Poslovni broj P-4684/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hep Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:43965974818, zastupan po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB:61817894937, zastupan po punomoćnici ĐN, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 16. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja ĐNI i punomoćnice tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 isplati iznos od 2.314,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to : -na iznos od 445,72 eur počev od 29.12.2021. pa do isplate,

-na iznos od 28,28 eur počev od 30.06.2022. pa do isplate,

-na iznos od 2,36 eur počev od 30.12.2022. pa do isplate,

-na iznos od 15,93 eur počev od 19.05.2023. pa do isplate,

-na iznos od 1.821,78 eur počev od 29.05.2024. pa do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate tekućim po stopi koja se određuje svakog polugodišta uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana po prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 nadoknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, tekućom počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je pravna osoba ovlaštena za naplatu isporuke električne energije. Tuženik je suvlasnik nekretnine koja se nalazi u [adresa], a koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.: 338486, Čučerje Novo, kat. čest. [katastarska čestica]. S time u vezi, ovdje tuženik je kao zemljišnoknjižni vlasnik navedene nekretnine ujedno i stvarni korisnik električne energije na navedenom obračunskom mjernom mjestu/kupca 0132731708/1000101003, ugovorni račun 2200225001, s tim da je kao ranije navedeni korisnik i evidentirani kupac na predmetnom mjernom mjestu bila VN. Na predmetnoj nekretnini tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 2.314,07 EUR, što je razvidno iz izvatka iz poslovnih knjiga i računa tužitelja za predmetno mjerno mjesto koji se odnosi na nepodmirene obveze, a iz kojeg izvatka je razvidno i kako predmetno potraživanje nije podmireno. Budući da je tuženik vlasnik na predmetnoj adresi, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, NN 86/15 (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Naime, sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu, vlasnik odnosno suvlasnik ili posjednik nekretnine je obveznik plaćanja svih komunalnih usluga odnosno javnih tereta i usluga. Nadalje, sukladno čl. 31. Općih uvjeta opskrbljivač električnom energijom može nastaviti isporuku električne energije novom posjedniku građevine, s time da je pravni slijednik obvezan obavijestiti opskrbljivača o smrti prednika tj. o promjeni vlasnika u roku 90 dana od dana smrti kupca odnosno promjene vlasnika, a koju obvezu tuženik nije ispunio. Slijedom navedenog, tuženik je kao vlasnik i/ili posjednik nekretnine obvezan podmiriti predmetno dugovanje u iznosu od 2.314,07 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

Ukoliko će tuženik osporavati osnov i/ili visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj Prema odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženici su krajnji kupci -kupci koji kupuju električnu energiju za vlastito korištenje, i to u predmetnom slučaju kupac iz kategorije kućanstvo – koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 61.st.2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine, a koji Opći uvjeti se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom

prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto. Opreza radi, tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65.st.1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze. S time u vezi, a budući da je tuženik kao vlasnik i stvarni korisnik električne energije na predmetnom obračunskom mjestu ujedno i obveznik plaćanja računa za isporučene električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, to je tuženik obvezan utuženi iznos uvećan za zatezne kamate i troškove postupka namiriti tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja, te promašene pasivne legitimacije. Prvenstveno, iz dostavljenog Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, na kojem je utemeljen ovaj tužbeni zahtjev, razvidno je da je najstarija utužena tražbina dospjela dana 15.11.2021., dok je tužba u predmetnom postupku podnesena dana 25.07.2024. Tužbeni zahtjev kako je postavljen u tužbi razlomljen je na pojedine iznose bezrazložno izvučene iz Izvoda iz poslovnih knjiga sa zasebno naznačenim datumima dospijeća, a za preostali iznos od ukupno 1.821,78 EUR tužitelj potpuno neosnovano kao datum dospijeća navodi dan 29.05.2024., jer to nije datum dospijeća pojedinih niti skupno zbrojenih iznosa, već je to datum sa kojim je datirano izdavanje Izvoda iz poslovnih knjiga. Slijedom navedenog, unatoč činjenici tužiteljeva neovlaštenog i neosnovano namještenog datuma dospijeća prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva, iz priloženih isprava je razvidno da su svi utuženi iznosi, osim iznosa od 0,85 EUR-a koji ima naznačen datum dospijeća 15.10.2023., nesporno u zastari. To stoga što je odredbom čl. 232. Zakona o obveznim odnosima propisan jednogodišnji zastarni rok za tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju. Ovakav stav zauzela je i recentna sudska praksa koju tuženik dostavlja u prilogu ovog odgovora, a iz koje je nesporno razvidno da se za usluge isporučene električne energije za

