REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-941/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Jugović, odvjetnik u Novoj Gradišci protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupa punomoćnik Damir Zagoršćak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-1259/2024-2 od 15. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-59/2022-22 od 7. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija se odbija.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-59/2022-22 od 7. lipnja 2024. suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Hrvatske Autoceste d.o.o., Širolina 4, 10000 Zagreb, OIB: 57500462912, naknaditi tužitelju ĆK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova popravljanja imovinske štete za oštećeni automobil iznos od 1.265,74 EUR/9.536,72 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, na ruke ili na račun IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve to u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove ovog postupka u iznosu od 1.561,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, na ruke ili na račun IBAN:
[broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve to u roku 15 dana.
III Punomoćniku tužitelja odvjetniku Domagoju Jugoviću iz ZOU Jurica Borojević i Domagoj Jugović odmjerava se naknada troška prijevoza u iznosu od 22,80 eura te će se odmjereni iznos isplatiti na teret Državnog proračuna Republike
Hrvatske u roku od 15 dana."
2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-1259/2024-2 od 15. listopada 2024. odlučeno je:
"I. Djelomičnim usvajanjem i djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika Hrvatske autoceste d..o.o. Zagreb presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pn- 59/2022-22 od 7. lipnja 2024. preinačuje se na način da se:
-u točki I. izreke odbija tužitelj s tužbenim zahtjevom za naknadu štete za oštećeni automobil s iznosom od 368,55 eura/2.776,82 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, dok se u preostalom dijelu taj dio točke I. izreke potvrđuje;
- u točki II. izreke odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 452,86 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, dok se u preostalom dijelu taj dio točke II. izreke potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan."
3.1. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (za iznos od 368,55 eura), reviziju je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda Revd-677/2025-2 od 18. veljače 2025., a koje glasi:
"Određuje li se visina imovinske štete na vozilu koja je sporna u sudskom postupku, provođenjem sudskog vještačenja ili se ta štete može utvrditi i prema "Ponudi za servis 184" koju je tužitelju prije pokretanja sudskog postupka izdao autoservis u kojem je tužitelj namjeravao vozilo popraviti, a koju ponudu je osporio tuženik?"
3.2. Tužitelj je predložio da ovaj sud pobijanu presudu preinači i prihvati dio tužbenog zahtjeva, a podredno ukine presudu u pobijanom dijelu. Traži i naknadu troškova revizije.
4. Tuženik predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova revizijskog postupka tuženiku.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u povodu revizije ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je naknada nenovčane imovinske štete nastala na tužiteljevom vozilu u štetnom događaju 26. studenoga 2020.
8. U postupku koji je prethodio reviziji nije bilo sporno da je 26. studenoga 2020. došlo do naleta tužiteljevog vozila na divljač – lisicu, oko 21,45 sati na autocesti A3 na 128 km i 50 m, kojom prilikom je došlo do oštećenja vozila, marke Citroen C4, reg. oznake [registarska oznaka], te da tom autocestom upravlja tuženik.
9. Sud prvog stupnja usvojio je u cijelosti i tužbeni zahtjev (koji je povišen nakon što je vještak u svom nalazu i mišljenju procijenio vrijednost popravka nastalih oštećenja na vozilu), utvrdivši postojanje odgovornosti tuženika za štetu, prema odredbama Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 74/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014 i 110/2019 – dalje: ZC), budući da nije autocestu održavao na način da je na istoj omogućio sigurno prometovanje svih sudionika, a da je istrčavanjem lisice na autocestu tužitelju bez njegove krivnje nastala šteta koju mu je tuženik u obvezi naknaditi. Navodi i da tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da je do istrčavanja lisice na autocestu došlo bez njegove krivnje odnosno isključivo krivnjom treće osobe, te budući da je neprijeporno da je do štete na vozilu tužitelja došlo naletom na lisicu, proizlazi da zaštitna ograda koja bi trebala sprječavati prolaz domaćih i divljih životinja na cestu nije bila pravilno postavljena ili održavana, jer da je da ne bi postojala mogućnost da se lisica nađe na autocesti.
