Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1323/2024-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Ante Bogdanić, odvjetnik iz Biograda na Moru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biograd na moru, poslovni broj 123 P- 2238/2023-10 od 12. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biograd na moru, poslovni broj 123 P-2238/2023-10 od 12. veljače 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tužitelj IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo suvlasništva za ½ dijela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

II Dužna je tužena nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 706,18 € sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troška tuženoj uvećano za trošak žalbe, odnosno podredno da ukine presudu vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo suvlasništva dosjelošću za 1/2 dijela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 750 m2, koja nekretnina je nastala od matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a temeljem Prijavnog lista potvrđenog od DGU, PUK Zadar, odjela za katastar Biograd na Moru, klasa: 932-06/18-02/218 Urbroj : 541-22-04/1-18-3 od 05. srpnja 2018.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj pokrenuo prijedlog za ispravak zemljišno knjižnog stanja u pogledu predmetne nekretnine kod suda te je sud donio Rješenje od 19. svibnja 2023. posl. br. Z- 6136/23 (l.s. 24-26) iz kojeg proizlazi da je djelomično odbio prigovor RH i djelomično usvojio prijedlog predlagatelja a ovdje tužitelja te ispravio zk. stanje pogledu 1/2 dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 750 m2, (koja da će se formirati od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem gore citiranog prijavnog lista),

- da iz Parcelacijskog elaborata (l.s. 62-85) izrađenog po zahtjevu ovdje tužitelja, potvrđenog od DGU, PUK Zadar, odjela za katastar Biograd na Moru, klasa:

932-06/18-02/218, Urbroj: 541-22-04/1-18-3 od 05. srpnja 2018. proizlazi da je od matične čestice 49/1 (l.s. 72, 74) k. o. [katastarska općina], nastala predmetna čest. zem. [katastarska čestica] površine 750 m2 u naravi maslinik,

- da iz povijesti posjedovanja izdan od DGU, Područnog ureda za katastar (l.s. 37-61) za matičnu česticu čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je pregledom najstarijih podataka kojima ured raspolaže a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955 / 56, čest. br. 49/1 upisana u ABC registar broj domaćinstva 100 kao posjednik iste bio upisan ĐH u površini 4803 m2, da je iskazom promjena 1970. predmetna nekretnina mijenjala oblik i površinu pa da je tako na dijelu nekretnine u površini 3454 m2, bio upisan IHK iz [adresa] (l.s. 42), dok je na zahtjev ovog posjednika 1972. a radi ispravka posjeda došlo do promjene u površini čestice te je IHK na predmetnoj nekretnini sada imao površinu od 1801 m2,

- da temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pok. PH suposjednicima dolaze upisani novi suposjednici i to njegovi sinovi, ovdje tužitelj i njegov brat HH svaki za 1/2 dijela predmetne nekretnine čest. br. 49/1 površine 1801 m2, (l.s 61) koji upis ostaje i do danas,

- da iz povijesti povijesnog zk. upisa za matičnu česticu 49/1 (l.s. 9-18), proizlazi da je ista bila upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana u 26. zemljišnoknjižnom biću u površini od 5056 m2, te da je za predmetnu nekretninu dana 25. studenoga 1931. evidentirana agrarna prijava br. 99 (daljnji broj nečitak) prijavitelja CH pok. I iz Đ (l.s. 13), dok je vlasnikom predmetne nekretnine bio upisan od 1943. Federativna narodna Republika Jugoslavija, a 1948. Opće narodna imovina, nakon čega 1952. slijedi upis Narodnog odbora Općine Benkovac, a tek 1958. Narodnog odbora Općine Biograd, koji upis ostaje sve do verifikacije zemljišne knjige 2009. kao i danas, i kao Općenarodna imovina,

- da iz Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl. br. O-147/98 iza smrti PH (otac tužitelja) proizlazi da je između ostalog u ostavinsku masu ušla i matična čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u Posjedovnom listu br. 752 te da su njegovim nasljednicima na istoj proglašeni sinovi SH i SH

IH svaki za 1/2 dijela,

- da iz Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice zaključenog između IH Ante i SH proizlazi da predmetna nekretnina ostaje u suvlasništvu i suposjedu ovdje stranaka svakih za1/2 dijela,

- da iskazima saslušanih svjedoka LH i UH sud poklanja vjeru, jer da ih drži istinitim, logičnim i životnim, a poglavito u dijelu iskaza gdje se nalazi predmetna nekretnina jer su svi u određenom periodu života pomagali, istu obrađivati kako sada tužitelju tako i njegovom ocu, pa da imaju neposredna saznanja o stjecanju prava vlasništva predmetne nekretnine, a i za istaći je da su njihovi iskazi identični u pogledu stjecanja nekretnine tužitelja i u skladu s materijalnom dokumentacijom priležećom spisu,

- da iskazu svjedoka EH, nećaka tužitelja, sud također poklanja vjeru te njegov iskaz drži istinitim u pogledu stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine tužitelja, budući da je on jedan od nasljednika svog oca HH, koji je zajedno s tužiteljem stekao nasljeđivanjem svog oca PH predmetnu nekretninu, pa da zna da je temeljem njihove diobe ista pripala tužitelja,

- da iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da predmetna nekretnina, kao što su iskazali i svjedoci u naravi predstavlja maslinik te da je oduvijek u obitelji PH, a koju da je stekao u diobi s bratom pok. HH odnosno nasljeđivanjem njihova oca IHK, a ovaj nasljeđivanjem svog oca P, da iskazuje da ne zna kako je upisana Republika Hrvatska jer da je ista oduvijek u posjedu i vlasništvu njegove obitelji te da ih nitko i nikada nije smetao niti im osporavao pravo vlasništva,

- da sud iskazu tužitelja isto tako poklanja vjeru, jer ga drži istinitim u pogledu stjecanja vlasništva nekretnine koji je identičan s dokumentacijom priležećom u spisu, a da se radi o masliniku potvrđuje i činjenica iz Parcelacijskog elaborata da je nekretnina u naravi označena maslinikom koji je napravljen od strane geodeta 2018.,

- da je nekretnina još od revizije (50- tih godina) upisana na fizičke osobe, pa tako iz popisa domaćinstva iz 1957. da proizlazi da je posjednikom tada bila upisana obitelj ĐH (l.s. 39), a 1970. na istoj nekretnine da dolazi upisan posjednik otac tužitelja AH.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati navode iz svoje tužbe. Analizirajući sve navedeno, dokumentaciju koju je dostavio tužitelj i koja je potkrijepljena iskazima predloženih svjedoka čijim iskazima sud da je poklonio punu vjeru ocijenivši ih iskrenim, uvjerljivim i vjerodostojnim jer su kazivali na temelju neposrednih saznanja a radi se o osobama koji su pomagali obrađivati nekretninu predniku tužitelja i tužitelju, iz čijih iskaza da suglasno proizlazi kako im je dobro poznato da su prednici tužitelja i to točno slijedom u kontinuitetu obrađivali predmetnu nekretninu i da im nikada nitko nije osporavao posjed pa da tužitelj nesporno crpi vrijeme potrebito za stjecanje vlasništva dosjelošću od svojih prednika jer prema članku 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14- dalje ZV) vlasništvo na nekretnini koja je u vlasništvu RH može steći dosjelošću nakon proteka 20 godina samostalnog, poštenog, zakonitog i istinitog posjeda, odnosno 40 godina samostalnog poštenog posjeda. Poštenje posjednika da se presumira a iz dokumentacije da je razvidno da je na spornoj čestici već pri I katastarskoj reviziji evidentirana obitelj ĐH, a otac tužitelja da dolazi upisan posjednikom 1970. Stoga da je sud stajališta da su se ispunile pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja odnosno da je tužitelj pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom stekao putem prednika dosjelošću, a sve to primjenom odredbe čl. 159. ZV.

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i zauzeti pravni stav ne može se za sada sa sigurnošću prihvatiti kao pravilan, jer je žalbenim navodim doveden u sumnju.

9. Razlozi izneseni u pobijanoj presudi o činjenicama koje su relevantne za osnovanost zahtjeva tužitelja, točnije je li tužitelji pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao temeljem valjane pravne osnove (nasljeđivanjem i dosjelošću) nisu jasni i nisu dostatno obrazloženi, radi čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje.

10. Na temelju odredbe članka 388. stavak 2. ZV, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom stavka 3. ovog članka propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

11. U ocjeni činjenične osnove stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored okolnosti da stjecatelj ima samostalan posjed stvari, uz sposobnost subjekta na stjecanje prava vlasništva, od odlučnog su značaja i okolnosti da je posjed neke osobe nad nekretninom trajao zakonom određeno vrijeme te da taj posjed ima određenu kvalitetu koja se traži za dosjelost.

12. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV (čl. 159. ) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991., 9/1992. i 77/1992, dalje: ZOVO) koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO, na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Službeni list", broj 86/1946.), odnosno na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", br. 73/1991.)

13. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije dao dostatne i jasne razloge u pogledu kvalitete posjeda predmetne nekretnine, a o čemu ovisi i rok potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (20 ili 40 godina), a s navedenim u vezi propušteno je utvrditi i od kada teče i do kada rok potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako to osnovano ukazuje tužena u žalbi.

14. Naime, nesporno je između stranaka da je tužitelj na predmetnoj nekretnini u pojedinačnom ispravnom postupku dokazao pravnu osnov za stjecanje prava vlasništva na istoj za 1/2 dijela ali ne i za cijelo, odnosno za utuženi dio od 1/2 dijela.

15. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok PH, Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice, saslušanja svjedoka kojima da je poklonio vjeru zaključuje da je predmetna nekretnina pripala u vlasništvo tužitelju, međutim tako nešto ne proizlazi iz Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 3. veljače 2009. u kojem je navedeno da predmetna nekretnina ostaje u suvlasništvu tužitelja i brata istog za 1/2 dijela, a ne dostavlja ni ugovor o diobi da bi ista pripala njemu u cijelosti kao ni rješenje o nasljeđivanju da bi svjedoci EH i RH bili nasljednici SHbrata tužitelja, kao ni slijed između tužitelja i obitelji ĐH (koji su u pojedu upisani od 1957.), pa je presuda proturječna ispravama u spisu a na što je tužena ukazivala tijekom postupka.

16. Kada je riječ o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (dosjelošću) valja utvrditi tijek vremena potreban za dosjelost (kada je rok za dosjelost počeo teći i kada je završio, odnosno jesu li se pravni prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetne nekretnine, pa ako utvrdi da su se nalazili, tada je potrebno utvrditi o kakvom se posjedu radilo i kroz koje vrijeme je vršen od njihove strane, te je li postoji ili ne kontinuitet u vršenju posjeda na predmetnoj nekretnini između pravnih prednika tužitelja i tužitelja, te je li netko treći, osim tužitelja, polaže pravo vlasništva na spornom dijelu predmetne nekretnine), vodeći računa da su se tijekom vremena mijenjali pravni propisi kojima je bio normiran institut stjecanja vlasništva.

17. Nakon što utvrdi naprijed navedene činjenice, sud prvog stupnja će tada moći zaključiti, jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 159. ZV za stjecanje vlasništva spornog dijela predmetne nekretnine dosjelošću.

18. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dati o odlučnim činjenicama nisu jasni i određeni, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka činjenično stanje za sada je ostalo nepotpuno utvrđeno, a što osnovano ističe i tužena u svojoj žalbi, pa nije ni moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

19. Budući da su ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužene prihvatiti kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. ZPP.

20. Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

21. U nastavku postupka prvostupanjski sud otklonit će bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje ovo ukidno rješenje i žalba tužene, potom će cijeniti sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP. Isto tako očitovat će se na prigovore tužene koje je isticala tijekom postupka, kao i sada u žalbi, a nakon toga će pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti na zakonu utemeljenu odluku koju će obrazložiti u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP kako bi ovaj sud u slučaju eventualne ponovne žalbe mogao ispitati pravilnost i zakonitost tako donesene odluke.

Splitu, 15. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac