Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2953/2024-3

¸

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UB OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi [adresa], zastupanog po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici u Koprivnici, protiv tužene GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Meliti Ranilović-Ferenc, odvjetnici u Koprivnici, radi utvrđenja i isplate, te u pravnoj stvari tužene – protutužiteljice GB (dalje: tužena), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Meliti Ranilović-Ferenc, odvjetnici u Koprivnici, protiv tužitelja - protutuženika UB (dalje tužitelj), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi [adresa], zastupanog po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici u Koprivnici, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, pod poslovnim brojem P-40/2023-36 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 15.listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tužitelja i žalba tužene i presuda Općinskog suda u Koprivnici, pod poslovnim brojem P-40/2023-36 od 10. lipnja 2024. se:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja kojim je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u pobijanom dijelu po žalbi tužene kojim je točkom V. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužene (protutužiteljice),

b) preinačuje po žalbi tužitelja u pobijanom dijelu kojim je točkom IV. izreke prvostupanjske presude naloženo tužitelju da tuženoj isplati iznos od 2.922,63 EUR- a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na način da se u tom dijelu protutužbeni zahtjev tužene odbija kao neosnovan,

c) ukida u pobijanom dijelu po žalbi tužene kojim je točkom II. izreke prvostupanjske presude usvojen podredni tužbeni zahtjev tužitelja i u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja kojim je točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen podredni tužbeni zahtjev tužitelja, te i po žalbi tužene u pobijenom dijelu kojim je točkom VI. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužene (protutužiteljice), kao i po žalbama stranaka u dijelu kojim je točkom VII. izreke odlučeno o

troškovima postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi u [adresa], samovlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], voćnjak kod kuće u selu sa 124 čhv i kčbr. [katastarska čestica], kuća broj 37 sa štalom i dvorištem u selu sa 165 m2, što je tuženica GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i dozvoliti da si tužitelj pravo vlasništva predmetne nekretnine upiše u zk. knjigama u svoju korist u cijelosti, u roku od 15 dana temeljem ove presude, sve pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tuženici GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada s boravištem u [adresa], isplatiti ukupan novčani iznos od 4.527,54 € (slovima: četiritisućepetstodvadesetsedameuraipedesetčetiricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 5.048,54 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Protutuženik UB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan je protutužiteljici GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], platiti iznos od 2.922,63 € (slovima: dvijetisućedevetstodvadesetdvaeuraišezdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena od dana podnošenja tužbe do plateža te joj naknaditi parnični trošak sa istom kamatom od dana presuđenja do isplate.

V. Odbija se tužbeni zahtjev protutužiteljice za platež iznosa od 7.477,37 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev protutužiteljice koji glasi:

"Tuženi UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je sa nekretnina tužiteljice GB upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak kod kuće u selu sa 124 čhv i čkbr. [katastarska čestica] Kuća broj 37 sa štalom i dvorištem u selu sa 162 m2 odstraniti pečenjaru sa terasom i nadstrešnicom, nastambu za zečeve te ukloniti sve posađene lješnjake sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

VII. Nalaže se tuženici GB da tužitelju UB plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.765,50 € (slovima: tisućusedamstošezdesetpeteuraipedesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom na trošak koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Žali se tužitelj, pobijajući točke I., III., IV. i VII. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u točkama I. i III. izreke na način da se u tom dijelu usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, te da se preinači i u točki IV. izreke presude na način da se protutužbeni zahtjev tužene odbije u cijelosti kao neosnovan, sve uz naknadu tužitelju troškova postupka, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žali se i tužena, pobijajući točke II., V., VI. i VII. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da se ista u tom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te usvoji protutužbeni zahtjev tužene, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tužena je u odgovoru na žalbu tužitelja predložila da se ista žalba odbije kao neosnovana.

5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tužene.

6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

7. Žalba tužene djelomično je osnovana.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, te podredni zahtjev tužitelja, kojim će se naložiti tuženoj da tužitelju na ime ulaganja u nekretninu tužene isplatiti iznos od 9.576,08 EUR-a i protutužbeni zahtjev tužene, kojim će se naložiti tužitelju da tuženoj zbog stjecanja bez osnove, iz osnova korištenja njene nekretnine, isplati iznos od 10.400,00 EUR-a, te naloži tužitelju da sa nekretnine tužene odstrani pečenjaru sa terasom i nadstrešnicom, nastambu za zečeve, te ukloni sve posađene lješnjake.