10. Drugostupanjski sud, prihvaća utvrđenu odgovornost tuženika za štetu, međutim smatra da tužitelj nema pravo na iznos štete prema nalazu i mišljenju vještaka danom u ovom predmetu. To stoga što prema iskazu samog tužitelja proizlazi da je on predmetno vozilo prodao nepopravljeno tj. sa svim oštećenjima i to za iznos umanjen za procijenjenu visinu njegove štete. Kako spisu prileži Ponuda za servis 184 (dalje: ponuda) prema kojoj cijena popravka vozila iznosi 6.759,90 kuna, i koji je iznos tužitelj tužbom potraživao, dok je tužbeni zahtjev preinačio na više tek nakon što je vozilo prodao i kada je prema nalazu i mišljenju vještaka vrijednost otklanjanja oštećenja na vozilu procijenjena višom od one u priležećoj ponudi. S obzirom na navedeno, drugostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada naknada one štete koja mu je nastala time što je morao zbog predmetnih oštećenja umanjiti kupoprodajnu cijenu vozila, a riječ je o iznosu štete koja mu je procijenjena u Ponudi za servis 184, jer u vrijeme prodaje vozila jedino mu je taj iznos štete bio poznat te je za taj iznos mogao umanjiti kupoprodajnu cijenu. Preko tog iznosa (pa do iznosa za koji je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev) tužitelj nije dokazao da bi umanjio kupoprodajnu cijenu jer je u vrijeme kada je sudski vještak izvršio procjenu štete na tužiteljevom vozilu, vozilo je već bilo prodano.
11. U reviziji tužitelj smatra da mu je trebalo dosuditi naknadu štete u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka, neovisno što je vozilo prodao prije izrade nalaza i mišljenje, iz razloga što se visina nenovčane imovinske štete procjenjuje prema cijenama u času donošenja presude. Poziva se na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci Rev-1667/2010-2 od 22.10.2014. te u odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-946/2023-2 od 17.01.2024.
12. Prema odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
13. U ovom konkretnom slučaju drugostupanjski sud je upravo tako postupio, budući da je uzeo u obzir i pravno relevantne činjenice koje su nastupile nakon prouzročenja štete (a kojim je činjeničnim utvrđenjima revizijski sud vezan), a to su: da je tužitelj u tužbi istaknuo zahtjev za naknadu štete upravo u visini koja proizlazi iz ponude za popravak vozila; da tužitelj vozilo nije popravio već ga je tijekom trajanja postupka prodao po umanjenoj cijeni i to umanjenoj za procijenjenu visinu štete prema ponudi; da je nalaz i mišljenje vještaka, kojim je procijenjena visina štete sačinjen nakon prodaje vozila te je njime utvrđeno da bi cijena popravka vozila u vrijeme presuđenja bila viša.
14. I prema shvaćanju ovog suda, tužitelj ima pravo upravo na iznos štete koji je potreban da bi se njegova materijalna situacija dovela u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, a to je da mu se nadoknadi vrijednost za koju je morao umanjiti cijenu vozila prilikom prodaje. Prema ranije iznesenim utvrđenjima to je iznos iz ponude, koji iznos se ne mijenja niti s obzirom na trenutak donošenja presude. Troškovi popravka vozila prema ponudi i umanjenje vrijednosti vozila zbog nastalih oštećenja predstavljaju jedinstvenu štetu čija visina je tužitelju bila poznata već u trenutku prodaje vozila. Iznos cijene popravka vozila koji je nakon što je tužitelj već otuđio vozilo utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka bio bi relevantan u situaciji kada tužitelj ne bi već bio otuđio vozilo, nego bi mu se dosuđivao iznos potreban da vozilo popravi.
15. Stoga, pravno shvaćanje iz odluke ovog suda Rev-1667/2010-2 od 22.10.2014. nije primjenjivo u okolnostima ovog slučaja, budući da se u tom predmetu radilo o nenovčanoj imovinskoj šteti na vozilu koje je u času presuđenja u vlasništvu tužitelja pa je sud ponovio svoje ustaljeno pravno shvaćanje da "u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari."
16. Naposljetku, imajući na umu postavljeno revizijsko pitanje, za ukazati je da se visina imovinske štete na vozilu koja je sporna u sudskom postupku uobičajeno utvrđuje provođenjem vještačenja, međutim tu je visinu štete, ovisno od dispozicija stranaka i okolnosti svakog pojedinog slučaja, moguće utvrditi i drugim dokazima pa i ispravama, posebno imajući na umu da sud ima ovlaštenja iz odredbe čl. 223. ZPP.
17. Međutim, odgovor na postavljeno pitanje ne može dovesti tužitelja u povoljniju pravnu situaciju u ovom pravnoj stvari, budući da on u trenutku presuđenja više ne trpi imovinsku štetu na svom vozilu i ne mogu mu naknađivati troškovi popravka vozila koji po prirodi stvari, zbog prodaje vozila, neće nastati. Stoga, tužitelj na temelju čl. 1090. ZOO ima pravo na naknadu one štete koju je pretrpio prilikom prodaje oštećenog vozila po sniženoj cijeni, i to u visini za koju je prodajna cijena vozila bila umanjena prilikom prodaje zbog nastalih, a neotklonjenih oštećenja.
18. Budući da je revizijski sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena odnosno ti razlozi ne utječu na donošenje drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari, na temelju odredbe čl. 393. st. 6. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
19. Budući da odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog spora, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 15. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
