REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4222/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, protiv protustranke AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima - odvjetnicima Odvjetničkog društva Jelavić & Partneri, Zagreb, radi privremene mjere o roditeljskoj skrbi za zajedničku djecu mlt. NT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po posebnom skrbniku ŠT, dipl. pravnik iz Centra za posebno skrbništvo, Oreškovićeva 25, uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica, Zapoljska 1, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ob-31/2025-2 od 28. svibnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-195/2024-34 od 28. ožujka 2025., na sjednici održanoj 15. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ob-31/2025-2 od 28. svibnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-195/2024-34 od 28. ožujka 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja: „1) Da li se nakon donošenja Zakona o izvanparničnom postupku primjenjuju odredbe tog zakona čl. 36. koje određuju rokove za ulaganje žalbe na rješenja kojim se odlučuje i prijedlozima za donošenje privremene mjere u obiteljsko pravnim stvarima ili se primjenju rokovi određeni člankom 352. Ovršnog zakona (Narodne novine«, br. 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22)
2) Da li su odredbe Zakona o izvanparničnom postupku, prvenstveno čl. 36 kojim se određuju rokovi na ulaganje žalbe na Rješenja u povodu prijedloga za izdavanje privremene mjere od 15 dana, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama Obiteljskog zakona (NN 156/2023), koji je stupio na snagu 21.12.2023., članak 346. Obiteljskog zakona čl.31 koji glasi
“U članku 346. iza riječi: »postupak« dodaje se zarez i riječi: »zakona kojim se uređuje izvanparnični postupak« jednako primjenjiva odredba kao i odredba članka 352. Ovršnog zakona ili odredba čl. 352 Ovršnog zakona ima prednost nad odredbama Zakona o izvanparnićnom postupku čl. 36.
3) Da li stranka može snositi teret i posljedice ako je dvama Zakonima na različit način određen rok za podnošenje žalbe na rješenje kojom se odlučuje o prijedlogu za izdavanje privremene mjere i da li je stranka ima legitimno pravo očekivanja da je žalbu podnijela u roku ako je primjenila rok određen Zakonom o izvanparničnom postupku. 4) Da li sud/uređujući sudac može birati između dva zakona koji uređuju rok za ulaganje žalbe na odluku o predloženoj privremenoj mjeri (Ovršni zakon čl. 352 i Zakon o zvanparničnom postupku čl. 36.) koji je mjerodavan rok za žalbu na Rješenje kojim odlučuje o prijedlogu za donošenje privremene mjere mjerodavan.
5) Da li pravna uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka u roku od 8 dana od dostave Rješenja u povodu predložene privremene mjere obvezuje stranke ili je predlagatelj koji je podnio žalbu u roku 15 dana kako to određuje članak 36. Zakona o izvanparničnom postupku žalbu podnio u zakonskom roku“, pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da u pogledu postavljenih pravnih pitanja nema prakse revizijskog suda dok praksa viših sudova nije jedinstvena. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, i 13/17.; dalje: Konvencija) pozivajući se na pravo na pošteno suđenje i djelotvoran pravni lijek- sadržajno se pozivajući na pravo na pošteno suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku i djelotvoran pravni lijek.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljena pravna pitanja se odnose na tumačenje jasnih zakonskih odredbi u pogledu čega je pobijanim rješenjem predlagatelju odgovoreno na sve žalbene navode.
3.2. Također i odluke na koje se predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne upućuju na nejedinstvenu praksu viših sudova.
4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode predlagatelja da je došlo do povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode predlagatelja. Odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da predlagatelj nije imao pravično suđenje.
5.3. Suprotno navodima predlagatelja u konkretnom slučaju tumačenjem zakonskih odredbi u pogledu roka za podnošenje žalbe protiv rješenja kojim je tijekom trajanja postupka razvoda braka donijeta privremena mjera nije dovedeno u pitanje pravo predlagatelja na pristup sudu posebno iz razloga što je odluka koja je predmetom pobijanja privremenog karaktera i bit će na snazi do donošenja odluke u pogledu razvoda braka.
6. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