9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja utvrdio, da je tužitelj s kćerkom tužene, FB, bio u braku, koji brak da je sklopljen dana 02. prosinca 2010. godine, a razveden rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, pod poslovnim brojem R1 Ob-992/2022, od 10. listopada 2022. godine, te oko dva mjeseca nakon sklapanja braka, tužitelj i FB da su doselili u [adresa], na adresu [adresa], na nekretninu, koja nekretnina da se nalazi u vlasništvu tužiteljeve bivše punice, odnosno ovdje tužene, koja je tu nekretninu da je stekla nasljeđivanjem iza svog pokojnog oca, a koja nekretnina da je starosti od 1879. godine.

10. Nadalje, tužena da je zbog loše financijske situacije htjela pomoći kćeri i tužitelju, pa da im je dozvolila da se usele u kuću njenih roditelja, te da je tužitelj i kćer ništa nisu pitali, niti da im je ona zabranila radove na navedenoj kući, a niti da im je prigovarala izvođenju radova, dok tužitelj i njegova tadašnja supruga da su, od dolaska na predmetnu nekretninu, za sve vrijeme trajanja braka, istu nekretninu, koja da je bila u vrlo lošem stanju i za obnovu, prema dogovoru s tuženom uređivali, na način da je tužitelj, istu nekretninu obnavljao, sređivao i u nju ulagao i to djelomično od svoje plaće, a djelomično od kredita.

11. Kada je valjano utvrdio, da tužena osporava, da bi ulaganjem u predmetnu nekretninu tužitelju dozvolila bilo kakvo suvlasništvo na predmetnoj kući, dok tužitelj sudu da nije dokazao da je između stranaka postojao dogovor, da bi se kuća nakon ulaganja prenijela na tužitelja i kćerku tužene, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da se utvrdi vlasnikom predmetnih nekretnina, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 156. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 7 94/17: dalje - ZV).

12. To stoga, što je odredbom članka 156. stavkom 1. ZV-a propisano, dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

13. Prema tome, žalbenim navodima tužitelja, kojima isti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Tužitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode, i za odgovoriti, da iz utvrđenja po prvostupanjskom sudu i rezultata kompletne raspravne građe zaista proizlazi, da između tužitelja i tužene nije postojao dogovor, da bi se kuća nakon ulaganja prenijela na tužitelja, a iz stanja spisa predmeta ne proizlazi, da je ulaganjima tužitelj izvršio znatnije radove, nakon kojih je prvobitna građevina u pretežitom dijelu prestala postojati, a niti to tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi, pa tada, u tim okolnostima, a temeljem odredbe članka 156. stavaka 1. ZV-a, tužitelj predmetnim ulaganjima u nekretninu tužene niti ne može stječi pravo vlasništva, slijedom čega je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da se utvrdi vlasnikom predmetnih nekretnina, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

15. Suviše, tužitelju je i za navesti, da, suprotno njegovim žalbenim navodima, u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe članka 153. ZV-a, odredbom stavka kojeg članka je reguliran status nekretnine, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio gradnju poštenom graditelju, a to stoga, jer iz stanja spisa predmeta, a niti iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, ne proizlazi, da je tužitelj gradio nekretninu, u odnosu na koju zahtjeva utvrđenje prava vlasništva, a niti to tužitelj tijekom postupka tvrdi, a niti ne proizlazi, da je tužena nepošteni vlasnik predmetne nekretnine, kako to sve tužitelj pogrešno smatra svojom žalbom.

16. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu po žalbi tužitelja, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tužitelja, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod dijelom a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

17. Nadalje, odlučujući o podrednom tužbenom zahtjevu tužitelja, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja utvrdio, da uloženi radovi od strane tužitelja na nekretnini tužene, osim radova koji da se odnose na zečje nastambe i nasad lijeske, predstavljaju nužna ulaganja od strane tužitelja, pa, utvrđujući putem građevinskog i gospodarskog vještaka vrijednost tih radova, sud prvog stupnja nalaže tuženoj da tužitelju, a obzirom da su ti radovi izvođeni za vrijeme trajanja bračne zajednica tužitelja i njegove tadašnje supruge, a kćeri tužene, pa da temeljem odredbe članka 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), čine bračnu stečevinu tužitelja i njegove tadašnje supruge i to svakog od njih u jednakim dijelovima, isplati polovinu vrijednosti tih radova u iznosu od 4.527,54 EUR-a, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude, dok za više traženo iz tog osnova i to za iznos od 5.048, 54 EUR-a odbije podredni tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući kao u točki III. izreke prvostupanjske presude.

18. Međutim, zaključke prvostupanjskog suda, temeljem kojih je točkom II. izreke prvostupanjske presude usvojio podredni tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 4.527,54 EUR-a i točkom III. izreke prvostupanjske presude, odbio podredni tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 5.048, 54 EUR-a, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilne.

19. To stoga, što iz stanja spisa predmeta proizlazi, da tužitelj podrednim tužbenim zahtjevom od tužene zahtjeva isplatu za izvršena ulaganja u nekretninu tužene, pa u konkretnom slučaju, a imajući u vidu osnov tužiteljevog potraživanja, kao i činjenicu da je tužitelj bio u poštenom posjedu predmetne nekretnine u vlasništvu tužene, te da tužitelj u toj nekretnini više ne stanuje, za primijeniti je odredbu članka 164. stavka 2. ZV-a.

20. Odredbom članka 164. stavkom 2. ZV-a propisano je, zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

21. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, za radove koje tužitelj uložio i nekretninu tužene, utvrdio, da se radi o nužnim ulaganjima, ali je propustio utvrditi, da li se radi o i korisnim ulaganjima, jer tužitelj, sukladno odredbi članka 164. stavka 2. ZV-a, kao pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao.

22. Prema tome, potrebno je da sud prvog stupnja, a u odnosu na radove za koje tužitelj svojim podrednim tužbenim zahtjevom od tužene zahtijeva isplatu iznosa od 9.576,08 EUR-a, u nastavku postupka, kako na temelju nespornih činjenica, tako i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP- a), savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza, na nedvojben način utvrdi, da li troškovi za ulaganja za koje tužitelj zahtjev da mu tužena izvrši isplatu predstavljaju nužne i korisne troškove koje je imao ili ne predstavljaju, nakon utvrđenja kojih činjenica će sud prvog stupnja biti u mogućnosti, a primjenom odredbe članka 164. ZV-a, odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva tužitelja.

23. Na izloženi način, činjenično stanje u ovom pobijanom dijelu po žalbi tužene i po žalbi tužitelja, ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što osnovano stranke i prigovaraju svojim žalbama, radi čega nije niti moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjske presude u ovim pobijanim dijelovima po žalbama stranaka, pa je slijedom navedenog, uvažavanjem žalbe tužene i žalbe tužitelja kao osnovanih, valjalo prvostupanjsku presudu u ovim pobijanim dijelovima, kojim je točkom II. izreke prvostupanjske presude usvojen podredni tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 4.527,54 EUR-a i točkom III. izreke prvostupanjske presude, odbijen podredni tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 5.048, 54 EUR-a, ukinuti, te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (članak 370. ZPP-a), odlučujući kao pod dijelom c) izreke.

24. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, a odlučujući o protutužbenom zahtjevu tužene, kojim je ista zahtijevala da joj iz osnova korištenja njene nekretnine tužitelj isplati iznos od 10.400,00 EUR-a, po građevinskom vještaku utvrdio, da najamnine od mjeseca kolovoza 2018. godine pa do mjeseca kolovoza 2022. godine iznose mjesečno 121,78 EUR-a, odnosno za 48 mjeseci najamnina da iznosi ukupno 5.845,25 EUR-a, pa sud prvog stupnja smatra da je tužitelj, temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), tuženoj dužan platiti jednu polovinu najamnine za vrijeme kada je živio u kući tužene, budući da je u kući živjela i kćerka tužene i nalaže tužitelju da tuženoj isplati iznos od 2.922,63 EUR-a, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom IV. izreke prvostupanjske presude, dok za više traženi iznos odbije protutužbeni zahtjev tužene, presuđujući kao u točki V. izreke prvostupanjske presude

25. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja postupio, kada je točkom IV. izreke prvostupanjske presude naložio tužitelju da tuženoj isplati iznos od 2.922,63 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je ispravno postupio, kada je za više traženi iznos odbio protutužbeni zahtjev tužene, presuđujući kao u točki V. izreke prvostupanjske presude i to iz razloga kako slijedi.

26. Naime, imajući u vidu da tužena svojim protutužbenim zahtjevom od tužitelja zahtjeva da joj iz osnova korištenja njene nekretnine isplati iznos od 10.400,00 EUR- a, to se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 164. ZV-a, odredbom kojeg članka je reguliran pravni položaj poštenog posjednika, a ne odredba članka 1111. ZOO/05, odredbu kojeg članka sud prvog stupnja pogrešno primjenjuje obrazloženjem svoje presude, kada odlučuje o tom dijelu protutužbenog zahtjeva tužene.