potrebe kućanstva, primjenjuje jednogodišnji zastari rok. Tuženik naznačuje i da je iz samog Izvoda iz poslovnih knjiga razvidno da tužitelj, između ostalog, pokušava naplatiti i trošak isključenja i ponovnog uključenja usluge – pod red.br. 20 – NUS uklju/isključ ODS u iznosu od 15,93 EUR. Ovaj iznos je također obuhvaćen zastarom, a tuženik osporava i osnovanost ovog iznosa u cijelosti jer: tuženik nije dao suglasnost ni za isključenje, a posebno tuženik nije zahtijevao ponovno uspostavljanje isporuke električne energije, što čini neosnovanom i naplatu ove stavke i naplatu iznosa od 0.85 EUR-a, sa datumom dospijeća 15.10.2023., jer je tužitelj očito samovoljno ponovo uspostavio isporuku električne energije za predmetnu nekretninu. Nadalje, osporava se navod iz tužbe da bi tuženik kao suvlasnik, a ne isključivi vlasnik predmetne kuće, odgovarao tužitelju za cjelokupno neplaćeno dugovanje po osnovi isporučene električne energije, jer tuženik nije isključivi vlasnik na predmetnoj nekretnini. Tuženik je trenutno i tek nakon provedenog ostavinskog postupka upisan kao suvlasnik predmetne kuće, slijedom čega, nije odgovoran za cijelu obvezu, jer je riječ o djeljivoj obvezi. Osim toga tuženik ukazuje kako ga položaj suvlasnika zgrade ne čini ujedno i korisnikom tužiteljevih usluga, pa samim time niti obveznikom plaćanja istih, jer tuženik nesporno nije bio korisnik usluga u utuženom periodu, slijedom čega se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ukazuje i kako se sukladno odredbi čl. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/20, 80/21, 100/22), kao i odredbi čl. 5. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/2022) odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže te ugovorom o opskrbi električnom energijom. Budući da za predmetno mjerno mjesto suvlasnici nemaju sklopljen takav ugovor s tužiteljem te da isti predstavlja nužan preduvjet za postojanje obveze na strani tuženika, to je i sa tog osnova tužbeni zahtjev neosnovan. Zaključno, osim što je nesporno da tuženik račune navedene u Izvodu iz poslovnih knjiga nikada nije zaprimio, jer isti ni ne glase na tuženika već na Lepušić Baricu, iznosi i datumi dospijeća navedeni u dostavljenim računima ne poklapaju se sa iznosima navedenim u Izvodu iz poslovnih knjiga, slijedom čega Izvod iz poslovnih knjiga nema opravdanja u izdanim računima. Prijedlog tužitelja da se dokumentacija na ovu okolnost, čiji je izdavatelj upravo tužitelj, pribavi od tužitelja ili službenim putem ili da se sporne okolnosti utvrde vještačenjem - u cijelosti je neprihvatljiv, budući da je sukladno odredbi čl. 232. Zakona o parničnom postupku stranka dužna podnijeti ispravu na koju se poziva kao dokaz svojih navoda u trenutku predlaganja dokaza. Osim toga, teret dokaza vezano uz činjenicu postojanja predmetne tražbine, kao i njene visine, je u konkretnom slučaju na tužitelju. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

3. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da se u ovom predmetu radi o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a te se stoga primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. U odnosu na tuženikovo osporavanje pasivne legitimacije tužitelj ističe kako obvezno pravni odnosi ne nastaju samo temeljem ugovora već između ostalog nastaju stjecanjem bez osnove u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a, te sukladno tome pasivnu legitimaciju tuženika moguće je uspostaviti temeljem činjenice da je baš tuženik koristio električnu energiju bez pravne osnove što proizlazi iz zk izvatka, te je tim činom na uštrb imovine tužitelja stekao imovinsku korist u vidu cijene električne energije.

4. Tuženik je osporio da bi predmetno potraživanje moglo biti utemeljeno na odredbama stjecanja bez osnove.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s naslova potrošnje električne energije za nekretninu na adresi u [adresa], za razdoblje od studenoga 2021. do studenoga 2023.

6. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja te da je tuženik suvlasnik nekretnine na predmetnoj adresi.

7. Sporna je pasivna legitimacija, postojanje obvezno pravnog odnosa tuženika s tužiteljem, radi li se o stjecanju bez osnove, osnova i visina potraživanja te je istaknut prigovor zastare dijela potraživanja.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 94-95 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 96-97 spisa), račune (list 98-125 spisa), Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (list 47-81 spisa), Uvjete opskrbljivača Hep Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom (list 83-93 spisa).

9. Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom iz 2015. (list 5-46 spisa) sud nije čitao, jer nisu bili na snazi u utuženom razdoblju.

10. Ostale dokaze sud nije provodio, a i one provedene nije cijenio, jer su nepotrebni, budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a na zadnjem ročištu za glavnu raspravu stranke su predložile zaključiti glavnu raspravu temeljem stanja spisa, pa sud smatra i da su odustali od svih dokaznih prijedloga osim čitanjem priloženih isprava.

11. Opsežna sudska praksa koju su stranke dostavile nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu niti je sud vezan tim pravnim shvaćanjima.

12. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP), ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženik suvlasnik 2/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 7539 [adresa], dvorište površine 281 m2 i kuća, [adresa] površine 140 m2, ukupne površine 421 m2 te je uknjižen 2020. (posl.br. Z-6417/2020) u zemljišnim knjigama, kako je priznao sam tuženik, nasljeđivanjem.

14. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sud je utvrdio kako je kao kupac pod brojem 1000101003 naznačena odvjetnica Željka Pokupec, a potom ispod toga naznaka da se radi o ugovornom kontu broj 2200225001 koji se veže uz VN na adresi [adresa] i da se radi o potraživanju od kupaca za električnu energiju-kućanstvo od studenoga 2021. do studenoga 2023. u ukupnom iznosu od 2.314,07 eura.

15. Uvidom u ispis utuženih računa utvrđeno je da je kao kupac naznačena VN za ugovorni račun 2200225001, da su predmetni računi izdani na njeno ime te da je dalje u obračunu potrošnje obračunsko mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 0132731708, kategorija potrošnje kućanstvo.

16. Dakle, čitanjem gore navedenih isprava utvrđeno je da je kupac za ugovorni račun 2200225001 VN, [adresa], broj obračunskog mjesta 0132731708, kategorija potrošnje kućanstvo te da su predmetni računi izdavani na njezino ime.

17. Naime, odredbom čl. 57. st. 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, 32/20 i 145/24, dalje:ZKG) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa, a obveznik plaćanja cijene komunalne usluge je korisnik usluge.

18. Također, odredbom čl. 1. i 3. Općih uvjeta za korištenje i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 104/20 i 80/21, dalje:Opći uvjeti) propisano da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.

19. Odredbom čl. 35. Općih uvjeta propisano je da u slučaju smrti fizičke osobe koja je krajnji kupac, sklapa se novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim slijednikom u skladu s čl. 33. ovih Općih uvjeta odnosno novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca iz članka 8. stavka 1. Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže iz članka 6. stavka 1. Općih uvjeta uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu. Ako utvrdi da se zahtjevu za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca iz stavka 1. ovoga članka može udovoljiti, opskrbljivač će o tome, putem sučelja za razmjenu podataka, bez odgađanja obavijestiti operatora sustava te proslijediti operatoru sustava zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže.

20. U konkretnom predmetu tužitelj niti ne tvrdi da je sklopljen novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca i novi ugovor o korištenju mreže.

21. Tuženik navodi da nije kupac niti korisnik električne energije za nekretninu na adresi u [adresa] u utuženom periodu niti kao suvlasnik nekretnine odgovara za potraživanje.

22. Iako je tuženik uknjižen kao suvlasnik nekretnine na adresi [adresa], iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa računa proizlazi da tuženik nije kupac i korisnik, već je kao kupac i korisnik u evidencijama tužitelja navedena VN, a i računi su izdavani na njezino ime, pa na temelju čl. 57. st. 1. i 2. ZKG-a tuženik ne odgovara za potraživanje za račune koji nisu izdani na njegovo ime.

23. Nadalje, u konkretnom predmetu se ne može primijeniti, kako navodi tužitelj, odredba čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje:ZVDSP), jer iz zk. izvatka je utvrđeno da se ovdje ne radi o suvlasničkom dijelu na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine.

24. U konkretnom predmetu dužnik obveze na povremena davanja za komunalnu uslugu je neka druga osoba, jer tuženik nije registrirani korisnik, već VN, pa tuženik kao suvlasnik nekretnine nije u obvezi podmirivanja računa za utrošenu električnu energiju u smislu čl. 40. st. 2., 68. i 72. Općih uvjeta te čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električnom energijom (Narodne novine br. 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19) kojim je propisano da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, dok ovdje nema ugovornog odnosa, stoga je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

25. U odnosu na tuženikov prigovor zastare isti je djelomično osnovan. Naime, dospijeće najstarijeg računa prema izvodu iz poslovnih knjiga je 22. studenoga 2021., a predzadnjeg računa 05. svibnja 2023., dok je tužba podnesena 25. srpnja 2024., dakle izvan jednogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 232. st. 1. točka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), pa su gore navedeni računi sa dospijećem u periodu od 22. studenoga 2021. do 05. svibnja 2003.(uključujući i taj račun) u zastari, dok je samo za račun u iznosu od 0,85 eura s dospijećem 06. studenoga 2023. zastara prekinuta podnošenjem tužbe.

26. Tako da i ako bi tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije bio neosnovan, tužbeni zahtjev bi, osim iznosa od 0,85 eura, valjalo odbiti iz razloga što je osnovan prigovor zastare za ogroman dio potraživanja odnosno za iznos od 2.313,22 eura.

27. U odnosu na navode o stjecanju bez osnove, kada je tužiteljeva tražbina neosnovana, jer je nastupila zastara, pozivanje tužitelja na odredbu čl. 1111. ZOO-a, potpuno je bez osnove. Naime, na strani tuženika nije došlo do prijelaza tužiteljeve imovine, posebno ne nekom izvršenom radnjom tuženika kako to predviđa odredba čl. 1111. ZOO-a, pa je i pogrešno govoriti o stjecanju bez osnove na strani tuženika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda posl.br. Rev-1/08 od 13. ožujka 2008.).

28. Zbog gore navedenih razloga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pa ostale prigovore i navode stranaka nije raspravljao niti posebno obrazlagao.

29. Tužitelj nije uspio u postupku, pa je slijedom toga odbijen njegov zahtjev za naknadu troška u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a.

30. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 15. listopada 2025. godine

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana