitelja naspram tuženika, a sve s naslova isplate kupoprodajne cijene temeljem Ugovora o kupoprodaji stana između stranaka, i to baš Ugovora od 24.05.1994. godine, ovjerovljen u potpisu kod Ureda za opću upravu Vrgorac, pod brojem 1406/94 od 03.06.1994. godine.
2. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog prava, kako je to bilo prije upisa zaloga, te se određuje brisanje hipoteke upisane u korist prednika tuženika (srednjoškolski centar „Tin Ujević“ Vrgorac, [adresa]) za iznos od 1.456.063,00 HRD, a sve to upisano u predmetu zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Vrgorcu, u predmetu „ZS“.13/94, i to sve na nekretnini vlasništvo tužitelja - dvosobnom stanu na prvom katu, ulaz lijevo, ukupne površine 64,23 m2, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice, hodnika i lođe, sa dijelom zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade što zgradi služe kao cjelina, a koja nekretnina je upisana u KPU, za k. o. [katastarska općina], u [broj poduloška].
3. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak, a sve ovo u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR-a, uvećano za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate i to prema stopi iz čl. 29. Zakona o obaveznim odnosima, odnosno po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava, u smislu odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se utvrditi da ne postoji dug tužitelja naspram tuženoj, a sve s naslova isplate kupoprodajne cijene temeljem Ugovora o kupoprodaji stana, zaključenog između stranaka dana 24. svibnja 1994. godine, te odredi brisanje hipoteke upisane u korist prednika tužene (srednjoškolski centar „Tin Ujević“ Vrgorac, [adresa]) za iznos od 1.456.063,00 HRD na nekretnini vlasništvo tužitelja, dvosobnom stanu na prvom katu, ulaz lijevo, ukupne površine 64,23 m2 i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade što zgradi služe kao cjelina, a koja nekretnina da je upisana u Knjizi položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], u [broj poduloška].
6. Iako, tužitelj prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.
7. Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
9. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja po provedenom postupku, utvrdio, da su stranke dana 24. svibnja 1994. sklopile Ugovor o kupoprodaji stana, kojim kupac da kupuje, a prodavatelj da prodaje predmetni stan u [adresa], te da iz članka 3. istog Ugovora o kupoprodaji proizlazi da će kupac prodavatelju cijenu stana plaćati u obrocima, a cijena stana da je utvrđena u ukupnom iznosu od 48.535.435 HRD i iznos prvog obroka da je 1.456.063 HRD-a, a koji obrok kupac da je dužan platiti u roku od 8 dana od sklapanja ugovora, dok ostale obroke u iznosu od 152.020 HRD kupac da će plaćati najkasnije do svakog 8. u mjesecu počev od kalendarskog mjeseca koji slijedi mjesecu u kojem je plaćen prvi obrok, te iz članka 7. tog Ugovora o kupoprodaji da proizlazi, da kupac dopušta da prodavatelj bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja kupca ishodi u ZK ili drugoj javnoj knjizi uknjižbu založnog prava (hipoteku) na nekretninama iz članka 1. ovog ugovora za cijenu u iznosu od 48.535.435,- HRD, a rok otplate da je 30 godina.
10. Nadalje, na tužiteljevom stanu u listu C, temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji, da je uknjižena hipoteka u iznosu od 1.456.063,- HRD u korist prodavatelja stana, te stan da se otplaćuje u obrocima.
11. Osnovom utvrđenih činjenica, te osnovom iskaza tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, inače ravnatelja tužene, a imajući u vidu i činjenične navode tužbe, kojima tužitelj da navodi da nije otplaćivao anuitete po predmetnom Ugovoru o kupoprodaji još od mjeseca srpnja 2001. godine, kao i imajući u vidu konto karticu tužene, iz koje da proizlazi da stanje duga tužitelja na dan 2. siječnja 2009. godine, odnosno 31. prosinca 2009. godine, iznosi 49.614,64 kune, sud prvog stupnja zaključuje, da je neosnovan navod tužitelja da je došlo do zastare samog prava na naplatu predmetne tražbine od strane tužene, dok imajući u vidu činjenicu da je tužena osporila tužbeni zahtjev, kao i nespornu činjenicu, koju tužitelj da navodi u tužbi, da nije podmirio svoje dugovanje prema tuženoj, jer da nije otplaćivao anuitete po predmetnom Ugovoru o kupoprodaji stana još od mjeseca srpnja 2021., to da je očito da još uvijek postoji dug tužitelja prema tuženoj, te suviše, a obzirom da je Ugovor o kupoprodaji stana zaključen 1994., na rok od 30 godina, to niti taj rok još da nije istekao, a tužitelj ničim da nije potkrijepio svoje navode, da je isplatio veći dio kupoprodajne cijene, pa, bez obzira na činjenicu što založno pravo – hipoteka da je upisano samo radi osiguranja tražbine u iznosu 1.456.063.00 HRD, iako iz Ugovora o kupoprodaji stana da proizlazi da je kupac dopustio prodavatelju da u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu založnog prava za iznos od 48.535.45. - HRD, a koja činjenica da nije od značaja, jer da je bitno da je tražbina osigurana založnim pravom, pa makar i do tog iznosa, to tužitelj da nije dokazao da je podmirio predmetni dug prema tuženoj, slijedom čega da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, kojim da je zahtijevao utvrđenje da ne postoji njegov dug prema tuženoj s naslova isplate kupoprodajne cijene temeljem Ugovora o kupoprodaji stana, kao i kojim je zahtijevao brisanje hipoteke upisane u korist prednika tužene, pa sud prvog stupnja odbije tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano dijelom točke I. izreke prvostupanjske presude.
12. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja i rezultata kompletne raspravne građe, zaista proizlazi, da tužitelj sudu nije dokazao da ne postoji njegov dug prema tuženoj osnovom predmetnog Ugovora o kupoprodaji, a u odnosu na koji dug je sud prvog stupnja ispravno zaključio da nije došlo do zastare samog prva na naplatu tražbine od strane tužene, pa, u navedenim okolnostima, nije osnovan niti tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao utvrđenje da ne postoji njegov dug prema tuženoj s naslova isplate kupoprodajne cijene temeljem Ugovora o kupoprodaji stana, kao i kojim je zahtijevao brisanje hipoteke upisane u zemljišnim knjigama u korist tužene, kojom hipotekom je tražbina tužene osigurana založnim pravom na predmetnom stanu, a kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.
13. Stoga, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Tužitelju je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore, i za navesti, da u okolnostima kada iz kartice konta tužene (list 89 spisa), a koja kartica konta je, kako je iz iste vidljivo, izdana od strane tužene, proizlazi, da stanje duga tužitelja na dan 2. siječnja 2009. godine, odnosno 31. prosinca 2009. godine, iznosi 49.614,64 kune, tada, u tim okolnostima, je evidentno da dug tužitelja prema tuženoj postoji, pa imajući u vidu tu činjenicu nije bilo potrebe da sud od tužene traži financijsku dokumentaciju iz osnova predmetnog Ugovora o kupoprodaji, te je tužitelju i za navesti, da je u ovoj pravnoj stvari na tužitelju teret dokaza da dug tužitelja prema tuženoj iz osnova predmetnog Ugovora o kupoprodaji ne postoji, a ne na tuženoj, kako to pogrešno tužitelj smatra svojom žalbom.
15. Prema tome, žalba tužitelja, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.
16. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužitelja i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.
17. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Split, 15. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Tihana Pivac