27. Odredbom članka 164. stavkom 1. ZV-a propisano je, pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

28. Kako iz stanja spisa predmeta i to činjeničnih navoda tužbe proizlazi, da je nakon razvoda tužitelja i kćeri tužene, tužitelj na zahtjev tužene iselio iz predmetne kuće u vlasništvu tužene, a što tužena tijekom prvostupanjskog postupka nije niti osporavala, te da je tužena, a kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, tužitelju i svojoj kćeri dozvolila da usele u predmetnu kuću, iz čega proizlazi da je tužitelj bio pošteni posjednik te kuće, to, pravilnom primjenom odredbe članka 164. stavka 1. ZV-a, tužitelj, kao pošteni posjednik nije dužan tuženoj dati naknadu za to što je upotrebljavao predmetnu kuću i od nje imao koristi, slijedom čega je prvostupanjsku presudu po žalbi tužitelja, u dijelu kojim je točkom IV. izreke prvostupanjske presude naloženo tužitelju da tuženoj isplati iznos od 2.922,63 EUR- a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, valjalo preinačiti i u tom dijelu odbiti protutužbeni zahtjev tužene, odlučujući kao pod b) izreke (članak 373. točka 3. ZPP-a), dok je prvostupanjsku presudu po žalbi tužene, u dijelu kojim je točkom V. izreke prvostupanjske presude odbijen protutužbeni zahtjev tužene valjalo potvrditi, odlučujući kao u dijelu pod a) izreke (članka 368. stavak 1. ZPP-a).

29. Međutim, prvostupanjskom sudu se ukazuje na odredbu članka 164. stavka 5. ZV-a, koja propisuje da će se vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbiti od troškova koje posjednik osnovano traži, što će prvostupanjski sud imati u vidu kod odlučivanja o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova.

30. U odnosu na protutužbeni zahtjev tužene, kojim je ista zahtijevala da se naloži tužitelju da sa nekretnine tužene odstrani pečenjaru sa terasom i nadstrešnicom, nastambu za zečeve, te ukloni sve posađene lješnjake, sud prvog stupnja, a kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, smatrao je protutužbeni zahtjev tužene u tom dijelu neosnovanim, jer da je tužena vlasnica nekretnine sa koje se tužitelj iselio i ne živi više na toj adresi, pa da bi bilo nelogično i neživotno da tužitelj uklanja navedene predmete s njene nekretnine, te u tom dijelu odbije protutužbeni zahtjev tužene, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom VI. izreke prvostupanjske presude.

31. Međutim, ovakve zaključke prvostupanjskog suda, temeljem kojih je točkom VI. izreke prvostupanjske presude odbio protutužbeni zahtjev tužene, ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti kao pravilne.

32. To stoga, što se činjenica što se tužitelj iselio i ne živi više u kući tužene, sama za sebe ne ukazuje bitnom za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti ovog dijela protutužbenog zahtjeva, već se u konkretnom slučaju ukazuje bitnim, da li je tužena znala da tužitelj gradi predmetnu pečenjaru sa terasom i nadstrešnicom, nastambu za zečeve, te sadi lješnjake na njezinoj nekretnini i tome se nije protivila ili se protivila, a koje činjenice će sud prvog stupnja utvrditi u nastavku postupka.

33. Navedene činjenice ukazuju se bitnim, jer ukoliko sud prvog stupnja utvrdi da tužena nije znala ili se protivila tome da tužitelj gradi predmetnu pečenjaru sa terasom i nadstrešnicom, nastambu za zečeve, te sadi lješnjake, tada je, u tim okolnostima, tužena ovlaštena zahtijevati da tužitelj sa njezine nekretnine odstrani pečenjaru sa terasom i nadstrešnicom, nastambu za zečeve, te ukloni sve posađene lješnjake.

34. Budući, da su na izloženi način u ovom pobijanom dijelu po žalbi tužene ostvareni žalbeni razlozi, jer je u ovom dijelu činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, valjalo je žalbu tužene uvažiti kao osnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom VI. izreke odbijen protutužbeni zahtjev tužene, ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, slijedom čega je odlučeno kao u dijelu pod c) izreke (članak 370. ZPP-a).

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavcima 3. i 4. ZPP-a.

36. Slijedom svega navedenog, presuđeno je i riješeno kao u izreci.

37. O troškovima žalbenog postupka, odlučiti će sud prvog stupnja konačnom odlukom.

Split, 15. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac