Poslovni broj: Gž-1935/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Sušilović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9320/2021-30 od 19. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9320/2021-30 od 19. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 16.003,79 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 3,84 eur od 8.1.2008. godine do isplate,

-na iznos od 3,54 eur od 7.2.2008. godine do isplate,

-na iznos od 11,25 eur od 7.3.2008. godine do isplate,

-na iznos od 0,77 eur od 7.5.2008. godine do isplate,

-na iznos od 3,03 eur od 7.6.2008. godine do isplate,

-na iznos od 3,94 eur od 8.7.2008. godine do isplate,

-na iznos od 0,78 eur od 6.9.2008. godine do isplate,

-na iznos od 7,85 eur od 7.10.2008. godine do isplate,

-na iznos od 20,86 eur od 7.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 16,24 eur od 6.12.2008. godine do isplate,

-na iznos od 28,68 eur od 8.1.2009. godine do isplate,

-na iznos od 37,36 eur od 7.2.2009. godine do isplate,

-na iznos od 39,89 eur od 7.3.2009. godine do isplate,

-na iznos od 30,87 eur od 7.4.2009. godine do isplate,

-na iznos od 32,60 eur od 8.5.2009. godine do isplate,

-na iznos od 31,18 eur od 6.6.2009. godine do isplate,

-na iznos od 27,90 eur od 8.7.2009. godine do isplate,

-na iznos od 30,09 eur od 5.9.2009. godine do isplate,

-na iznos od 30,09 eur od 5.9.2009. godine do isplate,

-na iznos od 26,90 eur od 7.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 26,97 eur od 7.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 27,97 eur od 9.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 34,82 eur od 9.1.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,07 eur od 6.2.2010. godine do isplate,

-na iznos od 39,38 eur od 6.3.2010. godine do isplate,

-na iznos od 47,25 eur od 8.4.2010. godine do isplate,

-na iznos od 51,68 eur od 8.5.2010. godine do isplate,

-na iznos od 62,49 eur od 25.6.2010. godine do isplate,

-na iznos od 66,25 eur od 28.7.2010. godine do isplate,

-na iznos od 82,38 eur od 7.9.2010. godine do isplate,

-na iznos od 70,66 eur od 27.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 77,90 eur od 20.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 109,40 eur od 24.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 95,92 eur od 8.2.2011. godine do isplate,

-na iznos od 88,51 eur od 15.2.2011. godine do isplate,

-na iznos od 94,51 eur od 8.3.2011. godine do isplate,

-na iznos od 95,58 eur od 28.4.2011. godine do isplate,

-na iznos od 126,23 eur od 7.6.2011. godine do isplate,

-na iznos od 129,12 eur od 28.6.2011. godine do isplate,

-na iznos od 172,42 eur od 9.8.2011. godine do isplate,

-na iznos od 132,36 eur od 8.9.2011. godine do isplate,

-na iznos od 132,36 eur od 8.9.2011. godine do isplate,

-na iznos od 121,04 eur od 8.10. 2011. godine do isplate,

-na iznos od 118,36 eur od 9.11.2011. godine do isplate,

-na iznos od 118,44 eur od 10.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 126,52 eur od 10.1.2012. godine do isplate,

-na iznos od 134,03 eur od 8.2.2012. godine do isplate,

-na iznos od 133,43 eur od 8.3.2012. godine do isplate,

-na iznos od 129,66 eur od 7.4.2012. godine do isplate,

-na iznos od 130,83 eur od 8.5.2012. godine do isplate,

-na iznos od 135,45 eur od 7.6.2012. godine do isplate,

-na iznos od 130,57 eur od 7.7.2012. godine do isplate,

-na iznos od 12.457,94 eur od 1.8.2012. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31.07.2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 4.368,26 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. travnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice KA za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu u točkama točkama I., II. i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i tuženiku dosude troškovi postupka, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11) ZPP, na koju izrijekom upućuje tuženik, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom ukupnog iznosa od 16.003,79 eura na ime razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF i anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta uslijed ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 21. kolovoza 2007. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF.

8. Nije sporno da je predmetnim ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor, korisniku kredita ovdje tužiteljici, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 59.000,00 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate kredita od osamnaest godina (216 mjeseci).

9. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa anuiteta koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici glede ocjene valjanosti spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/012 i 56/13 - u nastavku ZZP/07).

12 Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužiteljicu o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti je utvrdila na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koja proizlazi iz rasta tečaja CHF u utuženom razdoblju iznosi ukupno 16.003,79 eura.

13. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u nastavku ZZP/14) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 - u nastavku ZZP/22), te članka 502.c ZPP.

14. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF), u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

15. Odredbom članka 118. ZZP/14, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja ovog postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

16. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača vezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - u nastavku ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd- 2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, ali je do okončanja postupka povukao prijedlog za saslušanje svojih djelatnika, te je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio nakon što je saslušao tužiteljicu, čiji iskaz je pravilno ocijenio, dok tuženikovi žalbeni navodi predstavljaju njegovo viđenje koje nije u skladu s utvrđenim činjenicama u ovom postupku.

17. Kako su sporne odredbe o valutnoj klauzuli konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 96., 100., 101. i 102. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

18. Na utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO), pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

19. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici od 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

20. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe (19. studenoga 2021.), tražbina tužiteljice u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 19. studenoga 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.

21. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine razlike anuiteta pa do isplate. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici, primjenom članka 1115. ZOO, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

22. Tužiteljici stoga pripada pravo na povrat pretplate po osnovi povećanje tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu s danim zadatkom.

23. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

24. Prigovor tuženika kako tužiteljica nije dokazala da je ugovor sklopila u svojstvu potrošača nije osnovan, jer je teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača na tuženiku koji takav prigovor ističe, a tuženik u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, a niti u žalbi, nije dokazao kako tužiteljica nije nastupala kao potrošač kod sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

25. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, a tuženik nije žalbom osporio radnje poduzete po punomoćniku za koje je prvostupanjski sud priznao tužiteljici parnični trošak. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, pravilno je prvostupanjski sud vrijednost boda utvrdio primjenom Tbr. 52. stavka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

26. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu članka 368. ZPP, pa je odlučeno kao u izreci.

Split, 15. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić